91`

srijeda, 23.11.2011.


Dal` i tebi suza krene,
dal` ti srce vene,

kada iz 91`pojave se sjene.

Dal` i tebi pritisne grudi,
dal`se jad davni probudi,

obavije ruke oko tvoje duše,
nemaš zraka, sve više te guše.

I vrate me u one dane podruma,
vidim puške, uniforme, s kuburom kuma.

Suze ne staju,
slabost moju odaju,

ispiru gorčinu djeteta,
tražeći malo dobrote svijeta.

Zamor materijala

Umoran ko` mali pas,
tražim tebe,
tvoje krilo,
moj spas.

Umoran sam baš ko` psina mala,
gledam i ne vidim,
trepćem,
krv stala.

Ljulja mi se glava od umora,
žmirim,
spavam,
opušta se svaka bora.

Um mi tone,
misli plove,
s grana padaju od umora sove.

Duša mi drijema,
ma i dan je tiši,

svejedno mi,
pada snijeg il` kiši.







Jako teško

nedjelja, 20.11.2011.


Teško mi je ne nabrajati,
u mraku sam stajati,

teško mi se ustati,
nakon napornog dana,

teško skriti ožiljke
dubokih rana.

Teško podnosim i ovu hladnoću,
kraće spavam, budim se noću,

sve mi je teže daleko od tebe,
gledam, ne prepoznajem sebe.

Teško je biti u teškom stanju,
teško plutat` u životnom sranju.

seki

ponedjeljak, 14.11.2011.


U trenucima samoće,
svi te koče,

čini se, izabrali tebe,
sve ruše, doslovno te guše,

pritisnuta u sebe,
ne daš se
jer sam uz tebe.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>