umorno_oko

20.02.2021., subota

Gojača

Ko bi reka da je i ovo slikano jučer, kad su cila Kaštila bila okovana niskon naoblakon, deboto maglon ... ujutro. Prema kraju dana, fibra se sve više dizala, zrak se lagano sušija. Ovo je slikano popodne ... sa onega maloga vidikovca ispod mašogradske ambulante. Rekli bi zli jezici isprid kuće Mate Okupatora Na pragu zlatne ure, olitiga uru pri sumraka ... kalma bonaca, nigdi daška vitra, a i onin sitni valićima Bistrica ne da unutra. Počeja san od Đardina, namo di potok Bucavica ulize u more ... ... pa priko ovega „obiteljskoga konvoja“ ... pari ovo veliki i mali ka stari ribar i njegov sin. Ili unuk, ko bi ba zna A ovo je prava obiteljska krstarica ... da se kojin čudon sad snima „Malo misto“, siguro bi ovakvon lipoticon dotur Luigi vozija šjoru Leticiju, Anđu Vlajinu i svoju Bepinu na kupanje ... Još se na Gojači, okolo po redinan i zidićima, vididu trudi pok. Ante Slavića ... koji je to sve sa dušon radija ... pa recite mi, oli nije lipše vidit ovakovo cviće, vengo goli zid ... Mislija san ovo jučera napisat, ali nisan moga, steglo me je u prsiman. Fala na pitanju, nije meni ništa, ali kako malo-pomalo partijedu (odlaze, za sjevernjake) legendarne face moje mladosti, polako razumin kako me Oni Gori podsjeća da nisan više ni ja mladica Otiša je „Panonski mornar“ ... jedan od vrlo maloga broja pivači od „tamo daleko“ koji se i usrid najveće barufe početkon devedeseti godin prošloga stolića sluša i kod nas. Makar utiho, da se ne bi ko osjetija uvriđen Čovik koji je na jednome koncertu, nedavno, u nas, reka da njemu ne fali Jugoslavija vengo Jugoplastika, aludirajući pritom na najbolju košarkašku momčad prošloga, dvadesetoga stolića ... Čovik koji je na vrime vidija di to sve vodi, pa je otpiva "Samo da rata ne bude" ... i "Rekvijem", na kraju Slušalice su mi na glavi, odvoji san se, makar zvučno, u svoj svit ... ali ne mogu slušat Đolu, bar ne još koji dan. Kad god čujen koju njegovu pismu, sitin se da je on jedini koji me je moga natirat, makar na plejbek, da se ostrižen na pelu (nulericu, za sjevernjake). Znan, sad će kurijože pitat, a zašto? A ja ću opet citirat moga kuma „a ka reču van!“ Ne slušan Đolu, ali ne lupa mi ništa po možđanima ... opet lagano, pianissimo, a capella ... Klapa Sinj! Čekan blaženu buru, naš svit reče da je čista žena, da malo očisti ove olovne oblake, i neka nas sunce malo ogrije, makar i fibra pala za koju crtu Zdravi i veseli bili!!!

- 16:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.02.2021., petak

Magla je ... magla nije

Čudno je vrime jutros bilo. Samo ča nisan ingleški progovorija ... vidiću oće li me oko pet ure pozapodne vuć da popijen čaj, da vidin sanjan li oli je ovo zapravo Kad san krenija na posal odozdal, iz Zapadni Kaštili, nije se vidila ni Gomilica, atroke Mosor ... Mislija san da je u Mašogradu kiša, ali ne, magla, gusta ka da je Josipa Lisac gostovala u našemu kinu ... Odozgara namrgođeni sv. Jure kroz koprenu od oblaka gleda na svoje selo, i nikako se načudit di su mu to kmetovi pobigli pri par stotin godin ... ... cili Kozjak je deboto zabilija ... ... a dok san ja primija dojavu za ovu pojavu od kolegice, dok san saša po fotoaparat u portpaku „Kobile Suzi“, dokle san se namistija za slikavanja ... oblaci su već deboto nestali ... ... pa je sv. Jure odozgara, s visoka, moga čiribimbit naš Mašograd, ne pristajuć se zlamenjivat, odakle ovoliko magluštine. Kad će litoooooooo?! Zdravi i veseli bili!!!

- 14:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.02.2021., nedjelja

Maškare oće, maškare neće!

