Komentari

tyche.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • jja

    Reagirala bih jednako kao ti slika cetiri, jako sam sumnjicava prema ljudima koji ne vole zivotinje, kao i cesto dosad i ljudi iz te tramvajske price su se pokazali na mnogo nizem nivou nego pas.

    avatar

    27.02.2007. (20:16)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    Pogodila si moju temu - psi su moja najveća ljubav; volim i poštujem sve životinje, ali psi su mi nešto posebno. Baš sam neki dan razmišljala o Dawkinsovom Sebičnom genu i njegovoj teoriji. Nagnuće koje imamo prema nekome po toj teoriji izvire iz toga što dijelimo najveći broj istih ili komplementarnih gena. Tako se i ja osjećam kad vidim pse. Osjećam posebnu povezanost s njima, osjećam da su oni moj narod. Tako se ne osjećam ni prema jednom čovjeku. A što je najbolje tako sam se osjećala od 2 godine života kada sam postala svjesna sebe same, dakle nije posljedica nekih životnih frustracija. Psi su bili i ostali moji ljudi. Moja ekipa. Ono što me jedna četveronožna duša naučila i način na koji me obogatila duhovno i emotivno, nije postigao niti jedan čovjek (pojedinci su me uglavnom mogli i mogu obogatiti na intelektualnom nivou - doduše vrlo rijetki :o) Veza koju s njima osjećam ne može se racionalizirati, objasniti. Ona se jednostavno osjeća na jednoj drugoj razini. Neki ljudi to ne mogu osjetiti i osim što me mogu beskrajno naljutiti kad reagiraju poput ljudi iz tramvaja o kojima pišeš, sve što mogu osjetiti prema njima je sažaljenje jer su siromašni a da to i ne znaju.

    Jednom je netko rekao da je raj drugačiji za svakog od nas. Da raj zapravo izgleda onako kako ga sami zamišljamo. Tako će naprimjer nekome raj biti nogometna utakmica i hektolitri pive koju ispija dok ju gleda :o) Meni je raj kućica u prirodi bez susjeda i s mnogo životinja oko mene koje slobodno šeću. Ili, kao što ima jedna izreka: Ne znam ima li pasa u raju, ali ja hoću ići tamo gdje su oni. I ja. Jer bez njih ne trebam raj, niti takvo mjesto mogu zvati rajem.

    avatar

    28.02.2007. (10:22)    -   -   -   -  

  • grga čvorak

    ...hey tyche, nemoj tako muskarcomrzit, evo javljam ti se ovdi da ne saram po wandinim komentima; i mene su neke zene naguzile, ali to nikako nije razlog da ne volim sve ostale zene, dapace, volim ih puuno, puuno, puuno vise nego muske, koje ipak ne mrzim, iako su mi i neki od njih uvalili čauru, a bili su kao prijatelji, ali s godinama, počneš čitati sva, pa i najsitnija slova(vjerojatno + oćale puno pomognu;), i naravno, čitaš i sve ono sto je između redaka.
    Eh da, uvijek imam na pameti da su zene ukras prirode, u svakom pogledu, i kazem sebi, s pametnom zenom se uhvatit u klinč, nota bene, nema nista ljepše od toga, doista...;))..
    p.s. sorry, nisam procitao ovaj tvoj post, jer sad moram dalje, ali cu ga danas obavezno procitati i javit se s komentom, yo respect...

    avatar

    28.02.2007. (13:26)    -   -   -   -  

  • tyche

    nisam ja odavde... eto - ti znas kako ja osjecam, sve si nesto mislim - mora da sam u proslom vecem broju zivota bila pas, i onda sam nakon dvanaest generacija pasa bila jako zlocest pas pa se reinkarnirala kao covjek. Sto se tice raja - naravno ... osim toga sad kad spominjes ponovno MORAM staviti pricu o Duginom mostu za sve one koji je mozda nikad nisu vidjeli i procitali

    Priča o Duginom mostu

    S ove strane Raja postoji mjesto po imenu Dugin most.
    Kad umre životinja koja je za života bila posebno bliska s nekim od nas, ona odlazi na Dugin most.
    Tamo su livade i brežuljci na kojima se svi naši posebni prijatelji druže te zajedno igraju i radosno trče. Uživaju u obilju hrane, vode i sunca, uvijek im je toplo i ugodno.
    Sve bolesne i stare životinje opet su zdrave i živahne, a one ozlijeđene i osakaćene ponovo su cijele i snažne. Onakve su kakvima ih pamtimo iz dana i vremena kojih više nema.
    Sretne su i spokojne, samo im nedostaje jedna sitnica – svaka od njih čezne za nekim osobitim koga su morale napustiti.

    Vesela je to i zaigrana družina, sve do dana kad jedna od životinja iznenada zastane i zagleda se u daljinu. Njezine oči širom su otvorene i sjajne, njezino tijelo zadrhti. Odjednom se odvaja od grupe i potrči preko zelene trave, a njezine je noge nose sve brže i brže.
    Tvoje drago biće te ugledalo i kad se napokon sretnete, radosno se grlite znajući da vas nikad više ništa neće razdvojiti. Sretni poljupci pljušte po tvom licu poput kapi kiše, tvoje ruke opet nježno glade voljenu glavicu dok ponovo gledaš u vjerne oči svog dragog ljubimca koji je davno otišao iz tvog života, ali nikad iz tvog srca.

    Zatim zajedno prelazite Dugin most...

    Nepoznati autor

    avatar

    28.02.2007. (13:26)    -   -   -   -  

  • tyche

    malko neobican um... ma da, muskaromrzacka faza me je ozbiljno drzala jedno vrijeme, ali ne zauvijek... pa tko bi im odolio LLLOLLLL ipak nisam od onih koji generaliziraju

    avatar

    28.02.2007. (13:30)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    Hvala ti Tyche na Priči o Duginom mostu... srce mi se razdvojilo na pola i lupilo me u pleksus. Sjetila sam se svog anđela na toj livadi i ako je moguće da ga ponovo vidim i pomilujem onda za mene veća sreća ne postoji... Baš si me rasplakala, jer sam jako vizualan tip pa odmah sve vizualiziram i onda BUM ! Ali neka :o) Hvala.

    avatar

    28.02.2007. (16:47)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    ja sam moju pasicu nasla na cesti. u snijegu usred zime. malu gotovo poput grude snijega, bila je stenac od kojih 5 tjedana, izbacena iz gnijezda...uzela sam ju iz sazaljenja "samo do ureda", pa onda ostavila kod sebe tjedan dana, "dok joj ne nadjem vlasnika" jer sam radila po cijele dane i pas mi stvarno nije trebao.....a sad je kod mene vec tocno 12 godina....

    avatar

    28.02.2007. (19:53)    -   -   -   -  

  • king

    odakle si ja sam iz os prati me ičitaj po mjesecima

    uz blagoslov mir vama

    don BRANKO

    avatar

    01.03.2007. (07:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...