Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umoranjack

Marketing

kriz moj.

Vjerovali ili ne i ja se cesto opterecujem nekim
stvarima koja nije da me nebi trebale dirati vec
nepotrebno zaokupljuju moju paznju,
cime postajem preopterecen gomilom
nebitnih stvari.

Recimo , cime su ljudi najcesce optereceni !?
Evo moji roditelji ,da ne kazem baka i djed,
optereceni su
" sto ce ljudi reci !? "
Mozda bi se i mogle raditi neke stvari ,
kada se nebi razmisljalo sto ce netko treci
nepromisljeno reci ili uciniti,
iako su to osobe koje najcesce ne rade nista
osim sto cekaju da se nesto "drugacije" dogodi
pa ubadaju nos u tude zivote,
a nas dira sto ce reci.

Nekog brinu kilogrami
pa svaki komentar vezan uz kilazu,
ostavlja lagani osjecaj neugode,
i u svom sramu obrazi
poprime lagani ton zrele tresnje.

Neke stvari sam prerasto .
Shvatio sam to kad mi je netko
od "starijih" nabacio
komentar u vezi djevojcice ,
a ja sam lagano prevladao tu neugodu
s par rijeci , nisam porumenio,
Stariji sam. Shvatio sam.

Nekih se stari bojimo od malena.
Visina.
Na sam spomen te rijeci
dlanovi mi mijenjaju relativnu vlaznost prostorije,
nije da ubrzano disem ,ali
nesto se mijenja.

Ako mi hocete
nauditi ,jednostavno je ,
ostavite me na drvetu.

Za neke stvari koje smatramo trenutno
neizbjeznima , za mjesec , dva cemo
se smijati sami sebi kako smo si uopce
dopustili da se opterecujemo time.

Optereceni sami sobom hodamo uokolo
ne razmisljajuci o osjecajima prema drugima
pa cesto reagiramo kako i nismo htjeli ,
a zaokupljeni svim i svacim nesvjesno to radimo.

U takvim zamrsenim trenucima osoba
koja nam prilazi sa smjeskom poprima osobine neprijatelja,
iz razloga sto vjerujemo kako je njemu lako jer se smije,
a mi bi najradije zaplakali od muke.
Jednostavno, to nam je u prirodi,
razmisljati kako je
tudi kriz laksi.

No vjerovati kako su tude muke lakse,
mislim da je zaljucivanje na slijepo.

Tko zna muku moju,
tko ce reci ne,da,
tko ce ponijeti kriz ?








Post je objavljen 02.12.2008. u 21:49 sati.