sva cuda svijeta - dio prvi - lijepa nasa
Imam ponesto slicica koje sam nekako usput napravila kad je bilo pri ruci.
Sad, naravno, nema jamstva da ce vama biti zanimljivo isto sto je bilo i meni, ali ...
Idemo preko reda, s malo ili nimalo opisa  , tu ima naroda koji je vise svijeta od mene obisao, pa se meni moja skitaranja i ne cine nesto posebno atraktivna, ali u svakom slucaju meni je vazno zabiljeziti TRENUTAK U PROLAZU - pa mi je eto nevazno je li to u susjednom dvoristu ili ... negdje 
Naravno, krenut cu od kuce, tu pocinju svi nasi putevi 
Ovako je doma - svi obicno slikaju most ili stari dio grada kad zele pricati o Osijeku, mi smo zavirili na neka druga mjesta ...
Pampas: tamo je mirno i cuje se voda koja tece
Ima mjesta koja izgledaju kao vilinska pocivalista
Kopacki rit - zasticeni park prirode nadomak Osijeka, pticji raj - i raj za komarce - dodali bi neki - ali zbilja, komanci su nuzno zlo protiv kojeg se borimo dobrom i  skupom kremom od koje oni bjeze kao od kuge - za one koji ne znaju - Osijek i okolica su poznati po komarcima kapitalcima, koje kad lupite i padnu na zemlju, cuje se TUP ! a onda ih morate nogama dotuci... Ja osobno imam srece da na mene bas i ne idu, poneki koji nije odavde zaluta, proba i odustane sa gnusanjem-valjda im moja krv nije fina: na tome mi svi zavide kad ljeti uvece postanu vecera za horde gladnih komaraca, a nisu ponijeli zastitnu kremicu.
Ovu ljupku kucicu zovu Titov dvorac... lovista nadomak Osijeka su navodno bila poznata po vrsnoj divljaci i tu su dolazili loviti povlasteni-ali malo o tome znam, moram priznati da me nije zanimalo kad je bilo aktuelno, a sad je sve nestalo u magli nekih drukcijih vremena-koga zanima nek se raspita.
Ovako izgleda zimi kad hladnoca uvece natjera gradske cukce lutalice da se malo zgriju... a dobri ljudi ih u tom ne ometaju - to je trgovina ( bila, sad je banka) u Centru, nadomak tramvajske stanice, gdje su utociste od studeni bili pronasli ovi maleni beskucnici. Osjecani cesto negoduju zbog pasa lutalica, ali ta mala stvorenja su sretna ako im netko u prolazu dobaci komad hrane i ostavi ih u miru.
Dvije osjecke trznice gornjogradska i donjogradska - trznice su bila zivota gradova, ljudi su zanimljivi, vreva je stalna, mogla bih satima gledati i slusati, ne volim bas fotografirati jer ... svi cudno gledaju i neki bas nisu sretni zbog toga. A toliko sam zeljela uslikati ptice koje jedu ispod klupa.
Vrapci koji se kupaju u prasini na kamenom kolniku starog dijela grada - povijesne jezgre Tvrde -nikad do tad nisam znala da ptice to cine, ali ova grupa malih hahara je ocigledno uzivala .
Lijepa putopisna postaja - kantina Medicinske skole u Osijeku ... tamo mi se kcera skolovala
I jedno isto toliko zivopisno mjesto - osjecki ZOO - fotka je napravljena mojom kamerom, ali rukom malene susjede Tine - slikala je neke koze... a uslikala - kako se vec vidi na prilozenom - i da vas ne opterecujem cijelom slikom mutnih koza, napravila sam isjecak onog sto je , je li , oku vidljivo...
