turimti

27.06.2011., ponedjeljak

Veni,vidi...

Jutros sam se probudila pametnija. Kažu, a to potvrđuje moj primjer, jutro je pametnije od večeri. Sve što ne stigneš pojesti na večer ostavi u hladnjaku. Tako pametno moje, ujutro nećeš biti gladno.
Gledala sam TV prijenos superfinala B.B.-a i divila se „izvrsnoj režiji“ i naivnosti auditorija kako unutar kuće tako i onoga ispred ekrana.
Posao, san snova je sigurno donio ogromne pare. Šest minuta TV reklamnog prostora puta 60 sec po cijeni 3.125 kn/sec puta nekoliko u danu govore o uspješnom poslu.
Crnci koji su se izložili voajerima 24 sata na dan pobrali su mrvice sa stola. 106 dana plaćenih 1.500 eura plus kesica čaja za mršavljenje i put u Prag autobusom za dvije osobe je isuviše mala nagrada.
Gledanost je bila nikakva?! Nitko nije gledao „crnce“ na dijelu, ali svi su znali sve o svakom.
Ma netko će reći;-Ma kaj, nitko nije gledao?! Mali mi je donio račun za mob tri puta veći od onoga iz vremena kada nije bilio B.B.-a. Samo ispis SMS-a je bio na četiri stranice. Uvijek isti broj, ali ne moj ili njegovog Oca.
S pobjednicom velike igre, Velikog brata, rijetki su zadovoljni.
Jedni, što su im favoriti ranije poispadali, drugi što su se u njenom liku prepoznali, jer do sada im ogledalo nije moglo dati odgovor; tko su, što su i što rade.
U maratonu, pobjeda je ostvarena u zadnje tri sekunde za prsa ispred drugoga. Ulog u silikonske grudi se isplatio. Niks, ruke, grablje, sijeno. Niks diploma,niks klik... Bio je to „performance“ u kojem su mnogi izašli iz ormara, dok su neki konačno shvatili da im je u ovakvom okrutnom društvu kakvo smo htjeli, mjesto pod tepihom ili pod maminom suknjom.
Bitni su postali nebitni, nebitni bitni...
Od malog, velikog beogradskog fakina sa požarevačkom adresom nije se moglo očekivati bolje. Od seljaka sa Balkana, također.
Stvarno, najveće razočarenje za mene je Juda, list naše gore koji je dva minuta ranije ljubio buduću pobjednicu da bi nakon njene pobjede „zaboravio“ joj pružiti ruku i reći:-Ženo, čestitam! Dala si sve, a dobila si tako malo. Nebitno...
Bitno je zato da smo u liku jednog drugog mladića vidjeli kako nije dovoljno živjeti u Londonu sa tipičnom "hrvatskom figom“ u džepu, već treba ići dalje na zapad do N.Y.-a L.A.-a i postati otvoren za promjene.
Odlazeći na Zapad, mnogi su stigli na Istok i do ovih prostora...
Čestitka, Ženi, Majci, Kraljici...
Dokazala je kako Hrvat/ica može na vrijeme stići na Kosovo i reći;-Veni, vidi nebitnih, pobijedih...
Ma, sve je super...

Vrijeme, vreme, vrime je zasvirati i za pas okačiti...

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.06.2011., petak

Karanje...

Karanje...
Jutros sam se probudila sa žaljenjem. I s debelim kašnjenjem od dva dana. Jednostavno, žalim što poslije najkraće noći i najduljeg dana krećemo ka skraćivanju dnevne svjetlosti. Promjena je neminovna.
Na pitanje; kada će doći dan promjena u našim glavama bojim se da je teško naći odgovor.
Puno je Jazovki u glavama, puno je negativnog naboja. Ali kada se opet bolje pogleda ovaj narod je sklon promjenama.
1941. pada ničice kod ulaska Nijemaca u Zagreb, 1943. u Splitu, ali isto tako 1945. slavi pobjednika - partizane u Zagrebu i u Splitu.
Sa suzama 4.maja oli svibnja, 1980. bacalo se po travnjaku Poljuda na vijest o smrti Maršala. U Australiji skidala petokraku s „biloga dresa“, 91. lupalo kopačkom u jaja narodna milicija, slavio 10.travanj i NDH-zija...
Danas bi rekli, čisti B.B. Važno je biti na strani pobjednika ma koje vjere bio & kojeg dresa...

Žalim, žalim, dok god u Splitu goste hotela President bude na suprotnom zidu dočekivala „svastika“, a ne riječi dobrodošlice & želja za dobrim boravkom U „ Tako, Lijepoj našoj“...

