Hvaljen Isus Braco i Sestre u Kristu,
mozda su neki u svom drustvu upoznali osobe koje vole pricati o Bogu i ne stide se otvoreno o tome razgovarati. Kada o tome procitamo u svetom pismu nalazimo razne darove Duha Svetoga a jedan od njih je sirenje Bozje Rijeci ili evangelizacija, tu su jos i drugi darovi dar lijecenja, dar prorokovanja, dar jezika, dar razlikovanja Duhova itd.
Otvorio sam prije nekog vremena jedan FORUM na tu Temu ali tu jos nitko nije zalutao tako da se nista ne dogadja. Bilo bi mi drago ako bi se neki ukljucili i razmjenili svoja iskustva.
Adresa Foruma je KARIZMATIZAM - Krstenje Duhom Svetim (pedesetnica)
Bog vas blagoslovio i cuvao.
Što je duhovna zrelost?
Jedan od odgovora na to pitanje daje nam poslanica Hebrejima u petom poglavlju govoreći o tome kako bi mnogi od nas trebali biti zreli kršćani sposobni 'jesti jaku hranu', a ne čitav život jesti samo 'mlijeko'.
Tako na zrele kršćane spada jaka hrana, dok nezreli mogu jesti samo mlijeko. Na žalost, danas možete čuti vjernike koji kažu kako su bili članovi karizmatske obnove, ali su s vremenom osjetili potrebu za nečim 'dubljim', te izašli iz obnove i pronašli neke druge izvore duhovnosti.
Možda je to upravo jedan od gorućih problema karizmatske obnove. Mnogi karizmatici nisu pronašli način da dosegnu duhovnu zrelost, te isto tako nisu svojim primjerom ohrabrili druge da to učine.
Jedno je sigurno – Bog nas želi zrele! On nam želi dati sve ono što nam je potrebno za što veću duhovnu zrelost. Isto tako i Crkva nas želi kao duhovno zrelije vjernike. Valja početi s jačom hranom. Spominjajući je Pavao je prvenstveno mislio na Božju riječ, tj. onu riječ koju Crkva naučava.
Sveti Pavao u poslanici Solunjanima moli vjernike da priznaju one koji su im ”predstojnici u Gospodinu”, dajući im pri kraju poslanice upute za život u zajednici. Tu Pavao ističe potrebu međusobnog služenja i provjeravanja karizmi: ”Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite. Sve provjeravajte: dobro zadržite!” (1 Sol 5,12.15.19–21). U zajednici Crkve Solunjana pojavile su se karizme kod vjernika laika. Zato Pavao zadužuje cijelu zajednicu da te karizme ne guše, nego da ih provjeravaju, te onim karizmatičnim osobama za koje se vidi da su stvarno od Boga nadahnute, dadu priliku za odgovorno djelovanje za opće dobro zajednice. Ako je cijela zajednica ovlašćena i pozvana prosuđivati ispravnost karizmi, onda su oni koji predsjedaju toj zajednici, svećenici, još više pozvani i ovlašćeni provjeravati ispravnost tih karizmi. Prema tome, oni koji predsjedaju u Crkvi, papa, biskupi i svećenici, ovlašteni su i imaju zadaću provjeravati ispravnost karizmi u Crkvi.
Učiteljstvo Crkve je u službi–diakonia, kako bi sačuvalo jedinstvo i zajedništvo Crkve (usp. LG 24,1). Učiteljstvo nije iznad Božje riječi, ono služi Božjoj riječi (usp. DV 10,2). Učiteljstvo nije ni iznad Duha Svetoga. Duh Sveti neprestano oživljava i obnavlja Crkvu po služenju i po karizmama. U pojedinim župnim zajednicama može doći i do protivljenja karizmama, izrugivanja prema onima koji imaju te darove. Od toga ne možemo pobjeći. No, pravi karizmatici također preko tog protivljenja i izrugivanja svojom strpljivošću i podnošenjem protivnosti sazrijevaju kao istiniti karizmatici. Nisu li pravi proroci Starog zavjeta podnosili progonstvo pa i smrt? A što da kažemo o najvećem proroku Isusu iz Nazareta? On je upravo proglasio blaženima one koji zbog njega doživljavaju i izdrže progonstvo, njihovo je kraljevstvo nebesko (usp. Mt 5,11–12). Apostoli su također izdržali progonstvo ne samo od neprijatelja kršćanstva, nego i od vlastite braće. Koliki su utemeljitelji Redova pretrpjeli progonstvo, kako od vlastite subraće tako i od same hijerarhije Crkve! Neki su bili izbačeni iz Reda kojega su sami osnovali. Pravi proroci i karizmatici su oni koji znaju izdržati protivnosti u duhu zajedništva, sazrijevanjem u poteškoćama i ustrajnim slijedom onoga na što ih potiče Duh. Oni su spremni žrtvovati sve za zajedništvo Duha. Pravi karizmatici su kao proroci danas, koji ne samo da kritiziraju ono što nije dobro u Crkvi, već dozvoljavaju da i sami budu kritizirani, kako bi se provjerio pravi Božji Duh u njima. Kamo sreće da nam i danas Bog dade takvih karizmatika!
