UmoranJack

lampica.

subota, 20.12.2008.

Cin postavljanja lampica stjerao me
u kut razmiljanja o prolaznosti zivota,
znate ono,
pali se ,
pa se gasi ,
pa se pali ,
pa opet gasi..
Prijateljica je izgubila nekog jako bliskog.

Zanimljivo je ,
iako znamo,
iako smo svjesni kako mozemo
izgubiti nekoga , uvijek bude to
neocekivano i prebolno.
Ne mogu neusporediti to
s iznenadenjem godine,
snijegom.
Koliko god ga ocekivali ,
uvijek iznenadi.

Znaju iznenadenja biti i lijepa.
Primjerice kad mislis
da moras nesto uraditi ,
a napravio netko drugi.. thumbup

No kako je zivot okrutan ,
a i mi ljudi cudni ,
pamtimo bolje losa iznenadenja.

Sjecanjem voden,
zaplakao sam u drustvu sjene,
vjetar mi tugu nosio juznu,
topio ledeni okov skrivenog srca .

Strah mi prijetio samocom,
mjesec obecavao hladnocu noci,
magla daha odavala uznemirenost.

Isprekidani jecaji nadmetali se s tisinom,
osjecam,
zrno sam pod teretom svemira.
Suze isprale bezvoljnost ,
jutro dovuklo nadu ,
Svjetlo ukazalo na novi put.

mrak.

četvrtak, 18.12.2008.

Hodam i osvrcem se ,
mislim, netko me prati,
hodam,
nesto me muci,
cudan zvuk
osvrcem se ,
mozda je zivotinja kakva,
dlakava i crna ocnjaka sjajnih,
ne,
nema nikog.

Nastavljam hod
uokolo polumrak.
Pozurujem korak,
odlucniji sam ,
prolazim ,
necu se vise okretati.

Hodam,
cvili nesto ,
pritisce me u grudima,
potrcat cu.
Kako ubrzavam ,
cviljenje je sve jace,
boli me u prsima ..

Cekaj ,
ne mogu vise,
nesto me uistinu prati,
cudan je zvuk,
stajem.

Jos par koraka i na svjetlu sam ,
nema nikoga iza mene,
mozda imam nesto u cipeli.

Klupa. Sjest cu.

Sto mi je to pod cipelom ?
Papir ,
zvakaca,
list,
ne ,
nesto kucka.

Sto je to ?

Srce sam necije nagazio putem.

mir.

ponedjeljak, 15.12.2008.

Sve cesce pritisnuti
zivotnim kamenom trazimo
mjesto koje cemo uciniti
svojim utocistem,
u kojem cemo biti neranjivi
na vanjske sve cesce negativne utjecaje,
gdje tesko primamo novi lik u nasu pricu,
nedamo nekome da kvari to nesto.

Moje utociste je moj prijatelj.

Da,
moj cetvoronozni prijatelj .
Odakle tolika radost
na moj dolazak ?
Kako objasniti mili pogled
na moj pogrdni glas?
Do koje granice pas
voli "gospodara"?

Kakav gospodar ?
MI smo prijatelji.

zelja.

četvrtak, 11.12.2008.

Toliko puta neostvarena zelja,
a toliko puta ponovno zazeljena.
Cemu tolika radost u smrznutoj vodi
bijele boje ?
U cemu je car cudnobijelog pokrivaca?
Mozda samo u njegovoj boji!?
Sto me veseli?

Sjednes,
vozis se ,
legnes , padnes ,
lupis se ,
a podignes se vesel??
Malo je cudno to !?

Preskocim dan u dahu
lagano brazdim u veceri zimskoj,
gusti mir obavija mi sobu
prekidajuci pucketanje bagrema
u peci.
Trazim razlog za slijedece slovo
mirisuci snijeg u noci,
nadam se bijeloj tisini
netaknutoj ljepoti.

Probudeni djecak,
suta vrecu slame,
vuce mokre noge,
omrzlih obraza
dahom grije crvene prste.

kaktus.

srijeda, 10.12.2008.

Jeste kad razmisljali koja
biljka bi bili,
a da mozete birati .

