ždere me.

srijeda, 30.06.2010.


Kako me ždere osjećaj razočaranja,
kako me ždere samoća,

ždere me i neznanje,
priždire me i fonsko zvanje,

žderu me komarci,
ne žderu starci,

žderu me suzne oči,
ždere me što nemam moći,

nemam snage okrenuti ploču,
ždere me, budan sam noću,

ždere me oblak na suncu,
ždere me sve i sad sam u ku...

hor.


Ili nemam smisla za humor,
ili životna dvorana nema dobar hor,

uglavnom osjećaj nisam na nogama,
možda vezano s babarogama.

Uvijek fali ono nešto,
prava riječ izbjegava me vješto,

ispred mene korak dva,
gubi se, nestaje u magli sva...

dolina.


Sjedim u dolini Gacke,
suzni oblozi za packe,

koje zarađujem dok ne zaboli,
crne liste u buntu il` u roli,

mijenjati gotovo za zdravo,
gledam u križ pravo..

šećer.

petak, 18.06.2010.


Kotrljajući se kroz vremenske zone,
uspijevajući pokupiti slatko žvakajući bombone,

želim pasti na kraju u crnu čokoladu,
u ljepljivoj majici skrivam od šljiva marmeladu.

Mrvice od marcipana,
u kolijevci starog šećernog klana,

pokrivaju dvorišta i zgrade,
čajna peciva u tajnosti rade.





korak.

Eto me prvi korak danas na pravi put,
namotao skroz pod pravi kut,

danas ću probati u desno,
jučer ravno bijaše tijesno,

probao sam i lijevu stranu,
naišao na betonsku branu,

branu koja još ne pušta,
ni u ime vlastitog gušta.

lako.


Lako je tebi iz fotelje mahat,
smješkat se i na veliko kakat,

kako nama nije teško,
kako baš ti izbjegavaš vješto,

odgovor na pitanje kako,
znam, tko je sposoban lako.

Lako je sve pjevaju tete,
nova metla dobro mete,

mete, al zamete,
što smeta kada primjete,

kada primjete cvijet među kukoljima,
rezneš ga da se suši i sve štima.

pred kraj.

četvrtak, 17.06.2010.


Trčanje u korak,
sladak okus ne gorak,

važno ne biti sam na stazi,
misli netko, na te pazi.

Život sto metara s preponama,
pa nahrđa pomalo rama,

izlizanog đona dođeš pred cilj,
što sanjario postao zbilj.

Misliš dugo traje,
okreneš se i već kraj je.

livade.

srijeda, 16.06.2010.


Zelene se polja djetinjsva moga,
obojili ih crnom igrajuć se Boga,

zavedeni pričom ili bez nje,
čudne osobe promijenili sne.

Tako od Sašinog BMX-a
sanjah moje livade bez kiksa,

sanjah moju najslađu trešnju,
obično dijete dovedeno u kušnju.

Doveden u kušnju pred vrata tuđa,
ući `il ne srce u suzama gunđa,

jecajući, još k tome i zbunjen,
plačljivim dečkom bijah okrunjen.

Još i danas me uhvati plač,
bježim, al sasječe me taj mač,

skida s leđa težinu davnu,
prošlost moju dječačku slavnu.


laži.

utorak, 15.06.2010.

Lažne su bile sve one riječi,
sve će sredit kada budemo veći,

ma biti će bolje,
doći će i ti dani,
s manjkom volje,
pereci tvrdi i preslani.

Još čujem zvuke proljevanja lažne nade,
žubore mutne vode govana pune kade.

Laže se na sve strane,
najbolji tko ima najjače mane.

Nisu na cijeni tvoje vrline,
bitno za život, usta puna sline,

pljunut biti spreman,
klimat glavom uz jeaaa man,
biti nedodirljiv,
važan, izbirljiv.

Oguglao na istine krive,
uz zvon flaše pive,
prolazi i moja mladost,
nema tko da kaže: E sad je `dost !



psovka.

ponedjeljak, 14.06.2010.


Začudim sam sebe,
dok psujem, ma tko vas je..,

psujem sve češće,
čujem, netko mi plješće,

nek ide sve u tri kur...
ponosno stojim poput gnjurca,

sakrio glavu u svježini vode,
jeb.. vam krv mlade rode.

U piz.. mater... ću te poslat`,
nakon toga ću te posrat.

Odakle u meni tolika negativa,
nije da pijem toliko piva,

nije to od količine alkohola u krvi,
težina gorčine leđa mi mrvi,

pod pritiskom svih sranja,
moja malenkost biva sve manja,

bojim se, postati ću zrno,
zatvorit ću vrata i radit na crno.

pero.

nedjelja, 13.06.2010.


Znaš li čitati u mojim slovima želju,
osjetiš li kako lagano te melju,

osjećaš li snagu riječi,
znaš da mogu žariti i peći.

Moje pero je oštrih rubova,
tenkovi su ništa, jače od okova,
otvara hrđave kapije,
gladno ljubavi s izvora pije,

ono nema ni pred kim straha,
jednostavno, uzelo si maha.

nazad.

subota, 12.06.2010.

Zamišljam da hodam u nazad,
ljudima čudan, poluprazan,

sve dočekujem sjedeći za stolom,
sjedim sam sa svojim bolom,

skrivajući svoju manu,
pokazujem svoju prvu stranu,

pokazujem svoje bijele zube,
ljudi, ha, ljudi su u biti trube,

pokažeš stranu koje žele,
dobar je on, tada svima vele.

Ja, rekli bi rak,
dok ne hodam, ja sam mrak,

skrivam hod, krećem se u sjeni,
super sam ja, kupam se u pjeni.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>