Marketing
VAPAJ GOLGOTE
PRVA POSTAJA
Isus je osuđen na smrt
O Kriste! Jednog dana rekao si nam: "Koji će mi
među vama dokazati krivicu ?"
Evo tvoje krivice,
Ti si bio bez grijeha među ljudima bez nevinosti
Trebalo je da Ti umreš
I oni su Te osudili
I mi bijasmo prisutni
Jer se u tom času čitava povijest svijeta
Ovila oko Tebe kao haljina
krvave boje kojom će Te ogrnuti
krvnici
O Kriste! Sine čovječji po čovjeku
osuđeni,
Ovo meso koje si od nas uzeo, ovo tijelo
koje smo Ti dali
Mi ćemo ga vratiti
Komadić po komadić
Odgrizima bičeva i trnja
O Kriste! Na ovom putu tvoje smrtne borbe, u stvari
mi smo ti koji trebaju tvoju milost
Ovu našu sramotu pred
tvojom žrtvom,
Tko li će je izbrisati ?
Molimo te, oprosti !
Vječno pamćenje,
Zaboravi !
DRUGA POSTAJA
Isus prima na sebe križ
O Kriste! Došao si da živiš među nama
Svjetlo koje naučava, Ti si nam donio
radost nepoznatu
Jedan drugačiji pogled na svijet koji bijaše čuo
govoriti o mudrosti, o pravdi,
kadikad o milostci
Ali koji nije znao ništa o ljubavi koja je
uzrok i skriveni razlog svih stvari
Naučio si nas da je ljubav
Razlog opstojanja DRUGOG
Da je ona drugo ime za Objavu
Da leti prema slabosti i da se spušta
tiho, na usne koje mole
Ti si nam ispitao srce
I evo našeg odgovora:
Ove kratke staze kroz Jeruzalem
koji slijedi izlomljeni lik munje
I ovog preteškog komada drveta, spuštenog
na Tvoja ramena
Kao komad podpornja srušenog
svemira
O Kriste !
Preklinjemo Te, oprosti !
Blagosti bezgranična,
sjećaj se samo Sebe same!
TREĆA POSTAJA
Isus pada po prvi puta
O Kriste! Rekao si nam: "Jaram je moj
sladak, i breme je moje lako"
Ali mi nemamo tvoje blagosti,
I naš jaram vrijeđa, naše breme mrvi.
Grijeh, to je onaj uteg što nas čini
teškim i udaljuje nas od Boga,
Ona tromost koja nas vuče u ništavilo,
taj mračni zavičaj koji ne uspijevamo
zaboraviti,
I ona gomila laži,
nasilja i okrutnosti
Koje ispaštaš umjesto nas.
I Ti sam nisi kadar nositi težinu toga
bez ugibanja
i poput odjeka na prvo od tri
Petrova zatajenja
Tvoja koljena udaraju o tlo
S nekom vrstom molbe koju mi
nećemo uslišati.
O Kriste bez grijeha, preklinjemo Te
oprosti!
Danas
Sjećaj se samo svog milosrđa !
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju majku
Ovdje se dva pogleda ukrštaju
Onaj od Muke koja ide svojem
neumoljivom dovršenju
Onaj od Sumučeništva koje obuzima nebesa.
Gdje,
U kojem bezdanu završava trpljenje majke
koja gubi svoje dijete ?
Ovo trpljenje izvrće poredak svijeta
Ono se hvata u koštac s nadom
Izaziva vjeru,
Rana koju ono otvara ne zatvara se nikada.
I upravo to trpljenje koje smo Ti
zadali
Tebi, Marijo
Svetištu osam blaženstava
Nježnoj i siromašnoj
Mirotvornoj i milosrdnoj
Srca prečistog
Ti koja plačeš na ovom putu
Svetište bolom razoreno na zemiji,
I po milosti ponovno sazdano u vječnosti,
Zdravo,
Marijo !
