Pitaš: Je li biti uspješna poslovna žena koja dobro izgleda, ili je eventualno samo jaka i pametna, ali financijski neovisna i samostalna i zadovoljna sama sobom PROKLETSTVO ILI PREDNOST?, a ja odgovaram pitanje sa: "Prokletstvo ili prednost za što?" Nije mi najjasnije jer ako je žena samostalna i ZADOVOLJNA sobom onda je za mene to samoostvarenje koje je bit svega postojanja, a ne sredstvo kojim tek treba postići nešto drugo.
Pitaš: Je li na ovim prostorima problem biti mlada žena koja nakon diplome želi karijeru i ne vidi budućnost odmah iza ugla ispred štednjaka? Je li istina kad babe kažu – IZBIRAČ NAĐE OTIRAČ? Vjerujem da je to u većini slučajeve istina, ali ne samo na ovim prostorima, i šire, puno šire. No, ova bablja izreka se odnosi na izbirača u smislu Seinfelda, a ne na osobe koje imaju određene kriterije o kojima i sama govoriš kada pišeš o vlastitom slučaju. E, sad, visoki kriteriji po kojima netko traži partnera mogu značiti da će "naići na otirač" i to je sve vjerojatnije što je broj godina tražilice veći jer je sve manji broj onih među kojima može birati. Ja osobno s time nemam problema. Kad sam se rastala s 40 mislila sam da si zapravo dajem šansu da nađem "onu pravu osobu stvorenu samo za mene" (iako je to totalno glupa ideja stvorena uglavnom debilnim američkim filmovima), no već nakon godinu dana čekanja, jer se ne mogu pohvaliti nekim traženjem budući da sam nekako mislila da će se kozmos sam pobrinuti da mi dovede "onog pravog" sad kad sam mu razvodom otvorila vrata :o), shvatila sam da je to bezvezarija tj. da mi zapravo nitko NE TREBA. Na kraju je ispalo da moji visoki kriteriji su postavljeni tako visoko jer negdje u dubini duše znam da ih nitko i ne može ispuniti. Kriteriji su mi vjerojatno samo alibi kojim objašnjavam drugim znatiželjnicima zašto soliram. Ja se radi toga uopće ne zabrinjavam. Toliko mi je lijepo ovako da si ne mogu ni zamisliti da sam u vezi, da ponovo prolazim sve one faze prilagodjavanja, kompromisa i toleriranja svega i svačega, nerviranja zbog sitnica, ali sitnica koje znače mir uma, duše i srca u svakodnevnom životu. Svoju slobodu da radim što hoću, idem kud hoću (ili ne idem), gledam što hoću, putujem gdje hoću i koliko hoću itd.itd. mi ne može zamijeniti ništa čak niti najidealniji ideal koji mogu zamisliti - iako čak niti takvog više nemam tj. svjesna sam da nikakvi idealni tipovi iliti "oni pravi" ne postoje. Znam samo da svaki puta kada vidim svoje prijateljice, poznate ili tek prolaznice sa njihovim partnerima, ne mogu a da ne pogledam u nebo i zahvalim što me tako nešto uopće ne interesira i ne treba. U nekom od postova možda obradim i tu temu pod nazivom kakav želudac imaju žene kad podnose to što podnose. Naravno, moram priznati da vrijedi i obrnuto :o) Jasno je da razumijem da ne osjećamo sve jednako i da mnoge žene ne mogu živjeti bez nekoga kraj sebe. Različite smo. Meni je samo drago da ne ovisim o nekoj svojoj potrebi da imam nekog. Jer kad imamo tu potrebu, onda je i neminovno da pristanemo ne "bilokog" samo da nismo same.
26.02.2007. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam ja odavde... vidis, biti zadovoljan se krece u fazama. Ja sam se rastala u svojoj dvadeset i devetoj, ranije od svih mojih poznanica kojima se dogodilo isto. Gledala sam ih kako prolaze faze KOJE SU BILE OKVIRNO POTPUNO IDENTICNE onom sto sam ja prolazila, pa sam si dala za pravo pretpostaviti da je to u vecini slucajeva slicno. MOzda grijesim, ali zakljucujem na temelju povelikog broja uzoraka. Kad sam prvi put zaspala u kuci nakon odseljenja mog ex, osjecala sam - to je bio pocetak mog novog zivota. I cijelom svijetu sam zeljela objelodaniti da sam sama ! Ovo sto si opisala za sebe - to su bili moji osjecaji tad - potpisujem sve do zadnje rijeci !!! Osoba C o kojoj sam pisala i koja se rastala pet godina poslije mene veli da joj se cini da se njen zivot krece istim etapama kao i moj, samo s vremenskom razlikom. Nama je bilo LIJEPO biti samima nakon svih problema koje smo od bivsih muzeva dozivjele. I isto kao i ti - pricale smo sa sazaljenjem o zenama koje MORAJU trpjeti svasta u braku jer nemaju drugog izlaza. Nismo pricale o zenama koje su u losim brakovima jer se boje SAMOCE , jer o tome nismo nista znale. Isto tako bile smo ponosne sto nismo dio copora jadnica i ocajnica koje vise po kaficima u nadi da ce nekog sresti. Da - one se stvarno krecu u coporima, nikad same. Ili barem po dvije. NIsmo bile u iskusenju uvesti takvu naviku u nase ponasanje. Bile smo dvije cinicne koke koje su s visoka promatrale svijet i uzivale u tesko ostvarenoj samostalnosti i slobodi. A onda ti nakon nekog vremena biti sama jos uvijek bude lijepo, ali malo manje. I nijedna uspjesna zena ti nikad nece reci da nije zadovoljna jer je sama. TO SE NE GOVORI jer odaje slabost. Nije uopce stvar i problem u praznom krevetu i neimanju nekog za parternu gimnastiku. Stvar je u tome da ti nedostaje bliskost. Tu prazninu ne moze popuniti niti obitelj, niti prijatelji, niti djeca. Toplina . Ti na svu srecu to jos ne osjecas, prekratko si sama - i uzivaj u svojoj slobodi, uzivaj u svakoj kapi - znam o cemu pricas. A kad dode vrijeme - a doci ce - zelim ti nekog isto tako dobrog , jer steta je da budes sama.