Jesan li već reka da nas je sve umela ova korona? Da nan je, osin respiratornih organa udrila i na psihu i na kantunal Oće li bit maškare? (biiiip!) mater, kako more ovi a ne more oni, omiljeni HR sport pri pokušaju dokazivanja kako si ti i samo ti u pravu. Meni je bilo isto, uvatija san se Mašogadura, iša on u štampariju ili po modelu “C”, da ne rečen “onlajn”, isti mi je posal. Za divno čudo, a jema bit da je nekima došlo iz guzice u glavo potla lanjskoga “Mašogadura”, sve je na vrime došlo, i ča je meni bilo najbitnije, moga san ga po komodu radit, bez da se držin ka pijan plota svakoga zareza. Ko je ikad radija slični posal, razumit će me Ostali smo, dakle, makar kod toga staroga običaja da gremo zadnju subotu prije korizme ... ne mogu zaboravit kad bi i tija, jerbo san potpisa “... i u dobru i u zlu ...” 1. 3. 2003. olitiga zadnju subotu prin korizme, tako da jeman duplu godišnjicu braka, kako šeta pokladni utorak šeta i ova moja druga. Više se Zakonita naučila, pa ne grinta kad jon na naše maškare čestitan i godišnjicu braka Dosta povisti, amo kazat kako je bilo ... Kad san krenija iz doma, vratija san se nazad u kuću pri nego san seja u auto. Ukućanima su se rojili upitnici naviše glave, samo san in pokaza “victory”, to ka za dva stupnja, i iša gori obuć još jednu šotnju majicu kratki rukavi, duge mudante i izvadit i otrest moju jaketu od Goretexa, ča je duperan samo u specijalnin prilikan ka ča je ova, da moreš navonjat ono “bilo govno” u zraku, a od bure ti se pari još i ledenije Ruta povorke je skraćena, zanamisto pokojne pilane polazište je sa Sokolane. Doša san na vrime, rekli bi zli jezici za divno čudo, pa san se parkira na Podvorju i lagano prošeta do starta kolone. Ionako ne prolazin baš svaki dan ton ruton, pa san mora zabilužit kako izgleda naša mala lučica ... vrime je bilo jušto za pingvine ... Ovako san se bija smrza za maškare kad smo Vinkica i ja išli gledat ‘Murterske Bake’ 2018. godine Tamo su se, na Sokolani, činile zadnje pripreme, lipile naljepnice ... mora san isprid Krnje potegnit ovu dvojicu senatori, naše “A je to” ... ča su ka i ja od početka suučesnici u maškaran ka ča san i sam ... Prispija san zabilužit i momenat kako je naš pricidnik Boško dava izjavu za nazočne medijske kuće ... Da nije bilo ovako mašo zima, bilo bi puno dičice, školske i predškolske ... ovako san iskoristija priliku slikat mame/tete sa dicon ... neka se učidu na maškare, uvik triba podmlatka Malo san bolje zagleda Onega-Ča-Je-Za-Sve-Kriv ... ajde, sa jedne strane je loše porepisani znak masoni, a vamo Bill Gates ... ... sa špricon, vjerovatno od cjepiva, zabivenon u glavu. Dok san to prova dokučit ... eto ti našega barjaktara, da ga slikan dokle nije izgubija zastavu, ka bija bi mu prvi put ... Lagano san se uputija uvatit najboje misto za slikavanje, a eto ti našega “Foto-munje” u suprotnome smjeru ... Seja san na šentadu ispod crikve, mora san slikat onu najnoviju ST-šaku-u-oko ... Oni neboder ča pari ka jedan veliki Monolit iz Kubrickove “Odiseje 2001” ... i ove bidne smrznute galebe ... Čulo se zavijanje vatrogasne sirene, spremadu se krenit ... ali još mi ništo fali. A, evo ga ... ... naš Brico (emeritus) ... peta mi je roge i sad je sve na svome mistu Par metri dalje trevin mamu i ćer, iz plemena Martini ... mama se zakaputala kako Bog zapovida, a mlaja se pati bez kape, da ne pokvari frizuru ... Eto is, još malo ... vozač Joško i njegov kopilot Ilija sigurnon rukon vodidu kolonu prema Velome Mulu ... Malobrojni gledatelji unatoč niskoj jednoznamenkastoj fibri u kombinaciji sa buron, prkose vrmenskin uvjetima ... Naš picigamorto (grobar, za sjevernjake) gre na čelu gimnastičari i bodibilderi i tuče ritam sa dvi zidaruše u rukan ... ... a malo dalje pozira prva navala hokejaškog kluba “Madera” Vježbači su se skroz uživili u onu da je u zdravome tijelu zdrav duh, ma su izabrali krivo vrime, straj me da ne bi ko od ovi muškići dobija upalu jajnika Kad san vidija Franu, nisan moga odolit, zamolija san Foto-Iris da potegne jednu sa mojin aparaton ... ... da se uvjerin ko je od nas dva jači Na Velome Mulu je već naš velečasni don Pero pozira fotografima ... Za njin su se prišunjale i četri zagonetne crne dame ... Pa san iskoristija priliku malo slikat okupljene ... maloga Čutu koji više nikad u javnosti neće pit čokoladno mliko ... ... Edija Klačića koji čiribimbi u nebo di je više to bilo govno ča su se svi o njemu uzvizdili ... ... a izad vatrogasne aute, u zaklonu od vitra, sve budno prati naš don Ivan (emeritus), umirovljeni velečasni o’ maškar Došlo je brzo vrime za užižanje ... bez osude, bez tastamenta ... ovo je bilo baš ka priki sud, užgalo ga je i platija je za sve naše grije, za koronu, potrese i sve dižgracije u onoj nesriknjoj 2020, godini Finila je i ova! Zva me naš Barjaktar Bare da dojden izist pijat fažola u naše, tija san reč prostorije o pokojne glazbe, ali prsti su mi se bili toliko smrzli da bi mi siguro bila ispala žlica iz ruke tako da ću ti fažol ipak ostavit za neka teplija vrimena ... Kidam nalijevo, do aute, kresnen ga i minut dva san samo sta na mistu, dokle i ja i auto nismo dostigli radnu temperaturu, pa san lagano krenija na Zapad. Bar ča se tiče maškar, gotovo je za ovu godinu ... Ako ko od vas nije uspija nabavit oštampani "Mašogadur", neka poviri u trafiku "Grgur" ili kod frizera "Zlatka". Za sve ostale, a i za one koji su malo dalje, neka mi napišu poruku na filko.garbin@gmail.com pa ću in odgovorit sa friškin "Mašogaduron" u PDF formatu! Zdravi i veseli bili!!!

- 00:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.02.2021., utorak

Poslin južine

Ajde, nije baš odma poslin, ali je malo kalmala (smirila se, za sjevernjake) ... dovoljno da malo kiša natopi zemlju ispucalu od suše. Za Gospu blaženu, kad će više fermat, pari mi se da nije stala padat od Svi Sveti, dosta bi nan bili prsti na dvi ruke za nabrojit sunčane dane odonda. Ako skoro ne pristane, svima će nan narest plivaće kožice meju prstima i jemat ćemo, radi kosi očiju, prednost pri zapošljavanju na izgradnji „Pelješkoga mosta“. Lako se sad meni zajebavat radi par kapi kiše, kad je finila ova svakogodišnja agresiva okolo Mašogadura ... Ovi put posebno, e bit će maškare, e neće, e sve će nas zatvorit, e ne pizdi, e reka si da više nećeš (to ka ja!), e ajde ti u tri ... tako su tekle plodonosne diskusije u Udrugi o' maškar ... a ča će bit niko još skroz ne zna 100%. Vidit ćemo, valjda, u ovu subotu, užežin Valentinova, taman na 110 rođendan Majstora s mora ... Ne bi sad o tome, dosta san živac, žuči, Apaurini i Normabeli potrošija u to ime pa me, ajde neću reč štufalo, ali samo da malo odmorin hajdučki dil mozga ... ako ga je ča ostalo Kako je sad Zlato Mamino posli par miseci prisilnoga odmora iša navigat, onda san ja priuzeja „sanitet“, glede matere. Tako san i danas nosija ništo njezino na Higijenski, pa san odlučija iskoristit malu pauzu ča je kiša uzela, da se malo oblaci opet napunidu Ajme, okad nisan đir priko grada učinija ... parkira san se kod Kapetanije, mista na parkiralištu koliko te volja ... trči, trči pa auto! „Vinka, kakve čevape voliš?“ ... „Sa ajvaron!“ ... Bez suvišni pitanja zašto i kako ... zna da je ne pitan bezveze More je i u luci daleko od bonace, neću ni promislit kako je izad Mrduje, ali to ovin divljacin ne smeta ... Ne znan koja je ovo vrsta biljke/trave/whatever ... ali ako je sposobna održat se ovod, u rupi između dva kamena i deset centimetri od razine mora, onda valjda more i na Misecu rest Evo mi je stigla dopuna (Fala lipa, Nena!), da se ova biljčica zove MOTAR , da se more ukiselit ka i kapari i zanimljivo da su is pomorci u stara doba nosili ukiseljene sa sebon i mumali kontra skorbuta Malo dalje, par mlađi rođaci od ovega pačifika pri dvi slike gingaju se na valovima i bučno se karaju (svađaju, za sjevernjake) ... Produžija san naprid, priko Piazza di Frutti (tamo di je Mare Mulica prodavala voće i pričala sa Kokolon) eto me začas u Kraševoj „Bombonjeri“. Nisan puten sve skupa tri čovika susreja ... a tamo blaga Božjega. Je li Valentinovo oli nije ... pa san, kad san već u prolazu uzeja jedan boketić za u nedilju ... Na peškariji nigdi ni ribe ni peškaruš! Samo tuga, šterike i cviće isprid urarske radnje. Da nije ovo kinesko sranje iz Wuhana u điru, mislin da bi to bija jedan od veći sprovodi, jer Split zna dostojno ispratit svoje legende, a urar Ivulić je to sigurno bija! Sićate li se onoga čevapi upitnika sa početka posta? E, sad je i to došlo na red. Ča je od Peškarije učinit đir do Kantuna Paulina, čak i za moje pješačke kapacitete „Jedne čevape, molin lipo, samo sa ajvaron, dobro mi zamotajte da se ne priladidu“ ... i onda se lagano uputit nazad do Kobile Suzi (TM) koja je jedva čekala, friško prigledana jutros kod veterinara Breškovića Kako san već jema aparat u ruci, nije mi promaklo ni ovo pripremanje i slikavanje za reklame, sezona je skoro izad kantuna, triba se pripremit, pa kako bude ... Marmontova je skoro prazna ... ... a na Rivi bi čovik skoro reka da nima ni pasa ... ... ispravak netočnog navoda ... Jedan brzi pogled prema lukobranu ... ... i nazad u Zapadna Kaštila. Zdravi i veseli bili!!!