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od
bičevanja posrtao po putu
Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše
iz sredine mnoštva nekog
Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja,
I prisiliše ga da stavi na se
križ da ga nosi za Isusom.
O Kriste !
Toga dana kad su se s namjerom da Te zatru udružili
izdaja, neznanje, sektaška mržnja,
nepravda i njezin nedjeljivi saveznik,
viši interes,
U svojoj dobroti,
Dozvolio si dakle da po jednome od nas,
Nasumce odabranom od vojnika koji izvršavahu
Tvoju volju vjerujući da provode svoju,
Mi budemo sudionici tajanstvenog djela
našeg spasenja
Kako ne bismo bili potpuno
isključeni iz tvoje Muke
Neka se našao barem jedan čovjek da Te slijedi,
dok su drugi bježali od Tebe,
I neka se desio, pod težinom križa, barem
Kratak trenutak sličnosti
Između spasitelja i spasenoga !
ŠESTA POSTAJA
Veronika otire Isusovo lice
Veroniko,
Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci
za Kristovim stopama,
I da prekoračiš nevidljivu granicu koja
odvaja osuđenika od ostalih živih,
Daj nam, nama također, hrabrost da
priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj,
neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva,
Ti koja, u vici gomile što
o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču
samo nepobjedivi žubor svoje samilosti,
Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu
onih koji idu u smrt ;
Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela
lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu
predaja nikada nije zaboravila,
Moli za svoju braću u nastavku povijesti
imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak
vjere i ljubavi,
Ti koja nisi znala za strah,
I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv
i znoj trpljenja,
Primila izmučeni lik božanske ljubavi !
SEDMA POSTAJA
Isus pada po drugi puta
"Neće slomiti zgnječenu trsku,
kaže Pismo,
Neće ugasiti stijenja koji tinja."
O Kriste!
Nisi došao pobjeđivati carstva
Jer tvoja se povijest ne piše krvlju
drugih
Već tvojom vlastitom,
Nisi došao suditi i kažnjavati,
Nego dati svoj život onome što bez Tebe prolazi
i umire
Došao si sabrati do posljednje čestice
ovu prašinu koja nas čini,
Kako se ne bi izgubilo ništa od onoga što si stvorio
Da po ljubavi oživi ono što grijeh
suši i ubija,
Da se na zemlji ne nađe ništa tako skromnog,
tako bijednog i tako prezrenog
Što još uvijek ne bi bilo iznad Tvojeg poniženja
Mesijo u rasulu, istjerani iz svijeta
I koji,
Da zauvijek dobije pristanak
savjesti
Prigiba koljeno po drugi put!
OSMA POSTAJA
Jeruzalemske žene plaču nad Isusom
Bio je praćen velikim mnoštvom naroda,
i žene se udarahu o prsa
i oplakivahu Ga.
Tada On okrenu prema njima svoj pogled koji je
sagledavao svršetak svijeta,
I reče im:
" Kćeri jeruzalemske ! Ne plačite nada mnom,
već plačite nad sobom
i nad svojom djecom,
Jer doći će dani u koje će se govoriti:
blažene nerotkinje,
blažene utrobe koje nisu rodile,
prsa koja nisu dojila!
Tad će povikati gorama:
padnite na nas !
I bregovima: Pokrijte nas !"
O Kriste !
Ispunjenje tvojeg proročanstva neće kasniti,
Uskoro će Jeruzalem biti razoren.
Od hrama u kojem si naučavao ostat će
samo jedan zid
Građen stoljećima od nebrojene
djece Izraelove,
Kao brana zaklinjanjima, kao ustava
suzama,
Mir se još ni danas nije vratio na ovu
svetu zemlju kojom si propovijedao
Zar je to bilo uzalud ?
Jedina riječ koja može ušutkati
oružje, u dan kad si rekao svojim učenicima:
" Ljubite neprijatelje svoje !"