26.02.2007. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma, jako volim s tobom debatirati, šteta što to ne možemo osobno uz kavicu :o) Ovak, ja sam sada solo već punih 8 godina, i iskreno sve više mi paše biti solo, a ne sve manje. I ovo ne govorim jer bi reći drugo bio znak slabosti :o)
Osobno sam se solo osjećala i dok sam bila u braku. Udala sam se iz prijateljstva, u braku smo bili dva individualca koja su dijelila veliki broj istih interesa, ali je svaki rastao na svoj način i nezavisno od drugog pa smo nakon 13 godina braka i dalje bili frendovi koji nikada nisu i neće postati partneri. Kad sam to jednom shvatila (zao mi je sto mi je trebalo tako dugo :o) onda sam odlucila da je bolje zaista biti solo, a ne solo u dvoje, jer kad si solo solo bar ne moras trpit/tolerirat sve stvari koje ti kod drugoga ne pasu, a po pitanju "bliskosti" ti je ionak isto. Naime, i dan danas 8 godina nakon razvoda moj ex i ja smo i dalje najbolji frendovi kao što smo i bili, vidjamo se svaki tjedan neobavezno, ali je meni puno bolje u mojoj slobodi. I više me nemaju zašto nervirati stvari koje su kod njega i dalje iste, ali više na mene nemaju utjecaja.
E, sad, to sto bliskost s drugom osobom nisam uspjela ostvariti u braku ne znaci da je nisam realizirala izvan braka :o) I to u takvom obliku o kojem pisu knjige i ispjevavaju se pjesme. Sve one price o alter egu, o drugom ja, o soul mates itd. Been there, done that! No, ima jedna kvaka. Ne traje! I soul mates imaju svoj rok trajanja. I tjelesna strast ima svoj rok trajanja. E, sad, znajući sve to, imajući sva ta iskustva, osobno nemam više potrebu za bliskoscu ni s jednim muskarcem. Recimo, meni si bliskija ti (zbog načina razmišljanja), moja prijateljica, neki prijatelj s kim popričam o nekim stvarima, koji mi se nađe pri ruci kad mi treba, s kojim mogu provesti prekrasan godišnji odmor bez ikakvog psihološkog tereta koji smo donijeli od kuće i koji ćemo kući ponijeti :o) Meni su takvi oblici bliskosti sasvim dovoljni. No, napominjem, da ja i nisam osoba koja dozvoljava previse blizu ikome, niti želi biti blizu drugome. Jednom sam probala i skoro sagorjela i to mi je dovoljno za ovaj život. To NE ZNAČI da negiram potrebu i/ili želju drugih žena za bliskošću ili sve što si napisala u svom komentaru na moj komentar. Naprotiv. Sasvim sam svjesna da kod drugih ljudi funkcioniraju stvari upravo na način na koji si opisala. NE SMATRAM niti da su drugi ljudi zato manje vrijedni ili zato slabiji od mene ! Samo želim reći da postoje razlike među ljudima i da nemaju svi potrebu za bliskošću niti osjećaju ikakvu prazninu bez bliskosti s partnerom. Hvala ti zato na dobrim željama da nađem nekog dobrog. Međutim život kako sam si ga ja nadalje isplanirala i kakvog ga želim nema mjesta za blizak odnos s muškom osobom. Previše je ispunjen :o) Čemu onda da se međusobno sputavamo kad oboje možemo biti slobodni LOL. Zato jedna jedina rečenica s kojom se neću složiti je "da je šteta da budem sama". Iskreno, najiskrenije - to mi je najdragocjenije postignuće kojeg se neću odreći. A ako, ničim izazvan, u moj život ujaše neki "princ" za odnos s njime postoje godišnji odmori, vikendi, blagdani i ini slobodni dani kada se možemo neobavezno družiti. Ali, nikada više u istom prostoru, 24 sata. To je jedino u što sam 100% sigurna. I vrijedi naravno samo za mene. Drugima ne preporučujem da pokušaju :o)
27.02.2007. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo sam se pitala u kojoj su to drzavi medicinske sestre dobro placene? No nastavljam citati...cekam pitanja, al nacitala se ja dotad ;-) Dakle odgovor na prvo pitanje - prednost je. I ne zelim privuci muskarca koji na takve stvari gleda kao na prokletstvo. Drugo pitanje - na koje to ove prostore mislis? Manji grad u Hr, veci grad, selo? Ex-Yu? Europa? Koja? Zapadna, istocna? Trece pitanje - u 20 i nekoj se uziva i ludira i tulumari kako bise u 30 i nekoj bilo spremno na solidnu i trajnu vezu, dakle odgovor je ne. Cetvrto pitanje - ne i ne (iako ima takvih stavova ali ne stete nikome osim samima sebi). Ne furam se na gorcinu, nije to moj djir, a losih iskustava imamo svi... Peto pitanje - ne bih generalizirala, kao i mnoge druge stvari u zivotu i ovo ovisi od niza individualnih uvjeta i pogleda na svijet
