Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

ponedjeljak, 07.07.2008.

Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače - hibernacija


Bojim se da sam naučio živjeti sa vjetrenjačama. Više nisam toliko ogorčen. Mislim, to se ipak vidi u zadnjih godinu, možda skoro i dvije po broju postova i njihovim temama.

Vjetrenjače me više ne plaše, više se ni ne pokušavam boriti protiv njih jer što jače udaraš, to one jače vračaju i tako u neprekinuti krug. Sada se uredno ignoriramo, gledamo izdaleka. Niti ja diram njih, niti one mene. Jednu stvar su definitivno naučile – da i ja imam zube.

Što sam stariji to mi je nekako jasnije da nema smisla borba sa njima, da je čisto trošenje vremena. Ne kažem da se treba prepustiti i dozvoliti da se okrećete kako njima puhne, već se naučiti izbjegavati njigove elise da vas ne pogode i nastaviti dalje bez pogleda unatrag (da se ne bi zabio u sljedeću). Istina da treba ipak s vremena na vrijeme pokazati zube, no ima NAS puno koji se uporno pokušavamo boriti nadajući se da ćemo nešto promijeniti. Tu prednost treba iskorisiti! Dok se drugi bore, ti jednostavno prođi pokraj njih dok su oni okupirani jedni drugima.

Dosta mi je uzaludnih borbi jer na kraju ja kraći kraj izvlačim i to redovito. Druga stvar je da su previše puta drugi, moji bližnji, stradavali zbog mojeg inata i pokazivanja zubi. Više nisam toliko mlad da si dozvolim (uzaludnu) borbu za neke ideale i ideje. Borba je važna, to je ono što nas čini, svara i gradi osobama kakve ćemo biti u budućnosti, no treba znati i kada stati.

Ovaj blog je bio moj ventil, mjesto gdje ću se moći lagano ispuhati, izvaditi to iz glave, „staviti na papir“ i nastaviti dalje sa životom. Više mi nije toliko potrebno ispuhavanje, a i imam se sada kome pojadati jer više nisam sam.

Što hoću reći? Stavljam ovja blog na led, spremam ga spavati, u hibernaciju.
Do sljedećih ogorčenih dana...

Max
- 07:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>