- 15:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.01.2021., subota

Nije sve tako crno ...

Fali mi ... kafa, kapučino, vruča čikolata, mali makijato ... fali mi jedno i drugo, kad bi seja u moj kafić pa bi mi konobar, nakon kratkog upitnoga pogleda i moga potvrdnoga klimanja glavon, donija espresso za malo ladnoga mlika i dec đusa ... Ne samo ča san ja ostarija, oli ča san u najbojin godinan, ajmo se malo lagat ... oti moj kafić je već godinu dan pluskvamperfekt olitiga prošlo svršeno vrime. Caffe bar Madera je zatvorija pri ove dižgracije, umra je prirodnon smrću, jer valjda i kafići umiru ka i čeljad, nije partija o korone Ove godine, ako ne računan ono ča popijen ujutro na poslu sa još jednin zatvorenin okon, nisan popija kafu vanka kuće. Parin se sam sebi da san malo priša godine za sidit vanka na šentadi oli zidiću. Tija san napisat ništo drugo, ali ovo gori mi se kupi u prsima već par miseci ka ono kad te kašalj uvati pa nikako izbacit iz sebe Za Gospu Blaženu, počeja san valjat monade, ka oni moderni (biiiiip!) ča se zovedu novinari, kad naslov nima puno veze sa onin ča doli piše, ali zapravo, kad van govorin, ipak NIJE SVE TAKO CRNO Gotova je Vinkina soba! Nakon banja & konduta (WC, za sjevernjake) njezina je soba bila na redu za opremanje. Meštar Antonio Juretić je lipo da Vinki cili naramak boja da odredi ča je komoda, učinija nacrt, nikidan omar poza 3kralja, zove me da mu dan kjuč da sve unese i montira. Jučera smo bili u inspekciju ... Vinki se toliko svidilo da se pristala i slikat, iako u zadnji par godin odma pobigne čin se mašin za fotoaparat: A ovo je ona sama slikala sa mobitelon ... Sritna i zadovoljna, ča i je najbitnije! Gremo naprid ... dan useljenja je sve bliži i bliži Zdravi i veseli bili!!!

- 16:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.01.2021., petak

Samo da ne bude ka i prošla

Lani san se za'eba, nisan ovo napravija za 2020 ... pa je ispala kako je ispala, ne ponovilo se nikad više ... od one nesriknje korone, priko potresi priko cile godine, poplav, a i u naše malo misto, moj Mašograd, zamalo su nan izgorile dvi skoro najvridnije stvari ča jemamo, crikvica sv. Jure i Planinarski dom. Ne znan ni sam na koga bi ovo adresira, pisa Lastanu oli Dida Mrazu, dođe mi ga na isto, da ne rečen isti (biiiip!). Ko zna, možda ovo pročita koja stranka, bližidu nan se izbori, mirakuli se događaju Ali polako, ajdemo po redu ... dalo se naslutit ča nas čeka, kad je zadnji sumrak 2019. bija ovakovi ... ... moglo se omar vidit da se baš i nećemo puno veselit Ali ča ćemo sad, ono ča je bilo ne more se prominit, a ja ću poželit najprin da nan pržuni (zatvori, za sjevernjake) postanedu tisni, da sve one ča miritaju uvalidu unutra ... da is zaključadu i da zaboravidu di su mekli ključ Želin da moji vatrogasci DVD Mladost pomažedu ljudima samo u protokolarnin obvezama, i eventualno da skinedu koju mašku sa cabla. Ajde, moredu i vježbat i osvajat medaje na slavu društva i našega mista ... Želin da skoro cilo vrime bude kalma bonaca ... ... a ne da nas tuče ovakova južina, da judima bude glava ka badanj .... Želin da, posli puno godin, češće gledamo ovakove slike na semaforu ... ... a ne da svaki kvartal moramo činit remont Želin da se napokon nabuban boba, na kambelovskoj „Fešti o' boba“ u peti misec, koju smo, zna se već radi čega, lani priskočili ... Želija bi da se pomiridu Žalosna Sova i Flok ... ... ali mi se pari da je to malo teže ostvariva želja, pri bi se pomirili ova dva kraj mene ... ... jedne godine u mašogradskin maškaran ... ... ali ko zna, nedokučivi su puti Gospodnji, ove godine su izbori, pa me ništa ne bi začudilo Želija bi da „Velikoga Žutoga“ (ne Kipušu ni Ciplića!) gledamo samo na pokaznin vježban i aeromitinzima ... ... a ne da nan leti naviše sela, ka ča je ovo lito zunzila cila eskadrila spašavajuć nan Kozjak ... photo: Tonči Bratinčević Želija bi da, poslin petnajst+ godin, napokon napravin remake ove slike u portunu Katedrale Hrvatskog Duha, to poslin uspješnog nastupa na „Milijunašu“, da mi, ka i na ovoj slici, osmjeh ne salazi sa lica Želija bi da ovakove slike gledan samo na maškaran ... ... a ne poslin svake južine jače od po Bofora, i želija bi da napokon ZAPRAVO opali top na Glavici ... ... a ne samo ka ča je puca osandeseti godin prošloga stolića n Krnjevalskin svečanostima. A to bi značilo da je napokon isprid njega proša pošten čovik Želija bi da me malo srića posluži, a i zdravlje, pa da moremo Zakonita i ja malo điravat okolo, Principessa nas je ionako odavna otkantala, jema ona sad svoju ekipu ... ... da se malo napit crnoga „Guinessa“ na izvoru ... ... i vidit di se radidu LEGO kocke ... Želija bi da ovakove slike gledan samo u „Alan Fordu“ i starin filmovima, a ne da glumin u njima ... da opet slikajen Mašokarić sa „Okuke de la Kajin Brig“, odozdala ili da se popenjen u Mišerde na drugi pod ... I na kraju, ali nikako najmanje važno, da se napokon uselimo u našu „štalicu“ u Jerčićevoj 25, 21212 Kaštel Sućurac, pa da mogu na noge odit na posal, poć u matere i u Vatrogasni dom, na Rivu (ne spli'sku ) di se, ako je virovat mome kumu @pečini, Buišu i ostaloj ekipi, sve u selu i događa. Pogotovo sad, kad smo u prošloj godini otpratli i Maderu u vječna lovišta Ne moran u garaži jemat ništa ovakovo ... ... ne moran, napokon, jemat ni garažu ali bi se zato našlo mista za jednu malu pametnicu na četri noge Moga bi ja još toga nabrajat, ali da san meknija sve ča mi je palo napamet, bija bi mi post duži od „Rata i mira“, ovo je bilo samo ono na prvi balun ... Kad bi se i polak ovoga ostvarilo, bija bi sritan „ka prase u malo blata“ (TBF) Svitu moj, želin van sve najbolje u ovoj mladoj, još uvik neokaljanoj, poštenoj, dičinjoj Novoj Godini, i da van se sve ostvari od onega ča ste zamislili. Zdravi i veseli bili !!!