Blagoslovio i cuvao vas dobri Bog.
ovo sam slucajno nasao i ako se nekome da prevesti neka izvoli i posalje na e-mail DOBRO JE ..
THE ZAPPED PSYCHOLOGIST
My blog is to be about: How my life became more interesting after the Holy Spirit came in power. This is my first post.
THE PSYCHOLOGIST ON THE FLOOR
I am laying on the floor of a little store front church proclaiming "I love you Jesus!!!" and laughing uproariously. My life was changing forever.
What was a psychology professor doing on the floor in the first place?
In August 1980, my son dragged me to a storefront church. Although reluctant, what can you do when all four of your children challenge you with "What are you afraid of, Mr. Psychologist?"
I needed to know what they were getting in to.
Surprised, I was impressed when the young preacher spoke with an authority.
The following Wednesday night, I showed up, startled to find only the pastor, the piano player and me.
Catching me off guard, the minister inquired, "Have you ever received the Baptism of the Holy Spirit?"
As a seeker after spiritual experiences, I was interested. Earlier, as a Baptist minister, I had led the singing at revivals that had gone wild. I once gave an invitation to which an entire church responded by rededicating themselves. Scared the fool out of me.
I had seen some amazing things, but the only thing I knew about what they called the Baptism of the Holy Spirit was that it had something to do with speaking in tongues. As kids, we had peeked through the windows at the crazy goings on in the local Pentecostal churches. But they were on the other side of the tracks.
Still, I had always been a high risk person when it came to spiritual things and that night I said to myself, O.K. you’ve danced with the Sufis, chanted with the Yogis, beat drums with the Baktis, so what the heck.
I blurted out: "Well I want everything God has to give. I don’t want to miss anything."
Then the young man said "O.K.. do what I do." He began saying words of praise to God. I did what he did. All at once he said, "Now, no more words in English." Pointing to my chest, he said, "Praise Him from there." He began to make strange sounds.
One of the many meditations I had tried in the past, involved hours listening to various sounds deep within me. The Hindus teach that these are the sounds of the Chakras, energy centers of the body. Following his instructions, I focused on the region he pointed to. There were sounds! Not like his, but sounds. So I spoke the sounds I was hearing.
Along with the sounds bubbling up, came the most joyous sensations. I could have kept going all night. Getting restless though, the young man finally said, "Hey, you can do this at home."
For the next few days, I just went with the sounds. They gushed up like I had tapped an oil well.
When I returned to the gathering the next week, there was a leader with a guitar strung over his shoulder. While he talked, I was preoccupied with an inner conversation with God. Suddenly the man stopped, pointed at me and began to reveal the exact dialogue I was having between myself and God. Then he gave me God’s response to the question I had been requesting.
My mind began spinning. How did he read my mind?
Then, inviting me to come to him, he lightly touched my forehead.
And that is when this psychologist discovered himself on the floor.
I had no idea how I got there. I could hear myself calling out: "I love you Jesus!" Then I laughed uproariously because I also had this thought of some colleague walking by and looking through that storefront window. It did not happen; yet what a hoot!
But that was just the beginning. The leader said, "Get him off the floor and bring him up here. Brother the power of God is all over you. Lay your hands on these people!"
At that moment a energy poured through me. I felt like what Popeye demonstrated when he downed his can of spinach and his fists turned into power drivers.
