Prošao je jedan od zadnjih produženih vikenda ove godine. Znamo mi to lijepo skrpati, a li iskreno to je tako rijetko da stvarno dobro dođe, da malo ljudi ispadnu iz posla, da ubiju monotonu svakodnevicu.
Dakle ovim redom:
Halloween,
Svi Sveti,
Dušni dan, pa onda dolazi
Martinje, pa
sveti Nikola, te
Božić i
Nova godina.
Nabrojao sam ove koji su upravo prošli te nekoliko koji slijede. Ajde iskreno, koliko stvarno znate o njima? Po njima sam stavio linkove na
Wikipediju i još neke stranice koje imaju informacije o čemu se tu zapravo radi.
Interesantno da svatko te blagdane/praznike/sjećanja tumači na svoj način. Jedan od zanimljivih primjera je kako smo tek u zadnjih par godina počeli spominjati (ne doslovno slaviti) Halloween. U tih par godina svaki puta kada se približimo tom datumu, slušam kako se jedna institucija poznata pod imenom crkva, pizdi kako smo preuzeli amerikanizirani blagdan. Ha???
I da jesmo, kakve to ima veze sa njima? Pa ne idem se moliti ili paliti svijeću "svetom Hallowenu" u crkvu! Gotovo cijeli svijet "slavi" taj dan (točnije večer jer se čeka noć da mrtvi izađu), no oni se sjete uvijek nešto gunđati na to. Fora u cijeloj priči je da je to bio poganski blagdan, što se instituciji nikako nije sviđalo, pa su oni naknadno izmislili blagdan "Svih Svetih". Tako da se oni u biti bore još tamo od devetog stoljeća za tu jednu noć. Super. Baš im ide. – Cirkus No1.
Dušnog dana se rijetko tko sjeti. Samo naši stari doma zapale svijeću, no većina nas mladih nema pojma što točno oni to rade. U biti to je produžetak na prethodni blagdan samo što je ovaj dan posvećen onima koji su za života puno vjerovali (spomen svih vjernih mrtvih) ili ti ga bili "bolji". Dajte molim vas – Cirkus No2.
E sada ovaj dio mi stvarno ide na živce. Dan nakon završetka Svih svetih, kada se otvore dućani, ulazim u trgovinu a tamo me dočeka okićena jelka i tona Božićnih ukrasa te popratnog sadržaja. Dva mjeseca prije oni bombardiraju populaciju sa kupovnom potrebom. Ne znam za vas, ali ja se sjećam kada sam bio mali, da smo brojali dane do kićenja bora. Tek onda su bili prvi ukrasi, šarenilo, miris kolača i odlične klope u zraku, osmjesi razvučeni po licima, masovna euforija iščekivanja. A danas, kako mogu imati taj osjećaj kada dva mjeseca prije mi guraju pod nos ono što sam nekada tako dugo iščekivao. Pa sam Božić nam prođe a da ga skoro ne primijetim, osjetim, doživim. Izgubi se u uzburkanom moru oglašavanja. Za poklon dobivam najčešće glavobolje i migrene od prevelikih očekivanja i još većih razočaranja – Cirkus No4.
Onda dolazi Mrtinje. E povijest tog blagdana nisam ni ja znao, no opet ima veze sa poganstvom. Koliko sam upoznat sa slučajem, prihvaćen je samo na našem području. Gore imate link na priču, pa si pročitajte. A moj komentar na to je: lik je legenda! – Cirkus No5.
Ajmo dalje. Sveti Nikola! Mislim da je on jedini (koliko-toliko) "normalan" ostao u ovome razdoblju. Zaštitnik male djece i pomoraca. Jedina priča i problem je u tome što ga je jedna velika korporacija "posudila" za svoj logo (cocacola), te su ga malo doradili i nametnuli nam "djeda Mraza, Božićnjaka", ma nekog debeljka sa crvenim kostimom i snježno bijelom bradom, tako da je sam Nikola lagano pao u sjeno onoga debeljka. Što više reći o tome nego – Cirkus No6.
Sljedeći je Božić. Najveći kršćanski blagdan. Ok, njega izvorno nisu uspjeli iskvariti. No koliki je show oko njega, to je druga priča. Već sam spomenuo kako su ubili samo njegovo iščekivanje, a što je sa proslavom? Generalna ideja i tradicija je da se dočeka i proslavi u krugu familije na polnoćki. A što se zapravo događa: svaka birtija ("koja drži do sebe") će imati party. Većina će uz litre i litre alkohola dočekati ponoć (a neki i neće), međusobno se izljubit i nastaviti piti. Skoro zaboravih spomenuti da će u ponoć ispucati ostatak dedine municije iz prvog svjetskog. Sa sljedeću godinu prelaze na drugi svjetski a u zalihama je i tatin arsenal i zadnjega rata. To je Božić! Nek se čuje! – Cirkus No7.
I za kraj je ostala Nova godina. A što da tu kažem? Ona je po prirodi cirkus. Cirkus na svjetskoj razini. U prijevodu to je najobičniji tulum povodom mijenja datuma. Jeah! Najbolji tulumi koje sam doživio su bili oni spontani sa malom ekipom. A ovo veliko forsirano čudo na koje ću potrošiti brdo love, vremena i živaca sa prevelikim očekivanjima koja će se na kraju (opet) iznevjeriti. Odmah u startu izgubim volju. No ima i dobrih stvari u toj priči. Na TVu puštaju dobre filmove, ima još klope od Božića (ali se još i napeklo) te vatromet na svakom ćošku. Možda će te misliti kako sam bezveze, no gledaj to ovako: imaš komada pokraj sebe ili malo društvo od svega vas par (max četiri para), potrošiš u vrh glave 50tak kn na cugu koju ćeš dofurati, poneseš nešto od doma po dogovoru (francusku), obučeš se ležerno, na toplom si, lišen si toksičnih budala i još prespavaš tamo gdje slavite. Di ćeš bolje? Bolje nego da se probudiš sa glavom veličine lubenice koja pulsira kod nekoga koga vidiš prvi puta u životu ili još gore, probudiš se na hitnoj sa cijevi zabodenom duboko u tvoj želudac koja ispumpava sadržaj tvog konzumiranja te večeri. Hm, da – cirkus No8.
To je za sada o cirkusima, ali ima ih još puno, no o tome nekom drugom prilikom.