- 14:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.12.2020., ponedjeljak

Najluđi film za kraj najluđe godine

Ako ovo nije najluđi film ča san ga gleda u moji pedesetisedan+ godinica koje san pribacija priko kostiju, onda je definitivno vrlo blizu tome ... Film koji se tako efikasno ruga sa čim stigne, od opsjednutosti tehnologijom priko zaluđenosti popkulturniom obrascima pa sve do superjunačkih obrazaca ponašanja o spašavanju svijeta i ne moze da se drukčije nazove nego, da buden pristojan, uvrnutim ... na IMDB-u klasificiran ka Comedy/Romance/SF Fenomenalna Melissa McCarthy predvodi odličnu ekipu glumaca koja to sve nabrojeno izvodi bez pretjerivanja, bez prelaska u vulgarni, tako svojstven američkim filmovima, tzv. zahodski humor ... Photo: IMDB Photo: IMDB Ne smin, nije sad red da van prepričavan film, nije baza ... ali svakako vridi svaki minut od vaši uru i tri kvarta vrimena. Nismo Zakonita i ja bili par miseci (mislin još od lita!) u kino ali smo sa ovin sve to nadoknadili Ponavljan, idealan film za završetak ovakve, po mnogočemu nenormalne godine! Zdravi mi i veseli bili!!! Update: Krasno ... prirano san proglasija kraj pidaijama za ovu godinu ... danas popodne u 15:50 zapalilo se krovište stare škole, zgrade u kojoj su u prizemlju i podrumu prostorije maškara i kulturno-umjetničkih društava, dok su na gornjim etažama stanovi. Photo: DVD Mladost Photo: DVD Mladost Brzom intervencijom vatrogasaca DVD Mladost, DVD Gomilica i JVP Split koji su stigli već za četiri (4) minute vatra je ugašena. Zato ... nemojte mislit da je gotovo sve dokle ura na starome kampanelu ne odsvira ponoć na Silvestrovo! #VGBS

- 00:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.12.2020., petak

Tour de Badnjak, AD MMXX

Ča san ono napisa u prošlome postu, da je to sve za ovu „#$$%& (biiiip!) godinu, ča se tiče moga pisanja ... Nisu zaludu rekli oni priko meke granice „'Beš čovika koji se nije poreka!“ ... a ko san ja da in tučen kontru Duknve, kako smo svi mi, ono ka narod, poznati po tome da sve činimo uz zadnji momenat ... zašto bi Garbinovi bili iznimka Zasule me obaveze ove dane, pa san onu zadnju božićnu kupovinu stalno odlaga, i sad se više nije jemalo ni kud ni kad Ali polako, ajmo po redu ... Najprin smo Zakonita i ja išli povirit kako nan je meštar namontira sanitarije, banj, itd ... Znan, svi ćete mislit da jon se nije svidilo po izrazu lica, a ovo je još najlipja od pet slik ča san is potega ... ali zato čin san maka aparat, osmjeh od uva do uva ... sritna i kutenta (zadovoljna, za sjevernjake) ... ja san nikidan povirija, ali tribala je i ona dat svoj sud. Tuš kada je komodna, čak i za moje gabarite ... ... jedino je za lavandin (umivaonik, za sjevernjake) rekla da jon se pari ka malo privelik ... ... ali čin je otvorila ormarić ispod, vratija se osmjeh na lice ... Uglavnom, više nego vrlodobra ocjena Kad smo to odradili, morali smo obać groblja, meknit našin starima koji cvit, užgat šteriku i pomolit se za njiove duše ... najprin u Gospe na Hladi ... ... pa smo onda na povratku bili u sv. Josipa u Novome ... Odveja san Zakonitu doma na zadnje pripreme, a ja san se vratija učinit tu famoznu fotofiniš kupovinu, još di koja sitnica za pod bor Da san se bar sitija koji minut ranije, ali i ovako san, makar pinkicu, uspija uvatit Škver u sumrak ... I ča sad, kako ubit vrime dokle ne pojdedu svi leć, da mogu na miru umotat sve paketiće ... obaša san malo privremeno odlagalište slakarije za sutrašnji Božićni stol ... Ovo je, naravno, arhivska snimka, jerbo se petarde više ne smidu bacat ... Malo izad ponoći bija san gotov sa poslon, potega san sliku ... ... i povuka se na gornju vlaku ... tribalo je sve dojmove sredit, ispeglat slike, napisat ovo par besid i pričekat dokle se „Potjera“ i „Milijunaš“ od Badnjaka ne uspenju do moga oblačića Sritan van Božić ... i Godina Nova! I naravno, zdravi i veseli bili!!!