Barely touching people, sometimes just pointing at them, I watch them go down like bowling balls. My knees began to buckle from the surges, and then I felt my wonderful wife, arms wrapped around me, holding me up.
Finally, overcome from all the excitement, I had to sit down.
At that point, my rational mind kicked back in. "What is this? Suggestion? Maybe, hyperventilation?" As a psychologist, I had studied and practiced hypnosis. "Is this all this is?"
As I sat there, I looked down beside my chair at a young man who had crashed face down on the floor. The scientist came out in me. The man started to get up, at first on all fours.
Making sure he could not see what I was doing, I sneakily put my hand about a foot above his back. If he could not see what I was doing, then it wasn’t hypnosis.
Ka Bam! He slammed to the floor as power shot through me again. He tried n to rise and I sneaked my hand above him again. He was pinned to the floor as if an elephant had his foot on him.
This was not hypnosis!
Days followed with many thrilling experiences. We laid hands on a woman who had congenital heart disease from birth, and she was healed. A few sundays later, a group of us laid hands on a man with prostate cancer. He was healed and the healing was certified by his Urologist.
I began to notice changes in me. I could not get enough of reading the Bible. I would lock myself in my office and read for hours.
Like many people, I had suffered from what I called the Paranoia of the Father. I just did not trust Him. Either He was going to get mad at me and hurt me, or if I was enjoying something, He would take it away to keep me from having any fun, or on the other hand, He would love me and send me off to die in Africa just to prove myself. Whatever, God was scary.
I woke up one morning and the Paranoia was gone. Shortly thereafter I was riding down Poplar Grove Rd. in Boone, NC, right past the Winn Dixie. Suddenly I was lifted into another level of consciousness. There was this incredible sense that God had stopped taking care of the Universe and was now focused only on me. I was all that existed in His attention. No one else. Nothing else. Now words begin to fail. But Love was communicating, " Donald has come home. All of Heaven stopped to listen. "Donald I love you. Nothing that you have ever done, are doing, or ever will do, will make any difference to Me." From that day on, I have never been without that sense of His love and His presence.
Over the years, I have discovered in the writings of the great mystics, that others had this experience of a moment of God’s total focus. Mystics are defined as people who have a direct tangible experience of God.
In Living Flame of Love, the great Spanish mystic St. John of the Cross wrote: "For the soul now feels God to be so solicitous in granting it favors and to be magnifying with such precious and delicate words, and granting it favour upon favour, that it believes that there is no other soul in the world whom He thus favours, nor ought else wherewith He occupies Himself, but that He is wholly for itself alone" p81
The great English mystic, Julian of Norwich in Revelation of Love wrote: "It is God’s will that I see myself so bound to him by love as if he had done all his deeds just for me." p145
One of the phrases God implanted in her heart went as follows: "All shall be well, All shall be well, and all manner of thing shall be well. This was said so tenderly, without blame of any kind toward me" p55
Julian understood her experience in much the same way as I do. Also, like me, her experience remained with her forever.
Evo i nesto skroz drugo. Citao sam o dusama u cistilistu, napisano od osobe koja je od Boga primila posebnu Milost imati uvid u Cistiliste i pisati o tome za nas. Da se vise molimo za Duse u Cistilistu.
Pise da imaju 3 kategorije cistilista Veliko Cistiliste, Srednje cistiliste i predvorje Kraljevstva Bozjeg.
Sta mislite ko se nalazi u velikom cistilistu? Naravno veliki gresnici, kriminalci koji su gresili bez kajanja, ali znate ko jos? Tu su jos Duse koje su od Boga primile posebne Milosti kao dosta nas na ovim Krscanskim Blogovima, svecenici, Biskupi pa cak i Pape pise doticna osoba!!!
Ukazanja su joj bila priopcena od Andjela i bilo joj je receno da ih zapise tako da ljudi vjeruju u postojanje cistilista i da se mole za te Duse.
Mene je opet prestrasila cinjenica "kome je mnogo dato mnogo ce se i traziti!" i kad pogledam svoj zivot vidim da se nisam dovoljno okrenuo Bogu i strah me je!
Moram moliti Boga da me nauci da ga hrabrije sljedim i da manje razmisljam o nacinu zivljenja na ovom svijetu jer su muke u cistilistu neopisivo gore negoli ikakve muke na zemlji a posebno u velikom cistilistu.