Vrijeme, vreme, vrime je karanja...Nije Majka sina karala što ne zna, već što se vadio...
Ovo je zabranjeno,

, ali govor mržnje i skribomanija NE!

- 11:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.06.2011., srijeda

Blagdani...

Blagdani...
Jutros sam se probudila antifašističkog raspoloženja. Tukca sam ispratila na škoj. U trajektnoj luci koja je pala pod navalom turista i“ne/radnika“, blagajn/ic/e karata za trajekte su kolabirale. Bolje tako nego da su kolaborirale. U gužvi pred blagajnom i na gatovima nitko nije mogao za sebe tvrditi da je „peta kolona“. Svi su se trudili doći do karata bez obzira u kojoj su koloni. Svi su bili zaokupljeni jednom željom, otići s kopna što dalje i na što dulje. Zbog izostanka popusta na povratne karte, kupuju se karte u jednom smjeru.

Gužva u odlasku, bit će gužve i u povratku. Iz prostora „Dalvina- Dalmacijavina“koji je pod okupacijom radničke klase ,djelatnici umorni od sakupljanja čepova, otkosa u okolišu s ljubomorom gledaju na putnike što su spojili blagdane, ubacili dane starog godišnjeg odmora i s K-15 zapucali na škoj.
Izvan kolone pred blagajnama, vidjela sam državnog tajnika za ribarstvo kako traži kartu preko veze, a večeras će i ministar Čobanković do škoja kako bi najavio otvaranje radova oko ribarske luke u Komiži.
Daj bože da krene bolje nego što je bilo u Rijeci s burzom ribe. Bilo bi interesantno znati da li je taj projekat još živ. I koliko je ribe prodano na aukcijama? Za sada ribari love u „mutnom“. Traže prava, ali na obveze plaćanja državi i u proračun po „papirima“ zaboravljaju...
22. juna nekada i sada lipnja, digao se narod Hrvatske na noge formiranjem Prvog partizanskog odreda u borbi protiv fašizma. Danas će naslijednici Ustaša predvođeni zdrugom i crkvenjacima obići jamu Jazovku kako bi TV prilogom o tom pohodu bacili mrlju na Dan antifašista.

Split, grad redikula, i vlasti kakvu zaslužuje, doživio je dan prije, sličnu situaciju u tijeku govora dogradonačelnika Jure, ZNA SE tkojeg, Šundova, koji je nakon (čuj) „lapsusa“ ( govorio ono što misli) da je : „antifašizam najveće zlo koje je pogodilo čovječanstvo“. Potaknut nezadovoljstvom prisutnih, tj. nazočnih, živih & preživjelih antifašista, morao je U repesažu dati ispravku kako je mislio na „ fašizam kao najveće zlo čovječanstva“.
E, moj Jure, jabuko sa grane, to ne prolaze ni kod Đure Brodarca...
Dan, točnije pola, već sam preživjela.
Oni koji su preživjeli ONAJ rat & OVAJ, koji ratuju svaki dan sa željom da prežive bez obzira na trud jednih i drugih, znaju razlikovati dobro od zla. Od dobrog i pohotnog župnika, dogradonačelnika od dogradonačelnika, tajnika od tajnika, dobrog od lošeg poslodavca...
Ako ne danas, onda sutra...
Izbori ionako stižu...
U mjesto poljubca i prosipanja vode za sreću, Tukca sam ispratila porukom:
-Smrt fašizmu sloboda (meni) & narodu!
Pet dana...Sve počinje prvim...

Vrijeme, vreme, vrime je blagdana...Blago nama ili kako kažu u Splitu;“ nami“...

Up Date...Jučer, danas, sutra... Šta to beše?!

Konačno nešto za dušu...

- 13:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.06.2011., ponedjeljak

General-no...

General-no...
Jutros sam se probudila bez riječi. Nemam riječi. I da imam tko će ih uzeti za ozbiljno. Nakon generalne probe U Splitu dogodila se premijera u Zagrebu deseta po redu. Pride, gay - parada je uspješno prošla u redu i miru. Glavni akteri su dobili aplauz, policija i zaštitari pohvale, građani zahvalu, jer su učutkali papke.
Lako je sada biti general. General-no...
U Hrvatskoj poslije bitke ništa lakše biti general, izbornik ili pripadnik privilegiranih...Dovoljno je pobiti 10.tak – 12. civila, pripadnika manjine, voziti autobus s vrećama jugo-dinara, malo tamo - malo vamo, prodati naftu smrtnom neprijatelju, osloboditi akumulatore od kiseline, upucati jednu do dvije „zečije“ obitelji, oteti nekretninu, srušiti „Stari most“ da bi se izgradio još stariji, biti predsjednik F.K. Partizan, pobjeći preko Vatikana U Argentinu ili završiti na kakvom egzotičnom otočju...
Ne podržavam javno forsiranje pripadnosti pojedinim skupinama; navijača, stranaka, manjina, sekti, prakticiranje vjere-procesije na javnim mjestima, ustašijade na Bleiburgu, okupljanje u Kumrovecu, mise zadušnice ratnim zločincima, pa ni gay parade...