i mali klokan pri objedu, nema bas neki izbor kao u kantini Medicinske skole
I napokon - osjecki Azil za pse u Nemetinu - jedno od meni najdrazih mjesta, premda sam znala odande odlaziti tuzna do neba. Tesko je opisati osjecaj kad ulazite unutar ograde medu dvije stotine malenih njuskica i svi gledaju sto vam je u rukama... To malo hrane koju donesete samo ce neki dobiti, svi se guraju oko vasih nogu ne bi li dobili malo mazenja i poigrali se. Predivna mala bica. Ovim putem molim - pomozite im, sve je dobrodoslo - ja ne znam koliko smo hrane tamo odvukli, cak sam uspjela uzicati nesto hrane, stare tepihe i dekice od rodbine i ljudi koji su se samo smijali tome, ali su dali. Moj gospodin suprug kaze - ne mozemo spasiti svijet, pomoci ces nekima ali... Ja uvijek odvratim - Ne mozemo spasiti svijet, ali za tog jednog koji nije gladan i koji se nije smrznuo... njemu smo pomogli. http://www.zivot.hr/azil.html
Ovo je slika malene cukice koju su nazvali KREZA. Ime je dobila jer je u azil dosla sva natucena, iscasene njuskice bez pola zubiju i slomljene noge koja jos stoji ukrivo. Netko ju je pokusao ubiti.
Ali o Azilu ide poseban post. Ja vec dugo nisam u Osijeku i nedostaju mi nase posjete vikendom.
I onda krenemo malo dalje iz svog atara - recimo ... bila sam u posjeti Tuzli. Nes ti putovanja! Ali tamo je privremeno radio gospodin suprug... Nekako mi je bilo zima i bljak vrijeme i nisam nista zgodnije nasla za uslikati nego PRIZOR s ulice ( o nekim drugim prizorima, tuznim i pretuznim koje sam vidjela - rat je i tamo uzeo danak i promijenio zemlju cim prijedete Savu - ne bih )
Dasak umjetnosti uz cestu kad napustite Tuzlu - svaka kuca koja drzi do sebe ima veliku kapiju i nakicenu ogradu na dvoristu i nesto umjetnosti u dvoristu, ovo je slika mjesta gdje skulpture nastaju ( inace, da se ovo ne bi shvatilo kao poruga - slicne vrste umjetnosti mozete vidjeti i ovdje u civiliziranoj Njemackoj ), uspjela sam uslikati samo ove djeve bajne - lavovi, patuljci i zabe u drugom dijelu dvorista su mi promakli
A prema zapadu... oluja - bilo mi je jako vazno u tom trenutku napraviti par fotki olujnog neba kroz koje je prosijavalo toplo proljetno sunce. Meni osobno, otkad znam za sebe prijeka je potreba izaci van u onih pola sata pred oluju - to je poseban osjecaj, zrak je gust i vjetar koji se vrtlozi ima drukciji miris i okus... olujno modro plavi oblaci kroz koje prosijavaju munje i grmljavina su oduvijek imali posebnu draz za mene, vukli me kao magnet na otvoreno i imala sam osjecaj da me peckaju dlanovi ako bih pruzila ruke dovoljno visoko znajuci da ih ne mogu dotaknuti.
Zurno smo zurili u Zagreb i fotke su napravljene iz auta...
A onda prema Splitu... volim taj grad: obicavala sam govoriti : da ne zivim u Osijeku, voljela bih zivjeti u Splitu pa evo kako nam je izgledalo jedno od putovanja tamo
Na put se ne ide bez navigatora - mi smo imali dva
Ovo je slikica s povratka, na retrovizoru je objesen poklon jedne od mojih malenih rodakinja - upleten strucak lavande - i to je sva ponosna sama napravila ...
a vozilo se i kroz vodu-gnjavatorski pljusak od ovamo do onamo
ali zato kad se doslo... cini se da imam nesto drukcije slike Peristila  od onih koje su na razglednicama
Ovo je u Stobrecu, slika bi mogla napisati pricu, pred ovom sam kucom stajala ponesto vremena ne razumjevajuci sto me je tako dojmilo
A onda prema Imotskom. Taj je gradic pradomovina mog plemena, odande su moji roditelji jednim od vlakova bez voznog reda cetrdeset i sedme dosli u Slavoniju, mladi, tek ozenjeni i bez igdje icega. Cini se da im je klima u Osijeku prijala, tu smo svi .
