-Moždani?; -Ne Vanja, ali imao sam dva dva moždana;-O, jadan ti tako mlad, a dva moždana.To je moja najčešća konverzacija sa trgovcima .Ma. kakav jedan moždani, ja sam dobio duplu dozu; malo me i živciraju ti pogledi sa sto uputnika u zraku.
Prvo su govorili:-Vidi malog brzo je vozio i nastradao.Posjedujem jedino sobni bicikl.Zatvoriš oči on te vozi gdje hoćeš; naravno brzinom kojom hoćeš. Četverokotačna prijevozna sredstva trenuutno su za mene totalno besmislena; eto im svima.., ja se vozim, bez ikakve šanse da pređem u naredno vrijemekoji metar( mislim na sobni bicikl; kilometar sat mi je otpao). Nadam se da bi jednog dana opet mogao voziti auto neki automatic, radi svojih kćeri najviše, polako doći će i do toga.
Stigle su mi ortoze, pa izgledam sa njima ko Robocop. Da se odem sa njima prošetati do trgovine.Slijedeći dan bi bio u crnoj kronici .Nosim ih samo po noći J., da ne plašim ljude, lakše mi je sam sebe plašit.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com