TYCHE

Čuvari

Prva slika
Prvo pseto koje pamtim u životu je bio maleni smeđi kratkodlaki mješanac koji je živio u susjedstvu, treća kuća od naše. Zvao se Đimi – zvali smo ga Đimika. Predivan baršunasti smeđi kaputić, duguljasta nuškica i bistre sjajne smeđe okice iznad kojih su strigla dva šiljata uha. Kratke nogice i malen okrugli trbuščić na kraju kojeg se nalazio dug šiljat repić. Meni je to tad bio najljepši ćuko na svijetu, često smo se igrali. Onda ga je na ulici udario auto i ubio. Nakon toga susjedi su nabavili novog psa jazavčara i dali mu ime Aga. Meni to nije bilo isto. I taman sam u međuvremenu sahranila i Krticu ljubimicu i stavila joj križ na grob – mama mi je rekla da se životinjama nikad ne stavlja križ na grob jer nisu krštene duše. Ja sam se ipak pomolila i za Đimiku i za Krticu. Onda sam počela dovoditi pse lutalice i mačke kući. Moji roditelji nikad nisu dozvoljavali držanje životinja u kući – jer mačja dlaka uzrokuje boleštine i mačke se vuku svukud po vani i onda hodaju po stolovima i kuhinji, a psima bi dvorište bilo malo. Ali mi nikad nisu rekli da ih ne smijem hraniti. Dugo je prošlo dok me nisu uhvatili, a onda kad je stari skužio da dajem psima Srijemsku kobasicu i paštetu pošteno je pobjesnio. Ja sam se branila da im samo dajem kruha koji sam malo protrljala s paštetom i kobasicom da bi ga psi jeli...A jadni – jeli su jer su bili gladni. Nisam valjda ja luda toliku samu kobasicu psima dati, od toga se nikad ne bi mogli dosta najesti, a moji bi odmah primjetili da nedostaje puno.

Druga slika
Ratna zima u Osijeku. Svi se već lagano navikli na izmijenjenu stvarnost, nakon početnog šoka i strahova, ono što nas je ostalo u gradu - lagano smo otupili. Čak mi nije bila ni uvreda kad su mi rekli nek se malo skuliram i da sam prolupala jer peglam na drugom katu dok svi sjede u skloništu i dok granate tuku u daljini – pa to je kako i samo ime kaže – U DALJINI – znači ne U BLIZINI - to jest po našem dijelu grada! Naravno da ja mrzim peglanje, i ne pada mi na pamet ne bit na datumu i gomilati hrpe koje reže na mene kad otvorim ormar ... Osim toga to što Čejeni tuku bez pauze za kavu ne znači da ja mogu hodati gradom kao da me krava prožvakala pa ispljunula. I tako dok ja drljam tjednu kvotu glupog posla i odlažem u ormar pun rupa od šrapnela, gledam TV - tad smo svi bili ovisnici o vijestima i specijalnim emisijama. I tad sam vidjela nešto što me je zaustavilo u pokretu i izazvalo grč jeze i provalu suza. Vijest je došla iz Slavonskog broda – tad smo ih zvali LUNA PARK – znate i zašto. Reporter je redao brojeve ranjenih i poginulih, i slušajući to svaki dan, stišćete zube i pere vas neki hladan bijes – ali na prizor koji sam tad vidjela nikako nisam bila spremna – to me je doslovce razvalilo i urezalo mi se u sjećanje zasvagda. Ako ima Boga – a ima - ne piše se ovom čovječanstvu dobro kada onaj gore počne suditi ognjem ... U pozadini priče išla je slika – na kiši koja lije, u hladnom blatu sjedi nevelik crn štenac i drhće. Maleno tjelešce se trese krvavo i ranjeno, rep je savio poda se i vidi se da jedva sjedi i da će klonuti svakog trena jer mu se oči sklapaju i glavica poginje prema tlu.

Treća slika
To je bio posao koji sam voljela. Jedina mana je bila što sam morala putovati cijelih deset minuta tramvajem – ali nije to najgore što vam se može dogoditi - ima i gnjusna varijanta – kad morate busom koji smrdi na naftu od čega se meni povraća. Ali ja sam osoba koja uvijek nastoji naći dobre strane svega, od čega se opet mojoj dobroj radnoj kolegici povraćalo – ona je bila uvjerenja da je trezvena realna osoba i običavala me zbog mog bolesnog optimizma ponekad kuditi – jednom je rekla: Ti bi i u živom blatu do guzice promatrala predivan zalazak sunca i divila se naglas pogledu !
I tog dana sam čekala tramvaj poslije posla - hladno, šugavo poslijepodne, vjetar brije i pada ledena kiša, a raja tetura zaleđenom ulicom psujuću u pol glasa. A tramvaj kasni- ne pitaj zašto - vidiš da je ovo generalna proba za smak svijeta i da su se žice vjerovatno smrzle i tramvaj neće skoro doći – iz suprotnog smjera ih se već ukazalo nekoliko – a to znači ZASTOJ ! Taman kad sam procijenila da je vrijeme da krenem lagano pjehe jer mi je to bolje ako ne želim dočekati starost u Retfali, nešto mi privuče pozornost – nogostupom je lagano prema nama teturao pas. Bio je to nekakav povelik dugodlaki pomalo musav mješanac, siroče se vuklo po klizavom ledenom pokrovu i zaustavilo - gdje drugdje nego kraj mene. Bio je vidno smrznut, dugačka dlaka mu je zaleđena u snopovima visila po cijelom tijelu i vjerovatno ga dodatno hladila. Nesretnik je kisnuo i onda se to sve skupa na njemu jednostavno sledilo. U blizini tramvajske stanice u Retfali su tad bili kiosci-trgovinice i ja sam u jednoj tražila petnaest deka najjeftinije salame i da mi je nasijeku na kockice. Veliki Lunjo je to presretan pojeo s mog dlana. A onda su za divno čudo tramvaji odlučili ponovno prometovati. Prvih tri je doduše projurilo prazno, u prvi koji je stao se raja koja je čekala natrpala ko stoka, a ja sam kanila ući u idući kad se gužva raščisti jer sam pobrojala da ih je iz suprotnog pravca prošišalo šest dok sam čekala. Tako je i bilo – još sam malko popričala s novim četveronožnim poznanikom i upravo kanila ući na otvorena srednja vrata toplog tramvaja, kad se odjednom Lunjo stvorio pored mene, uletio brzinom munje i smestio svoje jadno smrznuto tijelo između dva fino ugrijana sjedala na pod. Isto tako brzinom munje je gospođa koja je sjedila na drugom kraju tramvaja počela kreštati na sav glas. Netko bi pomislio da pas sjedi na njoj i da će je svaki čas rasporiti. Bilo nas je svega desetak u tramvaju. Vozač je od naprijed bacio dug pogled u našem smjeru i na mikrofon izgovorio autoritativnim tonom- ČIJI JE PAS NEKA GA IZVEDE VAN!!! Tu svi upere pogled u MENE. Ja velim – pas nije moj, nemam pojma čiji je ! Na to će vozač strogo : MOLIM VAS IZVEDITE PSA ODMAH! Tko ? Ja? Zašto ja? NEĆU !!! To nije moj pas, osim toga pas je miran i samo leži sretan što se malo ugrijao. Na taj moj potpuno pogrešan stav publika se podijelila u dva tabora- prvi su odobravali i rekli da neka ga nek se malko ugrije kad je miran, drugi su histerično urlikali nek se pas SMJESTA udalji jer je velik i opasan – mogao bi nekog ujesti!!! Predmet njihove mržnje samo je mirno sklopljenih očiju ležao i očito uživao u toplini sjedala ispred i iza sebe. Na to je vozač rekao – DOK SE PAS NE UDALJI I NE IZVEDE VAN JA NEĆU KRENUTI ! I tu svi opet pogledaju u MENE. I šta sad ??? Ja velim okupljenom mnoštvu – srećom nikad nisam imala problem u nastupu pred publikom – JA SAM PLATILA SVOJ MJESEČNI POKAZ UREDNO, SUKLADNO TOME IMAM KAO PUTNIK SVOJA PRAVA I OBVEZE- MOJE PRAVO JE DA SE VOZIM, A MOJA OBVEZA NIJE IZBACIVANJE PASA IZ TRAMVAJA. KOJI NISU MOJI. PSI MISLIM...I tu sam se okrenula ka vozaču - ISTO TAKO MOJE PRAVO JE DA NE ČEKAM TRAMVAJ ČETRDESET MINUTA I DA ME ONDA U TRAMVAJU MALTRETIRAJU DA MORAM IZBACIVATI TUĐE PSE!!!! JA ĆU VAMA REĆI – ZAVRŠIT ĆETE VI U GLASU SLAVONIJE !!! IME MI VAŠE DAJTE I PREZIME! VIDJET ĆETE VI KOGA ĆETE VI MALTRETIRATI !!! I tu se ponovno čuje žamor – a ja puna pravednog bijesa demonstrativno sjednem. Jedna baba veli – AJTE MUŠKI, NAPRAVITE NEŠTO, NEĆE OVAJ VOZIT DOK JE KER UNUTRI ! Prozvani muški se primakli i tu krene lagano nagovaranje Lunje da se premjesti van, na što je on samo otvorio jedno oko, pogledao tko mu to priča i ponovno zatvorio. Vozač i dalje sjedi i nešto se domunđava s tipom koji se nalaktio kraj njega. A onda je jedan od putnika glasno dreknuo – JA ĆU ZAKASNITI U KINO! DOKLE ĆEMO STAJATI!!! MA JE TO NJEZIN PAS, VIDIO SAM JA KAKO GA HRANI! To je bilo za mene previše – ustala sam se i rekla – Dođi Lunjo, idemo! I Lunjo je izašao za mnom na ledenu kišu...

Četvrta slika
Najveći dio mog radnog vijeka mi je posao bio blizu kuće – komotna sam ja preko svake mjere i to mi je odgovaralo. A tih desetak do dvanaest minuta hoda od kuće do posla se hodalo kroz centar grada, pa nikad dosadno – uvijek se nešto događalo. Jednom me je bio presreo pas prepeličar koji je živio u jednoj od obližnjih zgrada – jurio mi je ususret dok su mu uši vijorile preko leđa, a iz usta visile kobasice – po jedna sa svake strane njuške - ukupno tri. Taj pogled u njegovim očima – grabio je sav razdragan niz ulicu – to je jutro zasigurno imao bar tri razloga za sreću!
Nekom drugom prigodom, taman je nekako bilo zatoplilo, proljeće se u punom sjaju razlilo i ozelenjelo travnjake i parkove. Baš sam dobre volje bila to jutro – petak je, nitko me tih dana nije sapinjao, doma je zatišje, a na poslu sve baš kako treba. Zaokrenula sam iza ugla u Radićevu, a preda mnom je bljesnuo okupan suncem malen park kod Ekonomskog faksa. Rundele cvijeća su se šarenile, iz kafića je kroz otvorena vrata dopirao lagani Santanin solaž, topli proljetni zrak je mirisao na peciva sa šunkom i sirom iz obližnje pekare i činilo se da je Bog poredao sve stvari kako treba. A onda mi se pogled spustio i vidjela sam prizor koji me je natjerao da zastanem i lagano, saaaasvim lagano okusim trenutak savršenstva. Ljudi su žurili svojim poslovima, vreva i buka, studentarija ciči ... Toliko užurbanih nogu oko njih. A njih dvoje ne ometajući jedno drugo su mirno jeli svoj doručak. Na sred prolaza nekom je ispao sladoled (u blizini su dvije slastičarnice), i na nogostupu je čudan tandem blagovao – mali vrabac je stajao do koljena u otopljenoj ružičastoj lokvici i kljucao. Pored njega je mršavi sivo bijeli pas mješanac klempavih ušiju dovršavao kornet i ono što je bilo u njemu. A ja sam stajala kraj zida i gledala očarana u taj sklad boja, mirisa, zvukova, blještavila sunčevog svjetla i prizora dvoje malih gladnih skitnica ...

Peta slika
Sklonište – Azil za napuštene pse u Nemetinu ... u idućem postu

Pitam se, od pradavnih vremena i u svakom kutku ove planete pas je čovjekov sudrug i pratitelj, koračaju zajedno svim stazama, krenuli su skupa od pećine i nerazdvojni stigli do lansirne rampe ... To je jedan sasvim drukčiji savez od svih ostalih ikad u povijesti napravljenih saveza između dvije tako različite vrste. Način kako se odnosimo prema njima je također mjera naše ljudskosti. Ali - je li moguće da su oni zapravo naši ČUVARI a mi toga nismo niti svjesni?

Par pričica i pitanje

– a pitanje nije zašto ja uvijek pišem predugačke postove...

Bio je ovih dana jedan zanimljiv post o tome što je mjera naše samostalnosti i slobode koji me ponukao da dopišem malo gradiva i prokomentiram neke stvari koje me muče... Imam par priča i pitanje - osobe su stvarne i osim njihovih imena neću izmijeniti niti jedan detalj. Dat ću background svake osobe, godine i recimo – kratak opis. Vjerujem da je ova materija zanimljiva samo užem krugu čitatelja, mlađa populacija živi u jednom drugom životnom okruzenju i nema takve nedoumice. Pisat ću o ženama, ali nema jamstva da se iste situacije i slična pitanja postavljaju i pred muškarce, ali nemam uvida suditi o tome.

Pričica 1
OSOBA A - Inteligentna mlada dama porijeklom iz bogate obrtničke obitelji s poslovnom tradicijom 35 godina, uvijek bila dobro dite, imala zavidnu sportsku karijeru koju smo čitali u novinama i koju su na žalost prekinule ozljede, završila ekonomski faks u roku, uključila se s uspjehom u obiteljski biznis, rekla bih i da ga je na pragu potpuno preuzeti jer se tajo želi konačno umiroviti. Izgled natprosječno dobar, atraktivna zelenooka dobro građena cura, talentirana u toliko stvari da se nekad pitam gdje sam ja ono bila kad je Bog dijelio; vrlo komunikativna osoba. Koliko je meni poznato, imala je jako malo veza i jednu jako stalnu koja ju je htjela odvući živjeti na kat kuće svojih roditelja u osječko prigradsko naselje...Mladi gospodin je u svemu bio reklo bi se odgovarajući, osim zebnje živjeti samostalno kraj jake družice. Ona nije tako zamišljala život. Veza je pukla. Ona sad ima 30 i nemam pojma ima li išta u vidu što se tiče stalnih veza koje mogu završiti savijanjem gnijezda. Njena mati mi veli – je li moguće da nema baš nitko za nju!? Neovisna u svakom pogledu, ali roditelji bi već lagano htjeli i da se uda. Pitam se je li sretna dok tetoši dvoje klinaca svog brata koji je smatraju drugom mamom jer ih vječno vuče za sobom... Ja se od srca nadam da ima netko – žao bi mi bilo da je doista sama.

Pričica 2
OSOBA B – Još jedna inteligentna mlada dama, atraktivna visoka crnka, kad prođe ulicom pol ulice ostane zijevati. Kad je krenula na faks imala prometnu nesreću jer ju je pokupio na pješačkom prijelazu pijani vozač - i završila u komi. Kad se probudila nije više poznavala ni roditelje, cijeli njen život je bio jedna velika praznina. Učila je ponovno čitati i pisati, hodati i govoriti... Nakon nekog vremena nastavila faks i diplomirala marketing – čelična upornost i volja. Imala stalnu vezu, momak iz bogate kuće, što bi moja mama rekla - lijep ko slika i fakultetski obrazovan iz malenog gradića nedaleko od Osijeka. Nakon tri godine hodanja ispalo je da im se koncepcije ne podudaraju. Dečko je bio porijeklom iz patrijarhalne obitelji i unatoč dobrom i skupom obrazovanju nije daleko u nekim stvarima bio odmakao od korijena svojih otaca i ognjištarskog mentaliteta. Osoba B se nije vidjela u priči koja se pomaljala - zatvorenom u kući „jer joj nije sila raditi“ dok joj petero već isplaniranih klinaca jedno drugom do uha vise oko skuta, a ona ponekad pobriše prašinu s diplome i brine da ne podigne ton dok priča sa kraljicom majkom pod njenim krovom. Nakon raskida dugo bila sama i pitala se sto s njom nije u redu da ne može naći primjerenu osobu, a onda - našla čovjeka svog života ko u pjesmi – na stanici u Puli pod vrelim suncem ljeta – sat vremena prije polaska autobusa za Osijek. Čovjek došao za njom u Osijek. Ima 30 godina i ove godine se udaje. Žive već neko vrijeme zajedno i meni se čini da je to dobar tandem dvoje jakih neovisnih ljudi koji se razumiju. Sretna je i gura karijeru - mislim da je ponekad malo muce problemi s kostima jer je prometna bila iznimno teska, ali ona to sve vedro odradi - hrabra i ne da se ...

Pričica 3
OSOBA C – Za koji dan navršava 36 godina, došla živjeti i školovati se u Osijek kad je imala 15 godina, sama. Odmah poslije završene srednje škole počela raditi kao medicinska sestra ( što je na svu sreću dobro plaćen i siguran posao ) i kućiti se. Udala se u 21. godini i dobila kćer. Ispalo je da se gospon suprug jako volio slikati po gradu i pričati mladim curicama kako je eto na žalost oženjen, ali žena ga ne razumije i zapravo on je upravo pred razvodom – tad naravno još nije bilo niti riječi o tome i doma je glumio uzornog oca. U isto vrijeme više je sjedio kod kuće nego li radio, ali zato je imao dara za otići u minus i na računu i na kartici do maksimuma, jer volio se fino nositi i pušiti fine cigarete, a trebalo je imati i nešto siće za sve te curice koje su se rojile oko njega – ah bio je pravi šmeker, što jest, jest! A ženica je financirala sve, ne prigovarajući i pazeći da ne povrijedi njegov muški ego jer je on bio duboko isfrustriran što ne može naći primjeren posao ( jer nema škole ) a raditi grube poslove – e to baš i nije bilo za njega, nije se valjda za to borio u ratu kad je bilo najteže !!! pa da radi kao tesar ili keramičar ...
Ženica je radila u smjenama i poslije toga vukla vrećice u zubima iz trgovine, zapravo gospodina supruga nikad nije bilo doma – sve loše stvari je prolazila sama. Jedina dobra stvar koju je suprug u to doba mogao značiti je bila njegova mama koja je uskakala čuvati kćeru kad je Osoba C morala raditi noćnu i to se smatralo grandiozo uslugom i naglašavalo uz zvuk fanfara. Znam sve detalje jer mi je bila susjeda vrata do vrata. Kad je gospon suprug smislio da bi osim što je bio neradnik, mogao postati i nasilnik – nakon prvog šamara ženica ga je otresla klompom natrag i rekla A SAD BI BILO DOSTA ! jer na svu sreću nije bila tip žrtve – prvi pokušaj – zadnji pokušaj ! Dobra stvar u svemu je bila da je gospon rođenjem australski državljanin pa je u datom trenutku kad ga je ženica lifrala iz NJENOG stana ( koji je taman počela otplaćivati ) i jer je bio dužan na sve strane jednostavno odselio preko pola svijeta. Ženica je platila avionsku kartu. I otplatila minus na tekućem koji joj je ostavio umjesto pozdrava. Razvod je trajao dugo ko u priči jer gospon baš nije bio kooperativan sa slanjem papira iz Australije. Najžalosnije od svega je da nikad nije mario za svoju predivnu i pametnu kćeru koja liči na njega kao preslikana. A ona je bila jedno od one djece koja pate za ocem. Uopće neću komentirati da nije slao alimentaciju, ali nije joj bio kadar niti poslati čestitku za rođendan – gledala sam dijete od sedam godina koje je cijeli dan iščekivalo telefonski poziv od tate ... do večeri – tek se onda pred spavanje rasplakala. I život je tekao dalje – Osoba C je dva- tri puta renovirala stan jer kad je ušla u nj, to je bila hladna vlažna ruševna rupa gdje je žbuka otpadala sa zidova i u kojoj ni psa ne biste pustili da prenoći. Kredit do kredita koji su svi bili uredno plaćani i sve financije uredno planirane. Osobni život i ljubav ? EE... ne zaboravite da je riječ o jednoj inteligentnoj ženi jako dobrog izgleda koja je uz to savršena domaćica ( MOJI kolači nikad nisu bili tako dobri kao njezini ! ) i savjesna mati, hardworking woman koja nikad nije bježala od posla. Par puta sam joj rekla da mi dođe da je ja oženim ...Valjda jedino ja znam kako joj je bilo – ja se vraćam s posla krepana opet prekovremeno u pol sedam uveče, a ona sama vuče kante šute iz kuće i prazni ih na hrpu pored u polumračnom dvorištu jer je trebalo prirediti za sutra sve za majstore – a onda ujutro raditi u prvu smjenu u bolnici. Nepotrebno je naglasiti da niotkud pomoći – obitelj baš i nije marila kad se trebalo raditi, svi su znali doći na ručak, kolače i kavicu kad se gužva raziđe. Isto tako – financijske pomoći niotkud kad zatreba. Pamtim dane kad smo obje sjedile s kalkulatorom, papirom i olovkom u ruci i pravile troškovnike. I obje vukle namještaj, njezin i moj i lopatale šljunak dok se renoviralo - kod nje i kod mene. To je pametna i jaka žena kojoj se ja divim. Uspjela je sama. Prošle godine je uspjela skupiti nešto love da plati i u trideset i petoj se nastavila školovati, sad studira i dobro joj ide. Osobni život i ljubav ??? Žena ima problem – i ona ima bolesno visoke kriterije. Neće bilo što samo zato da ne bude sama. Toliko očajna veli još nije. Neće ni oženjene – to joj je fuj i ne zamišlja sebe kao nečiju zvečku. Svašta bi ona – i da je tip pristojan i čist, i da radi, i da ne loče i ne kocka, i da nije ženskar, i da uz to recimo pristojno izgleda – a da nije neki seljo-beljo i tupan s kojim se nema što pričati. Ona je internetski tip – odbija visiti po birtijama da bi nekog srela – zaleti se u priču s nekim i brzo odustane - to što se danas mota po internetu je uopće ne privlači. Uglavnom klinci i oženjeni kreteni koje njihove zle zene ne razumiju i koji bi u konacnici rad uhvatiti nešto sa strane, barem online ako ne i uživo – takvih se nagledala dosta u zadnjih desetak godina online. A ona je financijski samodostatna i komad. Ide redovno na fitness, pazi na zdravlje i izgled, solarij po potrebi i frizer jednom mjesečno i drži se ko avion ... Sjedi i vozi. Bilo je par veza, od toga jedna čak i dvije godine duga... Da skratim – svi su na kraju podvili rep – ili ih je ona otkantala jer se baš ne da rastezati i prilagođavati izvan razumnih kompromisa. Ona je neovisna i slobodna... Ali zasigurno znam da nije sretna takvim stanjem stvari.

