rob.

srijeda, 27.05.2009.

Misliš li da si rob,
možda u rezervatu stari sob !?
Osjećaš li ti uopće čari slobode,
jel se napiješ žedan vode ?
Možeš li ono što misliš reći,
a da nećeš morati pobjeći ?
Imaš li ti svoje ja,
mijenja li ti se u licu boja?
Smiješ li pokazati prst,
možeš li tuđa mišljenja mrst ?
Skrenuti desno koračati sam,
otići i ponovno upaliti plam.
Smiješ li tuđem suncu prići,
vozati se u tuđem fići,
il` svaku riječ ti važeš,
pa kada govoriš, lažeš.

greška.

Sretneš li se često,
da te kriva riječ spremi na krivo mjesto.
Riječ tvoja poprimi pogrešno značenje,
osoba B , jahanje i kačenje.
Kako objasniti da došlo do greške,
sagnuti glavu i krenuti pješke.
Vrijedi li stati pa se opravdavati,
jednostavnije je možda kroz vrijeme putovati.
Zašto nas ne razumiju stalno,
možda bi nam bilo prebajno.

a.

utorak, 26.05.2009.

Spavam, a sjedim,
noć, a svijetlim.
Tipkam, a zijevam,
vrištim, a pjevam.
Tih, a glasan,
mršav, a mastan.
Boli, a zdrav,
čovjek, a mrav.
Radim, a džabe,
ljudi, a babe.
Ljut, a tužan,
plaćen, a dužan.
Klonem, a mlad,
nekad, a sad.
Početak, a kraj,
pakao, a raj.

hrast.

ponedjeljak, 25.05.2009.

Moj hrast se skrivao,
kad je mlad bivao,
plašile ga horde ljudske,
htio očuvati života ljuske.
Često u zadnje vrijeme mu zavidim,
kad proletim i njega primjetim,
kako se na suncu pravi važan,
najveći u šumi, moćan i snažan.


hlače.

Objasni si sama,
ne vrijede te hlače,
ostani dama,
da se zbog njih plače.

Neću svaki dan,
biti uz tebe,
hladan piti pan,
skakati na druge teme.

Odjeća možda bitna,
na prvu mislim tko si,
osjećajno sitna,
što da smo bosi ?

Naša maska,
svi se skrivamo,
markirana daska,
no` kao ljepši bivamo.

Ma, kažem ti nije to bitno,
zaboravi na modu,
ljubav trebamo hitno,
što kad svi odu ?



baklava.

Nikad nebi znali,
koliko su dali,
oraha u tavu,
da pripreme baklavu.

Tajnu je otkrio,
dječački Pinokio,
s lažima il` bez,
s bombonima pez.

Jednostavno znaš,
kad koristiš kraš,
koliko je dosta,
na večeri gosta.

Za kraj smjene,
piva bez pjene,
hladna iz friza,
plus dva-tri griza.

Na licu znoj,
neizbježan boj,
vrućina i mravu,
pojest ću baklavu.

Šećer mi godi,
misli na slobodi,
tonem u drijem,
obilazim Srijem.






trešnja.

utorak, 19.05.2009.


Ima jedna trešnja,
nije iz Tešnja,
u pola moga dvora,
zelena gora.
Svakoga ljeta,
zimkog geta,
društvo počasti,
bez kruha i masti.
Plod na plodu,
koštice na podu,
ljepljivih ruku,
skrivam trbušnu muku.



bezmudaš.

ponedjeljak, 18.05.2009.

Kada kažem bez muda
ne mislim na invalida bez uda,
mislim na karakternu osobinu,
mislim, ono, kad ne misle šta zinu,
boje se da ti kažu u lice,
kad vole da si dio njihove smicalice.
Nije vrijeme da se pravim hrabar,
zašto da pokazujem zube, nisam dabar.
Bilo bi lijepo da je poštenja,
a ne da te gleda i u lice ti kenja.

Krenulo je davno to ružno vrijeme,
odakle je poteklo bezmudaško sjeme?


jedno.

Što se krije u meni,
policajac na megafon govori: "Kreni, kreni!".

Možda kapetan broda čeka posadu,
možda besposlenjak prakticira dosadu,

možda profesor od čoška do čoška šeće,
možda se samo nakupilo smeće,

možda maše rukom, il` se samo dere,
možda pas čuči i sere,

možda mi u glavi samo dječji smijeh,
možda sam oronuli srednjovjekovni grijeh.

Možda u meni bebica spava,
možda je buka, možda lagano raste trava.

Možda su cigani glavni svirači,
možda su vrata na koja se "NE SMETAJ" kači.

Mnogo je možda,
sigurno je jedno,
dišem sedam dana tjedno.




trinaesti.

srijeda, 13.05.2009.

