čitajući ovaj tvoj post imala sam osjećaj kao da sam u paralelnom svijetu u kojem čitam vlastite riječi upućene nekom drugom/nekoj drugoj kojoj bi upravo takve riječi bile potrebne :o) Čudno je čitati vlastita razmišljanja pisana drugom rukom. I predivno. I ohrabrujuće. I puno nade. Hvala ti. Slažem se s apsolutno svime što si napisala jer duboko u sebi (možda i ne baš tako duboko) i sama to vjerujem i osjećam kao točno. Ovaj posljednji citat tvog brata izgovaram barem 2-3 puta dnevno. Zaista. Jedino me muči jedna stvar: kako zaista eliminirati sve one koji zagađuju tvoj životni (mentalni, emotivni, intelektualni, duhovni) prostor na način da ih ne osjećaš? Ne znam jesam li baš najjasnija, no meni je na intelektualnoj razini lako razlučiti tko su oni i da njihove riječi me ne mogu uvrijediti jer dolaze iz druge razine svijesti, no kako to zaista izbaciti iz svog osjećajnog miljea ? Kako se zaštititi od infiltracije tolike primitivnosti i negativnosti? Kojom metodom, kojom vježbom, kojim branama? Help.
08.02.2007. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Kada se pojedinci usprotive svijetu sa mnogo hrabrosti, svijet ih ne može drugačije slomiti , nego da ih ubije. I prirodno, svijet ih ubija. Svijet lomi pojedince i kod mnogih se stvara žulj na mjestu naprsline; ali one koji ne dozvoljavaju da budu slomljeni svijet ubija. Svijet ubija bezobzirno i vrlo dobre i vrlo blage i vrlo hrabre. Ako vi niste među njima, on će vas također ubiti, ali u tom slučaju uložiti će malo više vremena." ***** E. Hemingway
Tako kaze Papa Hemingway - malo je teatralan u ovom iskazu i znamo kako je zavrsio, sto apsolutno ne odobravam kao izlaz i rjesavanje zivotnog rebusa. Odustajanje znaci pobjedu druge strane. Osjetljivost nije prednost u ovoj igri. Ne znam kakav bi bio najbolji mehanizam obrane, ali u jednom detalju se slazem s njim - svi mi imamo na mjestima naprslina zadebljanja koja stite nase osjetljive dijelove. MOj osobni nacin nije mozda dobar - ja se bas ne druzim puno s ljudima. Nisam asocijalna, daleko od toga. Ljudi oko mene misle da sam izrazito ekstrovertna osoba. Jesam. S kim jesam. Kad upoznam nekog novog, a cini mi se da bi mogao imati potencijala, obicno ga/ je pitam nakon nekog vremena sto rado cita, kakvu glazbu slusa i kojem bogu vjeruje. Odgovor znaci postavljanje relacija. Neki od ljudi su me pitali zasto mi je bitno jesu li vjernici...UPOMOOOOCCCCC !!!! Toliko o kristaliziranju kriterija s kim bih potrosila sat vremena price, a s kim ne bih. Kako se zastititi? Ja ignoriram. I ne bole me price da sam arogantna. Pa ne mozes ljudima dopustiti da te razvlace okolo kako bi potrosili SVOJE vrijeme i ispucali SVOJE negativne vibre... Ja za to jednostavno nisam imala vremena niti volje, a posteno - nisam imala vremena koliko bih zeljela niti za ljude do kojih mi je bilo stalo, pa zasto bih ga trosila na prolaznike. Ima jedna dobra knjiga koju volim, doduse je napisana za domacice, a zove se CELESTINSKO PROROCANSTVO. Izvadak u iducem postu, sad me tuce groznica pa odoh. U meduvremenu drs se misko jos si ziv - rasiri kisobran, dodaj malo pragmatizma, ne mozes ljudima zabraniti da pljuju kao niti kisi da pada >:) takvi su isto prirodna nepogoda.