Zato se braco moramo vise moliti za duse u cistilistu, da se po tome i mi procistimo vec na ovome svijetu i da tako sto prije stignemo cisti pred lice Bozje!
Bog vas sve blagoslovio i cuvao. Daniel
Britney Spears se pokusala ubiti. Nakon skandala u blizoj proslosti, Britney je u jednoj klinici na celavu glavu napisala brojeve "666" vikala ja sam Antikrist a potom se pokusala ubiti. Neka misli tko sta hoce ja vjerujem u djelovanje Zloga i u njenom slucaju.
Dolje original na engleskom ...
While in rehab Britney wrote “666" on her shaved head and ran around the clinic screaming “I am the Antichrist!” Who would of thought when the Bible was talking about the Antichrist it was talking about a pop star nobody will remember in ten years.
In a week of rehab madness the bonkers beauty wrote the number of the beast, 666, on her shaved head before running round the clinic screaming “I am the Antichrist!” at frightened staff.”Later that night she tried to kill herself,” a friend told us. “She attached a sheet to a light and tied it around her neck. Paramedics were called, but luckily she was unhurt.”
But within days out-of-control Britney had swung from SUICIDAL to MATRIMONIAL as she told hubby Kevin Federline she wanted to take him back, renew their wedding vows and get PREGNANT.
The unpredictable 25-year-old star is now planning a new life for them and their two children in Louisiana as she sees out her stay at the Promises Clinic in Malibu, California.
Mladene Brate, ove tvoje misli mene dovele na jednu misao.
Zamisli setas ulicom, zuris na poslovni sastanak, prolazis kraj neke banke. Vrata se naglo otvaraju izlece maskirani covjek sa pistoljem zaustavi se ispred tebe polozi ti pistolj na sljepoocnicu, pogleda te duboko u oci i kaze
"POKLANJAM TI ZIVOT !" i nestane
Moje pitanje kakav ce covjek kojemu se to dogodilo postati ili mislite da ce ostati isti? Jeli nas Zivot dosada bio zivljen ili je bio usmjeren ka totalno ispraznome?
PRVA POSTAJA
Isus je osuđen na smrt
O Kriste! Jednog dana rekao si nam: "Koji će mi
među vama dokazati krivicu ?"
Evo tvoje krivice,
Ti si bio bez grijeha među ljudima bez nevinosti
Trebalo je da Ti umreš
I oni su Te osudili
I mi bijasmo prisutni
Jer se u tom času čitava povijest svijeta
Ovila oko Tebe kao haljina
krvave boje kojom će Te ogrnuti
krvnici
O Kriste! Sine čovječji po čovjeku
osuđeni,
Ovo meso koje si od nas uzeo, ovo tijelo
koje smo Ti dali
Mi ćemo ga vratiti
Komadić po komadić
Odgrizima bičeva i trnja
O Kriste! Na ovom putu tvoje smrtne borbe, u stvari
mi smo ti koji trebaju tvoju milost
Ovu našu sramotu pred
tvojom žrtvom,
Tko li će je izbrisati ?
Molimo te, oprosti !
Vječno pamćenje,
Zaboravi !
DRUGA POSTAJA
Isus prima na sebe križ
O Kriste! Došao si da živiš među nama
Svjetlo koje naučava, Ti si nam donio
radost nepoznatu
Jedan drugačiji pogled na svijet koji bijaše čuo
govoriti o mudrosti, o pravdi,
kadikad o milostci
Ali koji nije znao ništa o ljubavi koja je
uzrok i skriveni razlog svih stvari
Naučio si nas da je ljubav
Razlog opstojanja DRUGOG
Da je ona drugo ime za Objavu
Da leti prema slabosti i da se spušta
tiho, na usne koje mole
Ti si nam ispitao srce
I evo našeg odgovora:
Ove kratke staze kroz Jeruzalem
koji slijedi izlomljeni lik munje
I ovog preteškog komada drveta, spuštenog
na Tvoja ramena
Kao komad podpornja srušenog
svemira
O Kriste !
Preklinjemo Te, oprosti !
Blagosti bezgranična,
sjećaj se samo Sebe same!
TREĆA POSTAJA
Isus pada po prvi puta
O Kriste! Rekao si nam: "Jaram je moj
sladak, i breme je moje lako"
Ali mi nemamo tvoje blagosti,
I naš jaram vrijeđa, naše breme mrvi.
