PRIČA O RUPICI

četvrtak, 14.04.2005.

Prije kojih tjedan dana sa prijateljicom, koju ćemo ovom prilikom zvati M-opijum, nađem se u gradu i krenemo prema određenom mjestu gdje ćemo srkati kavu po predivnom danu. Na to ona meni upadne sa pričom kako je tek prije kojih pola sata shvatila da cijeli dan hoda u trapericama koje imaju rupu i to naravno na prilično nezgodnom mjestu, među nogama. Tako ona meni na sred ceste počne objašnjavati situaciju: "Joj pa ova rupica je stvarno velika, mogu ugurati čak dva prsta unutra. Mislim da mi se čak vide gaćice. A baš danas imam one roza čipkaste! Daj pogledaj dali se vidi rupa odostraga. A bar mi lijepo dolje pirka. Daj me posjeti kad se sjednemo da prekrižim noge."
I sad ja nju gledam blesavo/ljutog izraza na licu i mislim si: kako da mi muški budemo normalni uz ovakve cure/žene? U takvim i sličnim situacijama si mogu predočiti sliku kako nam IQ pada kao živa na termometru kada naglo zahladi i mi se pretvaramo u vuka iz crtića koji je vidio najkomada na svijetu i počinjemo jaukat, zavijati na mjesec, lajat te slinit poput Homera kada vidi krafnu ili pivo.
Cure pa jeste li vi normalne! I same znate da nam ne treba puno (priroda nas je takvima napravila) i onda nam ovakve pizdarije složite. Nije to loše, nemojte krivo shvatiti, ali dajte u manjim dozama, ipak nemojte da moramo pokopati i ono malo dostojanstva što imamo.

- 10:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>