Velika vecina ljudi bi bila
ruza ,
mnogi tratincice,
tulipani,
neke bi bili sljive,
neki bi pak bukve bili.

Bilo bi onih koji bi htjeli
postojati stoljecima ponosno stojeci
njisuci svoje glomazne hrastove krosnje,
netko bi krasili gradevine
svojim profinjenim crvenim sjajem
i pozeljeli bi biti mahagonijem.,

Netko bi povikao
ja sam maslacak
diceci se svojim vrucim cvijetom,
pronasao bi se tu i pokoji suncokret,
drazesna orhideja,
mozda pokoji mak.

Vidim tresnje ,
male cemprese ,
saljivu bazgu,
malu pelagoniju.
Netko bi pozelio biti sumska jagoda,
mozda kupus,
crni dud,
ja ne .

Bio bih kaktus,
branio se bodljama,
sjedio po cijele dane,
uzivao u pijescanim
suncevim zrakama,
pustinjskom miru,
rijetko zrno rosne vode podijelio bih susjedima,
a lagodan zivot
prosarao cvijetom.

moj Bog.

utorak, 09.12.2008.

Cesto pomislim kako ima nesto na "visoj" razini
sto pokrece nas da ne stojimo na mjestu,
gura nas kako bi isli prema visem i uz to tezem
cilju.
Nesto sto nas ne smiruje vec uznemiruje,
budi iz sna,
zaokuplja mastu ,
netko tko nam govori
tiho: "Ajde, pokreni se, kreni,
ne stoj,
odi ,
mozes ti to !
Ne boj se , Ja sam ovdje! "

A tko to ?
STO?
Koliko puta sam posumnjao u postojanje,
a opet koliko puta se uvjerio u postojanje.
Cega?
Koga?
Zasto neki moraju prosvesti zivot u paklu ?
TKo pazi na njih?
Zasto dijete koje je poginulo u prometnoj
nije dobilo priliku odrasti?
Tko to odreduje?
Zasto jedan nogometas vrijedi 7.5mil € ?
Vrijedio je 500 tisuca , sada vrijedi 7.5mil !?

Gdje sam ja u cijeloj toj prici?
Zasto se netko takav ne pojavi i pokloni 20,30 tisuca i rijesi mi mnogo problema..
Sada cete reci ,
a vidi njega ,
lijen i moli,
tipka na kompu i kuka,
da, moglo bi se i tako reci .... zijev

Mozda je Bog moj za mene priredio drugu vrstu zabave,
mozda je u jutru moje iznenadenje ,
mozda zaspem i dogodi se
nesto sto ce mi promijeniti zivot,
mozda mi se vec mijenja
a ni ne znam!?
Mozda ja mijenjam tude zivote,
mozda je moja uloga ta,
mozda sam jos na audiciji,
mozda se ne igra moj komad,
mozda se moj cin jos pise,
mozda sam redatelj ja,
mozda scenarist,
mozda ipak zasluzan sam samo za zvucne efekte bang
mozda cu ipak biti happy end.

Ako sam ipak ja na redu zadnji,
ako cu toliko cekati,
mozda se isplati,
mozda cu osjetiti da bitan sam,
mozda cu se osjetiti potreban,
mozda (ne)cu biti sam.

poziv.

subota, 06.12.2008.

Sto vrijeme vise prolazi sve mi je jasnije
kako moj poziv , mislim , poslovni,
mogao bih reci i zivotni nije ono sto sad radim.

Rekao bih da je nemoguce sa svojih 13,14 godina
zivota odluciti se za svoje
opredjeljenje koje ce ti ocrtati zivotni put.

Koliko Vas je zadovljno i sretno na poslu?
Koliko Vas radi ono sto voli?

Ja ne radim ono sto volim,
ne uzivam u onome sto radim.
Nije da konstantno ne uzivam u poslu,
iako smatram da bi covjeku njegov posao
trebao ciniti zadovoljstvo ,
ali cesto i sve cesce se uhvatim da to nije to.

Sve cesce mi je jasno da bih volio raditi sa zivotinjama,
naradije bih da je to dresura pasa,
mozda vodice slijepih.
Volio bih.

Afrika.

četvrtak, 04.12.2008.