DEVETA POSTAJA
Isus pada po treći put
Ljudsko biće, koje dolazi od ljubavi,
vraća se ljubavi kroz trpljenje
i smrt
Ljubav sama to mu govori od
početka svijeta
I on je ne čuje
Sva bića i sve stvari koje su
na zemlji i na nebu
Sve do posljednjeg zrnca svjetlosti
u neizmjernoj noći
Nemaju drugog uzroka do ljubavi
Ljubav sama dođe da nam to kaže
I mi smo je ušutkali.
O Kriste !
Rekao si nam: "Dat ću vam srce od
mesa. "
I evo kako Te vojnici
Tjeraju prema zloslutnim krošnjama
Ovoga brežuljka ponuđenog lješinarima
I kako pod težinom prezrenih darova svojih
po treći put padaš.
DESETA POSTAJA
Isusu je svučena odjeća
Razdijelit će između sebe Tvoju odjeću
Bacit će kocku za Tvoju haljinu nešivenu
i u jednom komadu otkanu
Poput svetog Pisma od prvog dana
stvaranja
Vezenog nit po nit i nikad prekinutog,
Koje otkriva i u isti čas zakriva Božju
prisutnost
I koje se ne bi trebalo nikada čitati
drukčije do na koljenima.
Tvoje su haljine riječi Tvoje poruke,
0 Kriste !
One objavljuju i prikrivaju Tvoju osobu,
Nju treba tražiti u njima
Jer mi, mi znamo,
Da Istina, to si Ti
Da nema nijedne Istine u kojoj Tebe nema
Niti jedne laži gdje se pojavljuješ.
Blagoslovljena Tvoja prečista Osoba
Svučena od sakupljača krpa povijesti
I koja nam, sa svojom haljinom,
također prepušta
Svoje rastrgano tijelo !
JEDANAESTA POSTAJA
Isus je pribijen na križ
Tvoje ruke koje su blagoslovile,
Gospodine,
Tvoje ruke koje su ozdravile
Koje su vratile vid slijepima
Koje su izbrisale gubu s lica,
I koje su crtale po pijesku
Dok su lažni suci bludne žene
jedan po jedan napuštali svoje sudište smrti
Tvoje ruke koje su razdijelile kruh
I natočile vino
Kako bi nevidljive istine vjere
Hranile i natapale
Nesigurne stvarnosti ovog vidljivog svijeta
Tvoje ruke koje su toliko dale
I tako malo primile,
Gospodine, Tvoje darežljive ruke
Pribijene na drvo
Ostat će vječno otvorene
Oštro gvozđe probija noge koje su
posvetile zemlju
Lažljiva pravda ljudi završila je svoje djelo
I pod suncem pocrnjelim od oluje i zločinstva
Sve je spremno
Za pribijeni uzlet Razapetog.
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
I sada, Gospodine,
Od Tebe je ostao samo splet patnji,
Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je;
Više nema nijednog disaja
Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar;
Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu
Nategnutih poput struna harfe
Koja ne odaje bolno titranje,
I Ti unatoč tome govoriš:
"Oče, oprosti im, jer ne znaju
što čine. "
Isto tako ne znaju što govore
Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju:
"Spasitelju, spasi samoga sebe ! "
Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj
nepomičnosti
Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha,
sve do dna njihovog
konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove
ravnodušnosti.
O Kriste !
Ti nisi poznavao noć
I evo je kako dolazi
slušati mračne riječi psalma:
" Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je
da Ti izgovoriš ove riječi,
Kako nitko ne bi mogao reći da nisi
upoznao krajnju tjeskobu ljudskog
opstojanja,
I kako bi u Tebi utrnula zadnja
iskra one božanske radosti koju si sakrivao
svojim apostolima,
Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve
nastalo ono pomračenje božanskog koje
Te čini sličnim nama.
Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji
smo si zadali izabirući
sami sebe u praskozorje stvaranja,
I da nikada više ne budemo sami
u svojoj smrti
Ti umireš,
O Kriste !