- 01:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.12.2020., subota

Za dva dana zima

Gruba su vrimena, svitu, mislin da van ne triban crtat, ubila je ova beštija puno toga, a ka kolateralna žrtva je nastradala i moja volja za pisanjen. O čemu da pišen? Kako radin popodnevnu smjenu i vidin tijekom radnoga vrimena dva do tri čovika? Kako mi je najduža ruta, osin odlaska na posal, od tinela do spavaće sobe? Kako ne mogu poć na posljedni pozdrav ljudim koji su mi nešto značili u životui? Dozvizdilo mi je, da prostite, sidit u kući i glumit fikus ... od gušta bi popija kafu bilo di osin doma ili u kancelariji ... ali ona „iz automata“ mi se baš i ne sviđa. Bolja bi bila da odnesen sa sebon u termosici pa seden na šentadu popit ka neka notorna skitnica Inšoma dela šoma, skupilo se obaveza koje smo tribali odradit, pa smo se ranon zoron oko devet uri u subotu ujutro opremili moja Principessa i ja put Dioklecijanove vikendice. Parkira san se na Rivi, nikad manje gužve i nikad lakše nać misto za parking, neka je 15 kn Sunce grije, a ja buzdo obuka jaketu. Srića da san šoto jema maju kratki rukavi, pa je jaketa išla priko ruke, inače bi bija prokuva. Evo, da ne mislite da pričan bajke ... Tamo mi je bilo najbliže za odnit potvrdu o ispunjenome albumu „Životinjsko carstvo“ u Kraševu butigu na pjaci, di nan je ona ljubazna teta ča tamo radi ka nagradu za to dala ruksak pun njiove slakarije ... ... koja je nestala dokle si reka „Dorina“ ... kad smo to uredno obavili, učinili smo đir priko Pjace, uz obaveznu posjetu „Kiriginu“. Vinkica nije bila raspoložena za slakarije ... pa san uzeja samo komad mandulata, kojin ću upotpunit male ali slatke paketiće koje spreman za ukućane. Koja su vrimena došla, da se ponašamo u deboto rodnome gradu ka furešti. Pogotovo ja sa fotoaparaton i kapon šiltericon. Samo su moje mire (2 m 144 kg) bili krivi da me tete po butigan ne zaminu za kojega Japanca. Doduše, po gabaritima san i moga proć ka koji sumo-borac ... Zašto ovo govorin? Pa upali smo u suvenirnicu i birali još koju sitnicu za dodatke u paketićima za pod bor ... ka ove male dražesne čuvite (sove, za sjevernjake) napunjene levandon, mali magnetić i borša za u spizu sa motivima koralja. Da nas, ka falše furešte, podsjeća na dugo toplo lito Naravno, prošli smo i ispod ure, di mi je suza na oko krenila kad san se sitija da vjerovatno neće bit klapskoga pivanja na Badnjak i na Silvestrovo, ka ča je bila užanca (običaj, za sjevernjake) u zadnji par godin ... Fala na pitanju, naravno da smo prošli priko Peristila, provjerit je li kampanel sv. Duje još uvik na mistu ... ... i je li oni lavi/leopardi/whatever na vratima i dalje pazidu ko prolazi ... priko staroga Dioklecijanova tinela (dnevnoga boravka, za sjevernjake) Nakon učinjenoga đira, krenili smo nazad put našega grada ča mu je svetac zaštitnik Gospe od sedan žalosti ... učinili spizu i doma, da Vinkica more učinit đir po suncu sa svojon ekipon i pomoć materi i babi činit kolače. Reka san van da mi je volja za pisanjen pala na niske grane, bor su vridne ručice okitile još u nedilju ... pa evo par detalji ... Najprin jaslice u imroviziranoj pečini, ča je u obitelji Danilovi još nazad puno godin učinija pokojni punac Frane ... ... a onda baluni, svaki put drugovačije složeni, ali ovi uvik mora bit na vidljivome mistu ... HŽV! ... pa tek onda ostali ... ... i to bi bilo sve, pari mi se, od mene za ovu „#$%& godinu ... mislin da nisan jedini ča bi je volija čim pri zaboravit I zato van svima želin SRITAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SVE NAJBOLJE U NOVOME LITU!!! ... A za kraj, zdravi i veseli bili ... i negativni, naravno!!!

- 21:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.11.2020., nedjelja

Kanaaada

Ne, nije mi zadrća prst na prvome samoglasniku pri pisanju domaćeg naziva zemlje javorovog lista, nego ako i napišen oni dugosilazni naglasak, samo Bog i Divica Marija Pričestiva znadu koji će znak bit prikazan na blogu. Zato je ovakovi naslov ... ka ča san pisa u prošlome postu, nabralo se maslin, onako, ni malo ni puno. Biće za našu potribu, a ostat će koja litra i za poklonit dragin ljudima Odonda su se masline točavale u slanoj vodi. Po starinsku bi bilo u moru, ali ko više more ovome moru virovat pa nan se voda iz špine uz dodatak šaku-dvi krupne soli, paške oli stonske ako je ikako moguće. Jučer je bilo baš lipo vrime, bilo je grijota ostat doma, pa san malo proša uz more ... i nidir na granici Kambelovca i Gomilice se ukaza ovi prekrasan prizor ... dvi lipotice usidrene isprid stare Opatičke kuće, olitiga gomiliškoga Torca, kako ga danas zovu, a kako su ga zvali u „Game of Thrones“ niman pojma ... i pravo da van rečen, ni me ni briga ... e, skoro san zaboravija napomenit, u kratkin san rukavima More, ajde, nije bilo baš ka uje, ali samo lagano namreškano ... Jučer me je tokalo poć dežurat treću smjenu u mašogradskome DVD Mladost ... u nediju san pri sedan uri ujutreo doša doma, i uvatija se posla ... Danas je bija dan o' maslin, šura Ante je nosija masline u uljaru, a mi ostali smo ostali doma spremat obid i kanaaadu, ča je starinski naziv za počastit se kad je uje došlo doma Obid više-manje, ništa spektakularno, malo mesa, prava juva i frigani kumpirići ... Zato smo se potrudili oko kanaaade, za zasladit umornin trudbenicima ... Punica je spremila pršurate, koje mi u Mašogradu zovemo fritule, pa sa ona i ja uvik štocigajemo (podbadamo, za sjevernjake) oko tega ... otprilike ka i oko tega je li ono ča se peče za Uskrs sirnica oli trvenica Živilo bogatstvo hrvatskoga jezika, ka i sve različitosti dijalekata unutar ovega našega Grada o' sedan seli Nisu bile samo pršurate/fritule/whatever ... bila je tot i pokoja palačinka ... bilo o' marmelade ... ... bilo o' Nutelle. Domaće ... koju san ja učinija od čikolatic „Životinjskoga carstva“, među ostalin ... Sad kad je malo zazimilo, mogu is i malo češće učinit, samo ča ću Nutellu morat opet napravit, nije se puno zadržala Zdravstveni bilten u užoj i široj fameji je više-manje OK, i neka tako i ostane. Zdravi i veseli bili!!!

