Praf veliš. Ovo je gotov scenarij za neki novi "allo,allo" po naški. Samo kad bismo imali režisere, glumce i scenariste sposobne da tako nešto snime. No, neću o tome. Naime, sjetila si me svojim postom na šetnju s mojim ex-suprugom malo prije nego je rat počeo i u mome gradu (ili bolje reći sirene jer rata nije bilo puno u metropoli, ruku na srce, što ne znači da nije bilo straha!) Ne znam koliko je moglo biti, možda dva-tri mjeseca još dok nisu počeli stavljati vreće s pijeskom po gradu, dakle prije prvih nagovještaja onoga što će slijediti. Po milijunti put valjda nam je u to doba oboma palo na pamet da počnemo dijetu. Sjećam se, išli smo doma iz kina nakon uspješnog prvog dana dijete. Šutjeli smo, oboje gladni i aktivnog mozga. A onda gotovo istovremeno, telepatski usaglašeno rekli smo: "Čuj, ova dijeta...." - ne sjećam se više tko je započeo, a drugi nastavio: "Da, kakvog smisla ima...", a prvi preuzeo: "Može sutra rat...", i drugi završio: "Hoćemo onda po klopu?!" I nakrkali smo se naše najmilije klope i bili sretni ko prasad. I kad je malo nakon toga puklo i stvarni rat započeo, sjećali smo se te šetnje i prekida dijete i sreće zbog nakrkanih želuca jer, kad je napokon puklo, nismo više bili sigurni kada, ako ikad, ćemo biti sretni kao tada. Život, baš kao i najdraže i najdublje uspomene čine male stvari, obične stvari...buhtle...:o)
16.02.2007. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ja sjecam 93-ce i kako sam se tad klela da ako prezivim te godine derneka da nikad vise u zivotu necu na dijetu. Danas su me pitali jel ta Un dijeta ima veze sa onim Ikarom sto su nam ga tusili u ratu ( za dijasporu prevod-riba u konzervi koja je ostala u steku iza Hiroshime, pa su je odlucili rascistiti i poslati u Bosnu). A sad se sjetih i "bogastva" recepata iz 4-godisnje ratne bosanske kuharice, "nista samo za rucak". Ah, evo me sad ko stari poslije onog rata kad su pametovali a ne znate vi djeca nista! bas sam sad nesto sjetna :-(
16.02.2007. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pošto čitam postove sa zakašnjenjem htjela bih ti reći da je jako lijepo mjesto gdje živiš...iako nisam tip koji bi mogao živjeti u inozemstvu (bila i vratila se, ubila me nostalgija i želja za morem)...a što se ovog posta tiče, mi nismo imali tako teške situacije, ali smo isto svašta radili kao da nam je zadnje...topli pozdrav ti ostavljam.
17.02.2007. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dani
A ja sam danas iz Osijeka dobila turšiju.. Mljac!
17.02.2007. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
Praf veliš. Ovo je gotov scenarij za neki novi "allo,allo" po naški. Samo kad bismo imali režisere, glumce i scenariste sposobne da tako nešto snime. No, neću o tome. Naime, sjetila si me svojim postom na šetnju s mojim ex-suprugom malo prije nego je rat počeo i u mome gradu (ili bolje reći sirene jer rata nije bilo puno u metropoli, ruku na srce, što ne znači da nije bilo straha!) Ne znam koliko je moglo biti, možda dva-tri mjeseca još dok nisu počeli stavljati vreće s pijeskom po gradu, dakle prije prvih nagovještaja onoga što će slijediti. Po milijunti put valjda nam je u to doba oboma palo na pamet da počnemo dijetu. Sjećam se, išli smo doma iz kina nakon uspješnog prvog dana dijete. Šutjeli smo, oboje gladni i aktivnog mozga. A onda gotovo istovremeno, telepatski usaglašeno rekli smo: "Čuj, ova dijeta...." - ne sjećam se više tko je započeo, a drugi nastavio: "Da, kakvog smisla ima...",
a prvi preuzeo: "Može sutra rat...", i drugi završio: "Hoćemo onda po klopu?!" I nakrkali smo se naše najmilije klope i bili sretni ko prasad. I kad je malo nakon toga puklo i stvarni rat započeo, sjećali smo se te šetnje i prekida dijete i sreće zbog nakrkanih želuca jer, kad je napokon puklo, nismo više bili sigurni kada, ako ikad, ćemo biti sretni kao tada. Život, baš kao i najdraže i najdublje uspomene čine male stvari, obične stvari...buhtle...:o)
16.02.2007. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meredith_sa
A ja sjecam 93-ce i kako sam se tad klela da ako prezivim te godine derneka da nikad vise u zivotu necu na dijetu. Danas su me pitali jel ta Un dijeta ima veze sa onim Ikarom sto su nam ga tusili u ratu ( za dijasporu prevod-riba u konzervi koja je ostala u steku iza Hiroshime, pa su je odlucili rascistiti i poslati u Bosnu). A sad se sjetih i "bogastva" recepata iz 4-godisnje ratne bosanske kuharice, "nista samo za rucak". Ah, evo me sad ko stari poslije onog rata kad su pametovali a ne znate vi djeca nista! bas sam sad nesto sjetna :-(
16.02.2007. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Pošto čitam postove sa zakašnjenjem htjela bih ti reći da je jako lijepo mjesto gdje živiš...iako nisam tip koji bi mogao živjeti u inozemstvu (bila i vratila se, ubila me nostalgija i želja za morem)...a što se ovog posta tiče, mi nismo imali tako teške situacije, ali smo isto svašta radili kao da nam je zadnje...topli pozdrav ti ostavljam.
17.02.2007. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dani
A ja sam danas iz Osijeka dobila turšiju.. Mljac!
17.02.2007. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...