08.02.2007. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Celestinsko prorocanstvo je bila prva knjiga prekretnica u mom životu. Je da je populistički napisana, međutim meni je bilo bitnije što je svojim sažetim poantama pala na plodno dno u meni i otklonila mi mrenu s očiju u mnogo područja koja sam od tada počela drugačije gledati. Kako sam ja knjigu čitala na engleskom, prevela sam gotovo većinu za one koje sam voljela i htjela je s njima podijeliti. Cijeli njezin eksperimentalni dio sam prevela i podijelila ljudima - bilo je to prije dobrih 20-ak godina :o) Od tada sam pročitala još knjiga koje su me odbacivale u orbite za koje nisam niti znala da postoje (dio njih je popisan na mom blogu sa strane). Celestinsko proročanstvo je osim toga bilo i ljepilo koje je u vrijeme prije 15-ak godina kada je kod nas krenuo Internet iz mnoštva ljudi na brzinu selektriralo one koji su ga pročitali i one koji nisu. Interesantno je to. Pročitaj svakako knjigu "Točka preokreta" Robert Gladwella, stvarno odjednom sagledavaš stvari oko sebe na drugačiji način, tj. kao da odjednom imaš odgovore o obrascu koji djeluje iza pojavnog svijeta, a manifestacije pojavnih događaja se mogu razlikovati, samo što ti sada znaš princip iza svega. No, zahirila sam. Kad ja počnem o književnosti nikad kraja :o) Ovo što pišeš o tome da se ne družiš baš puno s ljudima izmamilo je smješak na moje lice - kao što rekoh opet jedna "klonska" sličnost. Ono što mi se izuzetno usjeklo negdje duboko iz ovog zadnje tvog komentara je zadnja rečenica o kišobranu. Mislim da mi ona zapravo najbolje ilustrira ono što moram napraviti. Jednostavno. Lupiš se po glavi pa kažeš sama sebi: pa zar tebi, ludo, nije moglo pasti na pamet da kad pada kiša treba otvoriti kišobran, a ne željeti da kiša uopće ne pada :o))) Hvala ti. P.S. U neprenesenom značenju, ja obožavam kišu !!!! :o)
08.02.2007. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
čitajući ovaj tvoj post imala sam osjećaj kao da sam u paralelnom svijetu u kojem čitam vlastite riječi upućene nekom drugom/nekoj drugoj kojoj bi upravo takve riječi bile potrebne :o) Čudno je čitati vlastita razmišljanja pisana drugom rukom. I predivno. I ohrabrujuće. I puno nade. Hvala ti. Slažem se s apsolutno svime što si napisala jer duboko u sebi (možda i ne baš tako duboko) i sama to vjerujem i osjećam kao točno. Ovaj posljednji citat tvog brata izgovaram barem 2-3 puta dnevno. Zaista.
Jedino me muči jedna stvar: kako zaista eliminirati sve one koji zagađuju tvoj životni (mentalni, emotivni, intelektualni, duhovni) prostor na način da ih ne osjećaš? Ne znam jesam li baš najjasnija, no meni je na intelektualnoj razini lako razlučiti tko su oni i da njihove riječi me ne mogu uvrijediti jer dolaze iz druge razine svijesti, no kako to zaista izbaciti iz svog osjećajnog miljea ? Kako se zaštititi od infiltracije tolike primitivnosti i negativnosti? Kojom metodom, kojom vježbom, kojim branama? Help.