Često mi kaže da me se sjeti i citira moju omiljenu rečenicu iz doba dok sam ja samovala ( kad je o muškarcima riječ ) SVE BI TO SAMO J***LO ! Loše je što je moj cinizam zarazio i nju. Jedan njen sugovornik sa ICQ kojeg sam i ja znala nas je zvao DVIJE GUJE SKEPTIČARKE i nije bio daleko.

Moj osobni život tad također nije postojao – postojalo je radenje po cijele dane i postojao je uveče zanimljiv online chat sa ljudima preko cijelog svijeta – gotovo nikad nisam pričala s Hrvatima – na žalost, većina njih je razgovor običavala skrenuti u poznatom, meni neželjenom pravcu. Stupidna pitanja – jesam li udana i nek pošaljem sliku --- ajme ! Znala sam odgovarati da ne mogu poslati sliku. Onda su me išli upućivati na tehničku stranu stvari, a nakon mog odgovora da znam KAKO poslati sliku, ali NE MOGU jer sam ružna i debela i ako vide sliku više neće htjeti pričati sa mnom... pa su me tješili da fizički izgled nije bitan bla bla bla i da je potrebno biti dobar čovjek i imati dušu... i polako je konverzacija zamirala LLLOLLLL. Ja doduše nikad nisam prva zvala nikog u chat ili IMS, uvijek su zvali mene. A onda sam prekinula s chatanjem jer se pojavila osoba sa istim nickom kao i moj koja mi je napravila niz problema na međuchatovskim odnosima na ICQ, jer su nas ljudi poistovjećivali.

I tako sam ja bila dobrodrzeća ženska-raspuštenica u srednjim godinama, obrazovana, kulturna i načitana, s dobrim poslom i dobrim primanjima, vlastitom kućom u centru grada, predivnom pametnom lijepom kćerom, brojnom obitelji kod koje uvijek možeš naletjeti na kavicu i popričati, prijateljima s posla, jaka, financijski neovisna i samostalna, kojoj je dobro išlo u životu. DO JAJA ! A meni muka – bilo mi je dana kad sam mislila – eto, i moje pseto ima nekog da ga pogladi po glavi i zagrli, i da zna da je to od srca i iskreno - ja nikog ...

Neke udane žene su mi tad rekle da bi se rado mijenjale za moj život. Zanimljivo stajalište. Ja sam doduše tad bila najglasnija kuja u dvorištu koja je lajala da se nikad više neće udavati. Sad su dvije od tih žena rastavljene (u oba slučaja te žene izgledaju izuzetno dobro, nisu zapuštene i glupe - ali su muževi našli mlađe cure i viđala sam ih gdje se vodaju ruku za ruku kao balavci s njima) – u oba slučaja to su uspješne žene (s karijerom direktorice i managerice) koje su također na svu sreću financijski neovisne pa su mogle povući djecu i kupiti stanove – naravno isto na kredite, ali ... Kad sam razgovarala s obje prošlog ljeta, kažu otprilike obje nešto u stilu – blago tebi !!! Frenk je tako divan i dobrica, mora da si sretna u braku s njim...Da je meni naći nekog takvog, ali NEEEMAA !!! Umorna sam od traženja, a tako bih se željela smiriti kraj neke prave osobe...

Ironija je bila da sam ja naposljetku ipak upoznala čovjeka svog života online- Gazda me je pozvao preko ICQ i bio inteligentan, duhovit i strpljiv. U sve dužim razgovorima kad smo počeli napokon nakon dužeg vremena raspravljati i o bračnom statusu, teško je bilo njemu objasniti ZAŠTO sam ja bila sama i to tako dugo. On nije tad razumijevao kad ja velim da NE ŽELIM TUĐE OTPATKE – ružno i arogantno rečeno, ali u većini situacija u Hrvatskoj ljudi se razvode zbog teških poremećaja u obiteljskim odnosima, a ne zbog neslaganja naravi kao na zapadu. Kad bih i upoznala nekog razvedenog, moje prvo pitanje na pameti je bilo ZAŠTO JE RAZVEDEN? Tu se žene mahom ne razvode zbog obijesti i neslaganja stavova, nego zbog cuganja, kocke i nasilja, a neće se razvesti dok stvarno ne prigusti jer većinom ne mogu same financijski opstati. Ispalo je da u mojim godinama NE MOŽEŠ naći primjerenu osobu jer što vrijedi to je oženjeno. Što je slobodno, ja se pitam ZAŠTO je slobodno. Naravno – ČAST IZUZECIMA. A ja isto ne bih makar šta ! I onda je moja teorija bila – BOLJE BITI SAMA, NEGO LI S POGREŠNOM OSOBOM. Kao što sam već rekla jednom zgodom – romantična nisam, cijepljena sam od toga, moj ex suprug mi je smjestio imunizaciju za cijeli život, a ja nisam od onih koji vole ponavljati greške. Ali to je jako daleko od toga da ne vjerujem da prava osoba za svakog negdje postoji. Kad je Gazda predložio da se nađemo na kavici i napokon nakon prekonekoliko obavezama opterećenih nenalaženja vremena ja pristala, i to se nastavilo vikendima, dobio je od mene odgovor da on uopće nije moj tip. Na to mi je odgovorio - "Mozda ti i ne znas sto je ZAPRAVO tvoj tip, ja cu tebe uvjeriti da sam to upravo JA." To se meni tad ucinilo kao krajnje dobar, drzak i duhovit odgovor, jer tipove bih obicno rastjerala s tom recenicom dok si rek'o keks ! Ovaj se nije dao nicim rastjerati ! Ja mu nisam vjerovala – to je prava istina – ne njemu kao njemu osobno – ali što se tiče mene, njega je donio živio slučaj preko pola svijeta, Amer koji je ovamo došao poslom – baš taj mene treba !!! I uz to rastavljen, inteligentan, duhovit, načitan i ima dobre higijenske navike – MA BAŠ! I on je mogao imati dvije supruge, osam djece i pet koka sa strane, sve najbolje što možete dobiti za svoj novac na ovim balkanskim prostorima – ja to ne mogu provjeriti ! Mogao mi je pričati što je htio ! I zato je dugo bio kod mene na ledu zapravo. Ni kriv, ni dužan. A prvi dan kad je došao i našli se na kavici pokazao mi je sve svoje papire i putovnicu da me uvjeri u svoje časne namjere LLLOLLL a kasnije kad smo kao počeli „hodati“, donio je i papire kojima potvrđuje da plaća redovito alimentaciju za klince + slanje dodatne love blagdanima i rođendanima...
Kako je zaradio nadimak GAZDA? Hmmm – od kad sam se prvi put udala, moj stari je uvijek običavao pitati kad smo pričali telefonom – Šta ti radi Gazda? Jer moj ex suprug uglavnom nije radio. Ja sam mrzila takve ironične upite mog starog i jednom kad me je naletio s tim pitanjem a ja bila PMS pomanitala, iako ni u ludilu tako ne pricam s njim, dobio je nazad – U OVOJ KUĆI NEMA NIKAKVOG GAZDE! MENI GAZDA NITKO BIT NE MOŽE ! I SKINI MI SE VIŠE S VRATA S TAKVIM KOMENTARIMA ! Ali ako trebaš mog muža eno ga gleda tv pa ću ti ga zvati ! Tako je moj stari prestao rabiti mrski termin. Elem, kad sam se ponovno udala, i on zvao jednom telefonom - PONOVNO nakon deset godina isto – Šta ti radi Gazda? Mene uhvatio smijeh – NEMA TU NIKAKVOG GAZDE, ALI AKO PITAŠ ZA MOG MUŽA, ENO GA GLEDA TV... Od onda sam počela ironično nazivati mog gospona supruga GAZDA. On je za vrijeme rada u Bosni naučio što TOČNO znači termin i kaže mi kako on nikad ne može bit nikakav Gazda, kako smo oboje jednaki i zašto ga ja tako zovem - svjestan je lagane ironije u mom tonu, ali se ne ljuti. On mene jako dobro poznaje i za ove sve godine je dobro premjerio moj background i ljude oko mene, moju obitelj i moj posao. I pokazao mi svoj background, obitelj, bivšu ženu (btw čist pristojna cura), prijatelje i posao. Ne znam kako će biti sutra, ali za sve ovo vrijeme je isto, ako ne i bolje nego u početku. Ja sad ZNAM da je ipak moguće naći pravu osobu, i čini se da ima negdje na svijetu ljudi koji se ne boje jakog sudruga u vezi i ne osjećaju se ugroženima.

TO su bile priče – a sad i višedjelno pitanje - dame i gospodo :

Je li biti uspješna poslovna žena koja dobro izgleda, ili je eventualno samo jaka i pametna, ali financijski neovisna i samostalna i zadovoljna sama sobom PROKLETSTVO ILI PREDNOST ?

Je li na ovim prostorima problem biti mlada žena koja nakon diplome želi karijeru i ne vidi budućnost odmah iza ugla ispred štednjaka? Je li istina kad babe kažu – IZBIRAČ NAĐE OTIRAČ?

Je li normalan razvojni put da kad u dvadeset i nekoj uživaš u neovisnosti i samostalnosti solo, u trideset i nekoj žališ zbog toga jer se sve što je vrijedilo već poženilo i poudalo i roditelji od tebe očekuju koješta – ili bar unuke? A tebi ništa što je na „tržištu“ ne odgovara?

Je li previše nakon jednog propalog braka još vjerovati da je moguće naći pravu osobu? Ili svi pušemo i na hladno zbog prethodnih razočarenja i sumnjičavo preispitujemo motive i povijest suprotne strane?

Je li muškarci imaju slične probleme kao i mi žene? Ili je njima teže biti solo jer ne nalaze nadahnuća u peglanju? Ili im je lakše, jer mi žene nakon četrdesetineke postajemo olupine, a oni postarija, iskusna, šarmantna gospoda s ukusom za odijevanje koji su im napravile bivše žene i manirima koji plijene?

XX kromosomi - ili tipično žensko

Ponovo sam na svom računalu i danas imamo č, ć, š, ž, đ u postu. Ispada da sam češće online na Gazdinom laptopu jer se moj puši od neke druge vrste rada i nije online, pa se ne volim prekidati u tom poslu.

Zabrinula sam se nad sobom nekih dana.
Prvo po običaju dugačak i naporan uvod - al kad bez toga ne ide. Jedan od Gazdinih hobija je skupljanje filmova - čemu sam zdušno pomogla kad smo se uzeli i počeli živjeti zajedno, jer sad imamo prekonekolikostotinjak serija Star Trek, serijale A. Clarkea, kompletnu briljantnu Saganovu ostavštinu i ponešto sličnih stvarčica. Nakupilo se toga vremenom poprilično, sve smo CD-ove pohranili u odgovarajuće spremnike. U postupku razvrstavanja istih ja sam bila alfa i omega - kad ih već prevrćem preko ruku, JA ću odlučiti koji idu u zapećak u ormar, a kojima može biti da stoje kraj televizora. Ovi potonji su naravno povlašteni jer su draži.

Ja kao svako "tipično žensko" imam svoju omiljenu sapunicu. To je bogom dano pravo i ja ga se ne odričem. Isto tako, postoje meni najdraži filmovi. U skladu s tim i takvim kriterijima sam posložila i svu našu video imovinu. Kad je Gazda krenuo roštati da se nešto pogleda poslije ručka, uhvatio ga je smijeh.
Veli - TIPIČNO ŽENSKO BI OVDJE PROPLAKALO OD DOSADE ... A meni odma krijesta gore - a šta meni fali, svega ti? Naravno - on zna da se ja zekam, cimam ga i zafrkavam, ali se ne da nego recitira :

- MATRIX - svi dijelovi - nema se što dodati - svi znamo o čemu je riječ
- KONTAKT - Sagan - iskasapljena divna knjiga, sve pošemereno, al svejedno volim taj film
- DINE - sto se snimilo, od 1-10 knjige su 10, film bijedna trojka, al daj što daš,
- ODISEJA U SVEMIRU - dok je išlo
- TARANTINO - što je dobrog napravio - prekonekoliko da ne nabrajam, glazba vrhunska
- HARRY POTTER - isto sto se napravilo - na polici je
- GOSPODAR PRSTENOVA - svi dijelovi
- SOLARIS - nova boli glava dobra verzija, bolja mi je od stare
- JA, ROBOT - je ... dobar je ipak na kraju ispao
- ALIEN - svi
- ALIEN vs PREDATOR - dobar !
- PETI ELEMENT - limunada, al se ukipim svaki put kad čujem Plavalagunu pjevati-predivno
- TERMINATOR - svi nastavci, nije zbog Švarcenegera, prerasla sam gledanje mišića kad sam imala 17
- BLADE - tri komada - ja MRZIM HORORE , ali ovo je nešto drugo - glazba je dooobrraaaa
- DRUŠTVO MRTVIH PJESNIKA - carpe diem ...
- A BEAUTIFUL MIND - Crowe - fantastičan film

- .... da vas više ne zamaram - imate sliku ????

I naravno - moja omiljena sapunica u trilijun nastavaka, svaki dan po malo dok vrtim pedale na bicu - STAR TREK... nisam sigurna - ali teško da sam išta propustila .

Sjećam se prvih nastavaka kad je to sve bilo crno-bijelo i ja imala pet godina i tek naučila čitati -svake nedjelje poslijepodne se gledalo i Mr Spock je bio moj omiljeni lik. Čak sam onakva mala zvrnda pozdravljala kao i on, pa me je stara skoro raspalila preko ušiju kad sam u crkvi tako pozdravila jednu od loco bakutanera.

Poslije toga je došla neka serija kojoj se ne sjećam više imena, ali se sjećam da je svemirski brod uzlijetao iz mora, a glavni lik imao sasvim bijelu kosu. Nakon toga je išao Svemir 1999 sa danas mega poznatom Helen Mirren - onda je bila doktorica u bazi Alfa. Bila je i nekolicina totalno glupih SF serija i nisam ih gledala.

Nisam sigurna što je zapravo više utjecalo na formiranje mog profila od djetinjstva - ovakve serije ili stariji brat koji je oduvijek imao veliku knjižnicu, on mi je dao i prve knjige koje sam čitala a da nisu bile školska lektira, rovarila sam kod njega i vazda odvlačila doma - sjećate li se Andromede, Monolita, Siriusa, Polarisovih izdanja... Rekla bih da ima otprilike sve što je prevedeno u oblasti SF - u ono doba to je radio Zoran Živković...A usput se haračilo i po Gradskoj knjižnici. I NISAM čitala samo SF - da me ne bi čistunci pokupili :) iako - SF je došao na loš glas zbog pojedinih smeća koja su napisana i kojih uostalom ima u svakom žanru, ali tu se nekako ustalilo mišljenje da je SF - štivo za čudake .

U dobi od deset godina sam kupovala u školi časopis ČOVJEK I SVEMIR - malenu knjižicu na koju je bilo pretplaćeno manje od deset osoba, od toga pola nastavnici. U mojoj maloj sobici koju sam nasljedila u trinaestoj kad mi se brat oženio, zidovi su bili obljepljeni posterima iz časopisa GALAKSIJA - izdanja BIGZ-a, koji je tad koštao prvo pet, pa sedam nečega- valjda dinara i to je ozbiljno tanjilo ono malo dzeparca koji sam imala tad. Valjda sam bila jedino derište u susjedstvu koje je onda znalo za kloniranje. A na posterima - svakojake prekokrasne stvari. Avioni, shutlleovi, futuristički prikazi svemirskih stanica i baza na Antartiku...Dobar je bio i Politikin Zabavnik - dalo se puno naučiti. Avioni su postali predmet proucavanja i zanimanja. Nezdravo sam se odusevljavala slikama borbenih zrakoplova, snimaka hodanja po Mjesecu, pasa lutalica i malih medvjeda. Ali o svojoj strasti za zivotinje drugi put.

Rezultat toga su bile i neke čudne situacije.

Prvo sam u četvrtom osnovne bila istjerana iz razreda jer sam krenula ispravljati "drugaricu" koja je tvrdila da je sunce središte sunčevog sustava i naše galaksije. Prvo me je upozorila, a nakon mog upornog glupavog inzistiranja i "udaljila sa sata" da ne remetim nastavu. Ta me baš nije voljela, previše sam pričala uvijek.

Iduće godine su imali više razumijevanja kad sam na slobodnu temu pisala o satelitima i telekomunikacijama - čak su me poslali i u druge razrede da čitam. Čudo neviđeno. Onda me jedna od nastavnica pitala- tko mi je to napisao?

Sjećate li se kad se u školi u petom razredu radio LINOREZ?
Kupite komad A4 linoleuma i paketić od tri "dlijeta" kojima se skidaju dijelovi materijala sa donje strane i tako se dobiva svojevrstan reljef. Prvo se naravno nacrta oblik koji se želi dobiti. Nakon "izdubljenog" crteža, cijela ploha se premazuje bojom i otiskuje na papir. Može i u dvije boje. Ja sam dobila po tamburi tad tako dobro da sam se jedva uspjela suzdržati da se ne raskmezim pred svima, nego tek u toaletu. Moj uradak je naime bio crtež borbenog nadzvučnog aviona i profesor je glasno i jasno rekao da to nije moje, i nek napravim svoj rad. Izgledalo je otprilike ovako, samo pod kutem od 45





Svi moji napori da dokažem da to JEST moj uradak su bili - nula. Morala sam napraviti novi - a onda tvrdoglava mazga kakva jesam - ponovo sam napravila avion, samo drukčiji. Rezultat - ocjena manje - jer to mi je sigurno netko drugi napravio. Još i danas sam ljuta kad se toga sjetim

Gorka je istina bila - ja sam za dobar dio svoje okoline jednostavno bila čudak. Vremenom se naučite uklopiti. Mimikrija je važna. Ne smijete nikad reći kad imate trinaest da maštate jednog dana biti astronaut ili astronom - onda vas cure koje maštaju o tome kako će biti nastavnice, glumice i pjevačice ushićeno pitaju hoćete li i njima napraviti horoskop... One su skupljale salvete i prve Barbike, ja sam provodila dane u kući čitajući; one su kupovale ljubiće, ja sam skupljala stripove Alan Ford ... One su se blistale svake nedjelje u drukčijim haljinicama, ja sam se na očaj svojih roditelja vukla u farmericama i "vijetnamci". Imalo se doduše i nešto misenog ruha u ormaru ... je visilo. One su slušale SREBRNA KRILA i BONEY M, ja sam slušala BULDOZER, BACHA i DYLANA. Bio je to jaz koji je uzrokovao tužnu pojavu da ja nisam navikla imati pravu prijateljicu - godinama.



