Marketing
Gdje sam ja to zapravo
Nikad nisam zapravo napisala gdje sam, gdje zivim - petnaestog travnja ove godine ce se navrsiti godinu dana mog preseljenja iz Osijeka.
Zivim u malenom gradicu koji se zove Burstadt i koji je petnaestak kilometara udaljen od Manheima. Suprug je hotimice trazio nesto izvan grada i suprotnog dijela prigradske zone, jer su u tom podrucju doslovce nanizani jedan kraj drugog ogromni industrijski kompleksi. Na otvorenom horizontu ravnice nize se dimnjak do dimnjaka iz kojih suklja gusti sivi i bijeli dim neprekidno 24/7. Kad je lijepo vrijeme dim suklja vertikalno i odlazi gore, kad je kisovito ili oblacno dim stoji vodoravno i izgleda jezivo. Rijec je o kemijskoj industriji - u blizini je i ogromna tvornica BASF koja zaprema povrsinu omanjeg gradica. Zrak zaudara. Prasina koja lebdi zagaduje sve. Nekretnine u tom podrucju jeftine do neba. A siroti ljudi obraduju polja i sade vocnjake. To je jedan od razloga zasto mi ne kupujemo voce i povrce u loco trgovinama i opskrbljujemo se iskljucivo u bazi - ne znamo ni sto tamo kupujemo, ali racunamo da gore od ovog bit ne moze...
Na svu srecu mi stanujemo podalje od te zone i kad zelim otici do grada nije mi tesko sjesti na vlak koji prometuje svakih pola sata. Unatoc zonama visokog zagadenja, okolica je prekrasna, priroda zapanjujuce lijepa - to je ravnicarski kraj koji meni kao rodenoj Osjecanki itekako prija oku.
Jedna ljetna
Burstadt je ljupki gradic u kojem ima sve sto vam zapravo treba. Sve je cisto i uredeno, ljudi veliki pasoljupci - to je predivno za vidjeti - pasa ko u prici! Vlasnici su silno druzeljubivi, sto me je ne jednom uvalilo u nevolje kad sam setala svog psa. Oni bi pricali! A ja uzalud nastojim sa stotinjak rijeci njemackog objasniti da ne govorim njemacki. A oni veselo i ljubazno se smjeseci bez problema NASTAVLJAJU sa pricom i upitima... AJME ! U blizini imamo i ogromnu robnu kucu IKEA gdje je namjestaj i oprema meni najdrazeg jednostavnog i profinjenog dizajna jeftina da bih mogla setati ridajuci kad usporedim s onim sto kosta u Hrvatskoj. Ono zbog cega to spominjem je ne restoran, caffei i igraonice za djecu, nego PARKING ZA PSE sa vodom i hranom i mladca koji radi preko "studenjaka" i pazi na ulaz
Smjesteni smo u samom centru, glavna ulica i upravo nadomak nase kuce pocinje polu-pjesacka zona. Ovako to sve izgleda
Kuca u kojoj zivimo je zapravo polovina gradevine koja je okrenuta prema vrtu, kucevlasnici su u ulicnom dijelu, ljudi srednjih godina koji drze mali obiteljski biznis - trgovinu sarolikog asortimana - od boja i lakova, tapeta i slikarskog platna do igracaka svih vrsta za djecu. Ulaz do naseg je SLASTICARNICA ( dame i gospodo u karakter klubu sad znate s cime se ja suocavam kad pomolim nos na vrata ) u kojoj mozete kupiti sladoled i kolace po talijanskoj licenci kojoj eto bas sad ne znam vise ime, ali isti sam slambos jela i u Zagrebu i u Splitu i u Osijeku.
Ovako izgleda nas vrt, pun je ptica i to je bio razlog zasto sam prvih mjeseci kad sam dosla, nasuprot dotadasnjoj stalnoj navici slusanja glazbe po cijeli dan, slusala samo tisinu i pjev iz vrta - pogled s balkona i prozora spavace sobe u sva cetiri godisnja doba
proljece - ovako je izgledalo kad sam dosla
ljeto - puno cvrcaka u vrtu
jesen - topla i duga jesen
zima - prvi i jedini snijeg, opstao je jednu noc i jedno jutro
Napominjem da su nasi prozori prema vrtu okrenuti na jugoistocnu stranu, imamo veliki balkon pa je ljeti predivno sjediti poslijepodne u sjeni i piti kavicu...
Tu stanujemo, ali nas se zivot i nasi se svi kontakti zapravo odvijaju na drugom mjestu - par kradomicnih slikica iz US facilities gdje su nam trgovine, skole, crkva, ambulante, posao, posta, administrativni poslovi, restorani, robne kuce, kafici, knjiznice, fitness dvorane (bespla) i kuglanje (se placa, ja mrzim i nikad necu obuti iznajmljenu posebnu obucu fuj), banke, obuka i trening ( antiteroristicki za spouses ja izbjegla jer sam bila prehladena, hehe - doc pod gripuljom tamo bi bilo ravno teroristickom cinu itself ), frizerski saloni, kemijske cistionice, benzinske pumpe ...
Ovako je na ulici, stambene jedinice i ulazi besprijekorno cisti, prozori se blistaju i uopce kultura zivljenja je na zavidnom nivou, mlade obitelji koje zive u bazi imaju gotovo smijesno, skoro bespla struju, grijanje i ostale rezije
Tu na brzinu mozete nesto prigristi, uvijek je puno
Robna kuca - PX - u predvorju male izvidacice cesto prodaju kolace zajedno s mamama, ispred je smjestena malena kucica gdje se po cijele dane pravi rostilj i ludoooo mirisi - tu mozete papati za malu lovu velik i ukusan obrok ( smrc ! bolje da zaboravim )
I crkva - kao sto sam vec napisala, tu sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicito vrijeme
Voljela bih kamerom tamo zabiljeziti i vise, ali ... ne smijem. Think OPSEC .
za sad
lijep pozdrav
Post je objavljen 15.02.2007. u 12:56 sati.