- 19:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.10.2020., subota

Masline AD MMXX

U ovo nesriknje pandemijsko doba, svaka i najmanja dobra vist dobro dođe ... u kući Danilovi se itekako vodi računa o maslinan, svako malo šura Ante gre u inspekciju doli na Bile u kakvome su stanju, čisti, riže, a Bože moj, niko nije Vakula da more prognozirat urod i kvalitetu uja Stara je težačka baza da se uvik laže ... tako da puno puti oni ča je ubra po vriće maslin laže da je učinija tri makinje. Bitno je da patu neprijatelji Tako ni ja neću, mekla je punica embargo, iznosit egzaktne podatke o urodu ... Nije bilo ka lani, ali jemat ćemo sa čin začinit zeje (blitvu, za sjevernjake) i koje jaje pofrigat. Ionako nan je najbitnije da jemamo za se, a ako koja litra priteče, za kome poklonit, nećemo se bunit Uvatili smo malo sunčanoga vrimena, tri para ruk su brali ... i onda doma. Ostalo je još, ali neće in bit ništa da stoju još malo na stablu. Da prostite, glede moje blesirane (ozlijeđene, za sjevernjake) noge osta san doma, čuvat kuću, i spremit težacima obid A samo čišćenje je išlo ka na traci ... vidite kako se more dobro iskoristit staro pokrilo od špakera (štednjaka, za sjevernjake) 4 struja + 2 plin ... ... a još kad se uvatidu čistit četri para ruk (na slici dva, jer san ja slikava, a Ante je odnija vriću očišćeni u badanj za natopit) to gre mašo brzo ... Triba proć masline kroz ruke, maknit koji listić i ako je pobigla koja gnjila ... Prvo poluvrime je gotovo, sritni i zadovoljni, nazdravili smo i povukli se u svoje odaje, da se spremimo za nove radne pobjede Neko će mi reč da zabijen glavu u savuru ka noj, ali kad naiđen na vijesti, pribacan program ka da san vidija reklamu za „Top Shop“ oli „Dormeo“ ... ionako ništa ne mogu učinit nego ono ča more učinit svako od nas - nosin masku ... ... redovito peren ruke, s nikin se ne rukujen i grlin, izbjegavan zatvorene prostore (kafiće ...), a ako mi baš dođe popit piće, seden vanka. Ili makar tamo di nije gužva i di se ne puši ... i petajen roge svin mudrijašima koji još uvik ne viruju da je ovo stvarnost, ili koji organ za njuh izbacu vanka maske... Tija ili ne, po godinan i općemu zdravstvenome stanju, ja san granična rizična skupina, a jeman seniora oko sebe ča su izloženi još većen riziku pa moran i radi nj pazit ... Ljudi, nemojmo se zajebavat, ovo nije film, ovo nije vježba, i pogotovo nije vrime za „političke“ rasprave na najvišemu nivou u stilu dice vrtićke dobi „moj tata je jači od tvog tate“ ... niko nan neće pomoć osin mi sami sebi! Zdravi mi i veseli i pametni bili!!!

- 12:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.10.2020., subota

Duh Ilije Zovka u spli’skome HNK

Pri petnaestak godina je, danas pokojni, Ilija Zovko napisa ovu toplu ljudsku priču od dvoje, da se poslužin modernin eufemizmon mlađih umirovljenika, onih koji danas, i sa koronom i bez korone, s mukom balansiradu na žici iznad ponora u kojemu is čeka oli kopanje po kontejnerima oli traženje pomoći od vlastitih potomaka, jer sa penzijon, neću sad bit bezobrazan, znate ča moredu napravit. Na praizvedbi je Ilija to odlično odigra na Sceni 55 HNK Split sa, sada također pokojnom, Zojom Odak. Ta predstava je svojevremeno gostovala i u Mašogradu, kako mi kaže Marijana Vulas. U današnje doba, kad su sva događanja zamrla. polako se revitaliziraju male produkcije, pa su se tako Snježana Sinovčić-Šiškov i Trpimir Jurkić prihvatili reinkarnacije ove predstave sa minimalnom ekipom, sami su je režirali a Nenad Šiškov je sredija muziku koja je tu, prisutna, nenametljiva, ali skroz u duhu radnje Snježana i Trpimir su osvojili nagradu Judita na ovogodišnjemu Splitskome litu, sa odličnom izvedbom u odličnoj prirodnoj scenografiji dvorišta Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu! Nisan jedini kojega je ova (biiip!) “#$% dižgracija o’ korone ubila u mali i veliki mozak. Falilo mi je malo se maknit iz kuće, poslin pusti miseci deboto kućnoga pržuna iz subjektivni i objektivni razloga. Fala van na tome pitanju, ali bija san i osta negativac, i prije i poslin testiranja Jedva san čeka da se otvori teatar, jerbo mi se u kino još ne da odit. Tako da mi je “Francuzica” došla taman, da se Zakonita i ja malo maknemo iz kuće. I tako, zaputimo se mi na nekadašnji praznik Dana Neovisnosti Lijepe Naše, danas samo spomendan, 8. listopada, do teatra. Prvo ča me iznenadilo, nigdi nikoga ... mislija san da san opet (biiip!) sriće ka i onda sa “Bambinon” kad su odgodili predstavu a mi poljubili vrata. Na sriću, ili nažalost ... nije odgođena predstava. Nemojte me krivo razumit, predstava je bila točno onakova kako su opisali u medijskin napisima potla Splitskoga lita, glumci angažirani, puni volje i truda, unili su sebe do kraja u predstavu, i to se itekako vidilo, po reakcijama, sad dolazimo do onoga nažalost ... MALOBROJNE publike. Tužno je bilo gledat i lože i parter, di nije bilo sve skupa pedeset ljudi. Čak je i zaslužen pljesak na kraju parija otužan, prazan, šupalj ... Kad se samo sitin “Bambine” ... zadnje normalne predstave ča san bija gledat, dođe mi da zaplačen, da zavičen, do neba Glumci su stvarno dali sve od sebe da pokažu kako se, čak i u današnjemu otuđenome svitu, di svak bulji u neki ekrančić, može ispričat vječna topla priča o traženju srodne duše, makar i u zlatnim godinama, sa malin natruhan humora koji proizlazi iz zamjene identiteta ... Photo: HNK Split Photo: HNK Split A za kraj, na izlazu san tek primjetija maketu famozne “Bajamontuše”, fontane koja je napravljena ka spomenik vodi, kad je Split napokon dobija vodu, za vrime gradonačelnika Bajamontija, koji je, usput, i teatar napravija I kako to uvik bude, u najluđemu gradu na svitu, oko svake stvari se zna svađat do krvi, pa su i ovu funtanu sorili tzv. “pravovjerni” jer in je smeta “fascio” na vrhu, starorimski simbol zajedništva kojega su, na nesriću, ka svoj simbol koristili i Musolinijevi sljedbenici, iz tog razloga i prozvani fašistima. Ništa čudno za grad u kojemu jedni, s pravon, kuju jednoga Tomislava Ivića u zvizde, a drugi ga pljucaju “jer Hajduk tako ne smi igrat” ... i za Olivera su govorili da neš’ ti njega, Čora, nije nikad nijednu pismu napisa ... dalje nastavite sami. Sad se napokon naša neko da kroz sve birokratsko/konzervatorske zavrzlame pokrene da se opet napravi funtana koje se danas ljudi sićaju samo po maketi napravljenoj za potribe snimanja “Veloga mista”. Ne bi tija bit dobar prapraunuk svoga čukundide vrača, ali vrti me kolino i ćutin jugo na Otrantu, a nigdi Floka da ga kenen sa ovon bolesnon nogon ... da nan se spremaju velike južine i garbinade dokle se škapulamo od ove beštije ča je cili svit bacila na kolina Do neke druge predstave, uvik oni isti, a danas posebno vridan pozdrav ... Zdravi i veseli bili!!!