Imotski je malen gradic, bijela kamena zdanja i uredne ulice, priroda je poludivlja i prekrasna, jezera su nesto sto nikako ne smijete propustiti obici, puno je stvari koje vrijedi vidjeti. Ono sto mene intrigira su DRUKCIJA mjesta - ako razumijete sto zelim reci...
Jezera imaju svoje mjesto u lokalnim legendama punim vila i cudesnim kao da su izasle iz pera Ivane Brlic Mazuranic.
Ovako izgledaju stara sela nadomak Imotskog, kuce su mahom napustene, ili u njima zive starci. Ovo je jedna od kuca koja se jos koristi, mladi bracni par koji zivi u gradu jos brine o njoj i cuva origigi ambijent, dolazi vikendom tamo.
Ovo je konoba - tu se cuva vino, prsuti i suseno voce i povrce. Nas host pokazuje otvor u kamenom zidu- veli - tu je njegov dida sakrivao duvan od zandara - zaradivalo za zivot tad sverajuci "duvan" iz Hercegovine, a to je mogla biti bas gadna stvar ako vas ufatu navodno. On danas tamo drzi vino koje sam pravi.
Inace ovako vas docekuju s vrata u tim krajevima
Putem sam morala apslikati i jedno neodoljivo divlje prasence koje ne zivi u slobodi i vjerovatno ce uskoro postati neciji rucak ( tuzno, al kad je tako )
Ono sto me je putem zbilja ostavilo bez daha je bio prizor broda - da , parsto kilometara daleko od morske obale na putu prema Imotskom, pokraj ceste. Zdanje od betona u obliku broda, napravljeno davno i napusteno. To sam ja mislila. Kad sam izmigoljila iz auta da napravim par slicica, pretrcala turboprometnu cestu, nakeljila se i okinula tri puta, odjednom sam ugledala bakicu kako dolazi iz unutrasnjosti. Zatekla me, ja pozdravila. A ona frku na me : da ako vec snimam nek joj dam koju kunu. Ja velim - nemam. Ona veli - jel ono tvoj auto ? pokazujuci prema parkiranom gospodinu suprugu koji je strpljiv imao uvijek zbilja razumijevanja za moje cro musice i uslikavanja svega i svacega - pa i tad kad sam odlucila uslikati cudo nevideno.
Ja velim - je, to je nas auto, ali ja sam izasla bez icega, masem rukama kao leptir, bez novcanika, a cestom tutnji promet kao da zure na zbor sudnjeg dana i ne pretrcava mi se bas opet nizasto. A ona strogo veli - daj deset kuna, il...Ja zastala - il sto???? AJMEMENI nevrijednoj - kazem ja - stvarno nemam... A ona veli - TRAZI U NJEGA, ON IMA ! pokazujuci prema autu. Ja velim - tamo je kod njega novcanik ... a ona ce meni nestrpljivo - PA STA CEKAS, TI SI GOSPODARICA OD NJEGOVOG TAKUINA!!! E onda sam pukla! Ja u vrisku od smijeha, koja gospodarica!!! I tu se sjetim da imam pet kuna kovanicu u dzepu od farmerica, isli smo u kupovinu, pa za kolica... Tako sam izvukla citavu glavu i slike. INACE !!!  bi me bakica dobro potprasila
Ostanem ocarana
Mda...kad smo vec kod putnickih epizoda diljem lijepe nase, slika nemam, ali nam je ostalo predivno sjecanje na maleni motel u Krapini... Vracali smo se iz Njemacke,kasno morali krenuti pa nas je zatekao mrak, mrtvo krepano umorni, cekanje na granici su Slovenci odlucili napraviti jedinstvenim gmizucim dozivljajem i nama je svima vec izbijala pjena na usi... Elem, u nasoj maloj obitelji gospodin suprug je bio jedini koji vozi svoje ogromno crveno afto i to nekad zna biti mana. MORA izvesti cijeli put od Manheima do Osijeka. Ja sam uvijek dobro organizirana i mali hladnjak je pun - moj zadatak je da ga cijelim putem kljukam sendvicima, keksima, vocem, mineralnom i mentol bombonima i zvakama. Ali cekanje na granici se oteglo i kad smo se docepali Hrvatske prvo sto je gospodin suprug imao na pameti je bilo spavanje. Prvo sto nam se naslo na putu je bio maleni motel kod benzinske crpke u Krapini. Jedinstveno !!! Na recepciji smo rutinski dobili sobu broj pet. Onda su uzeli dokumente . Nase obje plave putovnice. Onda su vidjeli da je gospodin suprug AMERIKANAC. JOOJJJJ ... rece gospon recepcioner pomocnici - Daj najbolju sobu, uze kljuc sobe broj pet i dade nam kljuc sobe broj tri.