27.02.2007. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam ja odavde... osam godina - ti misa - to je onda respektabilan period za procjenu ! Dala si mi novu perspektivu i drukciji pogled - ja sam se zbilja nagledala drukcijih prica i na temelju toga stvorila stav-sto ne znaci da u stavu nema mjesta za update temeljem novih iskustava. Ali-zadrska - ti si unique u mnogim stvarima, pa tako i u toj - svijet je pun zena koje ne znaju bolje nego biti ovisne jer je tako lakse. I jer nisu sposobne drukcije. One nikad nisu imale problem "stiskanja zubiju" dok rjesavaju zbilja teske poslove u zivotu SAME, isto tako nikad nisu imale niti osjecaj BITI SLOBODNA reci, raditi, misliti i zivjeti kako zele. Sve ima svoju cijenu. Biti sama - he he - sta mislis, jednom kad zbilja omatorimo, hocemo li zeljeti imati onu - znas onu ljuljacku za dvoriste, natkrivenu, takvu imaju moji starci, sa cvjetnim uzorkom - gdje dvoje matoraca sjede, pricaju, piju kavicu i gule jabuku i bliski su u sumrak ? I nije nuzno da to bude musko ! Ili cemo pricati online?
27.02.2007. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JJA...Vidis, u bijednoj i siromasnoj Slavoniji-posebno Osijeku, toliko je nezaposlenih ljudi ( nezaposlenost 33% po najnovijim podacima) i ljudi sa jadno placenim i neplacenim poslovima da ja s pravom smatram posao medicinske sestre dobro placenim. MOja kcera koja ima 21 godinu je pocela raditi u travnju prosle godine, ima placu preko pet somova ovisno o smjenama - sa srednjom strucnom spremom. MOzda je to za Zagreb ili nekog tko radi vani nista, ali za uvjete koje spominjem- i vise nego dobro. I kaze da ce za dvije godine na visu, ne zbog place, nego zbog uvjeta rada i profesije kao takve jer se zeli usavrsavati. Ima bolovanja kad zatreba, godisnji kad upise. Ja sam se radeci u drukcijim uvjetima vukla bolesna na posao jer je bio problem odmijeniti me i uvijek se cekalo potpisivanje dozvole za godisnji - dan prije pol godine najavljenog godisnjeg nisam jos imala potpisano da sam pustena. I ne samo ja - svaki rukovodeci kadar. Pretprosle godine sam najavila godisnji pet mjeseci unaprijed, nekoliko puta, izvadila vizu za USA, karte za avion kupljene - letim utorak u jedan poslijepodne - a meni u ponedjeljak u pola pet jos godisnji nije potpisan i daje mi se najava da cu mozda morati imati radnu obvezu jer nema tko raditi ono sto ja radim. Naravno, nisu mi to napravili jer nisu stoka-ali to je receno. Istina je da sam ja bila jedina osoba u tom razdoblju u firmi od sto dvadeset ljudi koja je radila taj posao, i kad sam trebala dva dana godisnjeg to je morala biti najava na cetiri instance par tjedana unaprijed. I onda je posao podijeljen na druge dvije ili tri osobe koje su bile zbilja dobre i uskocile po potrebi. Da ne govorim o prekovremenim satima i satima koji se nikad nisu placali. MOram priznati doduse da sam deset godina primala jako, jako dobru placu i to uvijek na dan. Ali disciplina je bila celicna i placa je procjenjivana stalno - nije bila rijetkost da se ponekad ljudima smanji ukoliko njihov rad nije zadovoljio ili se dogodila neka veca greska. Prema tome - sutra potpisujem raditi u socijalistickom environmentu neke bolnice gdje se placa dijeli sa drzavnih jasala i svaki mjesec dobijes cijelu i na nju mozes racunati. I imas sindikalne kredite . Ne bih o odgovornosti i tezini rada - svi smo mi odgovorni na svojim nivoima i svaki je rad na svoj nacin tezak. Kad govorim o "ovim prostorima" mislim na populaciju zena u Hrvatskoj, nije im isto kao i ovima gdje sad zivim. To je jedan potpuno drukciji mentalitet. Hrvatska je u velikoj mjeri jos uvijek patrijarhalna sredina, sa jakim utjecajem Katolicke crkve, a gdje tog utjecaja nema, jos uvijek su na snazi nepisani zakoni koji polozaj zene definiraju na gotovo ponizavajuci nacin. Ako podignes glas i usudis se biti drukcija, pogotovo ako dokazes da si BOLJA onda si kucka. Takvih se muskarci u Hrvatskoj jos uvijek pomalo boje, priznali oni to ili ne. Imala sam slucaj mladog gospodina koji mi je bliska rodbina i do cijeg misljenja inace jako drzim, ne samo da je njegov IQ zavidno visok, nego ima i zivotnog iskustva i uvijek je bio zanimljiv sugovornik. Jednom davno dok je bio momak je rekao - ozenit cu zdravu, lijepu i glupu... Na to ja graknem - BOg s tobom, zasto glupu??????? Kaze on - zdravu da nam djeca budu zdrava, lijepu da se ponosim i da ona bude zadovoljna samom sobom, a glupu - eh - ne pada mi na pamet da se natezem i borim za svoje mjesto u kuci i braku cijeli zivot. Ozenio je zdravu, lijepu i NIMALO GLUPU. Kako mu je - to on zna LLLLOLLLL.
