|
Više ni pisanje nema onu čar i utjehu koju je nekad pružalo.
Pustio sam si CD od Gotham Projecta i uživam u ambijentalnim zvucima tanga čija mješavina harmonike i akustične gitare ostavlja neodoljivu sliku i okus Pariškog podzemlja, njegovih duboko skrivenih zadimljenih i mračnih katakombskih okupljališta gdje te nitko ne pita tko si i odakle si, gdje možeš biti ono što želiš i takvim te prihvaćaju. A tko ja želim biti?
Ukrasti ću jednu jako ineresantnu priču i ideju iz jednako zanimljivog filma. Naime, riječ je o filmu «Kill Bill» i priči unutar priče u kojoj sam najveći bad guy u filmu, Bill, priča. Bill objašnjava na primjeru Spidermana kako je njegovo pravo ime Peter Parker a Peterov alter-ego Spiderman. To je slučaj i sa svim ostalim super-junacima. Moralo im se nešto dogoditi da bi postali «super». No kod Supermana je sasvim druga priča. Njegov alter-ego je Klark Kent. On je rođen kao Superman, čak je i njegov plašt zapravo tkanina/dekica u koju su ga roditelji zamotali prije nego su ga poslali na Zemlju da ga spase.
E sad dolazi interesantno pitanje: tko sam ja i tko je moj alter-ego, projekcija mojih želja i gluma određenog lika iza kojeg se skrivam? Ime i prezime koje nosim, ona osoba za koju se predstavljam svih ovih godina da jesam, sam stvarno ja ili moj alter-ego?
Do sada me izračuni i proračuni nisu daleko doveli, no bojim da se da u cijeloj priči ipak prevladava alter-ego.
Ali siguran sam samo u jednu stvar, nisam jedini.
|