Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 09.03.2014.

Tata nosi me

U jednom od prijašnjih postova napisao sam da mi je jedan od ciljeva nositi Teu, prije nego što naraste, ili bude prevelika za moje polu atrofirane mišiće na lijevoj ruci.
Na moju sreću nisam dugo čekao na to.Okuražen dolaskom iz toplica uzeo sam je i probao je nositi.Bojao sam se njezine reakcije, hoće li se uplašiti mene.Valjda je sama bila zbunjena.
Nakon par minuta zavikala je-Tata nosi me opet!!!; moje drndavo srce je poludilo od sreće.
Nakon 4 godine držati vlastitu kćer u vlastitim rukama je NEPROCJENJIVO, nisam ni znao da se tolike emocije mogu dogoditi, i dogodile su se!!Zdravom je zagrljaj i nošenje vlastitog djeteta rutina, a meni uspjeh i to ne vjerojatan !
Lijepe vijesti ovih tjedana, mora da mi je bio dobar horoskop.Znam, uostalom poučen i vlastitim životom da nakon lijepih vijesti idu one loše
Još da mi je taj sud okončati i da mogu lijevu šaku otvoriti..Ma i ne mora se sve ostvariti
-Tata nosi me!.; znam da je ovo blog o bolesti. Nakon što su me obradovala moja manja princeza; sudovi , rastave ,HZZO, bolest…, su totalno nevažni, važan je život.

Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)