Oblak

utorak, 26.07.2011.

Ukaljanom cipelom prašnjavim putem ne misleći na kapi kiše,
krenuo prazne glave znajući ni manje ni više,

onaj oblak me zaobići neće,
zapet će na meni, jbg, nemam sreće.

Kod stare kuće na prvom brežuljku,
kapi moče i pismo u tuljku,

osjećaji razmazani po papiru,
pisani noćas u spokojnom miru,

Nosim ti srca trag,
priču kako me u torbi nosio vrag,

govorim, ne želim sam dalje,
pođi samnom životu u ralje.










Truli

četvrtak, 21.07.2011.


I dok trunem,
klečeći pred tragom,

da krenem,
ne mogu nogom,

poći sada,
čekati nemam kad,

bivša klada,
pojačava moj jad,

i ona je trula,
ona, ja, bez daha frula,

razvaljena po tlu,
pjesma ruglu,

ipak leći ću,
dalje neću,

zašto da trunem sam,
imam svoj bagremov panj.







Moj grad na kraju svijeta

Da,
moj grad je na kraju svijeta,
da,
on nikom ne smeta,
ne,
naprotiv, nikom nije na ruku,
da,
doći k njemu ko` na wc u trku,
da,
svi bježe kao da nešto smrdi,
iako,
meni odavde nije tako grdi,
možda,
a možda stvarno je trulo ovjde,
da,
pa sve slučajno sa strane, onako, samo projde..

Da,
i svi se redom otimaju ovdje ne doći,
da,
bježe, reže, kukaju, zapomagaju,
kada kao u Pakrac poći moraju.

Ma da,
ovdje rosa miriši,
ovdje svi znaju tko ti si,
iako ovdje,
ljude znas po hodu,
imamo banku, spahijski, rodu.
Svejedno,
možda smo prišt na dupetu,
možda samo kućica na drvetu,
pa,
svi koji se boje visine,
vole mene i moj grad gledat iz daljine.



Reci

subota, 09.07.2011.


Pa ti meni reci,
teške riječi,

reci mi molim te,
jesam li dijete,

što sjedim na podu,
u slow motion modu,

moj pas pored mene,
u mraku uspavane sjene.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>