Grijeh, to je onaj uteg što nas čini
teškim i udaljuje nas od Boga,
Ona tromost koja nas vuče u ništavilo,
taj mračni zavičaj koji ne uspijevamo
zaboraviti,
I ona gomila laži,
nasilja i okrutnosti
Koje ispaštaš umjesto nas.
I Ti sam nisi kadar nositi težinu toga
bez ugibanja
i poput odjeka na prvo od tri
Petrova zatajenja
Tvoja koljena udaraju o tlo
S nekom vrstom molbe koju mi
nećemo uslišati.
O Kriste bez grijeha, preklinjemo Te
oprosti!
Danas
Sjećaj se samo svog milosrđa !
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju majku
Ovdje se dva pogleda ukrštaju
Onaj od Muke koja ide svojem
neumoljivom dovršenju
Onaj od Sumučeništva koje obuzima nebesa.
Gdje,
U kojem bezdanu završava trpljenje majke
koja gubi svoje dijete ?
Ovo trpljenje izvrće poredak svijeta
Ono se hvata u koštac s nadom
Izaziva vjeru,
Rana koju ono otvara ne zatvara se nikada.
I upravo to trpljenje koje smo Ti
zadali
Tebi, Marijo
Svetištu osam blaženstava
Nježnoj i siromašnoj
Mirotvornoj i milosrdnoj
Srca prečistog
Ti koja plačeš na ovom putu
Svetište bolom razoreno na zemiji,
I po milosti ponovno sazdano u vječnosti,
Zdravo,
Marijo !
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od
bičevanja posrtao po putu
Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše
iz sredine mnoštva nekog
Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja,
I prisiliše ga da stavi na se
križ da ga nosi za Isusom.
O Kriste !
Toga dana kad su se s namjerom da Te zatru udružili
izdaja, neznanje, sektaška mržnja,
nepravda i njezin nedjeljivi saveznik,
viši interes,
U svojoj dobroti,
Dozvolio si dakle da po jednome od nas,
Nasumce odabranom od vojnika koji izvršavahu
Tvoju volju vjerujući da provode svoju,
Mi budemo sudionici tajanstvenog djela
našeg spasenja
Kako ne bismo bili potpuno
isključeni iz tvoje Muke
Neka se našao barem jedan čovjek da Te slijedi,
dok su drugi bježali od Tebe,
I neka se desio, pod težinom križa, barem
Kratak trenutak sličnosti
Između spasitelja i spasenoga !
ŠESTA POSTAJA
Veronika otire Isusovo lice
Veroniko,
Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci
za Kristovim stopama,
I da prekoračiš nevidljivu granicu koja
odvaja osuđenika od ostalih živih,
Daj nam, nama također, hrabrost da
priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj,
neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva,
Ti koja, u vici gomile što
o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču
samo nepobjedivi žubor svoje samilosti,
Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu
onih koji idu u smrt ;
Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela
lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu
predaja nikada nije zaboravila,
Moli za svoju braću u nastavku povijesti
imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak
vjere i ljubavi,
Ti koja nisi znala za strah,
I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv
i znoj trpljenja,
Primila izmučeni lik božanske ljubavi !
SEDMA POSTAJA
Isus pada po drugi puta
"Neće slomiti zgnječenu trsku,
kaže Pismo,
Neće ugasiti stijenja koji tinja."
O Kriste!
Nisi došao pobjeđivati carstva
Jer tvoja se povijest ne piše krvlju
drugih
Već tvojom vlastitom,
Nisi došao suditi i kažnjavati,
Nego dati svoj život onome što bez Tebe prolazi
i umire
Došao si sabrati do posljednje čestice
ovu prašinu koja nas čini,
Kako se ne bi izgubilo ništa od onoga što si stvorio
Da po ljubavi oživi ono što grijeh
suši i ubija,
Da se na zemlji ne nađe ništa tako skromnog,
tako bijednog i tako prezrenog
Što još uvijek ne bi bilo iznad Tvojeg poniženja
Mesijo u rasulu, istjerani iz svijeta
I koji,
Da zauvijek dobije pristanak
savjesti
Prigiba koljeno po drugi put!
