|
Sljedeći dan sam se nadao da ću se probuditi taman popodne za ručak, da se napokon kao čovjek naspavam. Da, baš. Digao sam se prvi, u devet. Mrzim kad mi se to događa. Inače ne mogu dugo spavati, ali ovako kratko! Ostatak dana se bazirao na posjećivanje ostatka familije i premještanje iz kauča na fotelju i obratno. Navečer sam trebao ići u Sale na lokalnu feštu. Svirali su TBF i Hladno Pivo, no glatko sam odbio. Cilj ovog odmora je ODMOR. Ali i četiri dana za redom, teška srca priznam, ne mogu više. Skočio sam u videoteku sa malom sestričnom (malom, ima 182 cm!, kao ja, a ima petnaest godina) i napravili smo "movie night" sa prigodnom opremom - kokice i cola. Prilično rano sam legao (u 1h) i naspavao se kao beba. Opet se ustao u devet, kad netko zvoni. Otvaram, a u stan ulaze ostaci od mog bratića. Natjeram ga pod tuš, a za krevet ga nije trebalo nagovarati. Nekoliko sljedećih dana nam je vrijeme bilo fenomenalno. Ništa od sunca i kupanja. Navlačili smo čarape, duge hlače i rukave. U pauzi između pljuskova smo imali radne akcije od pilanja i slaganja nekoliko metara drva njima za zimu, košenja trave na babinoj kući (a ima mali maslinik oko kuće koji bi poslužio i za golf teren koliko ga ima), uništavanja osinjaka, trčanja po gradu i sređivanja nekih poslovnih papira drugoj teti, itd. Neko vrijeme sam proveo i u njihovoj gradskoj knjižnici. Imaju sigurno najbolju i najopširniju muzičku knjižnicu u Hrvatskoj. Nabavio sam nekoliko interesantnih soundtrackova koje sam dosta dugo tražio.
Jednu smo večer, za gradsku feštu, skočili do Pet bunara, na "Hladno pivo" i na hladno pivo. Atmosfera je bila fino zagrijana (ali po priči ne kao i u Salima što su nastupali), no bratićev prijatelj je primijetio jednu interesantnu stvar tokom izvedbe jedne od pjesama, na što nam je obratio pozornost. Naime, svirali su sad već slavnu "Mlohavu Čunu" (obrada Mc Cartney-eve "Let It Be" (ovo je editirana verzija. Prvo sam napisao obrada Lennonove pjesme, ali me moja draga Zmijica, koja je inače teški fan Beatlesa, popljuvala kako sam mogo napraviti takvo svetogrđe. Evo draga samo za tebe!), samo u verziji Hladnog piva, a njima ništa nije sveto), i svi su palili upaljače, u ritmu se njihali s lijeva na desno, grlili i zborno pjevali. No mi malo bolje pogledamo muški dio populacije i nevjerojatna je stvar koliko tu pjesmu, baš oni, od srca pjevaju. Prilično zabrinjavajuće. A onda je kiša sve pokvarila (i to drugu godinu za redom, baš na njihovom koncertu), no nije dugo trajala. Prošetali smo i svratili do novo otvorenog "Arsenala". To vam je ogromna hala u kojoj su birc i galerija sa izložbenim prostorom, sve u jednom. Sastoji se od prizemlja i prvog kata / galerije. Imaju i live band koji svira lagani jazz / blues, te kasno navečer uz lagano zatamnjivane svijetla i igrom rasporeda svijeća daju jednu jako ugodnu atmosferu na tako velikom prostoru, što je inače teško postići. Navodno radi cijelu noć (jedini u Zadru). Nalazi se na drugom kraju starog grada, kod Tri bunara. To kad idete sa Orgulja, krenite sjeverno prema gradu i navratite na cugu. A ako nema mjesta ili vam se ne svidi, svratite u "Garden" koji je ni sto metara dalje. On je napravljen na samim zidinama. Na otvorenom je, ne sjediš dok srčeš piće već ležiš na ogromnim jastucima, pogled puca na luku, grad i vodoskok koji mijenja boje. Doslovno si u vrtu i svira ambijentalna muzika. Baš mjesto za chillanje. Inače bi na takva mjesta u Zagrebu navalili snobovi (više oni lažni), ali ovdje ima svakakve ekipe, naravno one koje to zna cijeniti (uključujući turiste). Interesantno je to što su oba birca u vlasništvu bubnjara iz "UB40". Lik je, ne znam kako, završio u Zadru i kaže da se zaljubio (kao Hickok i najljepši zalaz sunca na svijetu – valjda tu priču znate). Kupio si neki stan u starom gradu i tu se dolazi odmarati kad ne svira i putuje sa bandom po svijetu. Baš mu je loše.
Kako je cijela gradska fešta bila trula ili bolje reći nije je ni bilo (to je prijašnjih godina bio glavni ljetni događaj koji se jedva očekivao), prilično rano smo se vratili do kvarta. Tamo smo naletjeli smo na dvije prijateljice, a one su imale još cuge sa sobom, pa smo im ostali "pomoći". Malo smo se raspričali pod zgradama, pa smo bili zaliveni. Oko jedan neko je izlio cijelu katu vode po nama. Volim iskrene komentare i slobodu izražavanja, ali ovo! Otpratili smo cure doma, pa smo se i mi otišli sušiti.
|