Ali ako su ugrožena prava manjina, ako društvo, crkva, braniteljske organizacije, rigidno se obrušavaju na njih, podržavam svaku borbu koja ima za cilj ostvarenje tih prava zagarantiranih Ustavom...
Split je dokazao svoj primitivizam kada je izbacio na površinu mora sve one što ni Eko-sustav, kolektor nije htio primiti. Split je pokazao postojanje tanke intelektualne elite, uškopljene političare, slabu oporbu, jaku ruralnu masu i pravog predstavnika takvog stanja u liku i ne/djelu poteštata, Željka Keruma.

Za razliku od katolika podno Marjana, Kozjaka i Mosora, zbijenih oko zvonika crkve Sv. Dujma, stanovnici podno Sljemena, Zagrepčani, bilo purgeri bilo došlje-dotepenci, pokazali su put u Europu. Put koji nije križni, put u Bleibrug, već put tolerancije, razumijevanja, priznavanja prava i potreba manjina...
Protiv sam parada, ali ako imaju za rezultat dolaženja pameti iz guzice -(da prostite) do glave, onda ih treba organizirati češće.
Split i Zagreb k*o oka dva u glavi, pokazali su kako se razrokost liječi. S dobrim očalima Svijet izgleda mnogo ljepše.
Ovoga puta nađen je lijek...Ponuđena je dobra knjiga, 10. Božjih zapovijedi umjesto kamena & župnika koji su bili zauzeti igricama u svom dvoru ili kod susjeda...

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz Mene!
2. Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne pozeli nikakve tudje stvari!

General-no, na dobrom smo putu, bolje je čitati nego se bacati kamenjem...

Vrijeme, vreme, vrime je generalke,- Menjaj, mijenjaj, minjaj...riči, reči, riječi...

Vratilo nam se leto. I Lana...

- 07:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.06.2011., petak

Sad mi je ža...

Adalbert Rebić: Oprostite mi svi koje sam uvrijedio. Jedini nam je put suživot u ljubavi, a ne u mržnji

To je ON. VUK-janje...To smo MI!

Sad mi je ža...

Jutros mi bi ža probuditi se...Sad mi je ža što moram zakoračiti svakog jutra U mrak što vlada ovom zemljom. Ža mi je čovjeka. Ne vidim ga. U šta se pretvori?
U vuka. U krezubog kojota. U čopor... U crnu Udovicu. U miša.
Sagneš se za kamenom, a ON te iz rupe gleda.
Otvoriš televizor, a ON opet tu. Otac četvero djece. Škveranin. Ovoga puta spuštenih ruku, tih, govori skrušeno u mikrofon:
- Ne znam, što mi bi. Sad mi je ža. Ne znam što sam govorio i komu.
Janje. Jučer u grupi istomišljenika bio je najgrlatiji u verbalnom jurišu na sudionike Pride-a. Vuk. Vršnjake svoje djece i njihove majke nije poštedio psovki.
Danas skoro sa suzama priznaje griješku. Veliku.
Nema više vike, - Hebo pedere, lezbijke...Mamu vam vašu...
Ode pos*o!
Ako sud ostane pri odluci, čeka ga godinu dana zatvora. Gubitak posla...Primanja. Sramota za obitelj, a tko zna možda uskoro bodovna prednost kod upisa njegove djece na faks.
Dobitak za društvo. Nadam se...
Policija je privela 130 galamđija. Iz čopora.
Vidjet ćemo koliko će ih završiti U zatvoru...
Za početak je dovoljan i OVAJ jedan.
Za sad mi je još uvijek ža probuditi se.
Kako je teško biti ČOVJEK...I imati muda...
Treba imati muda i stav u ovakvom mraku.

Vrijeme, vreme, vrime je reći;- Sad mi je ža...

- 07:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.06.2011., srijeda

Griješka...