Prošlo je petnaest i mjesec dana,
prošlo, a još svježa rana.
Navru često suze zbog tebe,
vjerujem da kažu, ma tko ga j...
Odakle pravo da te se makne tako,
zašto kad nisam ko` veliki plako` !?
Još danas pamtim bio sam u školi,
nadao, netko je drugi završio u boli.
Od tada sam u društvu odraslih,
djetinjstvo moje završen stih.

deseto.

U meni kiša budi sjetu
i vrati me desetom ljetu.
Kad avion uplaši mi seku,
daska mi zamjeni postelju meku.
Plaši me svaka kaplja sve više,
moje su misli sve tiše i tiše.
Nema nikog, ja sam nevidljiv,
skrivam se u podrumu mada nisam stidljiv.
Puška odjednom glavna fora,
ne idem u školi, a učiti se mora.
Suza i strah svaka mi minuta,
očaj i tuga, bez vode se guta.
Kako da znam kamo i kuda,
podrum mi godi s puno truda.
Fali mi trčanje, dvorište, šuma,
fali mi šljivik, cvijeće, trava druma.
Nema ni lopte, sunce se skrilo,
nema ničeg više, nema onog što je bilo.
Prozor se skrio iza pijeska vreće,
u zraku muk, ni tračak sreće.
Bombe lete, tišinu mi kvare,
misli nema dječjih, samo ozbiljne i stare.
Shvaćam sve, tako je moralo biti,
fali mi djetinjstvo, odraslosti smo siti.

kiša.

utorak, 12.05.2009.

Odakle dolazi kap kiše,
dal` s mjeseca il negdje bliže?
Zar se ona ne boji visine,
koja hrabrost kaplje te brzine.
Mala, prozirna, obična, sitna,
u udruzi slap veoma bitna.
Dal` zna kamo će pasti,
jel sigurna da će u potok narasti?
Pada li s razlogom da vedri uvijek ,
il` nosi tugu da ne mijenja tijek.
Zašto pada kad može letjeti,
vjetar se nudi, ja ću je ponijeti.
Možda je tajna u padu sloboda,
a moža i nju donosi roda.
Bila je kap na lošem glasu,
nije bio problem u ponašanju niti stasu.
Kap moždana stvara probleme,
izolirali smo pojedince, bježimo s te teme.
Padaju kapi stvaraju kišu,
vjetar je ovdje, lampe se njišu.
Ne mari za mene i pada,
nekima kap posljednja nada.



gica.

ponedjeljak, 11.05.2009.


Kako me nekad umore sitnice,
kako mi nekad prijeđu granice,
prijeđu i smiju mi se ravno u lice,
smiju, a ne znaju da su gice.

čigra.

Topla večer,
baci me u dane davne,
gurajući loptu među slavne.

Igrao sam s Mlinarićem,
Bobanom i društvom,
naganjivao loptu,
pod hrastovima s guštom.

Bratić bio Ladić,
ja po potrebi Piksi,
Prosinečki, Vlaović.

Jel je to moj neostvareni san,
il`samo nije završio djetinjstva dan!?
Jel nisam suđen za lopte gurača,
il`u meni čuči više od vrača.

Možda je ipak ovo moja igra,
možda je slovo moja Čigra.



previše.

Višak energije,
višak moj,
viškovi u srcu,
viškova bezbroj.

Višak od ručka,
višak riječi,
višak soli,
višak gnječi.

Višak u nosu,
višak u džepu,
višak na leđima,
višak na repu.

Živim s guštom,
stalno s viškom,
pogodit ću nulu,
krenut ću i ja sredinom.




prijatelj.

srijeda, 06.05.2009.

Moj prijatelj ima četiri noge,
smeđe oči i rep,a ne ide na sate joge.

Moj četveronožni prijatelj ima dugi jezik,
mekane uši i ogrlicu u boji na koju trči bik.

Moj prijatelj koji povremeno laje ima u smeđem tonu i nos,
ne smeta mu snijeg šeće po njemu bos.

Moj lajavi prijatelj voli podravka juhe,
vole njega i napadaju buhe.

Trenutno spava i sniva samo jednu želju,
uz dobrog gazdu zadržati svoju fotelju.

vesela.

utorak, 05.05.2009.

Razveseli me novo obrađeno polje,
raduje me kad me se vrabci ne boje.
Raduje me na cvijetu pčela,
veseli me miris sela.
Jednostavno mi uljepša dan,
vodomar.
Volim zelenilo trave,
bagrem u zraku,
volim proljetno sunce,
svježinu u sumraku.
Veselim se tako,
osmjeh ne skrivam,
zurim u nebo,
i samo plivam...

sljepić.

Većina se mene boji,
gmižem po tlu,
nitko ne zna da ne plazim jezik
niti kada pođe po zlu.
Činim se strašnim,
u zmijskom sam tijelu,
rep mi dvaput raste,
ako mi prvi upropaste.
Pazite na mene,
nemoćan sam i duguljast,
običan sam gušter,
udav dobroćudan, patuljast.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>