OSMA POSTAJA
Jeruzalemske žene plaču nad Isusom
Bio je praćen velikim mnoštvom naroda,
i žene se udarahu o prsa
i oplakivahu Ga.
Tada On okrenu prema njima svoj pogled koji je
sagledavao svršetak svijeta,
I reče im:
" Kćeri jeruzalemske ! Ne plačite nada mnom,
već plačite nad sobom
i nad svojom djecom,
Jer doći će dani u koje će se govoriti:
blažene nerotkinje,
blažene utrobe koje nisu rodile,
prsa koja nisu dojila!
Tad će povikati gorama:
padnite na nas !
I bregovima: Pokrijte nas !"
O Kriste !
Ispunjenje tvojeg proročanstva neće kasniti,
Uskoro će Jeruzalem biti razoren.
Od hrama u kojem si naučavao ostat će
samo jedan zid
Građen stoljećima od nebrojene
djece Izraelove,
Kao brana zaklinjanjima, kao ustava
suzama,
Mir se još ni danas nije vratio na ovu
svetu zemlju kojom si propovijedao
Zar je to bilo uzalud ?
Jedina riječ koja može ušutkati
oružje, u dan kad si rekao svojim učenicima:
" Ljubite neprijatelje svoje !"
DEVETA POSTAJA
Isus pada po treći put
Ljudsko biće, koje dolazi od ljubavi,
vraća se ljubavi kroz trpljenje
i smrt
Ljubav sama to mu govori od
početka svijeta
I on je ne čuje
Sva bića i sve stvari koje su
na zemlji i na nebu
Sve do posljednjeg zrnca svjetlosti
u neizmjernoj noći
Nemaju drugog uzroka do ljubavi
Ljubav sama dođe da nam to kaže
I mi smo je ušutkali.
O Kriste !
Rekao si nam: "Dat ću vam srce od
mesa. "
I evo kako Te vojnici
Tjeraju prema zloslutnim krošnjama
Ovoga brežuljka ponuđenog lješinarima
I kako pod težinom prezrenih darova svojih
po treći put padaš.
DESETA POSTAJA
Isusu je svučena odjeća
Razdijelit će između sebe Tvoju odjeću
Bacit će kocku za Tvoju haljinu nešivenu
i u jednom komadu otkanu
Poput svetog Pisma od prvog dana
stvaranja
Vezenog nit po nit i nikad prekinutog,
Koje otkriva i u isti čas zakriva Božju
prisutnost
I koje se ne bi trebalo nikada čitati
drukčije do na koljenima.
Tvoje su haljine riječi Tvoje poruke,
0 Kriste !
One objavljuju i prikrivaju Tvoju osobu,
Nju treba tražiti u njima
Jer mi, mi znamo,
Da Istina, to si Ti
Da nema nijedne Istine u kojoj Tebe nema
Niti jedne laži gdje se pojavljuješ.
Blagoslovljena Tvoja prečista Osoba
Svučena od sakupljača krpa povijesti
I koja nam, sa svojom haljinom,
također prepušta
Svoje rastrgano tijelo !
JEDANAESTA POSTAJA
Isus je pribijen na križ
Tvoje ruke koje su blagoslovile,
Gospodine,
Tvoje ruke koje su ozdravile
Koje su vratile vid slijepima
Koje su izbrisale gubu s lica,
I koje su crtale po pijesku
Dok su lažni suci bludne žene
jedan po jedan napuštali svoje sudište smrti
Tvoje ruke koje su razdijelile kruh
I natočile vino
Kako bi nevidljive istine vjere
Hranile i natapale
Nesigurne stvarnosti ovog vidljivog svijeta
Tvoje ruke koje su toliko dale
I tako malo primile,
Gospodine, Tvoje darežljive ruke
Pribijene na drvo
Ostat će vječno otvorene
Oštro gvozđe probija noge koje su
posvetile zemlju
Lažljiva pravda ljudi završila je svoje djelo
I pod suncem pocrnjelim od oluje i zločinstva
Sve je spremno
Za pribijeni uzlet Razapetog.