Ne znam iz kog razloga,
( ako me tko prati u mojim napisima
mogao bi zakljuciti da mnogo toga ne znam headbang )
ali Kroniku crnu redovito preskacem ,
bilo u novinama ili na tvu.

Mislim da nam se previse toga loseg dogada
,a mi previse koncetrirani na lose vijesti.
Kad vidim nesto "lose" u vijestima
pogotovo ako se radi o mladem narastaju da ne
kazem djeci ,redovito bez razmisljanja prebacujem.
Najteze su mi snimke djece po raznim dijelovima
Afrike, Bolivije i slicnim predjelima ,
kada ih vidim s komadicima ,najcesce, rize u rucicama,
kako ih oblijecu muhe,
pritegne me nesto u prsima i posezem za daljinskim
i nekim drugim programom .

Neki bi rekli kako je to cisto zatvaranje ociju
pred surovom stvarnosti,
za mene nije ,
za mene je to zatvaranje ociju iz osjecaja
bespomocnosti.

Jesam li ja uistinu toliko bespomocan?

Ja sam mozda i jesam ,
ali Mi nismo.
Mogli bi mi svasta,
mogli bi zajedno raditi mnoge dobre stvari,
mogli bi razveseliti djecu po domovima zajedno,
ne treba neka para za takve stvari,
mogli bi pomoci stare ljude po zabacenim mjestima,
mogli bi skupiti nasu "staru " odjecu i proslijediti
je nekome koje je potrebnija,
mogli bi.

Afrika je daleko ,
ali Afrike imamo i mnogo blize,
a da toga nismo ni svjesni.

Ima svega ,
samo nije pravedno raspodjeljeno.
Krema ima previse ,
neki imaju,
a sve veci dio nema.
Sto moze pokrenuti netko kao ja?
Mogu li Vas potaknuti da budete ljudi,
i sada kada se svi vec pomalo
pozivaju na predblagdansko vrijeme i na
pomoc i suosjecanje prema drugima,
bilo bi prestereotipno da i ja na taj nacin to uradim,
pa necu.
Treba samo biti covjek.
Afrika je prekrasna zemlja.

ne.

srijeda, 03.12.2008.

Kako li se to zove?

Ono sto ne smijes, a vuce te ,
cini ti se tako slatko ,
a opet ne dopusta ti savjest,
u slucaju da je imas.

Znam, to je ono kad si na vagi ,
da ili ne ?
Odvaziti se i da,
ili sagnuti glavu i ne.

Kao mali ,
moji su imali pec sa staklima,
iako se toga i ne sjecam,
kroz koje se nadzirala vatra,
koja je u pocetku bila pec,pec
,da ne kazem odlucno NE,
no kad je vec NE da vidimo sto je..
Tada sam se doslovno opekao ,
pritisnuo dlanove na svjetlece prozore peci.

Bilo mi je prvi put da sam okusio zabranjeno voce ,
mada ovog puta s posljedicama koje
usput receno nisu danas vidljive,
nisu me odagnele od sljedecih
pokusaja prelazaka na onu stranu dopustenog.
Mozda je nama ljudima,
to ljudsko u prirodi ,
da bas probamo ono sto ne smijemo,
ako je nesto oznaceno s NE mora biti dobro wink

Ima nas,vjerujem, mnogo koji na taj nacin razmisljamo ,
ali (uvijem taj ali) jos mnogo vise od nas mnogo,
ostanemo na pukom razmisljanju.
Sto sam stariji na mnogo stvari
teze mi se odvaziti.

Znaci i to da se vise ne suljam
traziti gdje je mama spremila cokoladu,
( vjerovali ili ne mama moja je skontala da
imam razvijen nos yes pa nam je skrivala slatkise u spajzu
zajedno s kavom )
pojesti bombone s bora,
a ostaviti papire da lelujaju na granama..
Da.
To bi znacilo to.

NEma vise slatkisa,
NEma vise spajze,
Samo vise zabrana,
ljudi,
pa ja sam
zatvorenik.

kriz moj.

utorak, 02.12.2008.

Vjerovali ili ne i ja se cesto opterecujem nekim
stvarima koja nije da me nebi trebale dirati vec
nepotrebno zaokupljuju moju paznju,
cime postajem preopterecen gomilom
nebitnih stvari.

