*Selene!-začujem ozbiljan Victorov glas
*Da?-odgovaram mu
*Dođi!Moramo razgovarati...nasamo...-kaže mi
*Ovo ti još nisam ispričao,ali moraš znati kakav je uistinu vampirski život.Znaš,ja tebe nisam tek tako izabrao i pretvorio u vampira.Ti si posebna.Ti si Odabrana.Tvoja krv...ona je ta koja te čini posebnom.Ti si moja nasljednica.Već sam mnogo,mnogo stoljeća vampir i doživio sam svašta.Ja sam prvi vampir.Ja sam stvoritelj svih vampira.Moj otac je bio prvi besmrtan čovjek...ja sam naslijedio njega...a ti ćeš naslijediti mene...U slučaju da mi se nešto dogodi...-zastao je i pogledao me
*Ti me naslijeđuješ.I dobivaš moje moći.Moći najsnažnijeg vampira.Ali to nije sve.Ljudi možda ne znaju da mi postojimo,ali lovci na vampire to jako dobro znaju.Već me godinama lovi jedan lovac na vampire.I baš zato,baš zbog njega sam morao osigurati život svojim vampirima,svojem leglu.Zato si ti postala vampir.Moja nasljednica.Moja kćer.Možda nisi bila spremna za to kad sam te pretvorio u vampira,ali ja nisam mogao riskirati.Nisam mogao riskirati da se nešto dogodi mojem leglu,da ostanu bez svog vođe,bez svog Gospodara.
*Ali zašto mi to sad govoriš?Pa tebi se ništa neće dogoditi!-odgovaram mu pomalo prestrašeno
*Ne brini.Znam se brinuti za sebe.Samo imam neki osjećaj.Neki jako čudan osjećaj da bi nešto moglo krenuti po zlu.Samo još ne znam tko bi mogao biti krivac:lovci na vampire ili vukodlaci...-odgovori mi
*Vukodlaci?!?!-pitam ga iznenađeno
*Da...-odgovara tako beživotno
*Stoljećima traje rat između vukodlaka ili lycana i vampira.I nikako da završi.Ne brini,gdje god da ćeš ić,imat ćeš sa sobom pištolj sa srebrnim metcima.To jedino djeluje na njih.A ako to ne uspije...-zastao je i pogledao me ispod obrva
*Onda bježi koliko te noge nose.-rekao mi je hladno
*Ali zašto uopće traje taj rat?Kako su nastali lycani?Tko je njihov vođa?-pitam ga
*Previše pitanja malena.Ispričat ću ti jednom drugom prilikom.-kaže i nestane
Pogledam van,a Sunce polako zalazi.Spušta se noć.Razmišljam.Razmišljam kako sam prazna...kako sam prazna i hladna.Tako je užasno ne osjetiti ništa kad zagrliš najbolju prijateljicu.Niti sreću...niti radost...niti ljubav...pa ni tugu...doslovno NIŠTA...samo prazninu...Začujem korake.
*Majandra.-kažem
*Kako si znala?-pita me začuđeno
*To je jedna od rijetkih stvari koje volim kod nas vampira.Imamo moći kakve ljudi nemaju i kakve nikada neće imati.Shvatit ćeš s vremenom.-odgovaram joj
Ustanem,pogledam ju,a ona me začuđeno gleda sa onim svojim okicama.
*Imaš plave oči!-vrisne najednom
*Svi vampiri imaju plave oči kad se spremaju za...zastanem
*Za šta?!-pita me
*Za izlazak...-odgovaram joj sa smješkom
*Kakav izlazak?!-bila je uporna u pitanjima
*Idemo u...LOV!-odgovaram joj,a bijeli očnjak mi izviri iz usana zbog neopisivog zadovoljstva
Post je objavljen 08.08.2006. u 18:55 sati.