Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

utorak, 14.02.2006.

COOL

Ok. Rekoh dosta. Opet sam počeo pisati dark-depresivne tekstove koje se ne usuđujem objaviti. Nekako ne bih htio aktivno ostavljati doprinos stopi samoumorstava u lijepoj našoj, svijetu i okolici. Ovaj tekst će biti normalan – ma što god to značilo.

Sinoć me opet uhvato neki cool moudh. U player sam složio soundtrackove Ocean`s 11 & 12. Za promjenu sam se odlučio prošetati do posla umijesto standardnoga truckanja tramvajem sa običnim smrtnicima. Prolazim centrom, meni cijela slika u solw-motionu. Uzdignute njuške polaganao koračam, za ništa ne marim, ljudi me gledaju, komadi bleje - odakle je sad ovaj ispao? Dolazim na tečaj, kasnim pristojnih pola sata, a ekipa me gleda kao da sam ukino PDV. Volim kada me pukne ego trip. Umišljen? Da. Imam i zašto biti. To što je večina ekipe ljubomorna pa pljuje po meni tražeći mi uvijek dlaku u jajetu - ma di bi ja bio kada bi me to brinulo? Uživam u trenutku, to je cijeli moj grijeh. – Probajte!
- 14:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>