mašta.
utorak, 28.04.2009.
Nema me više
na klupama starim,
tko je prvi
više ne marim.
Dinamo, Hajduk,
Osijek, Rijeka,
nije mi više
preokupacija neka.
Kakvo vrijeme
sutra me čeka,
zašto mi država
kriminalna meka.
Primjećujem glasić tanki s tv-a pišti,
pardon,
al ja danas uživam u svojoj mašti.
Sanjarim tako
eto me na vodi,
sunce, a posebno vjetrić
jednostavno mi godi.
Ma odakle mi samo slamka u ruci,
valovi svježine glavni bučni glumci.
Bijela mi barka,
Tonka joj ime,
ima i barjak,
čisto zbog rime.
Vidim, toliko sunca, nije ni vruće,
bez vode, a tako daleko do kuće.
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
muka.
četvrtak, 16.04.2009.Čudan prizvuk ironije
uz malo mikrofonije.
Ogromna jeka,
ofucana šarena deka.
Miris urina
tempirana mina.
Napola prazna flaša,
prozirna kaša.
Cijev mala strši iz ruke,
možda mi skrate muke.
Preteška glava,
samo bi da spava.
Ruke pokrivač traže,
treptaj vrhunac gnjavaže.
Prevladava umor
izbrisan i crni humor.
Lice bez boje,
ispred stoji, tko je?
Tijelo i duša me bole,
bolest i kraj se vole.
komentiraj (1) * ispiši * #
pad.
srijeda, 15.04.2009.
Iako volim cvijeće pretvaram se u trn,
iako naizgled bijel osjećam se crn.
Iako je dan prestigao noć
mrak je kad nemaš s kim dalje poć.
Iako na prvu ne vidiš da fali ti krilo
pri zamahu shvaćaš, nije ti milo.
Ostaješ budan, boljem se nadaš,
brutalna stvarnost i ti opet padaš.
komentiraj (2) * ispiši * #
kuma.
utorak, 14.04.2009.Premda ko narisan,
mladenac nisam,
možda po tomu i zavidan,
ružmarin mi fali,
pa i bolji su pali.
Što da zaželim Vama,
tucet djece bez srama,
zdravlje i smijeh glavna mana,
ojačali obiteljsko stablo, a bili grana.
Špajza po pekmezu miriši,
sunce Vam sjalo i po snijegu, kiši.
Spojili se u bračnu vezu
podebljani životnu crtu u neoborivu tezu.
Obećali vječnost jedno drugom,
potporu u danu prožeta tugom,
a ako i zapnu pitanja neka,
kuma je ovdje starija seka.
Dijelit će savjet ko` pravi znalac,
laži i osjetit ćeš kumin žalac.
Mladenci moji nije da Vas žalim,
ali vrijeme je da prvu iskricu zapalim.
Možda je kasno da razbistrite glave,
pravite djecu,
pustite svatove da slave.
komentiraj (1) * ispiši * #
by,by.
Ako mi tijelo oboji starost,
znači li da prožima me radost,
ispunja li me unutarnje veselje,
pa nisam ni imao živjeti želje?!
Zašto mi ne dopusti žlicu do usta,
pogleda prazna, mutna i pusta,
ruci branim da radi što želi,
čujem sa strane ,djede , zašto niste jeli ?
Možda je i tužno kad shvatiš da ti je kraj,
mada bih ja samo odzravio sa by, by !?
komentiraj (1) * ispiši * #
rođendanska.
srijeda, 08.04.2009.
Ja još ko mali
želio sam brata,
dobio si seku,
objasnio mi tata.
Bio sam veći,
plela je kike,
kuću smo punili,
sloj tuče, sloj vike.
Prestigla me ona
u kilama i životu,
a Bože nek poživi
bar prvu stotu.
Ma nek ima
još dva sina,
pazit će i na njih
teta Tina.
U pomoć će priskočit
i baka Vesna,
slučajno da kuća
postane tijesna.
Zdravlja, sreće,
para pune kace,
rođendanska želja
starijeg brace.
komentiraj (1) * ispiši * #
novac.
utorak, 07.04.2009.