Onda zaglavila studirati građevinu. Pa se počela zanimati za računala. Saasvim neprimjereno ranih devedesetih. U firmi nisam jednom jurila od jednih do drugih sa disketama u zubima, ispod stola sa šrafcigerom, vukla kablove okolo ... A kad sam omatorila i dospjela sredinom devedesetih na internet, raja me je na ICQ zvala TETA. Iako im u početku nikako nije bilo jasno što ja zapravo radim na netu.

A imam XX - časna riječ! Imam i predivnu kćeru, uz malu pomoć njenog oca sama sam je napravila, jaaaako dobro kuham i imam sasvim prosječno dlakave noge. Koje nisu dlakave jer im ne dam bit dlakavima. I fino mirišim kao i svako tipično žensko. I držim dijetu svako malo. I rasplačem se kad gledam Crowea u "Cindrella Man". I znam tako dobro tepati klincima.

Eh - sve ovo ispovijedanje zbog Gazdinog komentara ... A ovih dana sam dobila i upit od jedne posade da otkud meni sklonost ka nečem ovakvom



Ovo je bio dugačak odgovor .

I da, za kraj - uvid sa jednog mjesta gdje svako TIPIČNO ŽENSKO naleti napudrati nos i provjeriti kako stoje bretele ; kao prava provincijalka morala sam uslikati i vama pokazati meni zanimljivu i jedinstvenu pojavu

DEČKI NE ULAZITE

riječ je o ženskom toaletu u Commisary - ne moram naglašavati da je čisto, mirisavo i da je vaza u kutu kraj umivaonika, mene su zatekla dva detalja koja od početka namjeravam apslikati i tek sam ovaj vikend uspjela



ispod je pletena košarica sa poklopcem u kojoj su , pogađate - potrebne stvari kad vam prigusti.

Iznad toga je uvijek nešto poput ovoga



što svako žensko mora znati...

ostajte mi u dobru

O ukusima se ne raspravlja ...

Bio je krasan i topao vikend - subota kao stvorena da se malo okolo glavinja bez nekog povoda.

Gazda je bio dobre volje zbog predstojeceg slobodnog ponedjeljka ( President's Day ) pa se odlucio dati zlostavljati i povesti me u obilazak NAMJESTAJA. Dobro ste procitali - imam naviku koja mog gospodina supruga dovodi do preispitivanja smisla zivota - a to je da volim obilaziti namjestaj - ne da bi mi ista kupovali, ali mene zanima gledati. Zanima me design kao takav, nebitno je da li se radi o odjeci, zgradama, automobilima, namjestaju ili sitnim stvarima koje " cine dom toplijim i odraz su vase osobnosti" - drugim rijecima - trash for your living room - kako sam se jednom izrazila kad sam vidjela nesto izlozeno i SKUUUPOOO i svaka majka bi to pozeljela imati u dnevnoj sobi .

Posjetili smo naravno prvo IKEU, ima se site pa da vidite svega ko u prici... Ima i katalog koji mozete downloadati ako vam je volja. Predivna elegancija jednostavnosti i ravnoteze u obliku, boji i materijalima. Prava ugoda oku. To je ono sto bih ja nazvala inteligentnim designom. I cijene umjerene i pristupacne. Slike koje mozete tamo kupiti su uglavnom posteri, dobri posteri dodala bih, iako ih ima i tipa konja na pojilu - a valjda za svaciji ukus...

Potom smo otisli u MANN - kicasto, bljak retro i skupo. SKUPO! Reda velicine - sasvim ista kuhinja koja je doputovala iz IKEA tvornice - samo deset posto skuplja jer je prodaje navedena tvrtka. Retro je onaj umobolni retro sezdesetih kad su ne samo oblici, nego i boje bile bolesne. Ima doduse i nesto malo zbilja dobro izgledajucih stvari, ali one su okicene papiricem na kojem je puno brojeva lijevo ispred zareza. Jedina stvarno dobra stvar su im slike - tempera, ulje na platnu, vjerovatno neki anonimus i korektne cijene, vuce na meni najdrazi impresionizam .

POCO - trgovina svim i svacim, zivopisno mjesto gdje se mozete dobro nasmijati . Design namjestaja - podnosljiv , cijene su osjetno nize nego li drugje - kvaliteta osrednja u usporedbi s onim sto smo prije naveli, ali je zato izlozbeni prostor pun i prepun kicastih skulptura, lampi, zaba i patuljaka za vas vrt i hodnik pa si mozete svasta birati. Tko voli.

I onda smo se zaletjeli u bazu - trgovina namjestajem ...



Ima se tamo od igracaka, pribora za sivanje, tepiha, svih potrepstina za vrt i izlete, fitness sprave, oprema za novorodencad, posude, rostiljanje, sve moguce sportove, u predbozicno vrijeme su prodavali sve potrepstine za tu prigodu koje vam mogu pasti na pamet. Cijene daleko nize nego u njemackim trgovinama. Imajte na umu - doduse to je moj osobni utisak - da je ovo tipicni americki ukus, sudeci po onom sto sam imala prigodu vidjeti za boravka u USA i u domovima ljudi koji tu zive i rade, ali su odrasli naravno u tom kulturnom miljeu i zadrzali taj ukus.

Malo dnevnog boravka - intarzije u drvetu i kicasti accessories



Ima dosta bijelih varijanti, mat ili sljastece lakiranih, sa baroknim pozlacenim viticama ili bez...



prizor iz nocnih mora



Ovo je za sjedenje - zasto bi netko sjedio na tapaciranoj velikoj hoklici bez naslona - ne znam - ali ima i male ladice dolje, pa sve u krug



Napokon jedan normalan prizor



Obilje sarenila



Ima tu i sprava za mucenje, i mogu vam reci da je izbor dobar i cijene sasvim u redu.



Tipicna spavaca soba, ogromni kreveti i komode, prekrivaci - zaprepastila me je svojedobno cinjenica da oni nemaju kao mi klasicne navlake za pokrivace i jastuke - lutala sam ko gluva kuja po PX pokusavajuci pronaci garniture za posteljinu kad sam dosla ovamo, onda sam naposljetku pitala Gazdu da mi pronade, a on veli - nema toga, mi ne navlacimo pokrivace i jastuke... osim ukrasnih. Ostavio me je bez teksta - STAAAAAAAAA ????? Ali - jastuci i pokrivaci koje oni koriste - jednostavno uguraju ves masinu i operu. Ustupak dobrom ukusu je kicasti prekrivac preko posteljine kao sto vidite na slici - raznih su boja i dezena. Mogla sam snimiti i nekoliko kreveta sa baldahinom, ali vas nisam htjela plasiti.




Ovo je primjer od kojeg vam srce na trenutak poskoci - sve skupa sjaji boli glava, a posebno me se dojmio prekrivac sa uzorkom leopardovog krzna.



Maleni stolic kojem su vodoravne plohe izvedene u metalu - ne znam koji je metal posrijedi - bakar, mjed, nesto pocincano? Tko zna nek mi pomogne i iskomentira


Komode su jako omiljene





gornja ploha je kameni mozaik



A sad nesto sto se meni osobno svidjelo - skrinja napravljena od cedrovine. Meni svako neobradeno drvo ima prekrasan miris, ali cedar je nesto posebno.





Tako, obisli smo sve sto se obici dalo, Gazda je odradio svoju kvartalnu obvezu obilazenja robnih kuca uludo, a meni sve koze na broju jer imam uvrnut smisao za dobar provod . Naposljetku, i ja dobrovoljno, veselo i sa zanimanjem sudjelujem u njegovom obilasku siteova s ponudom kuca na prodaju u njegovom gradu u TX, ima puno slika interijera i virtualnih obilazaka kuca iznutra i izvana - eee da to vidite !

Ali kao sto rekoh - o ukusima ne vrijedi raspravljati.

Bio je pravi uzitak prosetati jer je vrijeme bilo toplo i mirisalo je na proljece, pa evo nekoliko nasumicno potegnutih slikica glede toga





Zvjere se dobro izritalo kraj igralista za baseball - u pozadini tribina se vidi zgrada koja je nasa Commisary - tamo idemo po spizu


Svratili smo i na kavicu u PX i vidjeli jednog preuranjenog zeca



I da, prije smo se vozili ovako





a sad se vozimo OVAKO





I inace, u sklopu provodenja mjera u akciji PRISTOJAN PAS I U NASEM DOMU smo rekli da ovakvih prizora vise biti nece - provjera je li ostalo ista od NASEG rucka zbilja nije potrebna, jer je njena zdjelica puna i ceka - ali hunt je hunt , red je pokusati nesto uloviti i za stolom



A tko bi joj odolio kad vas ovako gleda...



Nego... ja jos uvijek spitim na onaj terabajtni - a ima i drugih poslastica na odjelu tehnike i informaticke opreme ispred kojih slinim ... ja sam ipak zensko kojem se za rodendan - od onih koji me znaju - pored dobrog parfema oduvijek poklanjala knjiga, cd ili jos nesto novijih i boljih iznutrica za racunalo...



I da - dugujem recept za TURSIJU - pod glupim imenom se krije zapravo fenomenalna mijesana salata od povrca - recept je tajna formula dobivena od obiteljske poznanice koja je radila do mirovine kao kuharica u jednom od prestiznih osjeckih restorana. Ja tursiju serviram u staklenoj zdjeli na stolu i sva se sareni i mirise - eee ... to je nesto

TURSIJA

- 10 kg razlicitog povrca
- 8 l vode
- 2 l octa
- 2 konzervansa
- 1 vinobran
- 35 dag soli
- 25 dag secera
- biber u zrnu

Manual - kako ja to radim
Plasticno burence od 25 l i dvostruka kolicina onog sto je u receptu, prednost je da povrce mozete dodavati i naknadno - iako vrlo pazljivo da se tekucina u kojoj je povrce ne pokvari. Poznanica je imala iskustvo da joj se kod dodavanja povrca sve zamutilo i dobilo neki drukciji miris, pa je morala preprati kompletno povrce i napraviti novu tekucinu, ali nista se lose nije dogodilo i sve je bilo ukusno i dobro naposljetku.
Povrce koja ja koristim je sljedece: paprika svih boja - zuta, crvena, zelena, narancasta (to je nuzno jer hrana koju ja stavljam na stol mora uvijek biti sarena), luk, mrkva, zelene rajcice, mali krastavci, cvjetaca, malene glavice kupusa, netko voli i feferone - ja ih zaobidem ... Svi sastojci se dobro operu, mrkvu uzmite malenu da je ne morate guliti ili veliku pa je ogulite i nasjeckajte na stapice, luk na pola ovisno o velicini, zelene rajcice na pola. Volim ovu salatu jer se ne potrosi puno vremena za pravljenje, cijeli posao vam je gotov za tri sata i imate salatu za zimu. Nema pretjeranog sjeckanja ni daveza - dok radite ono malo sjeckanja i pranja, uzavrite vodu, uklonite s vatre, umijesajte sve sastojke i zalijte povrce koje ste stavili u plasticno burence. Poklopite. Provjeravajte svakih tjedan dana pet minuta i ako osjetite bilo sto osim carobnog mirisa koji vam necu opisivati jer je neopisiv, preperite sve i stavite novu vodu i ocat. Ocat koji ja koristim je mix jabucnog i obicnog. Ne dozvolite ukucanima da vam pojedu pola burenceta do kraja studenog. To onda nije ZIMNICA. Ili napravite dva burenceta kao sto sam ja morala raditi. Pojedu mi pola do zime - a i za Bozic se podijelilo nesto malo i rodbini i prijateljima. Paprika vam ostane tvrda, hrskava i lomi se - I CIJELA STVAR IMA NISTA KALORIJA - nemojte izostaviti ono malo secera i konzervansa u ime zdravog nacina hranjenja - od to malo vam nista biti nece, toliko pojedete i inace iz drugih izvora. Na servirano u staklenoj posudi dodam odozgo malo susenog kopra.
UPOZORENJE: Malenu glavicu kupusa i cvjetacu koja ne smije biti jako rascvjetana OBAVEZNO presijecite na pola ili na cetiri dijela - ja sam jednom nasla puza goluzdravca kako blazeno spava medu listovima u kupusu.

Ostajte mi u zdravlju

Poklade su...

Evo doslo je i vrijeme poklada. I opet grozno dugacak post .

Jutros sam se sasvim normalno ustala kad je sat oglasio sedamnulanula, mirno obavila sve kupaonicke rabote, i sa pocupkujucim zvjeretom oko noga krenula praviti kavu. Lijepo smo procitali vijesti, uposlili se oko dorucka - i onda je krenulo ! Umpah - umpah, ciju - ciju, tralala la laaaaaaaaaaaaaaa - i la uuulaaaaa @#@#% gra - gra ^*$*%^$%#$! tump-tump, ula urla urla laaaaaaaaaaaa BUMP !!! i to kroz zatvorene prozore sa izo staklom ! Nakon prvih prenerazenih petnaestak sekundi smo se Gazda i ja u isti mah sjetili da nam je kucevlasnik zapravo najavio EVENT i da ako mislimo kuda ici danas ne parkiramo gdje nam je mjesto preko puta kuce jer necemo moci van - i sve ce okolne ulice biti zatvorene za promet zbog karnevalske parade. OK . Sukladno tome, a po onoj narodnoj - ako ih ne mozes pobijediti, a ti im se pridruzi - mi odlucili da oko 11 povirimo van da vidimo gdje je izvor te nesnosne buke. Izvor je bio ravno preko puta naseg ulaznog haustora. Stand i dva ogromna zvucnika, a izmedu njih nasmijeseno lice s maskom tipa od sto kila - maska je malen srebrn nosic . Za nj dosta. Oko njega spodobe raznih boja i oblika. Izvor je isto tako i u bocna dva haustora gdje se takode nalaze zvucnici i standovi, svaki sa svojim glazbenim izricajem. I sve se mijesa u uberdecibelnoj kakofoniji njemackog slagera, reggae revolucionarnih i poljske poskocice - na poljskom naravno... Cijeli taj kermes je izgleda jako bitan i vazan, cijeli grad je okicen zastavama, lamelicama, masnama, raznobojnim papirnatim ukrasima i balonima. Gotovo svaki izlog je prigodnicarski ureden - zao mi je sto neke nisam uspjela bolje uslikati.





Cak je i nasa kuca dobila balone, srecom ne i stand u haustoru - nasi kucevlasnici su cijelu paradu dostojanstveno i uzviseno promatrali s prozora svog dnevnog boravka - plus punica. Izgledali su mi ko kraljica majka sa svitom



Mi smo se oboje usred sve te raznobojne, zivopisne gomile neugledni provlacili u trenerci i suskavcu, jedino je zvjere je imalo atraktivnu plavosrebrnu odoricu







Nesto im se mora priznati - zbilja su si svi dali truda da naprave dobru festu. Bilo je svakakvih kostima i kombinacija, pokraj vragova, fratara, muskih krava i francuskih sobarica sa finim batkovima koji su svi veselo zagrljeni nazdravljali u hodu, okolo su se stalno smucali i nemaskirani uocljivi pripadnici policije, vatrogasaca i na par mjesta kola hitne s veselim raspjevanim osobljem.

Imali smo i svoje favorite - suprugov je favorit bio duo Asterix i Obelix, ali sve mislim da je to zbog njihovih prijevoznih sredstava - to je nesto sto on sebi zeli zarko imati jednog dana







sirota mala zecica zeeeeeeeeeeeeeeedna...buci, buci, buciiilii ...



Moji favoriti su bili krdo muskih krava, jako su skladno pjevali a capella dok im se nije pridruzio magarac s cd playerom na ramenu i poceo diktirati drukciji tempo





A ovo je nas susjed Italijan koji radi u slasticarnici koja je kao sto sam vec napisala odmah kraj nasih vrata kuku meni - mi njega volimo - mi ne znamo njemacki ni talijanski, on ne zna engleski niti hrvatski, ali se krasno sporazumijevamo. Ja sam takva - ja odmah volim onog tko mi nahvali dite i pasa - tako je i on postao nas prika jer je uvijek gladio Maggie i davao joj vafle i jer je jesenas kad je dosao s godisnjeg ne vidjevsi Maggie mjesec dana , uz rjecit pokret objema rukama u zraku izvalio kako je GROSSE narasla (moste si zamislit mini pudlu od tri i pol kile koja je dobila trideset deka i pol kile vune na sebi pa je zato izgledala veca - inace kad je mokra dok je gola kad se kupa meni uvijek izgleda isto)



A od ovog tipa smo se doslovce prestravili, slika na zalost ne moze docarati kako mu noge izgledaju u naravi ... gdje ces bolje maske - jednostavno, a efektno.



I da ne bi ispalo kako sam ja veci katolik od Pape - e danas sam brljala ( zgrijesila sam .. )



A ovo sam uslikala za vas moje dame i gospodo supatnici u Karakter klubu



Bilo nas je i koji smo se dobro opskrbili i organizirali



Bilo nas je svakojakih partijanera



pa i cijelih familija



i onih koji su jos na bocici



A ove ljubice zubice su prodavale neke medaljoncice sa malom svinjom u ligenstulu



medaljoncic prilazem ali ne razumijem sto pise, pa ako bi mi neka dobra dusa mogla to prevesti ... slika na stolu da se vidi koliko je velik u usporedbi sa salicom - jedan i pol euro ko za vas





i jos par prizora iz bracnog zivota ... na sto sam prigovorila Gazdi da smo se mogli bas i mi izorganizirati kao i drugi bracni parovi koji lijepo ruku pod ruku kako je i red dostojanstveno i uparadeni setaju ...













A da ne bi ispalo kako se mi u Hrvatskoj za Karneval nismo znali zabaviti, prilazem par slicica iz nekih davnih godina moje kcere i njenih "maski" - nemam ih sve tu, bila je bubamara, snasa, princeza, dobra vila, doktorica (sa svim potrebnim priborom i odorom - sve do slusalica, kofercica, slike i bedza)- uvijek smo si dali truda. Doduse, pravila sam ja i za susjedicu andeoska krila veeeeeelika ...

bubamara - imala je i dva dugacka ticala od crne zice koja sam nakeljila na rajf koji je bio iznutra u crvenoj kapici



onda je iduce godine bila princeza, a ja gusar - Ramona je bila Ramona , samo je imala unterhose od roza tufnaste fine tkanine s rupom za rep, ali ih je zdrapala dolje taman prije slikanja



ovako izgleda dobra vila s oruzanom pratnjom - u to ratno i poratno doba ni dobre vile nisu nosile carobne stapice, nego gun , a to govori koliko je zapravo tad slikom uhvacena stvarnost bila paradoksalna i uvrnuta - neke stvari na slici se bas poetski ne uklapaju jedna s drugom



i jedna klasicna, opet umjetna plavusa



eto - kod mene glazba jos tandara i vjerujem da ce po obicaju do kasno u noc - po zakonu prave buku do ponoci, ali onda jos dva sata pojedinci cine bezakonje i pripiti setaju pjevajuci. Kako ce biti u nasoj kuci u dijelu do ulice, ne znam - cujemo na stubistu da se redaju gosti za gostima ...

Ostajte mi u dobru

Kako smo ratovali - ili - j***le te buhtle !!!

Pade mi na pamet nesto dok citam ove postove vezane za Karakter klub i sve sto iza toga stoji. Vrijeme kad se jaaako dobro papalo i nitko nije uopce razmisljao o kilazi je zapravo bilo za vrijeme rata. Tko zeli pokupiti granatu na prazan stomak ?!

Kako znate u Osijeku je bilo prilicno zanimljivo zivjeti tih godina, ne bih sad o tome kako smo sjedili po pet dana u sklonistu - tko ga je imao - ili isli raditi dok je fijukalo iza usiju. Ja bih malo o nekim drugim stvarima koje su se odvijale u pozadini svakodnevnog, stvari kojima smo se onda onakvi prolupali smijali, a sad mislim - ajme... Opskrba je tekla uredno. Voda, plin, grijanje i struja u redovnom rezimu koristenja, decki u kamioncicima su obilazili zgrade u naseljima i svi su imali svjezeg kruha i bureka, trgovine su radile. U mom domu je to izgledalo ovako - u to doba moja je kcera imala pet godina i nije bilo govora o tome da je hranim suhom hranom. Bubalo ili ne, na stednjaku je bio lonac u koji se uvalilo raznolike mesine, hrpa povrca i na kraju malo krumpirica za prilog. Kasnije ocijedite, zakuhate noklice, prepecete meso sa zacinima i prilozite povrce i krumpir. Primjerice. Ili cobanac za tri dana. Ili punjena paprika u kotlicu pa na led u male porcije. A za sve to ne treba puno vremena i mozete obaviti i dok fijuce. MOram napomenuti da mi je kuca u centru grada, iza Katedrale i zgrada Zupanije u kojoj je bilo smjesteno i Zapovjednistvo obrane grada, pa sto preleti njih - profijuce i oko nas.