27.02.2007. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme dugog li posta.A ništa,onda će i komentar morati biti dug :-))
Prije nego zaboravim da napišem... onaj dio gdje kažeš kako je tvoj stari govorio "Gdje je Gazda" me tako podsjetilo na mog dida i moju majku. On uvijek tako kaže majci:Gdje je gazda?(pritom misli na svog sina) A moja majka popizdi:Nemam ja gazdu!Ja sam gazda u ovoj kući,ja hranim obitelj.Da je na tom Gazdi na kojeg misli moj dide,svi bi krepali od gladi.
Mislim da se muškarci boje uspješnih žena.Pa i ako nisu uspješne,žene koje imaju čvrst karakter i jasne stavove,koje se ne tope na svaku njihovu riječ i imaju kriterije(a da to nisu dobar izgled,novac i dobar sex,već i nešto u glavi) za njih su opasnost. Njihov je ego prevelik da bi dopustili da "jedna žena" bude bolja od njih. Valjda su im još u podsvjesti oni stari obrasci gdje muškarac hrani obitelj,a žena je nezaštićena i poslušna pa eto njih da štite i naređuju. Meni se takav stav gadi! A svi su muškarci frajeri kada prilaze "lakoj koki",ali kada vide direktoricu na vidiku odmah nestanu!
Jest da sam mlada,ali svakako razumijem ovaj post! Vidim i među svojim vršnjacima,al eto navesti ću stvarno banalni primjer,dečke kako pristupaju curama.Ako im je neka cura onako zgodna,hajd i simpatična i sl.,da je nježna i naivna,odmah zaskaču i to direktno.Ako se ti isti zaljube u jednu curu totalno drukčijeg profila:veoma pametna,neumoljiva u svojim stavovima,samostalna i sl. ..mogu proći i godine a da cura ne sazna da se sviđa dečku jer se nije usudio prići.
Priče koje si iznela su žalosne! Tužno je da netko tko je dobar ko kruh,pametan i uporan, čvrste volje a pritom i zgodan,ukratko odlična osoba,ostaje sama.A s druge strane svaka budaletina ima nekoga!No da,nađe lonac poklopac,a kako ima više budala,jasno je da će se oni bolji teško vidjeti u toj gužvi :-)
Ali eto vidiš,došla je i do tebe ljubav!Nije isprve,ali jest.. Samo se nadam da je to sudbina koja nas svih čeka(ne brak pa razvod,nego da u jednom trenutku života naiđemo na osobu koja je prava za nas :) Eh a možda nije ovaj mentalitet za neke!Eto vidiš ulovila ti Amera :-) i moja je teta nakon toliko godina patnje i lošeg,mučnog braka,sada u penziji upoznala jednog koji je 40 god živio u Americi i eto napokon je sretna!(kasno joj je sreć stigla,ali stigla je ;-)
27.02.2007. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U bijednoj i jadnoj Njemackoj su isto jedne od u Europi najvecih rata nezaposlenosti, no ja i dalje mislim da je to zanimanje potplaceno. Ja bih njima i uciteljima dala vise. A kao osoba koja nikad nije bila na bolovanju, razumijem i tvoj stav - zapravo cim imas odgovorniji posao tim te teze nepredvidjeno zamijeniti. Na duge staze smo svi zamjenjivi. Socijalistickih jasli nece biti jos dugo niti u Cro niti u DE. Samim time i postaju sve privlacnije.
Namjerno sam pitala gdje je to "ovdje" jer situacija u Hrvatskoj s obzirom na utjecaj crkve i polozaj zena je aposlutno ista u jednoj njemackoj saveznoj drzavi. ;-) a i u nekim EU drzavama... Po svoj prilici ces znati o kojoj je rijec i koji politicar tj. stranka su zaduzeni za to.
27.02.2007. (15:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehehe, ja vjerujem da ću pričati on-line (ako bude pametnih sugovornika/ca poput tebe) do zadnjeg dana života svoga...ali cu isto tako i sjediti na ljuljačci sa cvjetnim uzorkom. jedino što će moju bliskost sasvim ispuniti četveronošci raznih oblika, uglavnom psi. To je moj ideal. Još kakva knjigica u ruci, čaj na stoliću, sunce koje zalazi za brežuljkom, miris jasmina i pjev kosa u predvečerje. Tako si zamišljam svoju starost - kućicu, brežuljak, kosove, čaj imam - još samo trebam nabaviti ljuljačku i četveronošce što neće biti teško - i naravno pričekati još barem 15 godina da zaslužim mirovinu..:o))))
28.02.2007. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
na baš sva ti tvoja pitanja mogu dat odgovore. na nijedno svoje. moja životna priča.:-) drž se. možemo mi ovo sve.
