Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

Opet ja u svome klasičnom izdanju – tramvaj, truckanje, drndanje, gužvanje. Opet na putu prema negdje. Opet slušalice u uhu u nastojanju da daleko, barem na kratko, pobjegnem odavde. U slušalicama svira neki soundtrack. Nekoliko pjesama zaredom je svirala klasična glazba. Ugodno za promjenu. Lagano i opuštajuće – da, kada bi se čulo.

Imam mali iPod koji stvarno kvalitetno reproducira glazbu, ali vanjska buka je toliko jaka da svu tu laganu i nježnu glazbu narušava, skriva ju, guši njenu čar. Pojačao sam do kraja, ali efekt je i dalje isti.

Tužno. Grad je preglasan za klasiku. Tu prolazi samo filozofija - brzo, više, glasno. Morali bi se malo maknuti iz grada, da odmorimo uši, mozak, da usporimo i ono najvažnije, da čujemo glazbu.