Ja zbilja ne mogu jamciti da su mi tad sve bile na broju - to moram priznati. Dnevno sjediti i raditi u zgradi na katu gdje je iznad vas samo drveni grednik, a neke od nas ljudi koji su pobjegli iz Grada telefonom zivkaju da provjere jesu li otpusteni i optuzuju da je lako nama jer se napijemo pa mozemo sjediti i na dimnjaku jer nas onda nije strah LLLOLLL - nije to bas bilo tako, samo su neki bili stalno pijani, ne svi. Moja kuca takoder nema skloniste, nego smo se "sklanjali" u kupaonicu gdje sam stavila madrace na kojima smo spavali - tamo ima samo mali prozorcic i mjesto je na neki nacin uvuceno, iznad nas je jos jedna etaza i tavan - doduse takoder je strop drveni grednik jer je zgrada stara, ne mislim da bi nas to zastitilo - ali - tad je to bilo tako. Kasnije, kad smo dobili granatu i struja tresla kad prislonite ruku na zid u dnevnoj sobi, preselila sam bratu u stan na Sjenjaku, famozna stojedinica gdje je on tad stanovao i koja je bila orjentir za minobacace druge strane. Isto je bilo i tamo zanimljivo zivjeti, ali tamo smo imali atomsko skloniste gdje smo se mogli sjuriti s drugog kata kad pocne. I mikrovalnu . Navika lonca je naravno prenesena i tamo - ne morate lonac na tihoj vatrici nadzirati, nego samo ponekad odjuriti gore.
Kao sto rekoh - ne mogu jamciti da su mi sve bile na broju - da jesu ne bih pekla buhtle svaki treci dan. A izmedu nesto drugo. Jeli smo ko nespaseni. Valjda je svemu kumovao i stres, a ne samo prozdrljivost, ali mislim da se nikad u zivotu nisam napekla buhtli, kiflica, savijaca, baklava, krancli, rolica i kojekakvih slicnih stvari kao tad. NIkad necu zaboraviti bubetanu kad smo sjedili u kupaonici, cijela kuca mirisi od buhtli u pecnici, i ja ih moram izvaditi van ! A vani granate sjaje u mraku i treska u blizini. Lupa, trese, udara ... Ja se naravno kao odgovorna i oprezna osoba ne setam po kuci jer na prozorima nema vreca s pijeskom, nego samo pokidani najloni, JA PUZEM DOLJE na sve cetiri da bih izvadila buhtle iz pecnice... A moj ex suprug iz kupaonice vice za mnom JEBA..E TE BUHTLE, DOLAZI 'VAMO !!!
Kod brata kasnije doduse nisam pekla buhtle. Pecnica je bila cudna.

Gotovo na samom pocetku rata, gospon ex suprug je morao otici na prozivku u svoj maticni grad jer tamo je bio u vojnoj evidenciji. Tamo nije bilo rata i nije se spavalo u trenerkama. I po kucama nisu haracili misevi i stakori koji su ulazili kroz prozore bez stakala - maleni gladni stvorovi grizli zaptivnu gumu na vratima hladnjaka i gostili se na vasem jogurtu-sirocici protjerani iz podruma jer su se u njih doselili ljudi. Nije se bas puno moglo drzati tad u hladnjaku. Bolje je islo sa zamrzivacem i zatvorenim kuhinjskim elementima, jer tu misevi nikad ne bi provaljivali. A koliko sam ih pobila, ne volim se niti sjetiti - skice oni, skicim ja... ne racunajuci one koje sam otrovala - nadam se da jednog dana necu za to odgovarati nekom visem sudu.
Ali da se vratimo na prehrambene navike Osjecana u to doba. Zene su mahom bile otpremljene iz grada zajedno s djecom. Iz grada su zbrisali i neki muzevi. Oni muzevi koji su ostali hrabro su se nosili s ratnim tegobama pranja rublja, iznosenja smeca, ciscenja sute i srapnela po kuci, poooonekad glacanja, prehrane... Juhe u vrecici su bile hit. Neki koje sam znala s velikim trbuscicima su nakon par mjeseci postali jako fit i sik i bez Karakter kluba i UN dijete. A i zato sto su malo vise trcali - sta cete, tjelesna aktivnost je vazna, to se uvijek naglasava kod skidanja kilaze, pogotovo kad trazite zaklon dok buba i dok hitate doma s posla. Ponekad bi dobro dosla i kasasta hrana - nikad necu zaboraviti nama jako dragog postarijeg susjeda koji vise na zalost nije ziv, krasan gospodin kojeg smo jako voljeli, jednom je siroce sjurio u zaklon tijekom noci bez zubala, nije ga stigao uzeti, pa je morao doruckovati bez i jako mu je bilo neugodno pricati. Bilo je i tragikomicnih epizoda - unatoc tome sto smo imali struje, dogadali su se prekidi jer je Grad svijetlio na jako tankoj zici. Struju smo dobivali preko par bandera koje su stalno bile na meti, pa ih decki ponekad zbog snajpera nisu mogli popraviti cijeli dan. Elem, jedan od susjeda u bratovoj zgradi je ignorirao upozoravajuce signale i stalno drzao zamrzivac pun. Mozete zamisliti prizor koji je zatekao nakon sto se vratio iz posjete supruzi u izbjeglistvu nakon devet dana izbivanja, a trebalo je samo podici osigurace da bi zamrzivac ponovo normalno proradio. Jedan drugi susjed je bio uzrok moguce evakuacije cijelog sklonista. U jednom trenutku je sklonistem poceo sukljati smrdljivi crni dim i mislili smo da zgrada gori, poceli smo se pripremati za izlazak - kad, neces ti veselja - skloniste je bilo u dilataciji zgrade gdje je ventilacija bila spojena sa ventilacijom doticnog stana sto je na svu srecu ubrzo utvrdeno. ON JE SAMO PRAVIO RUCAK ! Stavio covjek meso da se pece u pecnicu, izisao iz stana jer je bubalo i zaspao u sklonistu. I malko si je trgnuo prije rucka, pa zaspao...
Je, al se onda dobro jelo, bas ! Kod starije sestre u dobrom, velikom i zasticenom podrumu su bili udomljeni neki prijatelji i susjedi, tamo je bila kompletna infrastruktura, od hladnjaka, stednjaka, zamrzivaca do rezalice za kruh... Ma sta da vam kazem - ona je bila jos gora od mene - ONA JE PRAVILA KREMPITE i KEZE SANE DOK JE TUKLO! A sogor je ladno rostiljao sa perimetrom kretanja pet metara od sklonista. Kad nije pravio kotlic.

Za vrijeme rata sam bila tako jako i fino slank... I uopce me nisu smetale sve te kalorije i moguce debljanje. Kao sto rekoh - tko voli dobit granatu na prazan stomak ???

Gdje sam ja to zapravo

Nikad nisam zapravo napisala gdje sam, gdje zivim - petnaestog travnja ove godine ce se navrsiti godinu dana mog preseljenja iz Osijeka.

Zivim u malenom gradicu koji se zove Burstadt i koji je petnaestak kilometara udaljen od Manheima. Suprug je hotimice trazio nesto izvan grada i suprotnog dijela prigradske zone, jer su u tom podrucju doslovce nanizani jedan kraj drugog ogromni industrijski kompleksi. Na otvorenom horizontu ravnice nize se dimnjak do dimnjaka iz kojih suklja gusti sivi i bijeli dim neprekidno 24/7. Kad je lijepo vrijeme dim suklja vertikalno i odlazi gore, kad je kisovito ili oblacno dim stoji vodoravno i izgleda jezivo. Rijec je o kemijskoj industriji - u blizini je i ogromna tvornica BASF koja zaprema povrsinu omanjeg gradica. Zrak zaudara. Prasina koja lebdi zagaduje sve. Nekretnine u tom podrucju jeftine do neba. A siroti ljudi obraduju polja i sade vocnjake. To je jedan od razloga zasto mi ne kupujemo voce i povrce u loco trgovinama i opskrbljujemo se iskljucivo u bazi - ne znamo ni sto tamo kupujemo, ali racunamo da gore od ovog bit ne moze...

Na svu srecu mi stanujemo podalje od te zone i kad zelim otici do grada nije mi tesko sjesti na vlak koji prometuje svakih pola sata. Unatoc zonama visokog zagadenja, okolica je prekrasna, priroda zapanjujuce lijepa - to je ravnicarski kraj koji meni kao rodenoj Osjecanki itekako prija oku.

Jedna ljetna


Burstadt je ljupki gradic u kojem ima sve sto vam zapravo treba. Sve je cisto i uredeno, ljudi veliki pasoljupci - to je predivno za vidjeti - pasa ko u prici! Vlasnici su silno druzeljubivi, sto me je ne jednom uvalilo u nevolje kad sam setala svog psa. Oni bi pricali! A ja uzalud nastojim sa stotinjak rijeci njemackog objasniti da ne govorim njemacki. A oni veselo i ljubazno se smjeseci bez problema NASTAVLJAJU sa pricom i upitima... AJME ! U blizini imamo i ogromnu robnu kucu IKEA gdje je namjestaj i oprema meni najdrazeg jednostavnog i profinjenog dizajna jeftina da bih mogla setati ridajuci kad usporedim s onim sto kosta u Hrvatskoj. Ono zbog cega to spominjem je ne restoran, caffei i igraonice za djecu, nego PARKING ZA PSE sa vodom i hranom i mladca koji radi preko "studenjaka" i pazi na ulaz



Smjesteni smo u samom centru, glavna ulica i upravo nadomak nase kuce pocinje polu-pjesacka zona. Ovako to sve izgleda







Kuca u kojoj zivimo je zapravo polovina gradevine koja je okrenuta prema vrtu, kucevlasnici su u ulicnom dijelu, ljudi srednjih godina koji drze mali obiteljski biznis - trgovinu sarolikog asortimana - od boja i lakova, tapeta i slikarskog platna do igracaka svih vrsta za djecu. Ulaz do naseg je SLASTICARNICA ( dame i gospodo u karakter klubu sad znate s cime se ja suocavam kad pomolim nos na vrata ) u kojoj mozete kupiti sladoled i kolace po talijanskoj licenci kojoj eto bas sad ne znam vise ime, ali isti sam slambos jela i u Zagrebu i u Splitu i u Osijeku.

Ovako izgleda nas vrt, pun je ptica i to je bio razlog zasto sam prvih mjeseci kad sam dosla, nasuprot dotadasnjoj stalnoj navici slusanja glazbe po cijeli dan, slusala samo tisinu i pjev iz vrta - pogled s balkona i prozora spavace sobe u sva cetiri godisnja doba

proljece - ovako je izgledalo kad sam dosla



ljeto - puno cvrcaka u vrtu



jesen - topla i duga jesen





zima - prvi i jedini snijeg, opstao je jednu noc i jedno jutro



Napominjem da su nasi prozori prema vrtu okrenuti na jugoistocnu stranu, imamo veliki balkon pa je ljeti predivno sjediti poslijepodne u sjeni i piti kavicu...
Tu stanujemo, ali nas se zivot i nasi se svi kontakti zapravo odvijaju na drugom mjestu - par kradomicnih slikica iz US facilities gdje su nam trgovine, skole, crkva, ambulante, posao, posta, administrativni poslovi, restorani, robne kuce, kafici, knjiznice, fitness dvorane (bespla) i kuglanje (se placa, ja mrzim i nikad necu obuti iznajmljenu posebnu obucu fuj), banke, obuka i trening ( antiteroristicki za spouses ja izbjegla jer sam bila prehladena, hehe - doc pod gripuljom tamo bi bilo ravno teroristickom cinu itself ), frizerski saloni, kemijske cistionice, benzinske pumpe ...

Ovako je na ulici, stambene jedinice i ulazi besprijekorno cisti, prozori se blistaju i uopce kultura zivljenja je na zavidnom nivou, mlade obitelji koje zive u bazi imaju gotovo smijesno, skoro bespla struju, grijanje i ostale rezije



Tu na brzinu mozete nesto prigristi, uvijek je puno



Robna kuca - PX - u predvorju male izvidacice cesto prodaju kolace zajedno s mamama, ispred je smjestena malena kucica gdje se po cijele dane pravi rostilj i ludoooo mirisi - tu mozete papati za malu lovu velik i ukusan obrok ( smrc ! bolje da zaboravim )



I crkva - kao sto sam vec napisala, tu sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicito vrijeme



Voljela bih kamerom tamo zabiljeziti i vise, ali ... ne smijem. Think OPSEC .

za sad
lijep pozdrav

karakter klub

Nikad nisam bila osoba koja se okuplja.

U zivotu sam bila uclanjena jedino u Gradsku knjiznicu - a i to samo dok se nije pojavio Internet.
Nisam bila cak niti clanica Malih vezilja. Nisam se dala namamiti ni u jednu politicku stranku u doba kad je to bilo profitabilno i in, jedino sto sam bila Titova pionirka i omladinka, ali to se moralo po defaultu, nitko te nije nista pitao - suti i pjevaj !
Kao mlada cura nisam puno ni izlazila-starci su mi stavili rampu do deset i tako do punoljetnosti. Ne mos bit dio krda koje se smije drukcijim stvarima, nema tu zajednistva ako ides doma spavati kad i kokosi i nisi socijaliziran. Ali onda mozes puno citati. Visiti u kaficu mi isto tako nije bilo zanimljivo- nisam nikad pila, niti u zivotu bila pijana i to mi je valjda uskratilo osjecaj zajednistva i kako je brijati u filmu kako smo si svi svoji i cool. Naravno da me ta navika nije sprijecila da u zivotu napravim belaja - jos sam dobro i prosla - nakon svega lizala rane i opet sama ... I srecom nesto naucila. Naravno, da je tu bila obitelj i par dobrih ljudi koji su mogli biti oslonac i podrska, ali ja sam to vrlo rijetko koristila i iznimno visoko cijenila.

Uvijek sam voljela biti vuk samotnjak. Cak i na poslu - morala sam silom prilika uciti puno novih stvari, a jedan od najvaznijih ciljeva mi je bio postati samostalna u sto kracem roku kako ne bih morala nikog nista pitati. Pa i pod cijenu da mi uvale i vise posla nego sto bih inace radila - nije bilo vazno ako cu time nesto novo nauciti i ne biti ovisna ni o kome ako mi ustreba informacija. Dobro je imati pipke svugdje i znati svasta. A naoko, ja sam zbilja dobar timski igrac. Iako preferiram svoj dio posla ne dijeliti ni sa kim.
Biti ovisan o necijoj dobroj volji u sustavu gdje je konkurencija jaka, a saveznistva i motivacije upitne jednostavno nije bio model opstanka onako kako sam ga ja zamisljala.

Biti u zivotu ovisan o nekome ili necemu je takoder mjera osobne slobode. Sto vise znam i mogu sama, manja mi je potreba nekog moliti za ista. I na sebe uvijek mogu racunati.

Osim kad je rijec o dijeti !
Zato mi se ucinilo zabavnim biti dio ideje koju promivira buljuk zabavnih i vudrenih zena i tipova koji mi se na osnovu njihovih napisa i stavova recimo svidaju... Tim vise sto se i ja godinama nadmudrujem sa svojim gadnim i opskurnim navikama jedenja. Trijumf duha nad tijelom??? O cemu vi to?
Obzirom da sam i ja jedna od onih koje provode dijetu, odlucila sam se pridruziti i bila blagonaklono prihvacena, unatoc cinjenici da nisam dio projekta topljenja masti po istom konceptu.
Ja sam jedna od onih disidentica koje nisu na UN DIJETI, ja opet furam neki svoj film. Ali kažu da je raznovrsnost temelj opstanka i napretka, a meni nikad u životu nije smetalo stršati.
Prvo dugački uvod. Ja uvijek volim dugačke uvode. Bolje razumijem gradivo kasnije. Nisam sigurna jeste li vi od takvih, ali evo vam pa čitajte – za utjehu – ovo ću reći samo jednom.
Sanjam HRANU. Uvijek kad sam na dijeti – a to je jako često – sanjam hranu. Noću, normalno, dok druge žene sanjaju dobre tipove, ja budući da imam dobrog tipa kraj sebe sanjam koješta. Sanjam klopu, predivne štrudle i štruce od lisnatog tijesta nadjevene višnjama i jabukama s finim daškom cimeta i grožđicama, sve posuto sitnim šećerom prhko; sanjam isto krofne i vruće buhtle punjene marmeladom ( jedino takve volim ) preko kojih se cakli lagani layer vanillin mirišućeg štauba… Nadalje, sanjam isto tako pite sa sirom, knedle sa šljivama ili marelicama u mrvicama, a povrh njih vrhnje i saaaasvim malko vanili šećera i cimeta. Tijesto svih vrsta sa svačim. U slano i u slatko, nebitno, sve štima. Svjež, još topao kruh sa sirnim namazom, kriškom fine salamice, majonezom i krastavčićima. Nije rijetkost da mi u snovima stoje posložene cijele ikebana svatovskih kolača, jer takve najviše volim. IMATE SLIKU?????????!!!
Prvo kad sam krenula s porocima sam propušila. Sa izuzetkom trudnoće i dvije godine poslije koliko sam izdržala bez cigareta, uspjela sam se zbilja zagaditi time, jer sam tukla kutiju i pol do dvije light koječega dreka dnevno. BRRR… Potom sam kao dodatak počela s jakom crnom slatkom kavom na litre dnevno. Trovačka. Svaka tri sata šut od jedne velike šalice ravno na prazan stomak. Hrana? Ponekad. Linija – solidna. Dob ? Drčne dvadesete kad mislite da možete sve i da ste nepotrošivi. Fizička kondicija? Nula – sjedenje za crtaćim stolom i računalom minimalno deset sati dnevno. Život? Jurnjava da prestigneš samu sebe i napraviš dnevnu kvotu poslovnih, kućanskih, fuš poslovnih i maminskih obaveza. Ja nikad nisam bila od onih koje su hodočastile susjedama i kolegicama na kavu. Tako je ispalo.
Potom sam se osvijestila, smetala mi je činjenica da ne mogu vladati sobom, činjenica da je šit navika pušenja jača od mene. A ja imam ego velik ko autobus i to me je žderalo. Dugo mi je trebalo, i nakon višekratnih uzaludnih pokušaja uspjela se riješiti pušenja Ovo mi je, mislim, osma godina nepušenja.. Nekako u isto vrijeme mi više nije trebala ni jaka crna kava. Prešla na nesicu. A onda je krenulo… Kažu psiholozi da se zapravo nikad ne možemo riješiti svojih ovisnosti, samo jednu ovisnost zamijenimo za drugu. Ja sam pocela papati. Nisam ja ni prije bila od onih koje bi rekle NE nekoj dobroj klopici,ali postala sam tad u pravom smislu riječi ovisna o slatkom. Pri tom ne mislim na čokoladu, nju baš i ne volim, ali u mojoj kući je nekako uvijek bilo keksa u zdjelici na stolu. I ako nije - ma šta je meni bilo zamućkati kolač u osam uveče ako nas uhvati želja za slatkim-čas posla! Kilaža narasla na 88 kg. BRRR… Na 169 centimetara visine . IMATE SLIKU??????????!!!
Pokušala sve i svašta, dijeta za dijetom se redala bez uspjeha. Mogla bih esej napisati o tome. Ziro tjelesna aktivnost nije baš doprinosila boljoj slici. Bila sam preumorna i lijena za ikakvo kretanje. A i nije mi bilo do toga nakon cijelog napornog radnog dana. Dobar izgovor. Šugave okolnosti tadašnjeg razdoblja mog osobnog života također - prolazila sam rastavu braka i bilo mi je jako teško, ja sam od onih koji probleme i frustraciju guše u hrani. Utjehe nema u vodi… I onda sam natrapala na dijetu koja mi je doslovce spasila život i vratila samopouzdanje – uspjela sam nekako razviti teoriju da mi debela rit ipak nije pametnija od mozga i da moram misliti mozgom a ne …
( Ali je rit lukavija, o cemu cemo naknadno )
Skinula sam kilažu sa 88 kila na 63 kile, (bez ikakve fizičke aktivnosti, jer mi nije moglo biti uz život kakav sam vodila) za samo četiri mjeseca. Tu kilažu sam održala gotovo nepromijenjenu pet godina, nakon čega sam ponovno dobila na težini kad sam počela uzimati lijekove za alergiju koji su mi doslovce mračili vid od gladi… Bila gladna ili ne – jelo mi se. Pa sam od tad u vječnoj borbi – pola godine na dijeti, pola godine ne… A razlika u kilaži varira 7 kg gore / dolje. Ali sad sam samu sebe prešišala. Opustila se. Natovila. Dobar mi je život. Ne radim već deset mjeseci, doma sam. Jedina dobra stvar u cijeloj priči je da otkad ne radim intenzivno treniram. Sat i pol do dva i pol sata dnevno. Sobni bicikl, bench, mali utezi. Pa red trbušnjaka i čučnjevi…
Da toga nije bila bih velika ko brod jer sam počela jesti i jesti. Trebalo je isprobati sve ove divote američkog potrošačkog finopapajućeg načina života koje su za mene nove. Papaju fino i puno. Sve je začinjeno majonezom, kečapom, cijelim nizom nevjerovatno finih sosova koje kupite u bočici i sipate li sipate preko svega - i aditivima za koje bih rekla da su pravi klasični pojačivači okusa. Puno sira – onog kaloričnog. Sirupi. Puno šećera u jelima gdje mi inače ne dodajemo šećer. Meso koje se pocakli medom. BBQ sauce. Krekeri sa sirom oblikovani u flute sa dodatkom škampa i slatki krumpir. Putar na prepečencu sa normalnom hranom. Piletina pržena u dubokom ulju, meat loaf, burritosi , tacosi i cinnamon roles sa šećernim prelivom Ajme !!!
Pa ti sad budi karakter. JA SAM ZDRAVO ŽENSKO KOJE VOLI JESTI !
Ali sad je dosta. Počela sam kampanju devetog siječnja. I dobro mi ide. Osim kad mi ne ide – a to su vikendi. Jedina mana ove moje Bolničke dijete je činjenica da je vodite pet dana i imate dva dana pauze za vikend. Za vikend jedete normalno. ALI REDUCIRANO, a ne ovo što ja radim – unleashed. Ja si za vikend pak osiguram jednu dooooooooobru redaljku zabranjenih stvari pa uništim sve što za pet dana dobrog postignem . MOLIM CENJENI PUBLIKUM da obrati pozornost na vikende - ovo je ispovijed jedne ovisnice o hrani kojoj bi dobro došla potpora i povremeno pljuvanje ako zastrani. Nemam nikog mjerodavnog da pljuci po meni kad zgriješim i ukaže mi na nedosljednost karaktera. Moj gospodin suprug je jednostavno prefin za takvo što. A i njega ima bokun iako je visok, pa me razumije i valja onu vječnu – ja te volim kakva jesi i zgrabi pritom za onaj dio gdje se leđa prestaju pristojno zvati. Ma da!
Sve si mislim kako me voli baš zbog mojeg IQ , nije se dogodilo da me zgrabi za nj još… Blago si ga njemu – od prvog ožujka i on ide na dijetu, takav je dogovor. Ne otima se, osjetio je da je i on malko prerastao farmerice tijekom blagdana … A vooooli našu hrvatsku kuhinju, sve što skuham mu je fino, poliže tanjur ko mačak---