TRINAESTA POSTAJA
Skidanje s križa
Sve je ispunjeno.
Tvog pogleda. Gospodine, koji je pokrstio zemlju,
Tvog pogleda koji ovjekovječuje
I koji je zaodjenuo novom svjetlosti bića
i male stvari života
Tvog pogleda više nema.
Sve je ispunjeno.
Zauvijek su zaustavljeni, više neće izaći
iz ljudskog pamćenja
Oni koje si susreo u paraboli
svojeg života,
Apostol i prosjak,
bogati mladić i žena
s Jakovljeva zdenca
Pilat koji će prati ruke do svršetka
vremena
Kajfa prsta uzdignutog da izriče sumorne
presude svih učenosti pokvarenih
lakomošću srca
Slijepac koji je ugledao svoje lice kako se
primiče s dna vode,
Uskrsli Lazar, izmakao mekim pandžama
tmine,
Marta koja za sebe ni minute nije imala i njena
u misli udubljena sestra koja je izabrala
najbolji dio,
Nikodem koji bi pod svaku cijenu želio shvatiti
I satnik koji nije sumnjao !
Sve je ispunjeno.
Tvoje tijelo probodeno, odvojeno od križa,
klizi u rukama Tvoje majke,
Ivana, sina kojeg si joj ostavio,
Magdalene koja uz njih izgara od bola poput
usukane rese.
0 Marijo !
Biće blagoslovljeno među svim ženama
To je, dakle, značilo da će Ti sve bili zatraženo
Da podneseš, da spoznaš i da prihvatiš ?
Sve je ispunjeno.
Na brežuljku mučenika
Na kojem svijet teatralno zadaje sebi smrt,
Oko Tebe su samo ova tri bića
van mjerila, koja će zračiti do
konca vremena
I koja Te oplakuju,
O Kriste,
Prolome iščezlog svjetla !
ČETRNAESTA POSTAJA
Polaganje u grob
Svršeno je.
Ovo vrijeme kad se sve čini izgubljenim jest
vrijeme vjere i samo vjere.
Vjera je Božja blaga zaručnica.
On je promatra sa nježnošću, kao suprugu iz
Pjesme nad pjesmama
I kao jedini dokaz ljubavi koji Mu
možemo pružiti.
Nju je on došao tražiti na zemlji
I za nju je jednog dana, razmišljajući
nad Jeruzalemom, zastrepio da je ne nadje kada
se bude vratio.
Ona ga čeka s nepromijenjenom strpljivosti,
Bdije usred uspavanih vojnika
Pred grobom u koji je položeno tvoje tijelo,
Gospodine.
Ništa je ne smućuje i ništa je ne straši,
Pretvorila je u saveznike sve što izaziva
tjeskobu ili očaj nevjernih
ljudi, trpljenje, koje je čini
Tebi sličnom, vrijeme, to putovanje
vječnosti kroz jedan svemir koji nije
njezin;
Ona ljubi, znači li joj išta sve drugo?
Za nju je ova uska i nova grobnica u
kojoj počivaš, Gospodine,
Kovčeg novog saveza,
I ono što sadrži nije više Zakon,
To je svetost, počelo Crkve
i budućih ispunjenja,
Ona zna da ćeš trećeg dana uskrsnuti.
Gospodine, sakriveni u ovom svijetu dublje
no u grobnici,
Ti kojega naši grijesi razapinju
Ti kojega smo u svojim srcima sahranili
Razbij u nama taj kamen koji smo
nad Tobom zapečatili
Naša Te jadna vjera to traži.
U njezinoj žalosti Velikog Petka u njoj nešto
već poluglasno pjeva
Jer ova noć koja je okružuje za nju je
samo početak dana,
A dan to si Ti,
O Kriste!
BOG VAS BLAGOSLOVIO, MOLITE MU SE I SLAVITE GA !
Post je objavljen 01.03.2007. u 09:27 sati.