Jesan li već reka da nas je sve umela ova korona? Da nan je, osin respiratornih organa udrila i na psihu i na kantunal 
Oće li bit maškare? (biiiip!) mater, kako more ovi a ne more oni, omiljeni HR sport pri pokušaju dokazivanja kako si ti i samo ti u pravu.
Meni je bilo isto, uvatija san se Mašogadura, iša on u štampariju ili po modelu “C”, da ne rečen “onlajn”, isti mi je posal. Za divno čudo, a jema bit da je nekima došlo iz guzice u glavo potla lanjskoga “Mašogadura”, sve je na vrime došlo, i ča je meni bilo najbitnije, moga san ga po komodu radit, bez da se držin ka pijan plota svakoga zareza. Ko je ikad radija slični posal, razumit će me 
Ostali smo, dakle, makar kod toga staroga običaja da gremo zadnju subotu prije korizme ... ne mogu zaboravit kad bi i tija, jerbo san potpisa “... i u dobru i u zlu ...” 1. 3. 2003. olitiga zadnju subotu prin korizme, tako da jeman duplu godišnjicu braka, kako šeta pokladni utorak šeta i ova moja druga.
Više se Zakonita naučila, pa ne grinta kad jon na naše maškare čestitan i godišnjicu braka 
Dosta povisti, amo kazat kako je bilo ...
Kad san krenija iz doma, vratija san se nazad u kuću pri nego san seja u auto. Ukućanima su se rojili upitnici naviše glave, samo san in pokaza “victory”, to ka za dva stupnja, i iša gori obuć još jednu šotnju majicu kratki rukavi, duge mudante i izvadit i otrest moju jaketu od Goretexa, ča je duperan samo u specijalnin prilikan ka ča je ova, da moreš navonjat ono “bilo govno” u zraku, a od bure ti se pari još i ledenije 
Ruta povorke je skraćena, zanamisto pokojne pilane polazište je sa Sokolane. Doša san na vrime, rekli bi zli jezici za divno čudo, pa san se parkira na Podvorju i lagano prošeta do starta kolone.
Ionako ne prolazin baš svaki dan ton ruton, pa san mora zabilužit kako izgleda naša mala lučica ... vrime je bilo jušto za pingvine ...
Ovako san se bija smrza za maškare kad smo Vinkica i ja išli gledat ‘Murterske Bake’ 2018. godine
Tamo su se, na Sokolani, činile zadnje pripreme, lipile naljepnice ... mora san isprid Krnje potegnit ovu dvojicu senatori, naše “A je to” ... ča su ka i ja od početka suučesnici u maškaran ka ča san i sam ...
Prispija san zabilužit i momenat kako je naš pricidnik Boško dava izjavu za nazočne medijske kuće ...
Da nije bilo ovako mašo zima, bilo bi puno dičice, školske i predškolske ... ovako san iskoristija priliku slikat mame/tete sa dicon ... neka se učidu na maškare, uvik triba podmlatka
Malo san bolje zagleda Onega-Ča-Je-Za-Sve-Kriv ... ajde, sa jedne strane je loše porepisani znak masoni, a vamo Bill Gates ...
... sa špricon, vjerovatno od cjepiva, zabivenon u glavu. Dok san to prova dokučit ... eto ti našega barjaktara, da ga slikan dokle nije izgubija zastavu, ka bija bi mu prvi put ...
Lagano san se uputija uvatit najboje misto za slikavanje, a eto ti našega “Foto-munje” u suprotnome smjeru ...
Seja san na šentadu ispod crikve, mora san slikat onu najnoviju ST-šaku-u-oko ... Oni neboder ča pari ka jedan veliki Monolit iz Kubrickove “Odiseje 2001”
... i ove bidne smrznute galebe ...
Čulo se zavijanje vatrogasne sirene, spremadu se krenit ... ali još mi ništo fali. A, evo ga ...
... naš Brico (emeritus) ... peta mi je roge i sad je sve na svome mistu
Par metri dalje trevin mamu i ćer, iz plemena Martini ... mama se zakaputala kako Bog zapovida, a mlaja se pati bez kape, da ne pokvari frizuru ...
Eto is, još malo ... vozač Joško i njegov kopilot Ilija sigurnon rukon vodidu kolonu prema Velome Mulu ...
Malobrojni gledatelji unatoč niskoj jednoznamenkastoj fibri u kombinaciji sa buron, prkose vrmenskin uvjetima ...
Naš picigamorto (grobar, za sjevernjake) gre na čelu gimnastičari i bodibilderi i tuče ritam sa dvi zidaruše u rukan ...
... a malo dalje pozira prva navala hokejaškog kluba “Madera”
Vježbači su se skroz uživili u onu da je u zdravome tijelu zdrav duh, ma su izabrali krivo vrime, straj me da ne bi ko od ovi muškići dobija upalu jajnika 
Kad san vidija Franu, nisan moga odolit, zamolija san Foto-Iris da potegne jednu sa mojin aparaton ...
... da se uvjerin ko je od nas dva jači
Na Velome Mulu je već naš velečasni don Pero pozira fotografima ...
Za njin su se prišunjale i četri zagonetne crne dame ...
Pa san iskoristija priliku malo slikat okupljene ... maloga Čutu koji više nikad u javnosti neće pit čokoladno mliko ...
... Edija Klačića koji čiribimbi u nebo di je više to bilo govno ča su se svi o njemu uzvizdili ...
... a izad vatrogasne aute, u zaklonu od vitra, sve budno prati naš don Ivan (emeritus), umirovljeni velečasni o’ maškar
Došlo je brzo vrime za užižanje ... bez osude, bez tastamenta ... ovo je bilo baš ka priki sud, užgalo ga je i platija je za sve naše grije, za koronu, potrese i sve dižgracije u onoj nesriknjoj 2020, godini 
Finila je i ova! Zva me naš Barjaktar Bare da dojden izist pijat fažola u naše, tija san reč prostorije o pokojne glazbe, ali prsti su mi se bili toliko smrzli da bi mi siguro bila ispala žlica iz ruke tako da ću ti fažol ipak ostavit za neka teplija vrimena ... Kidam nalijevo, do aute, kresnen ga i minut dva san samo sta na mistu, dokle i ja i auto nismo dostigli radnu temperaturu, pa san lagano krenija na Zapad. Bar ča se tiče maškar, gotovo je za ovu godinu ... Ako ko od vas nije uspija nabavit oštampani "Mašogadur", neka poviri u trafiku "Grgur" ili kod frizera "Zlatka". Za sve ostale, a i za one koji su malo dalje, neka mi napišu poruku na filko.garbin@gmail.com pa ću in odgovorit sa friškin "Mašogaduron" u PDF formatu!
Zdravi i veseli bili!!! 
|