Nije presretan što mora i on zube na klin, nema više špageta, šufnudli, mesne štruce, punjenih paprika, pečenih rebaraca sa BBQ sosom, kineske klope, rezanaca sa sirom, knedli i dizanih kolača, finih troslojnih sendviča uveče za večericu - sa zebnjom pregledava zalihe Cheddar sira u hladnjaku i konta da li će ih stići slistiti do tad.
Bilo kako bilo – naputak slijedi, pa tko voli … Napominjem da je ovo dijeta za osobe koje imaju zdravu jetru i žuč – ne zekajte se s tim. Dijeta se zove bolnička zato što je upražnjavaju u bolnicama na pacijentima koji moraju brzo skinuti kilograme. Ultimativno je piti puno vode kao i u svakoj dijeti. Kava i čajevi sa umjetnim sladilom su dozvoljeni. Sokovi i alkohol out. Drži se pet dana u tjednu i tako dok ne postignete normalnu težinu. Ne više od pet ciklusa pa onda tjedan dana pause i normalnog ića. Pa onda ako vam se hoće opet … Loša strana dijete je da se mjesec dana ništa ne događa, što ozbiljno narušava motivaciju. A onda kilogrami nestaju tempom od dva do tri tjedno. Nema vrtoglavica i variranja u tlaku. LJUDI, JA NISAM GLADNA NA TOJ DIJETI. Sasvim je druga stvar što sam lakoma i GLADNA OKUSA. Zato sanjam. Bilo bi dobro imati kao u Star trek onaj holodek. Jedeš i jedeš, a zapravo to je samo ništa LLLOLLL i ne pribraja se na vagu. Ja sam doduše sad u svojoj novoj varijanti malo preinačila – umjesto vrhnja jedem kravlji sir jer ima manje kalorija, umjesto salate krastavce jer tako više volim. Začiniti možete normalno, vegeta, sol, biber, ocat…Salama nemasna, pureca ili pileca.
VITAMINI OBAVEZNI. Ja uzimam vitamin C, D, A i kalcij. Ako imate mogućnosti dobro bi došlo i malo gibanja… Naputak profija koji se bave body buildingom i fitnessom- ne treba pauzirati tijekom treninga jer se mehanizam prijenosa i izgaranja masnoća remeti, vježbati nikad manje od sat vremena jer se masnoće počinju topiti tek nakon 20 minuta neprekidnog vježbanja. Nikad trenirati više od pet dana u tjednu jer mišićnom tkivu treba vrijeme za regeneraciju i odmor. Nikad ne piti mlijeko poslije treninga. Što više vode, to bolje. Ukoliko je moguće forsirati rad velikih mišića u tijelu jer oni vježbom izgaraju najviše kalorija-to su mišići bedara i nogu- dakle tako se najviše troši. Ja koristim sobni bicikl- sat vremena sagori 630 kalorija pa si vi mislite. I nakon toga pola sata svega ostalog, uključivo i trbušnjake. A onda ako je moguće izvrtim još i sat vremena uveče dok gledamo tv. Ništa ne košta.
Svjesna sam da je dva i pol sata luksuz koji sebe žene i muskarci koje rade ne mogu priuštiti. Ali ako rade mogu si priuštiti bic i pedalu svaki dan dok gledaju tv sat vremena uveče… A ja trebam sa 75 kg doći na 63 i bit djeva bajna opet…



BOLNIČKA DIJETA
Dorucak - uvijek isti
- 1 naranca
- 1 toast

1. dan
rucak..................................... vecera
- 1 naranca.............................. - 2 rajcice
- 1 kuhano jaje....................... - 2 kuhana jajeta
- 1 vrhnje................................ - zelena salata
2. dan
rucak................................... vecera
- 1 naranca............................ - 1 rajcica
- 1 kuhano jaje..................... - 1 naranca
- 1 vrhnje.............................. - 1 toast
- 2 toasta.............................. - 12,5 dag salame ili kuhanog mesa
3. dan
rucak.................................... vecera
- 1 naranca.............................. - 1 naranca
- 1 kuhano jaje........................ - 12,5 dag salame ili kuh. mesa
- 1 vrhnje................................. - 1 toast
- 1 zelena salata..............................
4. dan
rucak.............................. vecera
- 12,5 dag sira........................ - 1 jabuka
- 1 rajcica................................ - 12,5 dag salame ili kuh mesa
- 1 toast................................. - 1 toast
- 2 rajcice
5. dan
rucak..................................... vecera
- 20 dag kuhanog mesa.............. - 1 rajcica
- 1 rajcica.............................. - 1 kuhano jaje
- 1 toast................................ - 1/2 kg kuhanog povrca – razno

Svjesna sam da u ova vremena kad anoreksicnost i bulimija vrebaju iza svakog grma, u intelektualno osvjestenim klubovima sveznajucih nije popularno promovirati dijetu. Karakter klub je dobio i malko perjanja od jedne blogerice koju inace rado citam, ali ovaj put je maaalko preskocila dobar uvod i zdravu zadrsku u izrazavanju neslaganja, pa smo je svi mi ne razumijevajuci mozda krivo interpretirali. Blago onom tko je pravovjeran i idealan, tko nema nasih losih navika pa zbog toga nije debeo ili malko glupav. Netko voli zdravu hranu, brstiti zrnevlje, algice i travu, netko voli gledati filmove, netko voli operu, netko voli kupovati cipele do besvjesti - MI VOLIMO PAPATI! I sta je tu cudno? Jesmo li zbog toga gluplji od onih koji problema s kilazom nemaju i koji se ne moraju vazda ogranicavati ? Da bih preduhitrila dio eventualnih pljuvackih komentara na ovaj moj post prilazem svoj komentar koji sam ostavila na njenom blogu :

Dajte ljudima zraka! Imati previse kila prije svega je zdravstveni problem, nije bitno sto je jedina motivacija nekolicine uci u dva broja manje farmerice - pa sta??? i moja je ! neces mi reci da bi ti voljela biti u zamci gdje ne mozes van, gdje vuces svaki dan petnaestak kila vise na sebi i nemas snage to promijeniti? mislis li da je zabavno? Neka ideja karakter kluba pomogne barem nekom uraditi barem nesto - cilj je blize. Dobre vibre UVIJEK treba siriti, negativna retorika nije lijepo sredstvo komuniciranja u ovom slucaju, a i inace je treba rabiti stedljivo, ne treba ljude ubijati u pojam kad pokrenu nesto dobro. Nek svaki od tih clanova izgubi pet kg i nek ih poslije godinu dana opet dobije-pa sta? onda ce opet na dijetu, a i tih godinu dana je dobitak… imajmo malo vise razumijevanja za problem drugih, ne kritizirajmo ideju rjesavanja problema samo zato sto ga osobno nemamo - ili vise nemamo. Ja nisam jadnica koja ovisi o tome hoce li imati tanusan struk i dobro izgledati jer joj o tome ovisi egzistencija, niti me u glavi smeta tih 13 kg vise koje imam jer bih voljela biti najljepsa dika u selu, nisam pokondirena glupaca kojoj je san izgledati ( prva mi pade na pamet ) kao severina da bi mogla izbaciti batak i sise kad zatopli i cure od devetnaest prosetaju ulicom - boli me ona stvar! meni je cilj imati zdravo tijelo koje ce dobro funkcionirati i gdje me taj visak kilograma nece usporavati.
Kako god rjesavamo problem, manje ili vise uspjesno - bitno je da NE ODUSTAJEMO - i nije bitno o cemu se u zivotu radi, nismo svi uvijek jaki i pametni, odlucni i uspjesni u provodenju onog sto mislimo da je potrebno.

Ne mogu si pomoci - volim Herberta

FRANK HERBERT - DUNE
COPYRIGHT BY FRANK HERBERT 1965, DINE – KAPTOL
prijevod Zoran Živković – izdanje “Otokar Keršovani”, Opatija

fragmenti

*****
Ne smijem se bojati. Strah satire razum. Strah je mala smrt koja donosi potpuno utamnjenje. Suočiti ću se sa svojim strahom , dopustiti ću mu da pređe preko i prođe kroz mene, a kada isčezne, upraviti ću svoje unutrašnje oko da vidim njegovu putanju. Kada strah prođe, neće biti ničega. Ostati ću jedino ja.

*****
Proces se ne može shvatiti tako što će se zaustaviti. Razumijevanje mora ići uporedo sa razvojem procesa, mora mu se pripojiti i teći s njim. Svaki put kojim se ide do kraja ne vodi uopće nigdje.

*****
Blizina neke željene stvari dovodi čovjeka u iskušenje prevelike popustljivosti. U tom smjeru krije se opasnost. Prve trenutke iskoristi da proučiš situaciju. Možda ćeš na ovaj način propustiti mnogo prilika za brzu pobjedu, ali trenuci proučavanja predstavljaju jamstvo uspjeha. Nastupaj polako i sigurno. Očekuj samo ono što se događa u borbi. Tako nikad nećeš biti iznenađen.

*****
Onaj tko može uništiti neku stvar ima pravu kontrolu nad njom.

*****
Zakon uvijek bira strane na temelju primjene moći. Moralnost i pravne tananosti imaju jako malo značaja kada se postavi pravo pitanje – tko je jači!

*****
Birokracija uništava poduzetnost. Malo je toga što birokracije više mrze od novine, pogotovo novine koja daje bolje rezultate od starih uhodanih načina. Napredak uvijek čini da oni na vrhu gomile izgledaju nepodesni. Tko uživa u tome da izgleda nepodesan ?

*****
Sve vlade su suočene sa jednim problemom koji se uvijek iznova vraća : vlast privlači patološke osobe. Nije točno da vlast podmićuje ; ona posjeduje magnetsku moć za podmitljive. Takvi ljudi imaju sklonost da postanu opijeni nasiljem – stanjem kojem se vrlo brzo i potpuno predaju.

*****
Glavne slabosti vladavine proističu iz straha od pravljenja radikalnih unutrašnjih promjena, čak i kada se takva potreba jasno pokazuje.

*****
Postoji gornja granica u primjeni sile koju čak i najmoćniji moraju poštivati kako ne bi uništili sami sebe. Procijeniti ovu granicu predstavlja vrhunsko umijeće vladanja. Zloupotreba moći je kobni grijeh. Zakon ne može biti oruđe osvete, niti zalog , ni sigurna tvrđava protiv mučenika koje je stvorio. Ne može se ugroziti niti jedno živo biće bez snošenja posljedica.

*****
Ljudi uvijek žele nešto više od trenutne radosti ili onog dubljeg osjećaja koji se naziva sreća. To je jedna od tajni pomoću kojih oblikujemo ispunjenje svojih planova. Nešto više uvijek podrazumijeva uvećanu moć nad ljudima koji je nisu u stanju prepoznati i imenovati ili koji ( što je češći slučaj ) čak ni ne sumnjaju da tako nešto postoji. Većina ljudi samo nesvjesno reagira na takve skrivene sile.

*****
Osoba koja uzima banalno i obično i osvjetljeva ih na nov način, može i da užasne. Mi ne želimo da se naše ideje mijenjaju. Osjećamo se ugroženima zbog takvog zahtjeva – “ Već znam koje su stvari značajne” - velimo . A onda dođe onaj koji mijenja i odbaci sve naše stare ideje.

*****
Ograničite sebe na promatranje i uvijek ćete ispustiti suštinu vlastitog života . Stav o ovom pitanju bio bi sljedeći : živite najbolje što možete. Život je igra čija pravila učite samo ako uskočite u nju i igrate je svim svojim snagama. Inače, biti ćete izbačeni iz ravnoteže, stalno iznenađivani promjenama igre. Neigrači često cmizdre i žale se da ih sreća redovito mimoilazi. Oni odbijaju shvatiti da bi sami mogli stvoriti ponešto od vlastite sreće.

*****
Neki nikad ne sudjeluju. Život im se jednostavno događa. Oni su osuđeni tek na nešto više od tupog održavnja života. Sa ljutnjom ili nasiljem odbijaju sve stvari koje bi ih mogle izvući iz ozlojeđenošću ispunjenih iluzija o sigurnosti.

*****
Pisanje povijesti je uglavnom proces odvraćanja pažnje. Većina povijesnih spisa skreće pažnju sa tajnih uticaja u pozadini velikih događaja.

*****
Obrazovanost nije nikakva zamjena za inteligenciju. Ta neuhvatljiva kvaliteta daje se samo djelomice odrediti kao sposobnost rješavanja problema.

*****
Troši energiju na one koji te čine jačim – energija potrošena na slabiće vuče čovjeka u propast.

*****
Ako ne uviđaš razliku između pravila i zakona, onda i jedno i drugo ima snagu zakona. Zakoni podstiču budućnost. Vjeruje se da pravila podstiču prošlost.

*****
Da bi dobro upoznao neku stvar, spoznaj njene granice. Tek kada se pređe rub njene trpeljivosti , pokazati će joj se prava priroda.

*****
Ovladavanje velikim stvarima stječe se obnavljanjem sitnica.

zasto se pusim - objasnjenje & prica

Prenosim jedan od svojih komentara na blogu rado mi citane blogerice, i sad mi se cini da sam prilicno zestoko raspalila, a sve zbog prilicno neduzne opaske o gledanju kusturicinog filma:

Kusturica- gadi mi se ... zao mi je, poznavatelji finesa i kvaliteta filmske rezije i stovatelji njegovog lika i djela - od samog pocetka sam tvrdila - sve je u marketingu... a on ima za sto biti vjeran staroj jugi koja ga je siroke ruke promovirala - primjer : da se netko dosjeti razmazati drek po slikarskom platnu u vise nijansi, poskropiti ga jeftinom bosanskom rakijom, platiti skupe kriticare i dati dobre novce za marketinsku kampanju, proglasiti to novim trendom u umjetnosti i necim revolucionarnim, APPPPSLOUTNOOO DRUKCIJIM i praaavim osvjezenjem na likovnoj sceni... posebnom nadarenoscu i osjecajem za prikaz BITI ZIVOTA i besperspektivnosti nase probave komparirajuci to sa misaonim procesima koji se natopljeni rakijom kao simbolom surovog zivota dogadaju u okruzenju autohtonog egzoticnog bosanskog/srpskog/planinskog/tkoznagdjeboguizanoguprimitivnog povijesnotragicarskog mentaliteta ... ah - i drek je surova zivotna cinjenica ali nam ne pada na pamet uzivati u prikazu istog - meni je slican model vezan za kusturicu - on je u svoje vrijeme progovorio drugacije na filmskom platnu u staroj jugi, tako se probio van, vani je za filmski svijet bio nesto drukcije i cista egzotika , njegove ekspresije i biranje tematskih sadrzaja, njegov lik i djelo, njegovi istupi, njegova zivotna filozofija, njegova ORIGINALNOST I POSEBNOST - oprostite, ali meni se to sve gadi - gadio mi se i prije nego li je napravio za vrijeme rata to sto je napravio... ne mogu reci da sam osim prvih revolucionarnih djela gledala nesto puno od njegovih uradaka, samo isjecke, osvrte i kritike, i uz rizik da cu dobit pokudu da sudim neutemeljeno - opet tvrdim da kusturica uopce nije dobar za iciju mentalnu higijenu... il meni osobno ne pase takav tip pervertitnog oslikavanja zivota, niti takav tip humora - nikad mi nije bilo smijesno gledati niti mr beana - bio je megapopularan, a meni se grstilo na nj jer mi je sve skupa izgledalo kao ismijavanje nesmijesnog retardiranog celjadeta u poluretardiranom humoru za neretardirane ljude

eh... sad se vi pitate zasto ja toliko mrzim Kusturicu? ma nije rijec samo o njemu, problem je u sirem kontekstu - da pojasnim :
- 1997. godine sam na ICQ upoznala mladu damu iz Japana, tad buducu hrvatsku nevistu ( sretnik je Zagorac - IT inzinjer koji je zaglavio iz poslovnih razloga u Tokiju ) koja me je pitala za recept za sarmu, strukle i jos kojesta kako bi se pokazala lijepo kad doseli - Croatia - oo da, ona je ocarana, njen Dinko, Samobor, sarma, Dubrovnik, Kusturica, war..
- daleke 1998 godine sam bila u Norveskoj. Ljudi koje sam upoznala kad su culi da sam iz Hrvatske, reakcija je bila: aa Suker, Dubrovnik, Kusturica, war...
- 1999. na Napsteru pricam sa gospodom iz Renoa, Nevada s kojom se jos dopisujem, umirovljena profesorica engleskog porijeklom iz Italije, odakle su preselili dok je bila mala beba... Je, taj Kusturica je nekako jako zivopisan ali ona ne misli iz kontakata sa mnom da mi bas tako zivimo, to je i rekla svojoj kceri koja je udana u Belgiji, rekla joj je isto da bi trebala ipak ici na ljetovanje u Makarsku kao sto je planirano... ili ?
- 2001. godine sestra mog supruga kod prvog upoznavanja telefonom - aaah Croatia je predivna, Dubrovnik, Visnjic, war, gledala je neki nas film o nekom bracnom paru koji nije znao da je rat gotov, neki Kusturica...
- 2002. moj gospodin prvi put ugoscen na Uskrsno jutro kod mojih roditelja, dobio posvecene hrane iz crkve - malo sunkice, kuhanog jajeta i komad kuglofa... pricao poslije tog vikenda kolegi s posla koji je amer rodom sa Havaja kako je jeo pravi unique Dalmatian ham - jeo je zapravo dalmatinski prsut koji je stari dobio od rodbine na poklon - ovaj mu na to veli razrogacenih ociju - I TI SI TO JEO????!!!!!!!!!!!!! pa kako si mogao???/!!!!!!! moj suprug veli - pa super je bilo, sto ne bih jeo? A gospodin Boni ce na to - JA NIKAD NE BIH MOGAO JESTI PSECE MESO !!!!!!!! Ne treba niti napominjati da je Boni tad bio na stanu kod bosanske obitelji koja je intelektualna pa ima Kusturicu s prijevodom na engleski ... mom suprugu posudio video kasetu da je pogledamo, pa na kraju nismo...
- 2003. godine u Engleskoj, decko bivse supruge mog gospodina supruga je bio jako prijazan, elem, kad smo se upoznali rece - aaa... Croatia, Dubrovnik, my mum had honey moon at Plitvice, Kusturica, war...
- 2004. u Texasu, zubar mog gospodina supruga, umirovljeni casnik americke vojske koji je nekad bio stacioniran u Grckoj i koji sad ima vlastitu kliniku i jato prelijepih kao kloniranih plavokosih plavookih zubarica i sestara, dok je kinjio mog zakonitog u stolici a ja sjedila pored rece - Croatia? Dubrovnik, Zemunik, Opatija, Kusturica, war... ovih dana cekate stati u red za clanstvo u EU? Ima li kod vas Baptista i je li dozvoljeno upraznjavati religijske obicaje te vrste?
- 2005. me tajnica suprugove agentice za nekretnine me pita je li zbilja kod nas tako kako opisuje njena susjeda bosanka i je li ja volim isto cecu, jooj sto je onaj Kusturica seksi...

