Oblak
utorak, 26.07.2011.Ukaljanom cipelom prašnjavim putem ne misleći na kapi kiše,
krenuo prazne glave znajući ni manje ni više,
onaj oblak me zaobići neće,
zapet će na meni, jbg, nemam sreće.
Kod stare kuće na prvom brežuljku,
kapi moče i pismo u tuljku,
osjećaji razmazani po papiru,
pisani noćas u spokojnom miru,
Nosim ti srca trag,
priču kako me u torbi nosio vrag,
govorim, ne želim sam dalje,
pođi samnom životu u ralje.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Moj grad na kraju svijeta
Da,
moj grad je na kraju svijeta,
da,
on nikom ne smeta,
ne,
naprotiv, nikom nije na ruku,
da,
doći k njemu ko` na wc u trku,
da,
svi bježe kao da nešto smrdi,
iako,
meni odavde nije tako grdi,
možda,
a možda stvarno je trulo ovjde,
da,
pa sve slučajno sa strane, onako, samo projde..
Da,
i svi se redom otimaju ovdje ne doći,
da,
bježe, reže, kukaju, zapomagaju,
kada kao u Pakrac poći moraju.
Ma da,
ovdje rosa miriši,
ovdje svi znaju tko ti si,
iako ovdje,
ljude znas po hodu,
imamo banku, spahijski, rodu.
Svejedno,
možda smo prišt na dupetu,
možda samo kućica na drvetu,
pa,
svi koji se boje visine,
vole mene i moj grad gledat iz daljine.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