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
I sada, Gospodine,
Od Tebe je ostao samo splet patnji,
Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je;
Više nema nijednog disaja
Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar;
Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu
Nategnutih poput struna harfe
Koja ne odaje bolno titranje,
I Ti unatoč tome govoriš:
"Oče, oprosti im, jer ne znaju
što čine. "
Isto tako ne znaju što govore
Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju:
"Spasitelju, spasi samoga sebe ! "
Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj
nepomičnosti
Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha,
sve do dna njihovog
konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove
ravnodušnosti.
O Kriste !
Ti nisi poznavao noć
I evo je kako dolazi
slušati mračne riječi psalma:
" Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je
da Ti izgovoriš ove riječi,
Kako nitko ne bi mogao reći da nisi
upoznao krajnju tjeskobu ljudskog
opstojanja,
I kako bi u Tebi utrnula zadnja
iskra one božanske radosti koju si sakrivao
svojim apostolima,
Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve
nastalo ono pomračenje božanskog koje
Te čini sličnim nama.
Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji
smo si zadali izabirući
sami sebe u praskozorje stvaranja,
I da nikada više ne budemo sami
u svojoj smrti
Ti umireš,
O Kriste !
TRINAESTA POSTAJA
Skidanje s križa
Sve je ispunjeno.
Tvog pogleda. Gospodine, koji je pokrstio zemlju,
Tvog pogleda koji ovjekovječuje
I koji je zaodjenuo novom svjetlosti bića
i male stvari života
Tvog pogleda više nema.
Sve je ispunjeno.
Zauvijek su zaustavljeni, više neće izaći
iz ljudskog pamćenja
Oni koje si susreo u paraboli
svojeg života,
Apostol i prosjak,
bogati mladić i žena
s Jakovljeva zdenca
Pilat koji će prati ruke do svršetka
vremena
Kajfa prsta uzdignutog da izriče sumorne
presude svih učenosti pokvarenih
lakomošću srca
Slijepac koji je ugledao svoje lice kako se
primiče s dna vode,
Uskrsli Lazar, izmakao mekim pandžama
tmine,
Marta koja za sebe ni minute nije imala i njena
u misli udubljena sestra koja je izabrala
najbolji dio,
Nikodem koji bi pod svaku cijenu želio shvatiti
I satnik koji nije sumnjao !
Sve je ispunjeno.
Tvoje tijelo probodeno, odvojeno od križa,
klizi u rukama Tvoje majke,
Ivana, sina kojeg si joj ostavio,
Magdalene koja uz njih izgara od bola poput
usukane rese.
0 Marijo !
Biće blagoslovljeno među svim ženama
To je, dakle, značilo da će Ti sve bili zatraženo
Da podneseš, da spoznaš i da prihvatiš ?
Sve je ispunjeno.
Na brežuljku mučenika
Na kojem svijet teatralno zadaje sebi smrt,
Oko Tebe su samo ova tri bića
van mjerila, koja će zračiti do
konca vremena
I koja Te oplakuju,
O Kriste,
Prolome iščezlog svjetla !
ČETRNAESTA POSTAJA
Polaganje u grob
Svršeno je.
Ovo vrijeme kad se sve čini izgubljenim jest
vrijeme vjere i samo vjere.
Vjera je Božja blaga zaručnica.
On je promatra sa nježnošću, kao suprugu iz
Pjesme nad pjesmama
I kao jedini dokaz ljubavi koji Mu
možemo pružiti.
Nju je on došao tražiti na zemlji
I za nju je jednog dana, razmišljajući
nad Jeruzalemom, zastrepio da je ne nadje kada
se bude vratio.
Ona ga čeka s nepromijenjenom strpljivosti,
Bdije usred uspavanih vojnika
Pred grobom u koji je položeno tvoje tijelo,
Gospodine.
Ništa je ne smućuje i ništa je ne straši,
Pretvorila je u saveznike sve što izaziva
tjeskobu ili očaj nevjernih
ljudi, trpljenje, koje je čini
Tebi sličnom, vrijeme, to putovanje
vječnosti kroz jedan svemir koji nije
njezin;
Ona ljubi, znači li joj išta sve drugo?
Za nju je ova uska i nova grobnica u
kojoj počivaš, Gospodine,
Kovčeg novog saveza,
I ono što sadrži nije više Zakon,
To je svetost, počelo Crkve
i budućih ispunjenja,
Ona zna da ćeš trećeg dana uskrsnuti.