A MENI ZLO...

Ja isto imam jednu gadnu manu koja nije vidljiva prostim okom i kad me gledate i slusate ne mozete to uopce niti pretpostaviti - NEMAM POLOZEN VOZACKI ISPIT! Uvijek sam zivjela u centru grada i u blizini svega sto mi je trebalo, pa mi zapravo nikad i nije trebalo imati auto, nije to isto neka lova koju covjek ne moze dati, ali moja je tad nedotupavna logika bila- sto bih je davala ako ne moram? Sad mi je to naravno problem! Ne mogu polagati tu u njemackom sustavu jer ne znam - moja druga sramota - niti beknuti njemacki, a u bazi mogu to rjesavati samo pripadnici oruzanih snaga americke vojske, ministarstva obrane i srodnih sluzbi sto ja nisam.

Eto, jedan od suprugovih kolega je htio biti dobronamjeran pa mi je dao savjet kad smo pricali o mom zadnjem razgovoru za posao i da nemam vozacki : pa zasto ne bi otisla u Bosnu, Hrvatsku ili neku od tih zemalja treceg svijeta, tamo ti Frenk moze za tisucu eura kupiti jednostavno vozacku... priznaje se tu ... naravno on nije znao da sam ja Hrvatica, moje ime mu ne zvuci ni malo hrvatski - svi me tu zovu Anci.

A MENI ZLO!!!

Ne znam zasto sam postala tako osjetljiva na te stvari, nisam bas nekako za vrijeme rata osjecala da sam prema zadanom opisu neka velika Hrvatica. Naime, nisam bila od onih Hrvata koji su tad pljuvali po svim Srbima (naprosto jer ne mislim da se moze svakoga kriviti za postupke pojedinaca, premda sam bila jako daleko od toga da ih volim i razumijem i mrklo mi je bilo pred ocima na sam spomen ekavice). Isto tako nisam se iz principa htjela uclaniti u HDZ niti nakon nekoliko poziva jer sam vidjela kako se prave karijere i imetci, u doba kad su mnogi veliki Hrvati zdimili iz Osijeka za vrijeme bubetane i kad nas je u gradu od 120 000 stanovnika ostalo samo 20 000 zajedno sa hrvatskom vojskom, jurila sam svaki dan na posao i nisam znala hocu li se u komadu vratiti doma. TO je za mene znacilo biti Hrvatom. Ostati i dokazati da si svoj na svome, raditi i omoguciti da Grad zivi. Valjda je to razlog zasto se tako nakostrijesim svaki put kad se dogodi kriva interpretacija od strane ljudi koji mahom ne znaju o Hrvatskoj tako puno osim pojmova Dubrovnik, VIsnjic, war ... KUSTURICA !!!!!!!

Zato ne volim Kusturicu - po svijetu nas - "Balkance" - godinama prikazuje kao zemlju Treceg svijeta, zaostalu, pijanu, iscasenu, prljavu, primitivnu egzotiku koja se pripisuje SVIMA na ovim prostorima. Kako da ja objasnim tipu iz bijelog svijeta i ponosnom sinu LAND OF THE FREE kome je praprapra... djed jeo sirovo meso u doba kad je u Dubrovniku bila otvorena prva ljekarna, ili kojem su preci piskili iza grmlja u doba kad je u Osijeku vozio prvi tramvaj?

Kako da ja objasnim poznanicima koji tesko razlikuju nijanse i tek pomalo naziru gdje bi Hrvatska mogla biti, da mi iako nismo mozda bas od stoljeca sedmog, ali ipak nismo od onih kojima goveda i kokosi kakaju po ulici i koji pjevaju uvece kod vatre... i gdje se moze za par sto eura kupiti drolja za po kuci ili vozacka?

Tako to izgleda u svijetu koji Kusturica oslikava ... sve je to isto, Balkan gdje je sumrak civilizacije.

O njegovim ljudskim i karakternim osobinama ne bih.

Celestinsko prorocanstvo

Kao sto sam napomenula u jednom od svojih komentara, donosim skraceni izvadak, odnosno dijelove knjige koji su mi se ucinili okosnicom i necim vrijednim pamcenja. U sali sam takoder napomenula da je to knjiga napisana za domacice, sto u mom zargonu znaci da je pitko i lagano stivo. U ovom slucaju ne iznosim to kao manu, dapace - ima to i svoju namjenu - vjerujem da je knjiga hotimice napisana u tom maniru kako bi postala dostupnom i PROCITANOM sto vecem broju ljudi, jer ne citamo bas svi sve. Ne budi mi lijeno - prekucala sam, pa evo citajte...

JAMES REDFIELD - The Celestine prophecy, an adventure / Copyright- James Redfield 1994./
CELESTINSKO PROROČANSTVO , PUSTOLOVINA / prijevod – Goran Pavelić – izdanje Algoritam, Zagreb 1997.

q Bilješka pisca
Ima već pola stoljeća otkako u čovjekov svijet ulazi nova svijest, nova svjesnost koju možemo jedino nazvati transcendentnom , duhovnom.
U ovom trenutku povijesti izgleda da smo posebno usklađeni sa samim životnim procesom i s podudarnostima koje se zbivaju u pravi trenutak i koji dovode prave pojedince , te naglo usmjeravaju naše živote u novom i nadahnjujućem pravcu. Možda više od svih naraštaja u dosadašnjoj povijesti intuitivno osjećamo više značenje u tim čudnovatim događanjima. Znamo da se život zapravo sastoji od duhovnog otkrivanja koje je osobno, opčinjavajuće i čarobno – otkrivanja koje još ni jedna filozofija ili religija nije potpuno razjasnila.
A znamo i još nešto : kada jednom budemo razumjeli to što se događa , kada se uključimo u taj razvoj i nastavimo ga slijediti , ljudski će svijet izvršiti kvantni skok u potpuno novi način življenja , način za kojim se težilo tijekom cjelokupne povijesti.

STVARNI SVIJET SE MIJENJA

q Uvidi

Prvi uvid
Promjena počinje s prvim uvidom i taj se uvid uvijek pojavljuje nesvjesno i očituje se u dubokom osjećaju nemira. Isprva nismo sigurni što tražimo, počinjemo nakratko zamjećivati drugačije vrste iskustva , snažnijeg i nadahnjujućeg. Ali ne znamo što je to iskustvo i kako da ga učinimo trajnim, pa kada prođe osjećamo se nezadovoljni i nemirni zbog života koji koji nam se ponovno čini običnim. Prvi uvid se zbiva kada postanemo svjesni podudarnosti u našim životima. – Jesi li ikad imao intuiciju ili predosjećaj koji je bio u vezi s onim što si želio učiniti? I onda, nakon što si to već gotovo zaboravio i usredotočio se na druge stvari, sreo si odjednom nekog ili nešto pročitao , ili otišao nekamo i to te dovelo ravno do te prilike koju si predvidio ?
Te se slučajnosti zbivaju sve češće i češće , i kada se tako dogode , djeluju na nas više nego što bi se očekivalo od čistog slučaja. Svakim danom sve je više ljudi uvjereno da je to tajanstveno zbivanje stvarno i da nešto znači , da se još nešto događa osim svakodnevnog života. Ta svijest je Prvi uvid. Ta je svjesnost svakako već doživljavana i opisivana i prije. Prvi uvid nije nov. Tijekom cijele povijesti pojedinci su bili svjesni tih neobjašnjivih podudarnosti i da to zamjećivanje leži u pozadini mnogih velikih pokušaja u filozofiji i religiji. Ali sad je razlika u broju . Promjena se zbiva zbog broja pojedinaca koji to iskustveno doživljavaju istodobno i zajedno. Broj ljudi koji su svjesni tih slučajnosti naglo će porasti... i taj porast će se nastaviti... kada ćemo dostići određen broj takvih pojedinaca- broj koji se može nazvati kritičnom masom.

Drugi uvid
Povijest bi nam trebala pružiti spoznaju o širem kontekstu u kojem živimo. Povijest nije samo evolucija tehnologije; to je evolucija misli. Učinak drugog uvida je da pruži povijesnu perspektivu. Pokazuje nam kako sagledati kulturu ne samo iz kuta našeg života , već i iz kuta cijelog tisućljeća. Jasno se vidi opsjednutost, snažna zaokupljenost gospodarskim napretkom. Potpuno smo se izgubili u stvaranju svjetovne sigurnosti, gospodarske sigurnosti , kako bi nadomjestili izgubljenu duhovnu sigurnost. Ta zaokupljenost je bila nužan razvoj, stepenica u ljudskoj evoluciji. Pitanje zašto živimo, što se uistinu zbiva na duhovnom planu polako je odgurnuto u stranu i potpuno potisnuto. Izgrađivanje udobnijeg stila preživljavanja počelo je bivati dovoljno samo po sebi, postajati razlogom življenja i postupno, metodički, zaboravili smo naše prvotno pitanje... zaboravili smo da još uvijek ne znamo zašto živimo.
Prije tisuću godina živjeli smo u svijetu u kojem su Bog i ljudska duhovnost bili jasno označeni. A onda smo to izgubili, zapravo, odlučili smo da tu ima još nečeg. Primjereno tome, poslali smo istraživače da otkriju pravu istinu i o tome izvijeste, a kad se to oteglo , postali smo zaokupljeni novom, svjetovnom svrhom , smještanjem u svijetu i stvaranjem svijeta udobnijim. No, sada smo potrošili dosta vremena kako bi se udobno smjestili na svijetu. Problem je taj što je naš usredotočen , opsjednut poriv da savladamo prirodu i život učinimo ugodnijim prirodne sustave našeg planeta onečistio i doveo ih do ruba sloma. Tako više ne možemo nastaviti. Drugi uvid je učinio našu novu svijest neodgodivom .

Treći uvid
Treći uvid opisuje novo poimanje fizičkog svijeta . Govori nam da ćemo naučiti zamjećivati ono što je prije bilo nevidljiv oblik energije. Znanstveni skepticizam zahtijeva čvrsti dokaz za bilo koju novu tvrdnju o tome kako svijet funkcionira. Svaka ideja koja se nije mogla dokazati na nekakav fizički način, sistematski je odbačena. S tim stavom znanost je sistematski otklonila ono nesigurno i ezoterično iz svijeta. Zaključili smo slijedeći misao Isaaca Newtona da svemir uvijek radi na predvidljiv način, poput ogromnog stroja. Događaji koji su se zbivali istodobno s drugim događajima, a nisu imali uzročne veze , proglašavani su slučajnostima. A onda su se zbila dva istraživanja koja su nam ponovno otvorila oči za tajnu u svemiru. U proteklih nekoliko desetljeća puno toga je napisano o revoluciji u fizici, ali do promjena je došlo isključivo zbog dva velika otkrića – kvantne mehanike i onoga što je otkrio Albert Einstein. Cijeli Ensteinov životni rad pokazao je da je ono što vidimo kao čvrstu tvar uglavnom prazan prostor kroz koji struji oblik energije. To se odnosi i na nas. A kvantna fizika nam je pokazala zapanjujuće rezultate kada promotrimo te oblike energije na sve manjim i manjim razinama. Pokusi su pokazali da, kada razbijemo sitne oblike te energije, ono što zovemo elementarnim česticama i pokušamo uočiti kako se ponašaju , sam čin promatranja mijenja rezultate.
Drugim riječima, osnovna tvar svemira u svojoj srži , nalik je na čistu energiju koja je prilagodljiva ljudskom nastojanju i očekivanju, i to na način koji niječe naš stari mehanički model svemira – kao da je dovoljno samo naše puko očekivanje i već to uzrokuje da se naša energija pretače u svijet oko nas i djeluje na druge energetske sustave. Zamijećivanje te energije počinje s povećanim osjećajem ljepote. Opažanje ljepote je neka vrsta barometra koji pokazuje svakome od nas koliko je blizu stvarnome zamjećivanju energije. Stvari koje zamjećujemo kao lijepe mogu biti različite, ali stvarne značajke koje pripisujemo lijepim stvarima su slične. Boje i oblici izgledaju jasniji. Sljedeći nivo percepcije jest uočavanje energetskog polja koje okružuje sve. Viđenje energetskih polja je buđenje zaspalih receptora i to teorijski možemo svi učiniti. Viđenje energije – poimanje tog novog načina gledanja fizičkog svijeta širi se kao neka zaraza. Određena mjesta zrače više energije nego druga, a najviše zračenja ima u starim prirodnim okolišima, posebno šumama.

Četvrti uvid
Promjena pogleda na svijet primjećuje se i na polju psihologije. Pitanje sukoba-istražuje se zbog čega su ljudi toliko nasilni jedni prema drugima. Oduvijek se zna da nasilje proistječe iz ljudske potrebe za kontrolom i dominiranjem nad drugima. U bilo kojoj konfrontaciji pojedinac može otići osjećajući se jače ili slabije, ovisno o tome što se dogodilo u toj razmjeni. Iz tog razloga mi zauzimamo uvijek manipulativan stav. Bez obzira na pojedinačnu situaciju ili temu razgovora, pripremamo se reći što god je potrebno kako bi u razgovoru prevladali. Svatko od nas traži nekakav način kontrole kako bi stekao prednost u susretu. Ako smo uspješni, ako naš pogled prevlada, ne osjećamo se slabima, već doživljavamo psihološki poticaj. Trebamo drugačije načine za suradnju. Psihološko nasilje dominacije prenosi se iz naraštaja u naraštaj – svaka osoba želi nadvladati drugu , čak do točke koja obezvrijeđuje samouvjerenost druge, pa je čak i vrijeđa. Ako bismo mogli sustavno pratiti kretanje te energije, bio bi to način da uvidimo kako kontroliramo druga ljudska bića kad primamo njihovu energiju. Punimo se na račun drugih i to nas punjenje pokreće. Sve je to kod većine ljudi još u podsvijesti. Što ne shvaćamo jest da taj dobar osjećaj ima cijenu za druge ljude. Krademo njihovu energiju. Većina ljudi prolazi kroz život stalno u potrazi za nečijom energijom. Na nesreću, ta vrsta psihičkog nasilja događa se cijelo vrijeme u ljudskoj kulturi , a često je vrše ljudi čije su namjere inače dobre. Ponekad bude i drukčije. Susretnemo nekoga tko nam bar na kraće vrijeme dragovoljno šalje svoju energiju. Tada se osjećamo emotivno, duhovno i intelektualno jaki. Na žalost, većina ljudi nije dovoljno jaka da nastavi davati energiju duže vrijeme.
Treći uvid pokazuje da je fizički svijet ogroman energetski sustav. Četvrti uvid ističe da se mi ljudi podsvjesno borimo samo za onaj dio energije kojem smo izloženi: dio koji teče između ljudi. Kad ljudi shvate tu borbu, prevladati ćemo taj sukob. Početi ćemo se oslobađati od natjecanja za samom ljudskom energijom, zato što ćemo napokon energiju moći primati iz drugog izvora.

Peti uvid
Tvar je tek energija koja vibrira na određenom nivou, a u početku je tvar postojala u svom najjednostavnijem vibrirajućem obliku – elementu što ga nazivamo vodikom. Bilo je to sve što je postojalo u svemiru * samo vodik. Atomi vodika su se počeli približavati jedan drugom i kad su nakupine vodika dosegle potrebnu gustoću, on se počeo zagrijavati i gorjeti, i postao ono što zovemo zvijezdom i u tom gorenju počeo se stapati , te je prešao u sljedeću višu vibraciju, u element što ga zovemo helijem. Tvar je evoluirala od elementa vodika , najjednostavnije vibracije do ugljika koji vibrira vrlo brzo. Pripremljena je pozornica za sljedeći evolucijski korak. Na planeti Zemlji tvar je preskočila iz vibrirajućeg nivoa ugljika u još složenije stanje : vibraciju koju predstavljaju aminokiseline. Pojavio se novi zamah u evoluciji – život. Svaka vrsta koja se pojavljivala je predstavljala materiju koja se kretala prema sljedećoj višoj vibraciji. Na samom vrhu stoji ljudska vrsta. Nastavak evolucije povezan je s iskustvom podudarnosti u životu. Nešto u tim događanjima stvara višu vibraciju koja ujedno gura unaprijed i evoluciju.
Mistična svijest – o njoj se javno govori kao o načinu života koji je moguć, ali za većinu ljudi ta je svijest tek intelektualni koncept o kojem se razgovara i raspravlja. S vremenom, za sve veći broj ljudi , ta će svijest postati iskustveno stvarnom jer ti će ljudi iskusiti bljeskove i kratke uvide u to stanje svijesti tijekom svog života. To je iskustvo ključ za rješavanje ljudskih sukoba, jer za vrijeme takvih iskustava energiju primamo iz drugog izvora – izvora koji ćemo tijekom vremena naučiti koristiti po volji.
Hrana je prvi način stjecanja energije. Okus su vrata. Uzimanje hrane tek je prvi korak. Sve oko nas ima posebnu energiju. Neka mjesta povećavaju je više od drugih.
Ključ svega je ljubav. Kad se divite ljepoti i jedinstvenosti stvari ili bića , primate energiju. Kad dosegnete nivo na kojem osjećate naklonost i/ili ljubav, možete vraćati energiju ako to jednostavno zaželite.
Uloga ljubavi dugo je bila krivo shvaćena. Ljubav nije nešto što bismo morali raditi kako bi bili dobri ili kako bi svijet učinili boljim iz nekakve apstraktne moralne odgovornosti, ili kako bi se otarasili uživanja u životu. Povezivanje energije osjeća se poput uzbuđenja, zatim euforije i na kraju, ljubavi. Kad se pronađe dovoljno energije za održavanje tog stanja ljubavi, to svakako pomaže svijetu, ali najizravnije pomaže nama.

Kratka rekapitulacija******
Prvi uvid se događa kad zaozbiljno uzmemo podudarnosti. Te nas podudarnosti navode na mišljenje da tu ima nešto više, nešto duhovno što djeluje ispod svega što činimo.
Drugi uvid uspostavlja našu svijest kao nešto stvarno. Možemo uvidjeti da smo bili prezauzeti materijalističkim preživljavanjem, a sad naša otvorenost predstavlja neku vrstu buđenja prema onom što se stvarno događa.
Treći uvid počinje s novim pogledom na život. On opisuje fizički svemir kao čistu energiju , energiju koja nekako odgovara načinu kako mislimo.
Četvrti razotkriva čovjekovu sklonost prema otimanju energije od drugih ljudi pomoću kontrole nad njima, preuzimanju njihovih umova, i u to nedjelo se upuštamo jer se toliko često osjećamo lišeni energije , odsječeni od nje. Taj se nedostatak može ispraviti kad se spojimo s višim izvorom.
To je otkrivanje Petog uvida. Mistično iskustvo koje omogućava da se nakratko sagleda veličina energije koju čovjek može primiti. To stanje ne možemo održati dugo. Kad razgovaramo s nekim tko djeluje u normalnoj svijesti, ili kad pokušamo živjeti u svijetu sukoba, bivamo izbačeni iz tog naprednog stanja i padamo nazad na naš stari nivo.

Nadalje, to je stvar polaganog ponovnog stjecanja onog što smo nakratko vidjeli i iskusili, napredovanje prema krajnjoj svijesti. Da bismo to ostvarili, moramo naučiti svjesno se ispuniti energijom, jer ta energija izaziva podudarnosti, a podudarnosti nam pomažu ostvariti taj novi nivo za stalno. Možemo biti izbačeni iz njega i izgubiti energiju kad smo preplašeni, ali taj nivo služi kao naša nova vanjska granica koju možemo doseći sasvim lako. Tad živimo na nivou više energije – više vibracije. Ta je evolucija trajala nesvjesno kroz ljudsku povijest, to objašnjava zašto su ljudi postali veći, počeli živjeti dulje . Sada čitav proces osvješćujemo. U tome je zapravo stvar u ovom kretanju prema svjetski raširenoj duhovnoj svijesti.