- 18:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.09.2020., utorak

Zadnji trzaji lita AD MMXX

Tako je krasno bilo krenilo ... parilo mi se da smo lipo počeli, da smo onoj „#$$%%& (biiip!) koroni dali dva gola u prvome poluvrimenu i da se neće oporavit do kraja utakmice ... ali ajme! Stara balkanska filozofija lako ćemo, potpomognuta je sa neočekivanom najezdom strani i domaći turisti ... litnja psihologija kad nan i mozak gre na godišnji, nismo pazili namo di smo samo dva miseca ranije puvali i na ladno ... I jemamo sad ča miritamo (zaslužujemo, za sjevernjake). I nemojte mislit da san pristrog! Je, zaslužili smo ... samo prošetajte vanka i vidite koliko je svita brez maske. A i ono malo ča is nosi, jema je svugdi a ne tamo di triba. Mi se rugamo Narančastome kako govori da Domestos liči koronu, a mi jemamo i puno jači mudrijaši od njega Dosta je samo bilo ovu subotu, 5. rujna, povirit na Jelačić plac Nikidan mi se jedna požalila da jon je teško nosit masku, da kako je ja podnosin. Ma vidi kirurga nakon osmosatne operacije!!! A njoj viri nos vanka ... A lipo, kažen jon da skine masku skroz, jerbo to kako je stavila, to je isto ka da izbaci čiče (grudi, za sjevernjake) iz riđipeta (grudnjaka, za sjevernjake) a njega (riđipet!) koristi samo da ih pridržava ... Malo je zaškarpunila, i mislin da me više neće pitat za masku Da se vratimo početku ... "Kaštelansko kulturno lito“ je, iako malo okljaštreno glede već puno puti spomenute situacije, počelo lipo sa koncerton Massima ... bilo je tot još lipi predstava (Tarikov „Ćiro“ ) i koncerata (Vanna i koncertna izvedba opere „Zrinski“) ... bija san se spremija na još par događanja, naročito koncert klape „Podvorje“ za Velu Gospu, i izložbu Muzeja vatrogastva Hrvatske u Podvorju. Ali onda je počelo drugo poluvrime ... baja je uletila najprin u crkovni zbor, pa onda po kontaktima i dalje ... očešalo je i mene, nisan peška bolest, ali ka jedan od kontakata pozitivca odradija san dvi nedilje kućnoga pržuna (zatvora, za sjevernjake), da ne rečen samoizolacije „#$%& Mogu van reč da je to bilo nezaboravno iskustvo ... spavat dvi šetemane na štramcu (luftiću, za sjevernjake) u „sobi za goste“ ... dolazit za stol jist kad više nima nikoga, sam ka pas Ton prilikon san jema čast upoznat svo bogatstvo mašte naši lajoni i oni ča žividu tuđe živote jer, valjda, nimadu svoga ... NE, nije mi mater jemala koronu ... NE, nisan šeta po Kambelovcu kad san bija u izolaciji ... NE, nije me vatala policija radi toga tri puta, samo su jedan put bili provjerit jesan li doma, ča je normalna procedura! Prošlo je i to, napokon, neokrznut san iz toga izaša, taman da zadnji dan povirin vatrogasnu izložbu, prije nego su je odnili dalje Ekipa iz varaždinskog „Muzeja vatrogastva“ je stvarno uložila truda da prikaže sve ono ča ostane poslin požara i raznoraznih intervencija, kad se ugase reflektori i požuti papir novinskih napisa ... Ne reče se zaludu da je čovik najgora beštija na svitu, ča je sve u stanju priživit ... ali kad su požari u pitanju, brez tehnike teško moremo išta učinit! Nećemo ovi put spominjat zračne snage, fala Onome Gori, nesriće Velikih Žutih su vrlo, vrlo rijetke ... ali zato se znalo dogodit da od velike želje da ča pri dođu do požara, vatrogasci završidu namo di ne tribaju ... ... a kako san već spomenija, čovik ponekad more izdržat više od tehnike, koja dikod na požarištu izvuče deblji kraj ... Posebna su priča požari u minsko sumnjivin područjima, namo di je ratni vihor posija „paštete“ i ostalo gvozdeno „voće i povrće“ Kad dođe na misto požara, vatrogascu priti još sto i jedna opasnost ... ča se vidi i na donjin slikan ... ... izgoreni žmigavac na vatrogasnome vozilu ... ... uniforma i kaciga „ukrašena“ katranom ... ... jedna od najvećih noćnih mora gašenja u urbanim područjima, „rascvitana“ plinska boca nkon eksplozije ... ... lampadina izgorena u gašenju stana na splitskom Trsteniku ... ... leđna naprtnjača za vodu, popularna „brentača“, nakon jednog od mnogobrojnih šumskih požara ... ... i kacige u raznim stadijima oštećenja koje su izvršile svoj primarni zadatak, sačuvat glavu onega koji ih nosi ... Na kraju, svima nama vatrogascima, onima u punoj snazi, aktivnima, i onima ča su, ka i ja, u vatrogasnome penšjunu, koji smo makar jednom sudjelovali u gašenju „dobrog sluge ali lošeg gospodara“, svima nan je u interesu da ovaj donji popis ne nadopunjujemo novim stavkama ... ... a najviše, da se nikad više ne ponovi najveća tragedija HR vatrogastva, kojoj je ovih dana bila tužna trinaesta godišnjica ... Fala lipa ekipi iz varaždinskog „Muzeja hrvatskog vatrogastva“ i mašogradskoga „Podvorja“ na ovoj prekrasnoj vatrogasnoj izložbi koju san uspija, makar i u sudačkoj nadoknadi, ipak pogledat i slikat ... Vatru gasi, brata spasi ... i ka i uvik, zdravi i veseli bili!