Odvukli se mi gore, dosli u sobu - hm ja zla kakva jesam primijetim da su tabletici na ormaricima musavi, sto je ipak bad za jednu najbolju sobu... Meni suprug veli - ma koga briga, ti sve vidis, daj da se pracaknemo na spavanac! I tu urlikne, jer je u wc skoljci sa lijepom trakicom preko, koja jamci da je wc cist - vidio nesto sasvim drugo (^$@^%^&(*)(*^$@#$ i to ga je malo usekiralo, kao ... On zbilja nije mimozan tip i ne tuzaka se ni za sto, al na ovo mu se digla kosa na glavi. I tu ja sad velim - ma dobro je, hajde, sad cu ja to srediti, odi pod tus... Dok sam ja to sredivala, on se stao smijati ispod tusa. Ja povirim - a ono on drzi VELIKU LITRENU BOCU GELA ZA TUSIRANJE DO POLA PUNU a u njoj pliva NESTO - pa kome treba nek izvoli - to je hotelski gel za tusiranje ... Srecom mi imamo svoje.
Nakon svih stresova se mi lijepo zasluzeno opruzimo zahvalno i sa uzdahom pacenika i sta moje oci vide?????? Sa stropa nam se smijesi i veselo u zurbi odmahuje utovljena zoharcina !!!
I tu se naravno ja puknem smijati - a sto drugo??? s komentarom NIJE VECI OD NAS, IDEMO SPAVATI! I tako i bi ...
Iduce jutro - dorucak - blagovanje - nema svedskog stola, vocnog jogurta i fine papice na vidiku -usluzni konobar nudi dorucak - hrenovke sa senfom, dva jaja na oko, salama s namazima, marmelada ... Ja velim gledajuci dvije otuzne smezurane hrenovke na tanjuru gosta za susjednim stolom - hrenovke i jaja za oboje. Gospon konobar veli - hrenovke ili jaja ? Ja velim - hrenovke i jaja za oboje - dva puta hrenovke i jaja ... Na sto ce on vec lagano iznerviran mojom gluposcu - mozete dobiti ILI HRENOVKE ILI JAJA! Ja velim - onda hrenovke i jaja za gospodina... a meni namaz (Gospodin suprug naime voli topao i obilan kuhani dorucak, meni je svejedno, bilo sto za pod zub, tek toliko)... Kad je krenula barazna vatra : ZENSKA GLAVO, JEL NE RAZUMIJES??!! Ili hrenovke ili jaja za jedno, takav je normativ!!! Ako ces mu dat jaja, nema namaz!
I tu se moj veliki medonja gospodin suprug lagano crven u licu pocne dizati od stola, jer on nikad na mene ne vice, pa ne trpi da to netko drugi cini. Ja sam naravno opet - pukla u smijeh - a sto drugo??? Racionalan covjek se ne moze drukcije nositi sa ovakvim dogadanjima-prevedem ja mom gospodinu da je sve ok, mali nesporazum i narucim jedna dva jaja i hrenovke... i to sve dam njemu kad je doslo. On nije ljutica, ali tad je STVARNO bio ljut . Ja nisam - cemu ?
Ali nasi dozivljaji na putu su zapravo uvijek bili dobri ...
|