Mogao sam znati,
dođi i plati.
Čak i dječji svijet
kunski ocvali je cvijet.
Kamo god da gledam
po kunu predam.
Sve se na isto svede
ljudskost i ljubav izbljede.
Naplaćivati treba i disanje,
to je mog okoliša sisanje.
Uvedimo porez na dugu kosu,
bar ćelavci neće biti u sosu.
Naplatit ću mog sunca grijanje,
bit će to moje prvo bogaćenje.
Svaka kuna postaje bitna,
emocionalna reforma brza i hitna.
Posljednji stih kuna jedna,
za dan dva sto kuna vrijedna.
komentiraj (0) * ispiši * #
priprosta.
nedjelja, 05.04.2009.I baš kad pomislim
kako bi, mozda, trebao razmisliti,
baš tada ti nametneš mi sumnju
i mutnu glavu ne mogu razbistriti.
Kada poželim samnom da šutiš
da slušamo tišine dar,
baš tada tvoj inat pokvari svetu stvar.
Uokolo lutam bez glave, al s nadom,
lutam i nadam, kupim mrvice kradom.
Vidim, prosjak toplu riječ žica,
vidim i nevjerujem, mog života skica.
Preispitujem sebe odavno izgubljenog srca,
tražim dušu, a dobijem ku....
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
sjeta.
petak, 03.04.2009.Neko veče misli mi krenuše putem sivim,
pravio se jesam kako znam gdje živim.
Obronci, brda, doline, ravnice
pjesme tužne svirale tamburice žice.
Sunce je ovdje pokazalo snagu
sjajem je skrivalo što je sve otišlo k vragu.
Crkva se pojavila to jutro bez tornja
pomislih, sila je viša, ma ona gornja.
Grad je bio pun strepnje, nepodnošljivog muka,
ulicama je falila ženska ruka.
Most je izgubio namjenu da spaja
ovih je dana razdvojio dva kraja.
Budućnost piše u skršenom centru grada
budućnost piše i 15 godina poslije , piše i sada.
Čudnih je rupa glupavog rata
svađa susjeda i komšije drugog i trećeg kata.
Kako da ne plačem nad samim sobom
djetinjsvo moje napravili praznim grobom.
komentiraj (1) * ispiši * #
sve.
četvrtak, 02.04.2009.Ne želim da te boli,
pristajem,
pospite mi ranu sa soli.
Ne želim niti suze tvoje,
pristajem,
dajem oči moje.
Ne želim bolest na tvoj prag
pristajem,
dat ću života leteći sag.
Ne dam tugu srcu tvom,
pristajem,
stat ću pred grom.
Ako mogu smanjit ti bol,
kiša, sunce stajat ću gol.
Kaznite me,
spremite me od nje,
ma pristajem,
sve dajem, prodajem,
al nek ona se obasipa zdravljem.
komentiraj (2) * ispiši * #
rat.
srijeda, 01.04.2009.Tko bi pomislio, biti će tako,
vidio jesam, nije lako.
Suza po suzi sama teče,
radost i sreća pred tugom kleče.
Dijete bez majke ko´ prst bez ruke
prašina u zraku plus puno buke.
Pucnjevi se nadmeću koji je jači
maskirno je vrijeme bijelo se svlači.
Vojnička čizma jedina moda,
livadu krasi u pancirki roda.
Proširili mi kuću velikom terasom
kuhinju mi uresili ratnim kasom.
Dvorište mi prigovara čahurom raznom
soba se tuži jekom ko´ kaznom.
Orah plače, granom skriva smolu,
trešnja jeca u svom gelerskom bolu.
Podrumi krcati dnevno crnim mrakom
ležim na dasci oružan mamom i bakom.
Na prozoru i vratima zasjele vreče
nagužvane pijeskom, nije smeće.
Pet je sati još nije ni dan,
tko je prekinuo moj dječački san?
Noć je duga, utjehu ne nudi,
možda mi sutra volju probudi.
Magla je sjela na moj grad,
kako da ne budem izgubljen sad.
komentiraj (2) * ispiši * #
