... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Kad je izaša program “Kaštelanskoga kulturnoga lita” ovo je bija datum kojega san odma debelo podcrta. Tija san ja to i prijašnji godin povirit, ali bi uvik okasnija “#$%& i doša na Igrišće (Kaštel Štafilić, kod kule Rotondo, alias “Tri ferala”) kasno, a stajanje na nogan mi baš i nije bila opcija
Ali ove godine smo se, nije svako zlo za zlo, Zakonita i ja naučili pameti (nikad nije kasno! ) pa smo na sve manifestacije (evente, za sjevernjake) koje počinju u 21:00 počeli dolazit u 20:00 i koji minut, e da bi na miru mogli sest e da bi još i misto izabrali.
Kako na otvaranje i Massimov koncert tako i na Tarikovu monodramu o “Treneru svih trenera”
Zna san da su sinoć tribale bit jubilarne, desete, Arije pod zvizdama koje uz pokroviteljstvo Grada Kaštela i Turističke zajednice organiziraju Antonija Teskera i prijatelji, nastojeći tvrdoglavo, zli jezici bi rekli i sizifovski, u zemlju cajki donit i dašak klasične glazbe, makar i ovako, u neobaveznom izdanju, malo ležernije, bez strogih pravila koje donosi odlazak u teatar
Zna san da ekipa nešto sprema, svi su bili malo tajanstveni, a onda je par dana prije najavljenih “Arija” izašla proširena obavijest, da će na Igrišću bit prikazana koncertna izvedba opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca ...
Još otkad san prvi put čuja čuvenu ariju iz te opere, u izvedbi klape “Podvorje” u mašogradskoj crkvi, za jednu kišovitu Velu Gospu, natiralo mi je ježure na ruke ... druga pisma kojoj je to uspilo, posli nezaboravne Domingo/Vasileva/Martinić izvedbe “Ta divna spli’ska noć” na Prokurativama
Naravno da smo došli na vrime i izabrali lipa mista, ajde, ne baš po sredini nego malo ta tlane. Iako san moga mirne duše sest i u prvi red jer se osin dogradonačelnika Benutića nije pojavija skoro niko od onih kojima su mista bila ostavljena ... bija bi ja i seja, ali mi Zakonita nije dala ...
Molajmo sad mi političke probleme ... lipo smo guštali u izvedbi opernih umjetnika i pratnje na klaviru, za razliku od njih samih, koji su jemali mukte saunu ispod onih debelih kostima, koje nan je ustupilo naše splitsko HNK, fala in lipa, još jednom. Nakon skrivenog glasa Marijane Vulas, ovog puta više u ulozi naratora, počele su arije ...
Organizator je počeja sa iznenađenjima, a ono deboto glavno su ostavili za kraj. Pita san prije početka koncerta Nadu Maršić, šeficu kaštelanske turističke zajednice da oće li bit vatrometa ove godine za Dan domovinske zahvalnosti, a ona uz znakovito “Vidićeš!” i osmjeh Mona Lise odleprša dalje, ostavljajuć me sa pogolemin upitnikon naviše glave ... Približija se kraj koncerta, otpivali su, naravno, onu čuvenu ariju i pozdravili publiku ...
... a onda su se prolomile bliske detonacije. Osjeća san se u najmanju ruku ka na sjeveru Poljuda na nekoj žešćoj utakmici iz bolje prošlosti, dok je ekipa na pozornici počela na bis opet pivat završnu ariju ...
Osjećaj je bija PREDIVAN, nadan se da ću van makar djelić toga prinit sa ovin malin videjon ...
Fala lipa svima, još jednom, ča su nan priuštili ovu nezaboravnu litnju večer
Zdravi i veseli bili!!!
) pa smo na sve manifestacije (evente, za sjevernjake) koje počinju u 21:00 počeli dolazit u 20:00 i koji minut, e da bi na miru mogli sest e da bi još i misto izabrali. 
... bija bi ja i seja, ali mi Zakonita nije dala ...
