|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...
ANA
ARAGORN
BESTIARIUS
DAMIEN
DIABOLUS
KRAVEN
LUCIAN
LUIS
MAJANDRA
MARCUS
MARTINA
MICHAEL
SELENE
VICTOR
XAVIER
HUNTER
GONE WITH THE SIN
Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life
My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life
My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
Teich
Ana-moja najveća vampirusha
Naša mala, ali opaka Lanica
Barby...hehe...Barbara-izvuci me iz nemogućih situacija
Žanica
Mi-mi...hehe
Ako želiš bit besmrtan-ovdje sam
Još jedan ljubitelj vampira
Marta :)
I want your soul...
Tina :)
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
Vampiri...
Ljudi koji obožavaju vampire,ne vjeruju u njih.
Oni vjeruju u ono što vampiri predstavljaju i što su uvijek predstavljali.
Slobodu...
Strast...
Vječni život...
Vječnu ljepotu...
Iskonsko u nama,čak i ako je zvjersko.
Noć je bila mlada.Bilo je ljeto i u zraku se osjećao topao zrak.Mjesec nam je obasjavao put.Put do grada prepunog ljudi.Prepunog naših lovina...Letjele smo iznad grada i spustile se tamo gdje je bilo najviše ljudi.Šetale smo Gornjim gradom,a ljudi su nas nekako čudno gledali.Možda zato što smo bile obučene skroz u crno,a blijeda put i kristalno plave oči su se jedino isticali na nama.Ili je to bilo zato što su gledajući nas tako osjećali neko strahopoštovanje prema nama.Ne znam...a i ne zanima me...
*Sviđa mi se to što možemo letjeti.-kaže mi Majandra
*Da,fora je.-odgovaram joj pomalo nezainteresirano
*Kakve još nsposobnosti imamo?-pitala me
*Svakakve.Vjeruj mi,jednom ćeš mi bit zahvalna za to što sam te pretvorila u vampira.-gledam ju i lažem joj
*Već sam ti zahvalna.-odgovara mi
Znala sam da u tome što je vampir nema ničeg dobrog.Samo vječna patnja.A ona mi je ipak bila zahvalna.Možda joj se stvarno sviđa ovakav život...a možda mi je lagala kao što sam i ja njoj...Nisam joj htjela ulazit u misli...nisam htjela saznat istinu...
Dok smo tako šetale Gornjim gradom naišle smo na grupicu dečki i cura.Brzo smo se sprijateljili.Ako se može tako reći,s obzirom na naše kasnije planove.Dva dečka su se odmah zapalila za Majandru i mene.Zavele smo ih i otišle u mrak.Svaka u svoj kutak...
Zvao se Dario i bio je poprilično pijan,ali to ga nije spriječilo u nakani da me dobije.Ili bolje rečeno da ja dobijem njega.Mazili smo se,a onda sam mu zarila očnjake tako snažno da je njegovo beživotno tijelo samo tupo palo na pod.Pila sam.Ovako se ja sad prehranjujem.Osjetila sam njegovu krv kako se polako spušta niz moje tijelo,i daje mi snage da preživim još jedan dan...Pustila sam ga i pogledala u njegovo lice na kojem je bio prestravljeni izraz...sada se oko njega nakupila velika lokva svježe krvi...Okrećem se i odlazim od svoje lovine...
*Selene!-Začujem Majandrin glas
Odmah sam potrčala u smjeru odakle je dolazio povik.I tamo sam ju našla...Stajala je u mračnom kutu.Samo su joj se oči sjajile.Plave oči u kojima se vidio strah.Na usnama joj je još bilo krvi...svježe krvi...a njena lovina je beživotno ležala pored nje.
Pogledam u to šta ju je toliko plašilo.Odmah sam ga prepoznala.Stajao je na dvije noge ili da bolje kažem na dvije šape.Veliko dlakavo tijelo ostavljalo je sjenu nazidu od koje bi se svakom sledila krv u žilama.
Vukodlak.
Nisam mnogo znala o njima jer mi Victor nije rekao cijelu priču.Znala sam samo da su u ratu s nama.I bilo je i više nego očito da je vukodlak želio ubiti Majandru.Režeo je na nju i polako joj se približavao.Znala sam što moram učiniti.Izvukla sam pištolj i pucala u njega.Dva srebrna metka pogodila su ga u leđa.Zarikao je i krenuo prema meni.
*Selene!-vrisne Majandra
*Bježi u sklonište i pazi da te ne prate!-brzo joj odgovaram
Bježala sam.Bježala sam od jedine vrste koja je bila jača od mene.Mnogo jača.
Popela sam se na prvu zgradu koju sam vidjela.Ali on je i dalje išao zamnom.
Kada više nisam imala gdje pobjeći odlučila sam se boriti s njime.Ali bezuspješno.Zamahnuo je svojom velikom šapom i ranio me po ruci.Krvarila sam.Nisam imala druge.Uzela sam pištolj i pucala u njega sve dok više nisam imala metaka.A kad sam ga pogledala,on je ležao na podu.Ali više nije bio zvijer,nije bio krvožedni vukodlak koji me je želio ubiti pod svaku cijenu...sada je bio čovjek...bespomoćan kao i svi smrtnici...Bio je tako mlad i tako lijep...Pogledam ga još jednom...ali morala sam ić...
