Pismo
četvrtak, 22.09.2011.
A žao mi,
nisam ti napisao pismo,
nisam ti uputio taj pisani trag,
potajno skriveno rječiti mag,
al` ništa ti nisam htio reći,
što već ne možeš znati,
da te volim,
ne moram ti pisati,
a da si mi sve,
znaju i one babe dvje,
što prate prognoze i parove nove,
sjede na putu, vise s ograde ko` sove.
Mogao sam ti reći još,
mogao sam ti nabrajati dva dana,
kako ne bih da si ti sama,
ne bih da se dijelimo,
podnio da se selimo,
i kako ne trebamo ništa,
pločicu života,
i dva slobodna kista.
komentiraj (7) * ispiši * #
Težina
Osjetiš li što ti želim reći ovim slovima,
da je u kilama bilo bi u tonama,
ne, teško je vagati moju žudnju za tobom,
osjetim se odraslim rogatim sobom,
onako, kao od šale ti kažem,
ja moju ljubav važem.
Mjerim je u miljama,
trošim je na tebi svim silama...
komentiraj (0) * ispiši * #
Čitat ćeš poslije
Vjerujem kako ćeš ovo čitati poslije,
kada je sve opet kao prije,
samo te prati taj komadić metala,
oko prsta i posveta mala.
Znam, nebi nikad rekla,
kako ti je samnom rijeka potekla,
u kojoj plivat` ne znam sam,
u kojoj si ti glavni plan,
a ako nas i snađe nevolja neka,
normalno je da se pojavi prepreka,
možda se množit neće,
al da ih je niz,
neću posustati,
ustat` ću te čuvati.
komentiraj (0) * ispiši * #
Pitanje
ponedjeljak, 12.09.2011.dragi Bože,
ako moze,
pitao bih pitanje malo,
zadnje i jedino koje mi ostalo,
dal ce vise netko primijetiti,
da smo poceli sijediti,
cupamo kosu,
kopamo po nosu,
ne za paradu,
cisto da ubijemo dosadu.
Hvala ti na ovom drustvu,
na povremenom gustu,
pokazivanja srednjeg prsta,
kako smo uvijek zadnja vrsta,
vrsta izabranih bez ideje,
nebitni nam glasovi i komsijske meje.
Bezvoljno ti klimamo glavom,
mozda bez, mozda s pravom,
svakog puta kad me sretnes,
onako s leda uvijek metnes,
nametnes mi svetu misao,
budi sretan, cijeli dan si disao.
Disao jesam, al ne punim plucima,
napeto ko` prije s turcima,
imam li za biber il` salatu,
kamo bjezat, irsku il` maltu,
ostat cu ovdje, gledat lopte gurace,
mamica i njegovo mace,
cekat cu dan dva da se promijeni sve,
ipak za 12 dana zenim se.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Prošli dani
U mraku pronalazim sve,
šibice i svijeće dvje,
palim ih za komade duše,
vjetrovi teški što otpuše,
u godinama djetinjstva moga,
vremenima kad nije bilo Boga,
zaspao na godina pet,
do odrastanja skratio let,
možda, samo poslije ručka pridrijemao,
sve igre polomio,
učinio me odraslim,
pomalo zlim.
komentiraj (0) * ispiši * #
Sam.
Samoća je zdrava,
pričepi te ko` krava,
onako hodajuć unazad,
zanemarivši da si mlad,
pa te otrese s papka kao od šale,
nanjevši ti unutarnje ozljede male,
bez obzira zaskoči te u trku,
sjeda ti na leđa s mirom u brku.
Siguran si kaže dom,
tu sam svoj na svom.
komentiraj (1) * ispiši * #