Šesti uvid
Moramo se suočiti sa vlastitim načinom na koji kontroliramo druge ljude – o čemu govori četvrti uvid. Peti nam uvid pokazuje da postoji alternativni izvor energije, no ne možemo ostati stalno priključeni na njega sve dok se ne uhvatimo u koštac s tom određenom metodom, koju , kao pojedinci koristimo u našem kontroliranju i prestanemo to raditi – jer kad god se vratimo tom običaju , isključujemo se iz izvora. Riješiti se tog običaja nije lako, jer ta je stvar isprva nesvjesna. Toga se rješava da se stvar potpuno osvijesti, a to možemo učiniti tako da uvidimo kako je naš poseban postupak kontroliranja drugih nešto što smo naučili u djetinjstvu kako bi privukli pažnju, kako bi privukli energiju , i tu smo zapeli. Taj je postupak nešto što stalno i iznova ponavljamo – naša nesvjesna drama kontrole. Moramo se vratiti u prošlost i uvidjeti kako je stvoren taj običaj. Kad sagledamo početak, možemo stvari kontrolirati svjesno. Svoje drame uvijek razvijamo u odnosu prema okolini – razvija se strategija kako zadobiti energiju natrag.

Klasifikacija zadobivanja energije

Zastrašivač – osoba koja zbog osobnih frustracija želi dominaciju, prijeti riječima ili fizički izaziva najagresivniju vrstu drame – agresivno zadobivanje energije neposredno prisiljavajući ljude koji su ovisni o njoj i one koji nisu da obrate pažnju na nju

Ispitivač – prikupljanje energije postavljanjem pitanja s određenom namjerom da pronađu nešto što ne valja . Kad to pronađu, kritiziraju taj aspekt tuđeg života. Uspije li ta strategija, osoba je uvučena u dramu. Ljudi otkriju kako u blizini ispitivača postaju samosvjesni, počinju obraćati pažnju na ono što ispitivač radi i misli, kako ne bi učinili nešto pogrešno što bi ispitivač primijetio. Ta psihička pokornost daje ispitivaču energiju koju traži .

Nedostupnik – način kontroliranja ljudi i situacija za preusmjeravanje energije – nedostupan i tajnovit izgled, kako bi ljudi pokušavali otkriti što se događa; kad nedorečenost natjera ljude da se još više bore i pokušavaju razotkriti stvarnu bit – dok to čine ti ljudi bivaju uvučeni u vašu dramu i poklanjaju vam punu pažnju, a to vam šalje njihovu energiju. Što ih duže zadržavate zainteresiranima i opčinjenima, to više energije primate.

Jadnik – osoba koja pasivno igra na ljudsko suosjećanje ili zanimanje – priča o lošim stvarima dajući naslutiti da ste vi za to odgovorni – netko tko želi da se osjećate krivim , čak iako znate da nema razloga za to . Sve što takvi ljudi kažu i čine, stavlja vas u položaj da se morate braniti od pomisli da ne činite dovoljno za tu osobu. Na taj način osoba isisava energiju iz vas.

Ljudi mogu koristiti i više od jedne drame, no većina od nas ima jednu dominantnu dramu kontrole. Postoji sklonost da te drame vidimo kod drugih, ali imamo ih i sami i nitko nije slobodan od njih. Kad jednom sagledamo svoju dramu kontrole, tada smo uistinu slobodni postati nešto više od nesvjesne uloge u igrokazu što ga igramo. Možemo početi dobivati jasnu predodžbu o tome tko smo zapravo.

Proces pronalaženja našeg osobnog duhovnog identiteta sadrži sagledavanje cijelog života kao dugačke priče i pokušaj pronalaženja višeg značenja. Svako ljudsko biće , bilo toga svjesno ili ne, pokazuje svojim životom što misli, kako bi se trebalo živjeti. Mi nismo samo tjelesni plod naših roditelja : mi smo i njihov duhovni plod. Rodili smo se kao djeca dvoje ljudi, i njihovi životi su imali neopoziv učinak na to tko smo postali. Da bismo otkrili svoje pravo ja, moramo poći od priznanja da je ono počelo iz položaja između njihovih istina. Naš život je sinteza oba pogleda.

Sedmi uvid
To je pitanje naše osobne evolucije, naše osobne potrage u životu. Moramo se otarasiti kontrole Ega. Ne možemo napredovati samo pomoću logike. Moramo postići puniju svijest, unutrašnju povezanost s Bogom, jer samo u tom slučaju može naša evolucija prema nečem boljem biti vođema višim dijelom naše ličnosti.
Svi imamo duhovnu svrhu, misiju kojoj težimo, a da toga nismo potpuno svjesni i kad to jednom potpuno osvijestimo, naš život može krenuti dalje.
Riječi koje ste navikli koristiti u mislima pri pokušaju da logički kontrolirate događaje, prestanu kolati kad se ostavite svoje drame kontrole. Kad se punite unutarnjom energijom, druge vrste misli vam ulaze u um iz višeg dijela vašeg ja. To su vaša naslućivanja. Pojavljuju se u pozadini vašeg uma, ponekad poput sanjarenja, ponekad kao male vizije i dolaze ravno k vama da bi vas vodile.
Jednom kad postanete svjesni pitanja tog trenutka, uvijek dobijete nekakvo intuitivno usmjerenje što vam je činiti, kamo poći. Naslućujete koji vam je sljedeći korak. Uvijek. To se jedino neće dogoditi kad su vam na umu pogrešna pitanja. Vidite, problem u životu nije u primanju odgovora. Problem je u prepoznavanju trenutačnih pitanja. Jednom kad postavite prava pitanja, odgovori će uvijek doći.
Nakon što naslutite što bi vam se iduće moglo dogoditi, sljedeći korak jest da postanete vrlo budni i pažljivi. Prije ili kasnije pojaviti će se podudarnosti koje će vas pokrenuti u smjeru koji vam pokazuje intuicija.
Sedmi uvid kaže da nas vode ne samo naši snovi, nego i slutnje i sanjarenja. Svi imamo puno više takvih misli nego što smo svjesni. Slike straha treba zaustaviti čim se pojave. Potom treba snagom volje prizvati sliku s dobrim ishodom. Slutnje moraju biti povezane s pozitivnim stvarima. Ako se poslije toga pojave negativne slike, to treba uzeti vrlo ozbiljno i ne treba ih slijediti .
Naše tijelo vibrira na određenom nivou. Ako dopustimo da nam energija previše padne, tijelo pati. U tom je sprega između stresa i bolesti. Ljubav je način na koji održavamo našu energiju. Drži nas zdravima. Važna je.
Neprestano dopunjujemo svoju energiju i usredotočujemo se na zbivanja u kojima sudjelujemo, na pitanja koja nosimo u sebi, a onda primamo neku vrstu intuitivnog vođenja, ideju o tome kamo krenuti ili što učiniti, a zatim se događaju podudarnosti koje nam omogućavaju da krenemo u tom smjeru. Svaki put kad nas podudarnosti dovedu do nečeg novog, rastemo, postajemo cjelovitije osobe , egzistiramo na višoj vibraciji.

Osmi uvid
Osmi uvid govori o međusobnoj etici, načinu postupanja prema drugim ljudima kako bi se s njima moglo podijeliti više poruka, govori o korištenju energije na nov način kada se ophodimo s ljudima općenito , ali počinje s djecom.
Kako bi djeca naučila kako se razvijati, potrebna im je neprestano naša energija , bez ikakvih uvjeta. Najgore što se djeci može učiniti jest da im se oduzme energija dok ih se ispravlja. To stvara drame kontrole. Jedna odrasla osoba može usredotočiti i pružiti pažnju samo jednom djetetu u nekom vremenu. Ako je broj djece veći od broja odraslih, odrasli su nadjačani i ne mogu dati dosta energije. Djeca se počinju natjecati međusobno za vrijeme odraslih. Sva energija ne mora dolaziti samo od roditelja. Bitna je pažnja jedan na jedan. Uvijek treba naći način kako djetetu reći istinu.
Osmi uvid također upozorava na prestanak razvoja kada postanete ovisni o drugoj osobi. Oduvijek se pitamo što je uzrok završetku sjaja i euforije ljubavi, zašto se odjednom pretvara u sukob. Kad se pojavi ljubav, dvije osobe daju jedna drugoj energiju nesvjesno, i obje se osjećaju bodro i uzvišeno. To je to nevjerovatno ushićenje koje nazivamo zaljubljenošću. Da bismo spriječili potrebu za kontrolom u tom procesu, moramo usvojiti suprotnu spolnu stranu. Uzrok mogućoj ovisnosti o nekoj osobi leži u činjenici da nam nije pristupačna energija suprotnog spola u nama. Tu postoji problem dovršene osobe gdje oboje misle da su je postigli, i ta iluzija dovršenosti se pretvori u borbu za moći. Nitko ne želi biti podložan, oboje žele imati oba aspekta. Pravi odnos se može stvoriti samo među osobama koje se žele potpuno otvoriti i koje će reći što i zašto čine. Njega ili nju treba imati iznutra.

To kako pristupamo drugim ljudima određuje brzinu kojom se razvijamo , kako brzo dobivamo odgovore na naša životna pitanja. Treći uvid kaže da su ljudi jedinstveni u svijetu energije jer energiju mogu projcirati svijesno. Kad cijenimo oblik i držanje osobe, kad se stvarno usredotočimo na nju sve dok njen oblik i crte ne postanu istaknutiji , prisutniji, onda joj možemo poslati energiju, podignuti je . Naravno, prvi je korak da svoju energiju održavamo visokom, a onda možemo početi tijek energije u nas, kroz nas pa u drugu osobu. Što više cijenimo njezinu cjelovitost, njezinu unutrašnju ljepotu, tim više energije teče u nju i prirodno više utječe i u nas.

Što više možemo voljeti i cjeniti druge, više energije ulazi u nas. Zato je voljenje i punjenje energijom drugih, najbolja moguća stvar koju možemo učiniti za sebe. Učinak takve projekcije energije na osobu je golem. Dvoje ili više ljudi koji to rade zajedno, mogu doseći nevjerovatne vrhunce dok izgrađuju jedno drugo i to im se odmah vraća. Takva povezanost je potpuno drugačija od međuovisnog odnosa. Međuovisni odnos tako počinje ali se ubrzo pretvara u kontrolu, jer ovisnost odvaja osobe od njihovih izvora i energije nestaje. Stvarna projekcija energije ne traži odanost ili nakanu. Oboje naprosto očekuju poruke .

Sve su drame podsvjesne strategije za pribavljanje energije. One ne mogu opstati ako ih dovedemo do svijesti, tako da ukažemo na njih. Najbolja istina o tome što se događa u razgovoru uvijek prevlada. Nakon toga osoba mora biti realističnija i iskrenija. Učimo sve više o tome što je u igri. Pravi ključ je da proniknemo kroz dramu do stvarne osobe i pošaljemo joj što je više moguće energije.

Možemo biti pripadnici iste misaone grupe s drugim ljudima i njih intuitivno prepoznajemo.
***

nesto predivno

Fever

Sapelo me gadno... preksinoc sam po svom dobrom obicaju ignorirala i onda bauljala pol noci disuc na skrge. Jucer sam se isto pokusala normalno ponasati i raditi sve sto uobicajeno radim... Temperatura je lagano rasla, a sinusi poceli divljati. Uvece sam se pomalo naslanjala na namjestaj u prolazu a obrazi su isijavali. Gledali smo par epizoda Star Trek i ja sam ZASPALA . Danas sam svedena na nivo zdjelice zelea i odrzavam samo hladni pogon po kuci - pregled mailova, pogladim moju zacudenu cukicu po glavi svako pol sata da ne bude tuzna jer nema igranja i vucem se u pidzami i kucnoj haljini rascupana i crvenog nosa. U pecnicu sam ubacila hrgu mesa za koju mi je trebalo pet minuta da je pripremim sa zacinima. Uz to ide povrtni mix koji sam skuhala u slanoj vodi na leso i koji cu zaciniti i time potrositi jos pet minuta. Uz to danas juha iz vrecice od brokule iz zaliha za brzopotezne situacije. Rucak za gospodina supruga spreman. Kao sto rekoh - samo hladni pogon. Dobra je stvar da sam naoruzana svim mogucim pripravcima za gripozne situacije, cak imam i neke Septolete koje mi je moja brizna mama koja uvijek ima tablete za sve sto vas moze snaci uvalila kad sam kretala iz Osijeka.
Hranim se tabletama svakovrsnih vitamina, kuham caj za cajem i mislim si - kakav je blagoslov moci biti doma kad si prehladen. Ne zekam se, u zadnjih deset godina radnog staza sam bila na bolovanju samo dva puta - kad me je 1998 srusila neka zla gripa soja imena kojeg se ne sjecam, ali se sjecam da nisam doslovce mogla dici glavu sa jastuka i puzala do toaleta. Drugi put su me negdje 2003. cini mi se htjeli uzaptiti u bolnici na deset dana jer mi je stres udario na zeludac, mos mislit - ja potpisala za vanka i odlezala tri dana doma...dosta. A prehlade, alergije i problemi sa sinusima su dolazili po voznom redu uredno bar po tri puta svake godine pa se to prehodavalo na poslu. Racunala sam uvijek nekako - ma pretutnjat cu dan, malo se stediti i bit ce ok. Svi smo znali pravilo - ako netko od nas ostane doma ostali moraju potegnuti i napraviti njegov posao. Ono sto se moze. Ono sto se ne moze... Raditi bolestan je bila normalna stvar. Rad kao takav je bio postao bolestina za sebe!
Bilo je zanimljivo kad smo pratili suprugovog necaka na avion u zracnu luku Frankfurt prije par mjeseci. U opcoj guzvi se odjednom kraj mene cuo dobro poznat zvuk i ja sam brzom naviknutom kretnjom krenula kopati po torbi... To nije bila moja sluzbena Nokia, ali je bio njezin zvuk. Netko kraj mene u redu. Zaprepastio me je grc hitnje kopanja za mobitelom koji me jos uvijek drzi iako ne radim od treceg mjeseca prosle godine... Bolestina za sebe! Moj gospon je samo odmahnuo glavom. Previse smo proveli vremena nas dvoje s trecom osobom na mobitelu mojim neradnim subotama. Ja sam mjesecima i mjesecima kad sam dala otkaz i preselila sanjala po cijele noci da radim. To me je proslo tek unazad mozda mjesec-dva. Moj veliki necak veli - TO TI JE PTSP OD RADENJA !!! Da znate da je u pravu... I zato ja zapravo nisam mrzovoljno cendravo zanovijetalo kad sam bolesna-meni je sve ok, guramo dalje! Ljudi moji, jos jedan dobar razlog za dobro raspolozenje dok me gripa pere i temperatura cijedi - mogu to sve uzivati bez razmazanog make upa i mobitela, bez da objasnjavam ljudima zasto imam takav divan dubok i muzevan glas, cupava i razgacena doma...

poruka onoj koja ce znati da je za nju

i ostalima koji mogu razumjeti zasto tako pisem

Svasta ima u Bozjem toru ... to je bila omiljena recenica jednog od mojih profesora. Ne moze se covjek ne sloziti. Dobro je da je svijet tako raznovrstan i raznobojan, kud bi sve doslo da smo svi isti.

Nekako sam putem u zivotu isto shvatila da mi uopce ne prija dijeliti fizicki, mentalni, intelektualni i emotivni zivotni prostor s vecinom ljudi. NIje to nikakav moj umisljeni kvazi-elitizam zato sto mislim da sam pametnija, bolja, ljepsa, imam nesto sto drugi nemaju...To je jednostavna borba u ocuvaju zdravog okolisa u kojem se krecem. Ne trpim mentalno zagadenje. Ne gledam horor filmove, kad god mogu ne svadam se, izbjegavam mjesta gdje se okuplja stado, ne volim guzvu i dim. Vodim miran i dosadan zivot, sasvim mi je bio dostatan dugotrajan adrenalinski sut kad sam morala voditi drukciji zivot prije, tijekom i poslije rata, tako da hotimice izbjegavam dati izazvati se ikome ili icemu ako to mogu izbjeci. Istina - ne mozemo birati rodbinu i bliske poslovne suradnike i tu smo prisiljeni balansirati i dati najbolje od sebe. Inace mi nije problem uci u sukob, sasvim je malo stvari u zivotu kojih se stvarno bojim i interakcije s ljudima me ne plase. Pitanje je - cemu koristi ako problem eskalira?
Kao sto sam vec puno puta rekla-nema puno autoriteta u mom zivotu. Tako je ispalo. Moj najstariji brat je jedan od njih (koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke) , on me je naucio puno jako vaznih i vrijednih stvari u zivotu. Jedna od njih je - NE SPUSTAJ SE NA NIVO GOREG OD SEBE. To je lijepo cuti. U praksi, kad to radis ljudi misle da si bedast i da ne znas bolje, ne zato sto si uljuden, civiliziran i pristojan, nego zato sto se bojis sukoba. I onda cesto moram glumiti grabezljivca da bih ostvarila naum. Vratiti istom mjerom i ponasati se po zakonu copora. Ja sam od onih koji su pristojni do odredene mjere. I ako bas moram biti jer me sapeo objektivno jaci od mene i ne bi bilo mudro vratiti mu na isti nacin zbog kontraproduktivnosti konacnog rezultata. S takvima se igra drukcije. Oni su ranjivi, bez brige. Inace sam tip ZIVI I PUSTI SVAKOG DA ZIVI...
Bila sam jednom prisutna zanimljivoj raspravi izmedu brata i necaka. Tema je bila PAMETNIJI POPUSTA. Moj necak zastupa tezu da je to najveci promasaj u razmisljanju. Zasto ? Zato sto ispada da budale uvijek ustraju i ostvare naum, pametni se iz sukoba misljenja i ostvarivanja ideja povuku. Zato sto su preuljudeni da bi koristili prljave metode kako bi izborili cilj. Ja se ne cudim kako se ta teza potvrduje u praksi - nisu li jednog dobrog covjeka prikucali na kriz prije dvije tisuce godina jer je pokusao nesto dokazati? Nisam sigurna koliko je ovaj svijet postao bolji time...Vise je nego ocito da su najglasniji, najvideniji, najprodorniji i najuspjesniji upravo vulgarni, priprosti, manje-vise skromne inteligencije ali manipulativni, jako izrazenih drugih osobina - besprizorni grabezljivci. I oni koji ih pokusavaju oponasati. I grupe koje se oko njih okupljaju - stado - sljedbenici koji se osjecaju zasticeni od gnjeva ako pognu glavu i sloze se ... A onda mogu zlostavljati jos slabije od sebe pokriveni visim autoritetom. Grabezljivci ostvaruju ciljeve jer shvacaju da je potrebno upregnuti kolebljive i slabe, (autoritet i samopostovanje se ne daje pri rodenju zajedno s pamecu) a ako nista drugo, barem utjecati na njih stalno ponavljanom demagogijom. Zaprepascujuce je koliko su cak i pametni ljudi podlozni ispiranju mozga, gdje nece biti glupani! Opce poznata je stvar da ukoliko je osoba inteligentnija, ona ima prilicno izrazene i neke druge osobine koje joj ne idu u prilog . Inteligentni su osjetljiviji. Ukoliko nisu izobliceni losim odgojem i okolinom uglavnom su voljni sukob misljenja rjesavati dijalogom i jalovim pokusajima pokazati glupljem od sebe obje strane problema. Sto je najcesce nemoguce. Gluplji su najcesce uporniji i glasniji. Pametniji zbilja popustaju i dizu ruke od uzaludnih pokusaja. Pa i sama sam cesto znala reci - PO DREKU SE NE CEPRKA, DREK ZAOBIDES I ZABORAVIS DA TI SE NASAO NA PUTU... S budalama se ne sukobljava, budale se zaobilazi... Nisu vrijedne trosenja energije. Shvatila sam da je nemoguce predvidjeti inventivnost ogranicenih ili zlih ljudi i upornost kad se late zadatka istjerati svoje. POnasaju se gotovo kao fanatici, ne prestaju dok ne ostvare sto su naumili. A resi ih takoder jedinstvena osobina da jako dobro razumiju prirodu stvari u smislu da oni koji nisu predatori, u datom trenutku kad je presudno oklijevaju zabosti protivniku nokte u oci jer ih prijece moralne ograde i spoznaja da to nisu u stanju i uzalud im sva njihova pamet kad nemaju killer instinkt.
Sukladno tome - draga moja kojoj pisem ovu poruku - MENE NE MOZE SVATKO UVRIJEDITI. Ljudi koji obitavaju u istom vremenu i prostoru s nama nam nisu svi jednako vazni.