26.02.2007. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
Pitaš: Je li biti uspješna poslovna žena koja dobro izgleda, ili je eventualno samo jaka i pametna, ali financijski neovisna i samostalna i zadovoljna sama sobom PROKLETSTVO ILI PREDNOST?, a ja odgovaram pitanje sa: "Prokletstvo ili prednost za što?" Nije mi najjasnije jer ako je žena samostalna i ZADOVOLJNA sobom onda je za mene to samoostvarenje koje je bit svega postojanja, a ne sredstvo kojim tek treba postići nešto drugo.
Pitaš: Je li na ovim prostorima problem biti mlada žena koja nakon diplome želi karijeru i ne vidi budućnost odmah iza ugla ispred štednjaka? Je li istina kad babe kažu – IZBIRAČ NAĐE OTIRAČ? Vjerujem da je to u većini slučajeve istina, ali ne samo na ovim prostorima, i šire, puno šire. No, ova bablja izreka se odnosi na izbirača u smislu Seinfelda, a ne na osobe koje imaju određene kriterije o kojima i sama govoriš kada pišeš o vlastitom slučaju. E, sad, visoki kriteriji po kojima netko traži partnera mogu značiti da će "naići na otirač" i to je sve vjerojatnije što je broj godina tražilice veći jer je sve manji broj onih među kojima može birati. Ja osobno s time nemam problema. Kad sam se rastala s 40 mislila sam da si zapravo dajem šansu da nađem "onu pravu osobu stvorenu samo za mene" (iako je to totalno glupa ideja stvorena uglavnom debilnim američkim filmovima), no već nakon godinu dana čekanja, jer se ne mogu pohvaliti nekim traženjem budući da sam nekako mislila da će se kozmos sam pobrinuti da mi dovede "onog pravog" sad kad sam mu razvodom otvorila vrata :o), shvatila sam da je to bezvezarija tj. da mi zapravo nitko NE TREBA. Na kraju je ispalo da moji visoki kriteriji su postavljeni tako visoko jer negdje u dubini duše znam da ih nitko i ne može ispuniti. Kriteriji su mi vjerojatno samo alibi kojim
objašnjavam drugim znatiželjnicima zašto soliram. Ja se radi toga uopće ne zabrinjavam. Toliko mi je lijepo ovako da si ne mogu ni zamisliti da sam u vezi, da ponovo prolazim sve one faze prilagodjavanja, kompromisa i toleriranja svega i svačega, nerviranja zbog sitnica, ali sitnica koje znače mir uma, duše i srca u svakodnevnom životu. Svoju slobodu da radim što hoću, idem kud hoću (ili ne idem), gledam što hoću, putujem gdje hoću i koliko hoću itd.itd. mi ne može zamijeniti ništa čak niti najidealniji ideal koji mogu zamisliti - iako čak niti takvog više nemam tj. svjesna sam da nikakvi idealni tipovi iliti "oni pravi" ne postoje. Znam samo da svaki puta kada vidim svoje prijateljice, poznate ili tek prolaznice sa njihovim partnerima, ne mogu a da ne pogledam u nebo i zahvalim što me tako nešto uopće ne interesira i ne treba. U nekom od postova možda obradim i tu temu pod nazivom kakav želudac imaju žene kad podnose to što podnose. Naravno, moram priznati da vrijedi i obrnuto :o)
Jasno je da razumijem da ne osjećamo sve jednako i da mnoge žene ne mogu živjeti bez nekoga kraj sebe. Različite smo. Meni je samo drago da ne ovisim o nekoj svojoj potrebi da imam nekog. Jer kad imamo tu potrebu, onda je i neminovno da pristanemo ne "bilokog" samo da nismo same.
26.02.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
nisam ja odavde... vidis, biti zadovoljan se krece u fazama. Ja sam se rastala u svojoj dvadeset i devetoj, ranije od svih mojih poznanica kojima se dogodilo isto. Gledala sam ih kako prolaze faze KOJE SU BILE OKVIRNO POTPUNO IDENTICNE onom sto sam ja prolazila, pa sam si dala za pravo pretpostaviti da je to u vecini slucajeva slicno. MOzda grijesim, ali zakljucujem na temelju povelikog broja uzoraka. Kad sam prvi put zaspala u kuci nakon odseljenja mog ex, osjecala sam - to je bio pocetak mog novog zivota. I cijelom svijetu sam zeljela objelodaniti da sam sama ! Ovo sto si opisala za sebe - to su bili moji osjecaji tad - potpisujem sve do zadnje rijeci !!! Osoba C o kojoj sam pisala i koja se rastala pet godina poslije mene veli da joj se cini da se njen zivot krece istim etapama kao i moj, samo s vremenskom razlikom. Nama je bilo LIJEPO biti samima nakon svih problema koje smo od bivsih muzeva dozivjele. I isto kao i ti - pricale smo sa sazaljenjem o zenama koje MORAJU trpjeti svasta u braku jer nemaju drugog izlaza. Nismo pricale o zenama koje su u losim brakovima jer se boje SAMOCE , jer o tome nismo nista znale. Isto tako bile smo ponosne sto nismo dio copora jadnica i ocajnica koje vise po kaficima u nadi da ce nekog sresti. Da - one se stvarno krecu u coporima, nikad same. Ili barem po dvije. NIsmo bile u iskusenju uvesti takvu naviku u nase ponasanje. Bile smo dvije cinicne koke koje su s visoka promatrale svijet i uzivale u tesko ostvarenoj samostalnosti i slobodi. A onda ti nakon nekog vremena biti sama jos uvijek bude lijepo, ali malo manje. I nijedna uspjesna zena ti nikad nece reci da nije zadovoljna jer je sama. TO SE NE GOVORI jer odaje slabost. Nije uopce stvar i problem u praznom krevetu i neimanju nekog za parternu gimnastiku. Stvar je u tome da ti nedostaje bliskost. Tu prazninu ne moze popuniti niti obitelj, niti prijatelji, niti djeca. Toplina . Ti na svu srecu to jos ne osjecas, prekratko si sama - i uzivaj u svojoj slobodi, uzivaj u svakoj kapi - znam o cemu pricas. A kad dode vrijeme - a doci ce - zelim ti nekog isto tako dobrog , jer steta je da budes sama.
