< | kolovoz, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Projekat «Naš Hajduk», kako lipo piše na službenin stranican, je novi način upravljanja Hajdukom, priko izabranih predstavnika. Dunkve, oni koji se učlanidu u «Naš Hajduk» jemaćedu prav birat sedan od devet članov Nadzornoga odbora. Nije baš ka u Barceloni ... malo je, ali čovika veseli! Niki govoridu napokon, niki kukadu kako će ulica zavladat Ajdukon. Istina je, ka i uvik, negdi na sredini. Na ovi način, uz cijenu ulaznice za neku jaču utakmicu (100 kn za godinu) lipo morete prić sa riči na dila, i pokazat je li ono ča se događa na svakoj utakmici samo ... pijani glava kleli život za Hajduka ... (TBF) ili je, ipak, ništo ozbiljnije. Meni se čini da, po svemu sudeć, privladaje ovo drugo. U obadva slučaja neizlječivo ... Momci iz «Torcide Sućurac», koji su ovo lito odmirili snage u malomen balunu i sa hajduk.hr na Torcida Kupu ... ... su nan odlučili i fizički približit ovu akciju, i vridno lobirat za zajedničku stvar ... «Naš Hajduk» je stiga i u naše malo misto, ova dva dana, petak i subotu, 26. i 27. osmoga, morete ritual učlanjenja obavit i na našoj Rivi, u istoimenome caffe baru. Evo i kako skupljadu potpise, i pineze, naravno, a sve da bi svaki od nas moga učestvovat u biranju najboljega puta za najdraži klub. I nimadu se ča sakrivat, jer činidu mašo veliki posal. Puno veći od anonimnoga pljucanja po forumima, portalima i na ostalin blagodatima elektronskoga doba. A kad triba ča konkretno učinit, nigdi nikoga :( Odlična uvertira za dva derbija, kontra RNK Splita na Parku skoj... ups mladeži, i 10. devetoga kontra našega najdražega kluba GNK Purger Vakuf. Zdravi i veseli bili! |
Sritan Van svima DAN POBJEDE i DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Ili kako se već zove današnji blagdan, kad je nazad šesnajst godin pa Knin, uporište i personifikacija svi balvani ovega svita, bar na našin prostorima. slika forum.net.hr Ovo san, u trenucima inspiracije, napisa pri tri godine. I niman više, skoro ništa dodat ... I ča se odonda prominilo? SVE! Sve se iskrenilo na glavu. Oni u koje smo se kleli iz uvjerenja ili zato ča smo to morali, sad sviraju klavir u Remetincu. Razmišlja se o izgradnji novoga prežuna, jer je stari pritisan. Zato i je Premijerka bila obać nikidan Goli Otok ... neka se nađe ... Pravi heroji su u prežunu, doma oli u Haagu, a napuvani i snalažljivi "heroji", punega takujina i pune guzice sad nan solu pamet iz tridesetmetarskih jahti i izad zatamnjeni cakli višemilijunski tenkova na četri kola. Ništa više nije sveto, uključujuć i Crikvu, tj. Poslanike i Opunomoćenike Onega Gori koji ordiniraju, u njegovo ime, na ovemen svitu ... i sve više pritvaraju Crikvu u d.o.o. Naravno, govorin o glavarima, a ne o sitnoj pješadiji klera koji djeluje među narodon i diše ka i narod. Oni koji su iz vlastitih ideala, iz vlastitih uvjerenja i bez "smokve" u žepu išli odma branit Hrvatsku sad su, pomazani naoko dobronamjernim penzijama i povlasticama, sami ili in je neko pomoga, marginalizirani ... politički ili, neki čak i bukvalno, eutanazirani ka realna pokretačka snaga bilo čega. Jer, budimo realni, samo je pitanje vrimena kad će čovik, u naponu snage, sa osiguranin primanjima u vidu penzije, i bez realnoga utjecaja na bilo ča vridno i bitno, sa golemin viškon slobodnoga vrimena ... uzet učešća u beskrajnim zasjedanjima šank-parlamenta. Namisto nji su isplivali snalažljivci, pripadnici "Frankfurt Bojne" i ostali koji su iza kantuna čekali kako će završit utakmica pa uletili u sudačkoj nadoknadi. Ne pitajte me za prvi milijun, za sve ostalo ću van donit račune. Reka je neko puno stariji i pametniji od mene, ali se sad ne mogu sitit ko ... ali to sad nije ni bitno. Bitno je da nan je ovako kako naan je, i za to ne moremo krivit nikoga nego samoga sebe. Jer narod uvik dobije ono ča zaslužuje, pri, oli posli! Najgore mi je od svega ča ne vidin perspektivu. I jebe me se ko je kriv, i ne tražin krivce, samo navodin činjenice, i izglede u budućnosti, bližoj i daljoj. Vinka mi kreće u pučku skulu najesen. Još je mala, pa ne postavlja nezgodna pitanja, ali neće proć još puno vrimena, a ja ću se morat debelo priznojit da joj na neke upite odgovorin. Žaj mi je ča na današnji dan moran sve ovo govorit, olitiga pisat, ali virujte mi, skupilo mi se, skuplja mi se već misecima ... Još jednon, slava in i laka hrvatska gruda oniman ča su dali živote naza šesnajst godin. Da bi mi mogli činit ovo ča danas činimo! I neka nan Bog pamet prosvitli, krajnje je vrime! Jednom davno, skitajuć po YouTubeu, nabasa san na ovi zanimljivi spot ... koji mi se čini najprimjereniji ovome trenutku ... preporučan da ga odgledate više puta, od početka do kraja. A one u Remetincu bi natira da ga gledaju i dvadeset puti na dan! Nadan se da ću dogodine o svemu ovome pisat sa bar malo vedrijim tonovima ... Zdravi i veseli bili! |