- 10:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.08.2020., nedjelja

Neverinke i Vanna

Kaštelansko kulturno ljeto se nastavlja, doduše, nešto smanjenim tempom zahvaljujuć ovoj recentnoj covid-dižgraciji, broj događanja je dosta smanjen u odnosu na protekle godine, ali zato se dalo oduška kvaliteti, ako je već kvantiteta ovancala. Na Otvaranju lita je nastupa Massimo, a umisto jubilarnih desetih „Arija pod zvizdama“, zahvaljujući, među ostalim i Antoniji Teskeri, dobili smo koncertnu verziju opere „Nikola Šubić Zrinski“ , a sad je u ambijentu kambelovskoga Brca, u nemogućnosti organiziranja onih pravih Večeri dalmatinske pisme litnju večer ulipšala ženska postava ... i to kakva Već nekoliko godina se kao dil „Lita“ organiziraju „Dobriline glazbene večeri“ u čast legende o Miljenku i Dobrili. Bude tu i dobre glazbe, u dijelu Romantika pod zvizdama i dobri filmova prikladne, romantične tematike. Ove godine su to bili Titanic /1997/, The Fault in Our Stars /2014/ i Someone Like You /2001/ a kao dio programa je sinoć, 8. kolovoza bija i koncert ženska klape Neverinke i Vanne Na početku je bija promidžbeni video Seven reasons to visit Kaštela ... a kasnije, odma nakon Marijanine najave ... ... po Brcu su se razvili zvukovi ženske višeglasne klapske pisme ... Neverinke su otpivale par pisama .... A onda je na pozornicu izašla Vanna. Iako je već priličan broj godina aktivna na domaćoj estradi, još od, kako sama kaže, prošlog stoljeća, kad je pjevala u grupi „Elektro Team“ olitiga „ET“ ... mora se priznat da odlično nosi godine, kojih se ne srami, za razliku od nekih kolegica koje su se pretvorile u Barbie lutkice ... koje će nakon smrti ići u reciklažu da od njih naprave LEGO kockice Naravno, Vannine glasovne sposobnosti nikad nisu bile upitne, dapače, iako se na početku ispričala zbog eventualne neuigranosti i neupjevanosti, jer joj je ovo prvi koncert ove godine Zajedno sa ekipom odličnih glazbenika, uz moćni razglas i osvjetljenje, priredila nam je vrhunski koncert. Donosim samo djelić repertoara starih i novih pjesama ... ... koji je dobro zabavio mlađi dio publike, kao i onaj iskusniji ... Kaštelansko lito ide dalje, iako osakaćeno iz poznatih razloga, ali se ne da ... a za kraj pozdrav, koji je uvik dobar, ali posebno odgovara ovin „#$%& vrimenima: Zdravi i veseli bili!!!

- 15:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.08.2020., ponedjeljak

Zrinski, koncertna izvedba

Kad je izaša program “Kaštelanskoga kulturnoga lita” ovo je bija datum kojega san odma debelo podcrta. Tija san ja to i prijašnji godin povirit, ali bi uvik okasnija “#$%& i doša na Igrišće (Kaštel Štafilić, kod kule Rotondo, alias “Tri ferala”) kasno, a stajanje na nogan mi baš i nije bila opcija Ali ove godine smo se, nije svako zlo za zlo, Zakonita i ja naučili pameti (nikad nije kasno! ) pa smo na sve manifestacije (evente, za sjevernjake) koje počinju u 21:00 počeli dolazit u 20:00 i koji minut, e da bi na miru mogli sest e da bi još i misto izabrali. Kako na otvaranje i Massimov koncert tako i na Tarikovu monodramu o “Treneru svih trenera” Zna san da su sinoć tribale bit jubilarne, desete, Arije pod zvizdama koje uz pokroviteljstvo Grada Kaštela i Turističke zajednice organiziraju Antonija Teskera i prijatelji, nastojeći tvrdoglavo, zli jezici bi rekli i sizifovski, u zemlju cajki donit i dašak klasične glazbe, makar i ovako, u neobaveznom izdanju, malo ležernije, bez strogih pravila koje donosi odlazak u teatar Zna san da ekipa nešto sprema, svi su bili malo tajanstveni, a onda je par dana prije najavljenih “Arija” izašla proširena obavijest, da će na Igrišću bit prikazana koncertna izvedba opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca ... Još otkad san prvi put čuja čuvenu ariju iz te opere, u izvedbi klape “Podvorje” u mašogradskoj crkvi, za jednu kišovitu Velu Gospu, natiralo mi je ježure na ruke ... druga pisma kojoj je to uspilo, posli nezaboravne Domingo/Vasileva/Martinić izvedbe “Ta divna spli’ska noć” na Prokurativama Naravno da smo došli na vrime i izabrali lipa mista, ajde, ne baš po sredini nego malo ta tlane. Iako san moga mirne duše sest i u prvi red jer se osin dogradonačelnika Benutića nije pojavija skoro niko od onih kojima su mista bila ostavljena ... bija bi ja i seja, ali mi Zakonita nije dala ... Molajmo sad mi političke probleme ... lipo smo guštali u izvedbi opernih umjetnika i pratnje na klaviru, za razliku od njih samih, koji su jemali mukte saunu ispod onih debelih kostima, koje nan je ustupilo naše splitsko HNK, fala in lipa, još jednom. Nakon skrivenog glasa Marijane Vulas, ovog puta više u ulozi naratora, počele su arije ... Organizator je počeja sa iznenađenjima, a ono deboto glavno su ostavili za kraj. Pita san prije početka koncerta Nadu Maršić, šeficu kaštelanske turističke zajednice da oće li bit vatrometa ove godine za Dan domovinske zahvalnosti, a ona uz znakovito “Vidićeš!” i osmjeh Mona Lise odleprša dalje, ostavljajuć me sa pogolemin upitnikon naviše glave ... Približija se kraj koncerta, otpivali su, naravno, onu čuvenu ariju i pozdravili publiku ... ... a onda su se prolomile bliske detonacije. Osjeća san se u najmanju ruku ka na sjeveru Poljuda na nekoj žešćoj utakmici iz bolje prošlosti, dok je ekipa na pozornici počela na bis opet pivat završnu ariju ... Osjećaj je bija PREDIVAN, nadan se da ću van makar djelić toga prinit sa ovin malin videjon ... Fala lipa svima, još jednom, ča su nan priuštili ovu nezaboravnu litnju večer Zdravi i veseli bili!!!

- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.