Vjerujem kako ćeš ovo čitati poslije,
kada je sve opet kao prije,
samo te prati taj komadić metala,
oko prsta i posveta mala.
Znam, nebi nikad rekla,
kako ti je samnom rijeka potekla,
u kojoj plivat` ne znam sam,
u kojoj si ti glavni plan,
a ako nas i snađe nevolja neka,
normalno je da se pojavi prepreka,
možda se množit neće,
al da ih je niz,
neću posustati,
ustat` ću te čuvati.
Post je objavljen 22.09.2011. u 11:20 sati.