turopolje-mjesto

petak, 16.12.2011.

Priče iz turopoljske pilane (14)

DIP TUROPOLJE DANAS

Poslije 70 godina postojanja, DIP Turopolje može u svoju osobnu kartu upisati sljedeće podatke:

-Osnovna djelatnost
Proizvodnja piljene građe i parketa.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Proizvodnja
Prerada 30 000 kubičnih metara oblovine godišnje, te godišnja proizvodnja oko 50 000 kvadratnih
metara lamel i masivnog parketa.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Kvaliteta
Prvorazredna, što pokazuje i podatak da se 80 posto cjelokupne proizvodnje izvozi na sve kontinente,
a u prvom redu, u zemlje zapadne Europe.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Izvoz - uvoz
Na konvertibilno područje izvozi se roba u vrijednosti od oko 175 miliuna deviznih dinara, a uvoz iznosi
0,62 posto vrijednosti izvoza.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Tehnologija
Suvremena u svim djelovima procesa, od utovara i istovara trupaca i građe, do svih oblika prerade.
Fizički rad sveden je na minimum.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Produktivnost i zaposlenost
Zahvaljujući modernizaciji, u pojedinim dijelovima procesa, produktivnost je povećana 10 puta, a broj
zaposlenih od predratnih 650, smanjen je na 350 radnika.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Prosječni osobni dohoci
U 1980. godini prosječni osobni dohodak radnika iznosio je 9171 dinar,, što je spriječilo fluktaciju
radnika i ojačalo tim stručnjaka, a svi su oni prijeko potrebni za daljnji uspješan razvoj.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Pravci razvoja
Od proizvodnje poluproizvoda, postupno će se povećavati proizvodnja finalnih proizvoda u koje će biti
ugrađeno više ljudskog rada, a biti će konkurenti i na stranim tržištima.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Samoupravljanje
Samo zahvaljujući razvoju samoupravnih odnosa, moguće je bilo doseći sadašnji stupanj proizvodnje
i organizacije i stvoriti osnovicu za daljnje napredovanje DIP-a.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

-Društveni standard
Uz DIP je niklo novo suvremeno naselje gradskog tipa, u kojem živi 1000 stanovnika, od toga 50 posto
zaposlenih radnika. Godine 1977. sagrađeno je i kupljeno 19 stanova za radnike. 1979. i 1980. rješena
su 34 stambena zahtjeva, a 1981. još devet. U skladu sa željama radnika, stimulira se obiteljska
izgradnja, a potrebni krediti u pravilu se odobravaju u cjelosti. U mjestu je sagrađena i ambulanta za
radnike i mještane Turopolja.

-Osnovno načelo poslovanja
Gospodarski, prvenstveno uz oslanjanje na vlastite mogučnosti i snage.

-Značenje kolektiva
Turopolje se danas ne može zamisliti bez DIP-a, niti DIP bez Turopolja. Iz ove uzjamnosti rađaju se
svi odnosi koji pridonose obostanom razvitku.

-Direktori radne organizacije od 1945. do 1981.
Drago Lučan od 1945 do 1949
Stevo Miletić od 1949 do 1960
Rudolf Sabadi od 1960 do 1964
Andrija Delač od 1964 do 1970
Milan Karaža od 1970 do 1977
Ivan Hečimović od 1978 do 1981

SAŽETAK

Razvojni put DIP-a dug je koliko i njegova povijest. Taj put je imao svojih uspona i padova. Bilo je
godina ada se ulagalo više, a i godina kada se nije ulagalo. Značajnija ulaganja u rekonstrukciju i
modernizaciju, kao što je već iznešeno, započela su prije dvadesetak godina, atraju i danas. Razvojni
put karakterističan je i po tome što je savlađivan korak po korak. Ulagalo se onoliko sredstava koliko
se zarađivalo vlastitim radom, iz neznatnu pomoć sredstava sa strane. Tako da na tom putu nije bilo
megalomanskih projekata, već niz malih akcija, čiji je cilj bio usavršavanje proizvodnog i tehnološkog
procesa, uz povećanje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti. Ponekad se mogao stvoriti utisak
da radna organizacija stagnira, što je bilo pogrešno.Isoravnos takve politike ulaganja potvrđuje se
posebno danas, kada se jasno od strane društva moralo reći da se ulagati u razvoj može samo
onolikosredstava koliko se vlastitim radom i stvori. Danas DIP raspolaže suvremenom opremom u
pilanskoj i parketarskoj proizvodnji, te se ubraja u red organizacija koje su po produktivnossti rada i
ekonomskoj efikasnosti pri samom vrhu u republici. To je istovremeno omogučilo da DIP uspješno
savlada poteškoće s kojima se susreće na svjetskom konvertibilnom tržištu. Perspektive za daljni
razvoj DIP-a su velike, jer počivaju na trajnom izvoru sirovina, koje iznose oo 32 m3 pilanskih trupaca.
Te količine osigurane su iz užeg alimentacijskog područja kojeg čine šume između Kupe i Save, te
šume Žumberka. Godinama izgrađivani korektni poslovni odnosi između ŠG Zagreb, Šumarije Velika
Gorica i Remetinec, ŠG Sisak, Šumarije Pokupsko i Lekenik, ŠG Karlovac,te Šumarije Jastrebarsko,
garancija su da je sirovina za primarne pilanske kapacitete trajno osigurana. To istovremeno obvezuje
radne ljude i stručnjake u radnoj organizaciji da budući razvoj usmjere u oplemenjivanje drvene mase
kroz ulaganje više rada i izlazak na svjetsko tržište s finalnim proizvodom. Kadrovi s kojima danas DIP
raspolaže i odnosi na domaćem i inozemnom tržištu realna su osnova da se tako zacrtani planovi i
realiziraju.

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige, osobna arhiva...)

16.12.2011. u 13:14 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.