Jako me povrijedi kad ljudi do kojih drzim sude lose o meni, kad ja razocaram njih i toga sam svjesna, ili oni razocaraju mene pa me to onda boli. Moze me povrijediti samo osoba do koje mi je na bilo koji nacin stalo. Ostali - indiferentna sam. Ili jos bolje - ako spadaju u onu skupinu s kojom pokusavam ne imati dodirnih tocaka jer spadaju u inferiorne, neuke i proste - MA KOGA BRIGA STO PISU I PRICAJU??? Cak i cinjenica da pri tome utjecu mozda na razmisljanje drugih koji tek trebaju shvatiti sto trebaju misliti - draga moja kojoj pisem poruku - ne mozes im pomoci. Oni jednostavno ne shvacaju. I oni koji odobravaju prostotu, primitivizam i debelokoznu filozofiju kojom se sve relativizira i svodi na to da je covjek covjeku vuk i time pravdaju svoje stavove.

Ne daj se, ustraj. Biti luconosa dobre misli u ovom svijetu nije lako. Ljudi te izruguju . Pljuju . Smatraju budalom koja ne moze promijeniti nista i laje u vjetar. Jesi li vec cula ikad recenicu koji ti je netko iza leda promundao nekom kraj sebe: Ne cini li se i tebi da je ona malko CUDNA?
Ja bih rekla - PA STA???

Jos jedna misao mog brata - ne mogu izbjeci a da ne citiram njegov omiljeni citat ponovo i ponovo, jer zbilja nastojim tako i zivjeti :
BOLJE JE UPALITI MALENO SVJETLASCE, NEGO SJEDITI U MRAKU...

I nek ti ne smeta biti drukcijom, to nije prokletstvo, to je blagoslov.

born to be wild

Malo sam popravila rezoluciju slika u proslom postu da se nesto dade i procitati ...

Nesto zgodno s umiljatim likovima, o lijepom kucnom odgoju i staroj beckoj na USA nacin - i naravno - pouka





I da - dobili smo danas ovo od prijatelja koji se vratio sa sluzbe na istoku - nek si svatko ima po jednu za po kuci valjda...



Zanimljiv je to posao

lijep pozdrav

danas uglavnom skeniram - lijepa nasa ad

Svaki mjesec na policama kod ulaza u PX/BX i Commisary u svakoj od U.S.A. facilities osvane casopis. Prvo da objasnim za one koji ne znaju - to su robne kuce-prodajni centri u svakoj od americkih baza diljem svijeta gdje se opskrbljuje personal koji je u sluzbi overseas. Zapravo osvanu tri casopisa koja se dijele bespla, i jedne dnevne novine koje se kupuju za sicu, ali mi ih dnevno citamo online naravno isto bespla. Jedan od tih casopisa je mjesecni pregled TV programa s obiljem reklama za putovanja, automobile, namjestaj, sve vrste medicinskih usluga od zubara do liposukcije, nesto malo restorana, rubrika o kuhanju i to bi bilo to. Pregled programa se odnosi na kanale koje emitira AFN Europe satelitska i kablovska TV za koju autorizaciju mozete dobiti jedino ako ste posjedovatelj ID kartice - znaci krug gledatelja je ogranicen na vojsku i civile s autorizacijom koji rade pri americkoj vojsci.



Povod mom napisu je veliki ogromanjski ad za Hrvatsku od par strana gdje nas se prikazuje kao vrhunsku turisticku destinaciju. Uvijek mi je drago vidjeti da se Hrvatska promovira, u zadnje vrijeme se vrte i reklame na TV gdje je CROATIA prva na popisu bisera koje treba vidjeti, sve popraceno sa par dobrih slicica obale i Plitvica. Ameri koji su stacionirani u Evropi jako puno putuju za svoje blagdane koje redovito spoje s vikendom jer su ili u cetvrtke ili u ponedjeljke, tako da dobiju cetiri dana off. Isto tako polovinu godisnjeg provedu doma u USA, a drugu polovinu negdje drugdje u pravom smislu rijeci po cijelom svijetu. U zadnjih par brojeva u istom casopisu su bile destinacije poput Tenerifa, nekih ne znam im vise imena jer nisam citala clanke tropskih odredista, Grcke, Azurne obale, Venecije ... Kao sto rekoh, taj casopis koriste SVI - doslovno svi jer je po defaultu kad izlazis poslije kupovine dograbiti jedan za iduci mjesec... Ovaj dobar glas o Hrvatskoj dakle se daleko cita :), i meni je vec bar desetak ljudi u ovo malo vremena sto sam tu reklo da su ljetovali u Hrvatskoj i redovito su prekrasni utisci. Buduci da me nakon desetak mjeseci mog friskog i relativno kratkog staza zivota abroad podosta puca homesick ( valjda cu se naviknuti... ) prilazem vam objavljeni materijal









Naravno s druge strane napisa su reklame poput ove, ali vas necu njima daviti



Tko voli autice i ima dara, volje i suskice za njih :





A buduci da sam na dijeti i da mi se i po danu i u snu privida hrana, moram vam priloziti jos nesto





I nakopon - kako otprilike izgleda nas program koji gledamo - recimo jucer i danas ...







Eto, danas sam vise skenirala nego napisala , al spopalo me zal za domovinom pa ...

svima lijep pozdrav

The power of the dreams

sva cuda svijeta - dio prvi - lijepa nasa

Imam ponesto slicica koje sam nekako usput napravila kad je bilo pri ruci.

Sad, naravno, nema jamstva da ce vama biti zanimljivo isto sto je bilo i meni, ali ...
Idemo preko reda, s malo ili nimalo opisa , tu ima naroda koji je vise svijeta od mene obisao, pa se meni moja skitaranja i ne cine nesto posebno atraktivna, ali u svakom slucaju meni je vazno zabiljeziti TRENUTAK U PROLAZU - pa mi je eto nevazno je li to u susjednom dvoristu ili ... negdje
Naravno, krenut cu od kuce, tu pocinju svi nasi putevi

Ovako je doma - svi obicno slikaju most ili stari dio grada kad zele pricati o Osijeku, mi smo zavirili na neka druga mjesta ...

Pampas: tamo je mirno i cuje se voda koja tece





Ima mjesta koja izgledaju kao vilinska pocivalista





Kopacki rit - zasticeni park prirode nadomak Osijeka, pticji raj - i raj za komarce - dodali bi neki - ali zbilja, komanci su nuzno zlo protiv kojeg se borimo dobrom i skupom kremom od koje oni bjeze kao od kuge - za one koji ne znaju - Osijek i okolica su poznati po komarcima kapitalcima, koje kad lupite i padnu na zemlju, cuje se TUP ! a onda ih morate nogama dotuci... Ja osobno imam srece da na mene bas i ne idu, poneki koji nije odavde zaluta, proba i odustane sa gnusanjem-valjda im moja krv nije fina: na tome mi svi zavide kad ljeti uvece postanu vecera za horde gladnih komaraca, a nisu ponijeli zastitnu kremicu.





Ovu ljupku kucicu zovu Titov dvorac... lovista nadomak Osijeka su navodno bila poznata po vrsnoj divljaci i tu su dolazili loviti povlasteni-ali malo o tome znam, moram priznati da me nije zanimalo kad je bilo aktuelno, a sad je sve nestalo u magli nekih drukcijih vremena-koga zanima nek se raspita.







Ovako izgleda zimi kad hladnoca uvece natjera gradske cukce lutalice da se malo zgriju... a dobri ljudi ih u tom ne ometaju - to je trgovina ( bila, sad je banka) u Centru, nadomak tramvajske stanice, gdje su utociste od studeni bili pronasli ovi maleni beskucnici. Osjecani cesto negoduju zbog pasa lutalica, ali ta mala stvorenja su sretna ako im netko u prolazu dobaci komad hrane i ostavi ih u miru.



Dvije osjecke trznice gornjogradska i donjogradska - trznice su bila zivota gradova, ljudi su zanimljivi, vreva je stalna, mogla bih satima gledati i slusati, ne volim bas fotografirati jer ... svi cudno gledaju i neki bas nisu sretni zbog toga. A toliko sam zeljela uslikati ptice koje jedu ispod klupa.





Vrapci koji se kupaju u prasini na kamenom kolniku starog dijela grada - povijesne jezgre Tvrde -nikad do tad nisam znala da ptice to cine, ali ova grupa malih hahara je ocigledno uzivala .



Lijepa putopisna postaja - kantina Medicinske skole u Osijeku ... tamo mi se kcera skolovala



I jedno isto toliko zivopisno mjesto - osjecki ZOO - fotka je napravljena mojom kamerom, ali rukom malene susjede Tine - slikala je neke koze... a uslikala - kako se vec vidi na prilozenom - i da vas ne opterecujem cijelom slikom mutnih koza, napravila sam isjecak onog sto je , je li , oku vidljivo...



i mali klokan pri objedu, nema bas neki izbor kao u kantini Medicinske skole



I napokon - osjecki Azil za pse u Nemetinu - jedno od meni najdrazih mjesta, premda sam znala odande odlaziti tuzna do neba. Tesko je opisati osjecaj kad ulazite unutar ograde medu dvije stotine malenih njuskica i svi gledaju sto vam je u rukama... To malo hrane koju donesete samo ce neki dobiti, svi se guraju oko vasih nogu ne bi li dobili malo mazenja i poigrali se. Predivna mala bica. Ovim putem molim - pomozite im, sve je dobrodoslo - ja ne znam koliko smo hrane tamo odvukli, cak sam uspjela uzicati nesto hrane, stare tepihe i dekice od rodbine i ljudi koji su se samo smijali tome, ali su dali. Moj gospodin suprug kaze - ne mozemo spasiti svijet, pomoci ces nekima ali... Ja uvijek odvratim - Ne mozemo spasiti svijet, ali za tog jednog koji nije gladan i koji se nije smrznuo... njemu smo pomogli. http://www.zivot.hr/azil.html
Ovo je slika malene cukice koju su nazvali KREZA. Ime je dobila jer je u azil dosla sva natucena, iscasene njuskice bez pola zubiju i slomljene noge koja jos stoji ukrivo. Netko ju je pokusao ubiti.



Ali o Azilu ide poseban post. Ja vec dugo nisam u Osijeku i nedostaju mi nase posjete vikendom.

I onda krenemo malo dalje iz svog atara - recimo ... bila sam u posjeti Tuzli. Nes ti putovanja! Ali tamo je privremeno radio gospodin suprug... Nekako mi je bilo zima i bljak vrijeme i nisam nista zgodnije nasla za uslikati nego PRIZOR s ulice ( o nekim drugim prizorima, tuznim i pretuznim koje sam vidjela - rat je i tamo uzeo danak i promijenio zemlju cim prijedete Savu - ne bih )



Dasak umjetnosti uz cestu kad napustite Tuzlu - svaka kuca koja drzi do sebe ima veliku kapiju i nakicenu ogradu na dvoristu i nesto umjetnosti u dvoristu, ovo je slika mjesta gdje skulpture nastaju ( inace, da se ovo ne bi shvatilo kao poruga - slicne vrste umjetnosti mozete vidjeti i ovdje u civiliziranoj Njemackoj ), uspjela sam uslikati samo ove djeve bajne - lavovi, patuljci i zabe u drugom dijelu dvorista su mi promakli



A prema zapadu... oluja - bilo mi je jako vazno u tom trenutku napraviti par fotki olujnog neba kroz koje je prosijavalo toplo proljetno sunce. Meni osobno, otkad znam za sebe prijeka je potreba izaci van u onih pola sata pred oluju - to je poseban osjecaj, zrak je gust i vjetar koji se vrtlozi ima drukciji miris i okus... olujno modro plavi oblaci kroz koje prosijavaju munje i grmljavina su oduvijek imali posebnu draz za mene, vukli me kao magnet na otvoreno i imala sam osjecaj da me peckaju dlanovi ako bih pruzila ruke dovoljno visoko znajuci da ih ne mogu dotaknuti.
Zurno smo zurili u Zagreb i fotke su napravljene iz auta...





A onda prema Splitu... volim taj grad: obicavala sam govoriti : da ne zivim u Osijeku, voljela bih zivjeti u Splitu pa evo kako nam je izgledalo jedno od putovanja tamo

Na put se ne ide bez navigatora - mi smo imali dva



Ovo je slikica s povratka, na retrovizoru je objesen poklon jedne od mojih malenih rodakinja - upleten strucak lavande - i to je sva ponosna sama napravila ...



a vozilo se i kroz vodu-gnjavatorski pljusak od ovamo do onamo



ali zato kad se doslo... cini se da imam nesto drukcije slike Peristila od onih koje su na razglednicama



Ovo je u Stobrecu, slika bi mogla napisati pricu, pred ovom sam kucom stajala ponesto vremena ne razumjevajuci sto me je tako dojmilo



A onda prema Imotskom. Taj je gradic pradomovina mog plemena, odande su moji roditelji jednim od vlakova bez voznog reda cetrdeset i sedme dosli u Slavoniju, mladi, tek ozenjeni i bez igdje icega. Cini se da im je klima u Osijeku prijala, tu smo svi .

Imotski je malen gradic, bijela kamena zdanja i uredne ulice, priroda je poludivlja i prekrasna, jezera su nesto sto nikako ne smijete propustiti obici, puno je stvari koje vrijedi vidjeti. Ono sto mene intrigira su DRUKCIJA mjesta - ako razumijete sto zelim reci...
Jezera imaju svoje mjesto u lokalnim legendama punim vila i cudesnim kao da su izasle iz pera Ivane Brlic Mazuranic.



Ovako izgledaju stara sela nadomak Imotskog, kuce su mahom napustene, ili u njima zive starci. Ovo je jedna od kuca koja se jos koristi, mladi bracni par koji zivi u gradu jos brine o njoj i cuva origigi ambijent, dolazi vikendom tamo.



Ovo je konoba - tu se cuva vino, prsuti i suseno voce i povrce. Nas host pokazuje otvor u kamenom zidu- veli - tu je njegov dida sakrivao duvan od zandara - zaradivalo za zivot tad sverajuci "duvan" iz Hercegovine, a to je mogla biti bas gadna stvar ako vas ufatu navodno. On danas tamo drzi vino koje sam pravi.



Inace ovako vas docekuju s vrata u tim krajevima



Putem sam morala apslikati i jedno neodoljivo divlje prasence koje ne zivi u slobodi i vjerovatno ce uskoro postati neciji rucak ( tuzno, al kad je tako )



Ono sto me je putem zbilja ostavilo bez daha je bio prizor broda - da , parsto kilometara daleko od morske obale na putu prema Imotskom, pokraj ceste. Zdanje od betona u obliku broda, napravljeno davno i napusteno. To sam ja mislila. Kad sam izmigoljila iz auta da napravim par slicica, pretrcala turboprometnu cestu, nakeljila se i okinula tri puta, odjednom sam ugledala bakicu kako dolazi iz unutrasnjosti. Zatekla me, ja pozdravila. A ona frku na me : da ako vec snimam nek joj dam koju kunu. Ja velim - nemam. Ona veli - jel ono tvoj auto ? pokazujuci prema parkiranom gospodinu suprugu koji je strpljiv imao uvijek zbilja razumijevanja za moje cro musice i uslikavanja svega i svacega - pa i tad kad sam odlucila uslikati cudo nevideno.
Ja velim - je, to je nas auto, ali ja sam izasla bez icega, masem rukama kao leptir, bez novcanika, a cestom tutnji promet kao da zure na zbor sudnjeg dana i ne pretrcava mi se bas opet nizasto. A ona strogo veli - daj deset kuna, il...Ja zastala - il sto???? AJMEMENI nevrijednoj - kazem ja - stvarno nemam... A ona veli - TRAZI U NJEGA, ON IMA ! pokazujuci prema autu. Ja velim - tamo je kod njega novcanik ... a ona ce meni nestrpljivo - PA STA CEKAS, TI SI GOSPODARICA OD NJEGOVOG TAKUINA!!! E onda sam pukla! Ja u vrisku od smijeha, koja gospodarica!!! I tu se sjetim da imam pet kuna kovanicu u dzepu od farmerica, isli smo u kupovinu, pa za kolica... Tako sam izvukla citavu glavu i slike. INACE !!! bi me bakica dobro potprasila







Ostanem ocarana


Mda...kad smo vec kod putnickih epizoda diljem lijepe nase, slika nemam, ali nam je ostalo predivno sjecanje na maleni motel u Krapini... Vracali smo se iz Njemacke,kasno morali krenuti pa nas je zatekao mrak, mrtvo krepano umorni, cekanje na granici su Slovenci odlucili napraviti jedinstvenim gmizucim dozivljajem i nama je svima vec izbijala pjena na usi... Elem, u nasoj maloj obitelji gospodin suprug je bio jedini koji vozi svoje ogromno crveno afto i to nekad zna biti mana. MORA izvesti cijeli put od Manheima do Osijeka. Ja sam uvijek dobro organizirana i mali hladnjak je pun - moj zadatak je da ga cijelim putem kljukam sendvicima, keksima, vocem, mineralnom i mentol bombonima i zvakama. Ali cekanje na granici se oteglo i kad smo se docepali Hrvatske prvo sto je gospodin suprug imao na pameti je bilo spavanje. Prvo sto nam se naslo na putu je bio maleni motel kod benzinske crpke u Krapini. Jedinstveno !!! Na recepciji smo rutinski dobili sobu broj pet. Onda su uzeli dokumente . Nase obje plave putovnice. Onda su vidjeli da je gospodin suprug AMERIKANAC. JOOJJJJ ... rece gospon recepcioner pomocnici - Daj najbolju sobu, uze kljuc sobe broj pet i dade nam kljuc sobe broj tri.
Odvukli se mi gore, dosli u sobu - hm ja zla kakva jesam primijetim da su tabletici na ormaricima musavi, sto je ipak bad za jednu najbolju sobu... Meni suprug veli - ma koga briga, ti sve vidis, daj da se pracaknemo na spavanac! I tu urlikne, jer je u wc skoljci sa lijepom trakicom preko, koja jamci da je wc cist - vidio nesto sasvim drugo (^$@^%^&(*)(*^$@#$ i to ga je malo usekiralo, kao ... On zbilja nije mimozan tip i ne tuzaka se ni za sto, al na ovo mu se digla kosa na glavi. I tu ja sad velim - ma dobro je, hajde, sad cu ja to srediti, odi pod tus... Dok sam ja to sredivala, on se stao smijati ispod tusa. Ja povirim - a ono on drzi VELIKU LITRENU BOCU GELA ZA TUSIRANJE DO POLA PUNU a u njoj pliva NESTO - pa kome treba nek izvoli - to je hotelski gel za tusiranje ... Srecom mi imamo svoje.
Nakon svih stresova se mi lijepo zasluzeno opruzimo zahvalno i sa uzdahom pacenika i sta moje oci vide?????? Sa stropa nam se smijesi i veselo u zurbi odmahuje utovljena zoharcina !!!
I tu se naravno ja puknem smijati - a sto drugo??? s komentarom NIJE VECI OD NAS, IDEMO SPAVATI! I tako i bi ...
Iduce jutro - dorucak - blagovanje - nema svedskog stola, vocnog jogurta i fine papice na vidiku -usluzni konobar nudi dorucak - hrenovke sa senfom, dva jaja na oko, salama s namazima, marmelada ... Ja velim gledajuci dvije otuzne smezurane hrenovke na tanjuru gosta za susjednim stolom - hrenovke i jaja za oboje. Gospon konobar veli - hrenovke ili jaja ? Ja velim - hrenovke i jaja za oboje - dva puta hrenovke i jaja ... Na sto ce on vec lagano iznerviran mojom gluposcu - mozete dobiti ILI HRENOVKE ILI JAJA! Ja velim - onda hrenovke i jaja za gospodina... a meni namaz (Gospodin suprug naime voli topao i obilan kuhani dorucak, meni je svejedno, bilo sto za pod zub, tek toliko)... Kad je krenula barazna vatra : ZENSKA GLAVO, JEL NE RAZUMIJES??!! Ili hrenovke ili jaja za jedno, takav je normativ!!! Ako ces mu dat jaja, nema namaz!
I tu se moj veliki medonja gospodin suprug lagano crven u licu pocne dizati od stola, jer on nikad na mene ne vice, pa ne trpi da to netko drugi cini. Ja sam naravno opet - pukla u smijeh - a sto drugo??? Racionalan covjek se ne moze drukcije nositi sa ovakvim dogadanjima-prevedem ja mom gospodinu da je sve ok, mali nesporazum i narucim jedna dva jaja i hrenovke... i to sve dam njemu kad je doslo. On nije ljutica, ali tad je STVARNO bio ljut . Ja nisam - cemu ?

Ali nasi dozivljaji na putu su zapravo uvijek bili dobri ...