08.02.2007. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
"Kada se pojedinci usprotive svijetu sa mnogo hrabrosti, svijet ih ne može drugačije slomiti , nego da ih ubije. I prirodno, svijet ih ubija. Svijet lomi pojedince i kod mnogih se stvara žulj na mjestu naprsline; ali one koji ne dozvoljavaju da budu slomljeni svijet ubija. Svijet ubija bezobzirno i vrlo dobre i vrlo blage i vrlo hrabre. Ako vi niste među njima, on će vas također ubiti, ali u tom slučaju uložiti će malo više vremena." ***** E. Hemingway
Tako kaze Papa Hemingway - malo je teatralan u ovom iskazu i znamo kako je zavrsio, sto apsolutno ne odobravam kao izlaz i rjesavanje zivotnog rebusa. Odustajanje znaci pobjedu druge strane. Osjetljivost nije prednost u ovoj igri. Ne znam kakav bi bio najbolji mehanizam obrane, ali u jednom detalju se slazem s njim - svi mi imamo na mjestima naprslina zadebljanja koja stite nase osjetljive dijelove. MOj osobni nacin nije mozda dobar - ja se bas ne druzim puno s ljudima. Nisam asocijalna, daleko od toga. Ljudi oko mene misle da sam izrazito ekstrovertna osoba. Jesam. S kim jesam. Kad upoznam nekog novog, a cini mi se da bi mogao imati potencijala, obicno ga/ je pitam nakon nekog vremena sto rado cita, kakvu glazbu slusa i kojem bogu vjeruje. Odgovor znaci postavljanje relacija. Neki od ljudi su me pitali zasto mi je bitno jesu li vjernici...UPOMOOOOCCCCC !!!! Toliko o kristaliziranju kriterija s kim bih potrosila sat vremena price, a s kim ne bih. Kako se zastititi? Ja ignoriram. I ne bole me price da sam arogantna. Pa ne mozes ljudima dopustiti da te razvlace okolo kako bi potrosili SVOJE vrijeme i ispucali SVOJE negativne vibre... Ja za to jednostavno nisam imala vremena niti volje, a posteno - nisam imala vremena koliko bih zeljela niti za ljude do kojih mi je bilo stalo, pa zasto bih ga trosila na prolaznike. Ima jedna dobra knjiga koju volim, doduse je napisana za domacice, a zove se CELESTINSKO PROROCANSTVO. Izvadak u iducem postu, sad me tuce groznica pa odoh. U meduvremenu drs se misko jos si ziv - rasiri kisobran, dodaj malo pragmatizma, ne mozes ljudima zabraniti da pljuju kao niti kisi da pada >:) takvi su isto prirodna nepogoda.
08.02.2007. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
Celestinsko prorocanstvo je bila prva knjiga prekretnica u mom životu. Je da je populistički napisana, međutim meni je bilo bitnije što je svojim sažetim poantama pala na plodno dno u meni i otklonila mi mrenu s očiju u mnogo područja koja sam od tada počela drugačije gledati. Kako sam ja knjigu čitala na engleskom, prevela sam gotovo većinu za one koje sam voljela i htjela je s njima podijeliti. Cijeli njezin eksperimentalni dio sam prevela i podijelila ljudima - bilo je to prije dobrih 20-ak godina :o) Od tada sam pročitala još knjiga koje su me odbacivale u orbite za koje nisam niti znala da postoje (dio njih je popisan na mom blogu sa strane). Celestinsko proročanstvo je osim toga bilo i ljepilo koje je u vrijeme prije 15-ak godina kada je kod nas krenuo Internet iz mnoštva ljudi na brzinu selektriralo one koji su ga pročitali i one koji nisu. Interesantno je to. Pročitaj svakako knjigu "Točka preokreta" Robert Gladwella, stvarno odjednom sagledavaš stvari oko sebe na drugačiji način, tj. kao da odjednom imaš odgovore o obrascu koji djeluje iza pojavnog svijeta, a manifestacije pojavnih događaja se mogu razlikovati, samo što ti sada znaš princip iza svega. No, zahirila sam. Kad ja počnem o književnosti nikad kraja :o)
Ovo što pišeš o tome da se ne družiš baš puno s ljudima izmamilo je smješak na moje lice - kao što rekoh opet jedna "klonska" sličnost. Ono što mi se izuzetno usjeklo negdje duboko iz ovog zadnje tvog komentara je zadnja rečenica o kišobranu. Mislim da mi ona
zapravo najbolje ilustrira ono što moram napraviti. Jednostavno. Lupiš se po glavi pa kažeš sama sebi: pa zar tebi, ludo, nije moglo pasti na pamet da kad pada kiša treba otvoriti kišobran, a ne željeti da kiša uopće ne pada :o))) Hvala ti.
P.S. U neprenesenom značenju, ja obožavam kišu !!!! :o)
08.02.2007. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
dobar tekst :-)
10.02.2007. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...