Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

srijeda, 27.04.2005.

Sinoć sam bio na moru

Sinoć sam bio na moru.
Nisam zapravo, ali u sam si dao malo oduška u mislima. Nisam bio sam, bila je i ona.
Nakon plesnog tečaja na putu prema doma i ugodnog koračanja s noge na nogu oslonjeni jedno o drugo, odlučili smo predahnuti i sjeli se u obližnji parkić. Zavaljeni i isprepleteni u pomalo neugodnoj drvenoj klupici, u tišini gledali smo zvijezde, zahvalni na napokon toplom vremenu. Oboje smo malo odlutali, da bi zaključili nakon nekog vremena da smo zapravo odlutali na isto mjesto, naš intimni svemir:
Probudio sam se oko deset sati na velikom, bijelom, prostranom krevetu sa baldahinom, okružen mrežom protiv noćnih, letećih napasti da nam ne ometaju blaženi san. Ona još spava pokraj mene, topla, nježna, pokrivena bijelom plahtom koja ocrtava siluetu njena plesom lijepo oblikovana tijela. Promotrim ju još koji trenutak, te tiho poput mačke iskliznem van kreveta, sobe, tiho zatvarajući vrata za sobom. Otvaram vrata velike terase puštajući svjetlo unutra i otkrivam još jedno predivno jutro udišući opojni slani zrak što više mogu, dok sunce pršti na sve strane i puni mi baterije. Odlazim u kuhinju, cijedim svježe naranče koje je Petko donio još dok smo spavali i ostavljam da se rashladi. Skuham si mali espresso, čiji miris ugodno popuni prostor i popijem ga uz lagano prelistavanje novina. Uzimam čašu rashlađenog juicea i nosim je u sobu da ju razbudim. Ona još uvijek žmireći leži i promrmlja da me čekala. Protegne se izvijajući i da mi poljubac za dobro jutro. Vratim se da postavim stol za doručak.
Nakon doručka, lagano se pješke zaputimo do obližnje lagune koju smo jučer otkrili. Drvored palmi ispred nas, a vjetar se lagano poigrava njihovim velikim lišćem, donoseći sa sobom miris borovine iz obližnjih šumaraka. Ja ronim dok ona pliva i sunča se. Prilično je vruće pa smo se odlučili malo provozati gliserom uz obalu. Jede nam se nekakav rižoto od morskih plodova pa javljam Petku da nas ugodno iznenadi. Vozeći uz obalu tražimo nove lagune, žalove i plaže koje nas zovu da budu otkrivene. Već pomalo umorni od potrage i previše sunca, vraćamo se na ručak. Petko nas je stvarno iznenadio. Za predjelo donio dam je Paškog sira, suhog, narezanog na kockice te lagano prelivenim maslinovim uljem i fino tanko narezanog pršuta. Uz to je poslužio najbolje lokalno crno vino da lagano uz sve to zalijevamo. Jednostavno i ukusno. Glavno jelo je bio naručeni rižoto sa dodatkom ružmarina i sve lagano preliveno limunovim sokom da pojača aromu. Nakon ručka i par čaša vina, preselili smo se na naš ogromni crni kauč gdje smo nakon kraćeg vremena lagano zadrijemali uz miris ugaslih svijeća koje su ispunile sobu i zvukove ambient-jazza sa idiličnom pratnjom zrikavaca izvana.
Pred večer se budimo. Ja skočim na još jedno kratko plivanje dok se ona tušira jer ne voli osjećaj soli na sebi, za razliku od mene. Pozivamo društvo na roštilj uz krijes na privatnoj plaži ispod kuće. Dok se ljudi skupljaju, ja lagano okrećem ražnjiće, kobasice, šampinjone na žaru. Ona mi nosi salatu i potrebne stvari, te poslužuje ljude oko krijesa u blizini. Nakon klope prijatelj vadi gitaru i tucet nas okupljenih sluša njegovo savršeno prebiranje prsima po žicama i ugodni glas prijateljice. Osjetim kako njeni prsti traže moje, te joj dodah svoju ruku, kao igračku. Kasnije se svi odlučujemo prošetati do ne tako udaljenog noćnog kluba na kubansku večer na otvorenom. Nakon cijele plesne noći uz zvukove rumbe, chace i salse, te nekoliko koktela, nas dvoje sami i zagrljeni, zadovoljno umorni se šećemo natrag prema kući. Zastanemo na našoj plaži, sjednemo u veliku mrežnu ljuljačku i pričekamo sunce da ga prvi pozdravimo. Bez riječi, riječi su suvišne, ona mi leži na ramenu i prsima se igra mojom kosom dok ju ja lagano prstima prelazim po trbuhu, znam da to voli. Dočekavši sunce, kada je odzdravilo našem pozdravu, vratimo se u naš veliki krevet, opijeni doživljajem, opijeni međusobno, opet se stisnuvši jedno uz drugo, usnuli smo. Jutros smo pronašli jutro.

U ovoj šumi, betona čelika, samo rijetki sanjaju, zaista.
- 13:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>