26.02.2007. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
Ma, jako volim s tobom debatirati, šteta što to ne možemo osobno uz kavicu :o) Ovak, ja sam sada solo već punih 8 godina, i iskreno sve više mi paše biti solo, a ne sve manje. I ovo ne govorim jer bi reći drugo bio znak slabosti :o)
Osobno sam se solo osjećala i dok sam bila u braku. Udala sam se iz prijateljstva, u braku smo bili dva individualca koja su dijelila veliki broj istih interesa, ali je svaki rastao na svoj način i nezavisno od drugog pa smo nakon 13 godina braka i dalje bili frendovi koji nikada nisu i neće postati partneri. Kad sam to jednom shvatila (zao mi je sto mi je trebalo tako dugo :o) onda sam odlucila da je bolje zaista biti solo, a ne solo u dvoje, jer kad si solo solo bar ne moras trpit/tolerirat sve stvari koje ti kod drugoga ne pasu, a po pitanju "bliskosti" ti je ionak isto. Naime, i dan danas 8 godina nakon razvoda moj ex i ja smo i dalje najbolji frendovi kao što smo i bili, vidjamo se svaki tjedan neobavezno, ali je meni puno bolje u mojoj slobodi. I više me nemaju zašto nervirati stvari koje su kod njega i dalje iste, ali više na mene nemaju utjecaja.
E, sad, to sto bliskost s drugom osobom nisam uspjela ostvariti u braku ne znaci da je nisam realizirala izvan braka :o) I to u takvom obliku o kojem pisu knjige i ispjevavaju se pjesme. Sve one price o alter egu, o drugom ja, o soul mates itd. Been there, done that! No, ima jedna kvaka. Ne traje! I soul mates imaju svoj rok trajanja. I tjelesna strast ima svoj rok trajanja. E, sad, znajući sve to, imajući sva ta iskustva, osobno nemam više potrebu za bliskoscu ni s jednim muskarcem. Recimo, meni si bliskija ti (zbog načina razmišljanja), moja prijateljica, neki prijatelj s kim popričam o nekim stvarima, koji mi se nađe pri ruci kad mi treba, s kojim mogu provesti prekrasan godišnji odmor bez ikakvog psihološkog tereta koji smo donijeli od kuće i koji ćemo kući ponijeti :o) Meni su takvi oblici bliskosti sasvim dovoljni. No, napominjem, da ja i nisam osoba koja dozvoljava previse blizu ikome, niti želi biti blizu drugome. Jednom sam probala i skoro sagorjela i to mi je dovoljno za ovaj život.
To NE ZNAČI da negiram potrebu i/ili želju drugih žena za bliskošću ili sve što si napisala u svom komentaru na moj komentar. Naprotiv. Sasvim sam svjesna da kod drugih ljudi funkcioniraju stvari upravo na način na koji si opisala. NE SMATRAM niti da su drugi ljudi zato manje vrijedni ili zato slabiji od mene ! Samo želim reći da postoje razlike među ljudima i da nemaju svi potrebu za bliskošću niti osjećaju ikakvu prazninu bez bliskosti s partnerom. Hvala ti zato na dobrim željama da nađem nekog dobrog. Međutim život kako sam si ga ja nadalje isplanirala i kakvog ga želim nema mjesta za blizak odnos s muškom osobom. Previše je ispunjen :o) Čemu onda da se međusobno sputavamo kad oboje možemo biti slobodni LOL. Zato jedna jedina rečenica s kojom se neću složiti je "da je šteta da budem sama". Iskreno, najiskrenije - to mi je najdragocjenije postignuće kojeg se neću odreći. A ako, ničim izazvan, u moj život ujaše neki "princ" za odnos s njime postoje godišnji odmori, vikendi, blagdani i ini slobodni dani kada se možemo neobavezno družiti. Ali, nikada više u istom prostoru, 24 sata. To je jedino u što sam 100% sigurna. I vrijedi naravno samo za mene. Drugima ne preporučujem da pokušaju :o)
27.02.2007. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Prvo sam se pitala u kojoj su to drzavi medicinske sestre dobro placene? No nastavljam citati...cekam pitanja, al nacitala se ja dotad ;-)
Dakle odgovor na prvo pitanje - prednost je. I ne zelim privuci muskarca koji na takve stvari gleda kao na prokletstvo.
