Izdaja! Juda je izdao Isusa. Petar je zatajio Isusa. Ja! Ja ga u svakom danu zatajim barem tri puta. Nebrojeno puta ga izdajem. Kaže moj brat koji se opredijelio za protestansku crkvu da kada se obratimo da dobivamo novo srce i tim srcem više ne činimo grijeh. Zapravo padamo svaki dan, ali to on nekako drugačije tumači. Probala sam razmišljati na taj način, ali mi je u životu puno više odmogao nego pomogao. Kada sagledam u sebe…. nisam nezadovoljna. Ne. Ali duša mi liči na vlastiti stan. Čistim, čistim ali stalno je nered. Paučine posvuda. Nakupljena prljavština na raznim mjestima, ona tvrdokorna, ispod ormara koje rijetko dižemo, a kada ih pomaknemo pobrišemo samo ono što se vidi. Zatim dijelovi koje čistimo svaki dan. I svaki dan se ponovo sve razbaca. Navečer, kada pospremam svoju dušu, vrlo sam blagonaklona prema sebi. Lako pronalazim izgovor za svoje propuste i nemare. Za neke stvari nađem mjesto pod tepihom, ostavim za sutra. Idem dalje. Sutradan nešto ispravim, na neke stvari obratim više pažnje, i to je dobro. Ali, one druge stvari koje sačinjavaju nered, kao roba koju moja djeca ostavljaju po cijelom stanu, a meni se ne da pospremati, e tako se ponavljaju i moje pogreške svaki dan. I naravno: izbor! Hoću li odabrati Božje ili ljudsko. I nije mi ljudsko slađe, ali je uvijek lakši izbor. Hoću li mamu voziti u dućan na prvi petak ili ići u crkvu, hoću li tati objašnjavati da ne živi čovjek samo o kruhu kojeg zaradi „svojim rukama“ već i onom drugom djelu, hoću li napokon televiziju izbaciti iz sobe ili ću ostati podložna televiziji i uredno je paliti svako veće mada njen program prezirem, hoću li nastaviti slušati susjeda kako ogovara sve druge susjede ili ga prekinuti i reći što? Ne, biram lakši put, onaj ljudski, negdje odšutim, negdje „odradim“, negdje dozvolim duši da zažmiri i tako svane novi dan.
A u potrebi sam Božje milosti. Svi smo, svaki na svoj način. I silno vjerujem u Božju milost. U rijeke Božje milosti. Ali, kada toliko ištem od Boga, i dobivam obilno, željela bih mijenjati sebe prema svjetlu, a imam osjećaj kao da tapkam na mjestu. Da mi je tijelu postati hram Božji, odreći se sebe da služim bližnjeg, pa da se tako približim Bogu svom. A i tu svaki dan padam…
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život