... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Sritan Van svima DAN POBJEDE i DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Ili kako se već zove današnji blagdan, kad je nazad šesnajst godin pa Knin, uporište i personifikacija svi balvani ovega svita, bar na našin prostorima.
Ovo san, u trenucima inspiracije, napisa pri tri godine. I niman više, skoro ništa dodat ... I ča se odonda prominilo?
SVE!
Sve se iskrenilo na glavu. Oni u koje smo se kleli iz uvjerenja ili zato ča smo to morali, sad sviraju klavir u Remetincu. Razmišlja se o izgradnji novoga prežuna, jer je stari pritisan. Zato i je Premijerka bila obać nikidan Goli Otok ... neka se nađe ...
Pravi heroji su u prežunu, doma oli u Haagu, a napuvani i snalažljivi "heroji", punega takujina i pune guzice sad nan solu pamet iz tridesetmetarskih jahti i izad zatamnjeni cakli višemilijunski tenkova na četri kola.
Ništa više nije sveto, uključujuć i Crikvu, tj. Poslanike i Opunomoćenike Onega Gori koji ordiniraju, u njegovo ime, na ovemen svitu ... i sve više pritvaraju Crikvu u d.o.o.
Naravno, govorin o glavarima, a ne o sitnoj pješadiji klera koji djeluje među narodon i diše ka i narod.
Oni koji su iz vlastitih ideala, iz vlastitih uvjerenja i bez "smokve" u žepu išli odma branit Hrvatsku sad su, pomazani naoko dobronamjernim penzijama i povlasticama, sami ili in je neko pomoga, marginalizirani ... politički ili, neki čak i bukvalno, eutanazirani ka realna pokretačka snaga bilo čega.
Jer, budimo realni, samo je pitanje vrimena kad će čovik, u naponu snage, sa osiguranin primanjima u vidu penzije, i bez realnoga utjecaja na bilo ča vridno i bitno, sa golemin viškon slobodnoga vrimena ... uzet učešća u beskrajnim zasjedanjima šank-parlamenta.
Namisto nji su isplivali snalažljivci, pripadnici "Frankfurt Bojne" i ostali koji su iza kantuna čekali kako će završit utakmica pa uletili u sudačkoj nadoknadi.
Ne pitajte me za prvi milijun, za sve ostalo ću van donit račune. Reka je neko puno stariji i pametniji od mene, ali se sad ne mogu sitit ko ... ali to sad nije ni bitno. Bitno je da nan je ovako kako naan je, i za to ne moremo krivit nikoga nego samoga sebe. Jer narod uvik dobije ono ča zaslužuje, pri, oli posli!
Najgore mi je od svega ča ne vidin perspektivu. I jebe me se ko je kriv, i ne tražin krivce, samo navodin činjenice, i izglede u budućnosti, bližoj i daljoj.
Vinka mi kreće u pučku skulu najesen. Još je mala, pa ne postavlja nezgodna pitanja, ali neće proć još puno vrimena, a ja ću se morat debelo priznojit da joj na neke upite odgovorin.
Žaj mi je ča na današnji dan moran sve ovo govorit, olitiga pisat, ali virujte mi, skupilo mi se, skuplja mi se već misecima ...
Još jednon, slava in i laka hrvatska gruda oniman ča su dali živote naza šesnajst godin. Da bi mi mogli činit ovo ča danas činimo!
I neka nan Bog pamet prosvitli, krajnje je vrime!
Jednom davno, skitajuć po YouTubeu, nabasa san na ovi zanimljivi spot
... koji mi se čini najprimjereniji ovome trenutku ... preporučan da ga odgledate više puta, od početka do kraja. A one u Remetincu bi natira da ga gledaju i dvadeset puti na dan!
Nadan se da ću dogodine o svemu ovome pisat sa bar malo vedrijim tonovima ...
Zdravi i veseli bili!