Drugo pitanje - na koje to ove prostore mislis? Manji grad u Hr, veci grad, selo? Ex-Yu? Europa? Koja? Zapadna, istocna?
Trece pitanje - u 20 i nekoj se uziva i ludira i tulumari kako bise u 30 i nekoj bilo spremno na solidnu i trajnu vezu, dakle odgovor je ne.
Cetvrto pitanje - ne i ne (iako ima takvih stavova ali ne stete nikome osim samima sebi). Ne furam se na gorcinu, nije to moj djir, a losih iskustava imamo svi...
Peto pitanje - ne bih generalizirala, kao i mnoge druge stvari u zivotu i ovo ovisi od niza individualnih uvjeta i pogleda na svijet
27.02.2007. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
nisam ja odavde... osam godina - ti misa - to je onda respektabilan period za procjenu ! Dala si mi novu perspektivu i drukciji pogled - ja sam se zbilja nagledala drukcijih prica i na temelju toga stvorila stav-sto ne znaci da u stavu nema mjesta za update temeljem novih iskustava. Ali-zadrska - ti si unique u mnogim stvarima, pa tako i u toj - svijet je pun zena koje ne znaju bolje nego biti ovisne jer je tako lakse. I jer nisu sposobne drukcije. One nikad nisu imale problem "stiskanja zubiju" dok rjesavaju zbilja teske poslove u zivotu SAME, isto tako nikad nisu imale niti osjecaj BITI SLOBODNA reci, raditi, misliti i zivjeti kako zele. Sve ima svoju cijenu. Biti sama - he he - sta mislis, jednom kad zbilja omatorimo, hocemo li zeljeti imati onu - znas onu ljuljacku za dvoriste, natkrivenu, takvu imaju moji starci, sa cvjetnim uzorkom - gdje dvoje matoraca sjede, pricaju, piju kavicu i gule jabuku i bliski su u sumrak ? I nije nuzno da to bude musko ! Ili cemo pricati online?
27.02.2007. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
JJA...Vidis, u bijednoj i siromasnoj Slavoniji-posebno Osijeku, toliko je nezaposlenih ljudi ( nezaposlenost 33% po najnovijim podacima) i ljudi sa jadno placenim i neplacenim poslovima da ja s pravom smatram posao medicinske sestre dobro placenim. MOja kcera koja ima 21 godinu je pocela raditi u travnju prosle godine, ima placu preko pet somova ovisno o smjenama - sa srednjom strucnom spremom. MOzda je to za Zagreb ili nekog tko radi vani nista, ali za uvjete koje spominjem- i vise nego dobro. I kaze da ce za dvije godine na visu, ne zbog place, nego zbog uvjeta rada i profesije kao takve jer se zeli usavrsavati. Ima bolovanja kad zatreba, godisnji kad upise. Ja sam se radeci u drukcijim uvjetima vukla bolesna na posao jer je bio problem odmijeniti me i uvijek se cekalo potpisivanje dozvole za godisnji - dan prije pol godine najavljenog godisnjeg nisam jos imala potpisano da sam pustena. I ne samo ja - svaki rukovodeci kadar. Pretprosle godine sam najavila godisnji pet mjeseci unaprijed, nekoliko puta, izvadila vizu za USA, karte za avion kupljene - letim utorak u jedan poslijepodne - a meni u ponedjeljak u pola pet jos godisnji nije potpisan i daje mi se najava da cu mozda morati imati radnu obvezu jer nema tko raditi ono sto ja radim. Naravno, nisu mi to napravili jer nisu stoka-ali to je receno. Istina je da sam ja bila jedina osoba u tom razdoblju u firmi od sto dvadeset ljudi koja je radila taj posao, i kad sam trebala dva dana godisnjeg to je morala biti najava na cetiri instance par tjedana unaprijed. I onda je posao podijeljen na druge dvije ili tri osobe koje su bile zbilja dobre i uskocile po potrebi. Da ne govorim o prekovremenim satima i satima koji se nikad nisu placali. MOram priznati doduse da sam deset godina primala jako, jako dobru placu i to uvijek na dan. Ali disciplina je bila celicna i placa je procjenjivana stalno - nije bila rijetkost da se ponekad ljudima smanji ukoliko njihov rad nije zadovoljio ili se dogodila neka veca greska. Prema tome - sutra potpisujem raditi u socijalistickom environmentu neke bolnice gdje se placa dijeli sa drzavnih jasala i svaki mjesec dobijes cijelu i na nju mozes racunati. I imas sindikalne kredite . Ne bih o odgovornosti i tezini rada - svi smo mi odgovorni na svojim nivoima i svaki je rad na svoj nacin tezak.
Kad govorim o "ovim prostorima" mislim na populaciju zena u Hrvatskoj, nije im isto kao i ovima gdje sad zivim. To je jedan potpuno drukciji mentalitet. Hrvatska je u velikoj mjeri jos uvijek patrijarhalna sredina, sa jakim utjecajem Katolicke crkve, a gdje tog utjecaja nema, jos uvijek su na snazi nepisani zakoni koji polozaj zene definiraju na gotovo ponizavajuci nacin. Ako podignes glas i usudis se biti drukcija, pogotovo ako dokazes da si BOLJA onda si kucka. Takvih se muskarci u Hrvatskoj jos uvijek pomalo boje, priznali oni to ili ne. Imala sam slucaj mladog gospodina koji mi je bliska rodbina i do cijeg misljenja inace jako drzim, ne samo da je njegov IQ zavidno visok, nego ima i zivotnog iskustva i uvijek je bio zanimljiv sugovornik. Jednom davno dok je bio momak je rekao - ozenit cu zdravu, lijepu i glupu... Na to ja graknem - BOg s tobom, zasto glupu??????? Kaze on - zdravu da nam djeca budu zdrava, lijepu da se ponosim i da ona bude zadovoljna samom sobom, a glupu - eh - ne pada mi na pamet da se natezem i borim za svoje mjesto u kuci i braku cijeli zivot. Ozenio je zdravu, lijepu i NIMALO GLUPU. Kako mu je - to on zna LLLLOLLLL.