Zatrčim se i skočim sa krova zgrade,a moja krila se rašire.Letjela sam tako prema našem skloništu i gledala te obične ljude...te smrtnike...I tada sam ga ugledala.Promatra me.Promatram i ja njega.Tajanstveni mladić obučen sav u crnom.Ali u njegovim očima vidjelo se da nije smrtnik...Njegove oči bile su iste kao i Victorove oči...
*Selene!-začujem ozbiljan Victorov glas
*Da?-odgovaram mu
*Dođi!Moramo razgovarati...nasamo...-kaže mi
*Ovo ti još nisam ispričao,ali moraš znati kakav je uistinu vampirski život.Znaš,ja tebe nisam tek tako izabrao i pretvorio u vampira.Ti si posebna.Ti si Odabrana.Tvoja krv...ona je ta koja te čini posebnom.Ti si moja nasljednica.Već sam mnogo,mnogo stoljeća vampir i doživio sam svašta.Ja sam prvi vampir.Ja sam stvoritelj svih vampira.Moj otac je bio prvi besmrtan čovjek...ja sam naslijedio njega...a ti ćeš naslijediti mene...U slučaju da mi se nešto dogodi...-zastao je i pogledao me
*Ti me naslijeđuješ.I dobivaš moje moći.Moći najsnažnijeg vampira.Ali to nije sve.Ljudi možda ne znaju da mi postojimo,ali lovci na vampire to jako dobro znaju.Već me godinama lovi jedan lovac na vampire.I baš zato,baš zbog njega sam morao osigurati život svojim vampirima,svojem leglu.Zato si ti postala vampir.Moja nasljednica.Moja kćer.Možda nisi bila spremna za to kad sam te pretvorio u vampira,ali ja nisam mogao riskirati.Nisam mogao riskirati da se nešto dogodi mojem leglu,da ostanu bez svog vođe,bez svog Gospodara.
*Ali zašto mi to sad govoriš?Pa tebi se ništa neće dogoditi!-odgovaram mu pomalo prestrašeno
*Ne brini.Znam se brinuti za sebe.Samo imam neki osjećaj.Neki jako čudan osjećaj da bi nešto moglo krenuti po zlu.Samo još ne znam tko bi mogao biti krivac:lovci na vampire ili vukodlaci...-odgovori mi
*Vukodlaci?!?!-pitam ga iznenađeno
*Da...-odgovara tako beživotno
*Stoljećima traje rat između vukodlaka ili lycana i vampira.I nikako da završi.Ne brini,gdje god da ćeš ić,imat ćeš sa sobom pištolj sa srebrnim metcima.To jedino djeluje na njih.A ako to ne uspije...-zastao je i pogledao me ispod obrva
*Onda bježi koliko te noge nose.-rekao mi je hladno
*Ali zašto uopće traje taj rat?Kako su nastali lycani?Tko je njihov vođa?-pitam ga
*Previše pitanja malena.Ispričat ću ti jednom drugom prilikom.-kaže i nestane
Pogledam van,a Sunce polako zalazi.Spušta se noć.Razmišljam.Razmišljam kako sam prazna...kako sam prazna i hladna.Tako je užasno ne osjetiti ništa kad zagrliš najbolju prijateljicu.Niti sreću...niti radost...niti ljubav...pa ni tugu...doslovno NIŠTA...samo prazninu...Začujem korake.
*Majandra.-kažem
*Kako si znala?-pita me začuđeno
*To je jedna od rijetkih stvari koje volim kod nas vampira.Imamo moći kakve ljudi nemaju i kakve nikada neće imati.Shvatit ćeš s vremenom.-odgovaram joj
Ustanem,pogledam ju,a ona me začuđeno gleda sa onim svojim okicama.
*Imaš plave oči!-vrisne najednom
*Svi vampiri imaju plave oči kad se spremaju za...zastanem
*Za šta?!-pita me
*Za izlazak...-odgovaram joj sa smješkom
*Kakav izlazak?!-bila je uporna u pitanjima
*Idemo u...LOV!-odgovaram joj,a bijeli očnjak mi izviri iz usana zbog neopisivog zadovoljstva
Ej smrtnici...evo ja sam se danas vratila sa mora...nije me bilo 3 i pol tjedna...a šta da vam kažem osim da je bilo fakat ludo i nezaboravno...Sanjica i ja ovo ljeto smo provele u Crikvi...upoznale smo puno ljudi,zabavile se,kupale i tako...
A sada smo opet tu...u Zagrebu...neznam za vas ali meni je moj blog jako falio...a da...napisala sam nekoliko priča tako da ćete nastavke dobivati svaki dan...tako nekako...evo vam sad nastavak priče...uživajte u ljetovanju...dok još možete...