Recimo , cime su ljudi najcesce optereceni !?
Evo moji roditelji ,da ne kazem baka i djed,
optereceni su
" sto ce ljudi reci !? "
Mozda bi se i mogle raditi neke stvari ,
kada se nebi razmisljalo sto ce netko treci
nepromisljeno reci ili uciniti,
iako su to osobe koje najcesce ne rade nista
osim sto cekaju da se nesto "drugacije" dogodi
pa ubadaju nos u tude zivote,
a nas dira sto ce reci.

Nekog brinu kilogrami
pa svaki komentar vezan uz kilazu,
ostavlja lagani osjecaj neugode,
i u svom sramu obrazi
poprime lagani ton zrele tresnje.

Neke stvari sam prerasto .
Shvatio sam to kad mi je netko
od "starijih" nabacio
komentar u vezi djevojcice ,
a ja sam lagano prevladao tu neugodu
s par rijeci , nisam porumenio,
Stariji sam. Shvatio sam.

Nekih se stari bojimo od malena.
Visina.
Na sam spomen te rijeci
dlanovi mi mijenjaju relativnu vlaznost prostorije,
nije da ubrzano disem ,ali
nesto se mijenja.

Ako mi hocete
nauditi ,jednostavno je ,
ostavite me na drvetu.

Za neke stvari koje smatramo trenutno
neizbjeznima , za mjesec , dva cemo
se smijati sami sebi kako smo si uopce
dopustili da se opterecujemo time.

Optereceni sami sobom hodamo uokolo
ne razmisljajuci o osjecajima prema drugima
pa cesto reagiramo kako i nismo htjeli ,
a zaokupljeni svim i svacim nesvjesno to radimo.

U takvim zamrsenim trenucima osoba
koja nam prilazi sa smjeskom poprima osobine neprijatelja,
iz razloga sto vjerujemo kako je njemu lako jer se smije,
a mi bi najradije zaplakali od muke.
Jednostavno, to nam je u prirodi,
razmisljati kako je
tudi kriz laksi.

No vjerovati kako su tude muke lakse,
mislim da je zaljucivanje na slijepo.

Tko zna muku moju,
tko ce reci ne,da,
tko ce ponijeti kriz ?

Ide ne.

ponedjeljak, 01.12.2008.

Vjerujem da se svi susrecemo povremeno sa jednostavnom
pojavom kad nam bas nista ne ide "od ruke"..
Ima dana jednostavno kada bilo cega da se primim
Ne ide !
Jel nas to netko chara!?
Mozda su nam zvijezde u krivom polozaju,
mozda sam se zamjerio u proslom zivotu voodoo vracu
pa lutku mog lika probada iglom u podrucju glave ?!
Netko me urekao jos ko malog
pa snosim posljedice..

Covjeka nakon nekog vremena to iziritira,
iako to nastojim promijeniti svakom novom radnjom,
mada u najboljoj namjeri,
jos se vise zakopavam.

Nekada je to "los" dan , nekome los mjesec, godina,
iako vjerujem da nas ima koji pomislimo
da nam je to zivotni moto..
Povremeno se uhvatim nezadovoljan,
cini mi se da cega sam se dotakao
promijenim ,naravno na gore.

U tim nezavidnim trenucima ne trazim drustvo ,pokoji savjet mozda,
vec najcesce u samoci razrjesavam u glavi zle misli
povlacim crte te nakon poduzeg sumiranja
dolazim do ,tada vec , lakog zakljucka
sve je tako jednostavno,
crno ili bijelo,
a kako druge nema ,
naucis se nositi s tim
pa po onom starom;
sta me ne slomi ojaca me.

Sada me, vjerujem, vecina vas zamislja kao
kopiju Cro Copa , ne nazalost ,
ili ti na srecu, nisam.
Nisam od onih koji su osnazili misicnu masu, vec duhom fino
Nisam neslomljiv, ali nelako lomljiv definitivno.

Naravno da imam svoju ahilovu petu,
ali necu vam je otkriti jer bi tada
Vi bili u prednosti ,
a u danasnje vrijeme to i nije malo.