27.02.2007. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da je važno...
Ajme dugog li posta.A ništa,onda će i komentar morati biti dug :-))
Prije nego zaboravim da napišem...
onaj dio gdje kažeš kako je tvoj stari govorio "Gdje je Gazda" me tako podsjetilo na mog dida i moju majku.
On uvijek tako kaže majci:Gdje je gazda?(pritom misli na svog sina)
A moja majka popizdi:Nemam ja gazdu!Ja sam gazda u ovoj kući,ja hranim obitelj.Da je na tom Gazdi na kojeg misli moj dide,svi bi krepali od gladi.
Mislim da se muškarci boje uspješnih žena.Pa i ako nisu uspješne,žene koje imaju čvrst karakter i jasne stavove,koje se ne tope na svaku njihovu riječ i imaju kriterije(a da to nisu dobar izgled,novac i dobar sex,već i nešto u glavi) za njih su opasnost.
Njihov je ego prevelik da bi dopustili da "jedna žena" bude bolja od njih.
Valjda su im još u podsvjesti oni stari obrasci gdje muškarac hrani obitelj,a žena je nezaštićena i poslušna pa eto njih da štite i naređuju.
Meni se takav stav gadi!
A svi su muškarci frajeri kada prilaze "lakoj koki",ali kada vide direktoricu na vidiku odmah nestanu!
Jest da sam mlada,ali svakako razumijem ovaj post!
Vidim i među svojim vršnjacima,al eto navesti ću stvarno banalni primjer,dečke kako pristupaju curama.Ako im je neka cura onako zgodna,hajd i simpatična i sl.,da je nježna i naivna,odmah zaskaču i to direktno.Ako se ti isti zaljube u jednu curu totalno drukčijeg profila:veoma pametna,neumoljiva u svojim stavovima,samostalna i sl. ..mogu proći i godine a da cura ne sazna da se sviđa dečku jer se nije usudio prići.
Priče koje si iznela su žalosne! Tužno je da netko tko je dobar ko kruh,pametan i uporan, čvrste volje a pritom i zgodan,ukratko odlična osoba,ostaje sama.A s druge strane svaka budaletina ima nekoga!No da,nađe lonac poklopac,a kako ima više budala,jasno je da će se oni bolji teško vidjeti u toj gužvi :-)
Ali eto vidiš,došla je i do tebe ljubav!Nije isprve,ali jest..
Samo se nadam da je to sudbina koja nas svih čeka(ne brak pa razvod,nego da u jednom trenutku života naiđemo na osobu koja je prava za nas :)
Eh a možda nije ovaj mentalitet za neke!Eto vidiš ulovila ti Amera :-) i moja je teta nakon toliko godina patnje i lošeg,mučnog braka,sada u penziji upoznala jednog koji je 40 god živio u Americi i eto napokon je sretna!(kasno joj je sreć stigla,ali stigla je ;-)
27.02.2007. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
U bijednoj i jadnoj Njemackoj su isto jedne od u Europi najvecih rata nezaposlenosti, no ja i dalje mislim da je to zanimanje potplaceno. Ja bih njima i uciteljima dala vise. A kao osoba koja nikad nije bila na bolovanju, razumijem i tvoj stav - zapravo cim imas odgovorniji posao tim te teze nepredvidjeno zamijeniti. Na duge staze smo svi zamjenjivi.
Socijalistickih jasli nece biti jos dugo niti u Cro niti u DE. Samim time i postaju sve privlacnije.
Namjerno sam pitala gdje je to "ovdje" jer situacija u Hrvatskoj s obzirom na utjecaj crkve i polozaj zena je aposlutno ista u jednoj njemackoj saveznoj drzavi. ;-) a i u nekim EU drzavama... Po svoj prilici ces znati o kojoj je rijec i koji politicar tj. stranka su zaduzeni za to.
27.02.2007. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
hehehe, ja vjerujem da ću pričati on-line (ako bude pametnih sugovornika/ca poput tebe) do zadnjeg dana života svoga...ali cu isto tako i sjediti na ljuljačci sa cvjetnim uzorkom. jedino što će moju bliskost sasvim ispuniti četveronošci raznih oblika, uglavnom psi. To je moj ideal. Još kakva knjigica u ruci, čaj na stoliću, sunce koje zalazi za brežuljkom, miris jasmina i pjev kosa u predvečerje. Tako si zamišljam svoju starost - kućicu, brežuljak, kosove, čaj imam - još samo trebam nabaviti ljuljačku i četveronošce što neće biti teško - i naravno pričekati još barem 15 godina da zaslužim mirovinu..:o))))
28.02.2007. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...