lampica.

Cin postavljanja lampica stjerao me
u kut razmiljanja o prolaznosti zivota,
znate ono,
pali se ,
pa se gasi ,
pa se pali ,
pa opet gasi..
Prijateljica je izgubila nekog jako bliskog.

Zanimljivo je ,
iako znamo,
iako smo svjesni kako mozemo
izgubiti nekoga , uvijek bude to
neocekivano i prebolno.
Ne mogu neusporediti to
s iznenadenjem godine,
snijegom.
Koliko god ga ocekivali ,
uvijek iznenadi.

Znaju iznenadenja biti i lijepa.
Primjerice kad mislis
da moras nesto uraditi ,
a napravio netko drugi..

No kako je zivot okrutan ,
a i mi ljudi cudni ,
pamtimo bolje losa iznenadenja.


Sjecanjem voden,
zaplakao sam u drustvu sjene,
vjetar mi tugu nosio juznu,
topio ledeni okov skrivenog srca .

Strah mi prijetio samocom,
mjesec obecavao hladnocu noci,
magla daha odavala uznemirenost.

Isprekidani jecaji nadmetali se s tisinom,
osjecam,
zrno sam pod teretom svemira.
Suze isprale bezvoljnost ,
jutro dovuklo nadu ,
Svjetlo ukazalo na novi put.