Gospodine, sakriveni u ovom svijetu dublje
no u grobnici,
Ti kojega naši grijesi razapinju
Ti kojega smo u svojim srcima sahranili
Razbij u nama taj kamen koji smo
nad Tobom zapečatili
Naša Te jadna vjera to traži.
U njezinoj žalosti Velikog Petka u njoj nešto
već poluglasno pjeva
Jer ova noć koja je okružuje za nju je
samo početak dana,
A dan to si Ti,
O Kriste!
BOG VAS BLAGOSLOVIO, MOLITE MU SE I SLAVITE GA !
< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Od Boga poticemo, molimo ga za Milost da se njemu vratimo.
Sa Bogom sve mozemo, bez Boga nista.
Boze dotakni sve svojim Duhom da razumiju ove rjeci.
Daniel
16.01.1976
ordulj@gmx.net
Knjige:
Nasljeduj Krista
Kako prepoznati
zamke zloga
Isus spasava!
moj prvi post
Barbarella
zarsipozvaomene
agape ofcica
homeless
spasi nas
betanija
zrno gorusice
more nade
mladen
ani
don Branko
sve-mirac
megastaar
smosteca.publiczg
Vicko
Evanđelje u molitvama
prodotes
Vjeko
Sveci
msn
MNP
DrazeN:)
don blog angelo
borivoj
Polazak iz okolice Splita
od 6-9 osoba u minibusu.
Nasa Draga Majka,
zagovornica, nas poziva
na Molitvu i obracenje,
odazovimo se u sto
vecem broju.
Duh sveti s vama !!!
E-Mail ordulj@gmx.net
Free Web Counter
Evo i nesto o meni:
Ime: Daniel
Rodjen:16.01.1976
Mjesto: Split
odrastao sam sa starijom sestrom i bakom i djedom blizu Splita. Najbolji prijatelj mi je Vlatko znam ga od svoje trece godine on je imao 4. Sada je ovisnik o Heroinu. Jos je u Splitu, ja sam u Frankfurtu u Njemackoj.
Imam zenu Marinu koju jako volim :-) Imamo dvoje djece Kristijana 6 i Nikolinau 5 godina. Marina je odrasla u Chicagu. Kao Teenager sam bio cool, sa 18 godina sam imao Motor Suzuki GSXR1100 za one koji se ne razumiju 150 konja, 300 na sat. Moji roditelji su sa menom prosli kalvariju. Moje drustvo su bili obozavatelji hendrixa, morisona (droga, alkohol) par godina poslje Party ekipa (speed, ecstasy) opet pa godina poslje kriminal, heroin, problemi sa policijom. Moja sreca u svemu tome bila je sto su me otac i mater povukli u njemacku tako da sam ekupu vidjao samo ljeti i vidio kako se razvijaju. U njemacku sam otisao samo iz ljubavi prema svojim roditeljima srce, dusu i osmjeh, sve svoje sam ostavio u Hrvatskoj.
Tek nakon dobrih deset godina i moga braka sam se pomirio sa cinjenicom da zivim u njemackoj. Dolazim iz katolicke obitelji u kojoj se u kuci nije molilo ili citalo Bibliju. Moja baka je svaki dan molila ali nije bilo zajednicke molitve. Ja za Boga nisam imao vremena sve dok me ON nije 04.08.2006 na petu godisnjicu braka nije privukao k sebi! Od tada je Bog na prvom mjestu u mom zivotu, imam otvorene oci i usi, i vidim stvari drugacije.
Zato nemojte zamjeriti za moje Komentare, molim vas. Sve je iz najbolje namjere.
I da vas ne razocaram ne vozim vise Suzuki GSXR1100 sada vozim Hondu Fireblade900RR i molim se Bogu za najboljeg prijatelja i neznam kako da mu pomognem.
Dragi Bog vas sve cuvao i blagoslovio. Trazite njega on jedva ceka da vas doceka otvorenih ruku i da vam otvori oci i usi. Vi samo morate zatraziti pomoc kad nesto ne bude u redu sa vasim zivotom, Dragi nas Gospodin Isus Krist je na krizu umro za nas i uvjek nas zove k sebi. On je nase grijehe ponio na kriz da nas spasi od propasti. On nas ceka zovni mo ga i primimo ga u nase srce, on ce nas mijenjati i obogacivati dok sve ne bude u najboljem redu.
Isus nas sve voli!