Griješka...
Jutros sam se probudila s griješkom... Nije to bila obična griješka. Bila je sistemska. U grešku se uglavila dva slova „ij“ s točkom, a iza tri... Na jutarnjoj kavi na verandi oli terasi, moja tek pristigla komšinica iz šeher Sarajeva, postavi mi gomilu pitanja.
-Kako to kod vas u Hrvatskoj bez obzira na godine,muškarci hodaju upišanog međunožja?
-Hajd*, kod starijeg svijeta razumijem za izostanak kontrole urina te kod manje djece, ali Sestro, mladi su vam upišani.
- Što je uzrok?
- Sestro draga, ovdje svijet otkako se rodi, upišan hodi. I tako do u duboku starost. Čast izuzetcima. Od malena uče ih u kući, u vrtiću, u školi, na satovima vjeronauke o potrebi da im netko drugi drže nježnik dok pišaju kontra vjetra.

One što iz javnog klošemerla izlaze vlažni, kažnjava pretjerana osobna znatiželja. Dok pišaju jedan pored drugog, dovoljno je da se samo netko oglasi na pojavu novog na vratima:- Pazi, peder!- Eto, Srbina!- Nu, Balije!- pa da se svi okrenu u istu stranu i zapišaju prvog do sebe. I neće stati na tomu. Bacit će rolnu papira, potrčati za novopridošlicom golog nježnika. Samo hitre noge Srbina spašavaju i ostale neznance.

Nije upišanost jedina stvar po kojoj se prepoznaje narod. Ovdje su ljudi iskonski povezani s kamenom tako im pao BREND, rijeđe suhozid. Oni ti za malo, potegnu kamenom na svakoga tko nije po njihovom ukusu. Baciti kamen, pitar zemlje na različitog od sebe, uskoro će postati priznati olimpijski šport na seoskim susretima u Radošićima. Kakva bikijada?! To je za one prijeko, Bosance. U nedostatku posla, kruha i igara, po popovskom učenju, narodu, ne preostaje ništa drugo nego baciti se kamenom.
Tko tebe kamenom, ti njega kruhom, ostaje jedina nada u bolje sutra.
Baciš kamen, dobiješ KRUH, naš svakidašnji. Može i onaj od sinoć iz pekare „Svagi“.
Na žalost, griješka sa „ij“ ili bez, ostat će trajna, ako se ne shvati kako pišanje kontra vjetra nikoga neće usrećiti.
Pa ni tebe; e, moj narode...

Vrijeme, vreme, vrime je kontra „ovakvog“ naroda...

Propovjed za ovu nedjelju glasi: "Idite s Bogom. Ubijte boga u pederima." ( Index)

- 08:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.06.2011., ponedjeljak

Brend-iranje...

Brend-iranje...
Jutros sam se probudila brendirana na katamaranu „Judita“ vezana za gat Sv. Petra. Drito pristigla sa Visa. Kad je riječ o brendu nije u pitanju Brendon iz B.B-a već moj Tukac. Sav ozaren probudio me je poljupcem u oba obraza, šapčući:
-Probudi se draga. Ti si moj brend. Moja Tukica! Ne znam što mu je ali znam da ništa nije popio. U ruci je držao novine s člankom:
-„Novi simboli Splitsko-dalmatinske županije bit će stilizirani suhozid i slogani :
"Dalmacija - vječna inspiracija", te "Dalmacija. Za dušu. Za tilo". Hmm.

-

-Dragi, bit će da sam ja tvoj suhozid. Tvoja vječna inspiracija.Tukica za dušu. Kako mediji objavljuju to je „rezultat jednogodišnjeg rada agencije McCann Erickson koja je posao dobila 2009. na natječaju za 300 tisuća kuna, i otad provela istraživanja na nekoliko tisuća ispitanika, brojne radionice s uglednim stručnjacima različitih struka... Inače, nositelj cijelog posla je Razvojna agencija Splitsko-dalmatinske županije“.
- Jednostavno, Dalmacija poručuje Svijetu :" Ovo je idealno mjesto za život i rad". Nama koji ovdje živimo i ne/radimo, prva javna prezentacija ovog projekta daje naslutiti promašaj poput milijunski vrijedne studije o korištenju Dioklecijanove palače. Ako je agenciji za ova tri slogana vrha brendiranja Dalmacije trebalo dvije godine mogu misliti koliko će još trebati do njihove primjene u praksi. A, turizam kao nositelj napretka Dalmacije nema vremena za studije. Dalmacija traži promjene odmah & sad. Jedini koji imaju vremena su restauratori istočnog dijela Dioklecijanove palače koji godinama rastežu svoj posao očekujući mirovinu ili dolazak kćeri i sinova sa studija kako bi nastavili njihov posao.
-Autori studije tvrde kako suhozid asocira na jadransko podneblje te kako je kao ključni simbol izabran zbog snažne identifikacije Dalmacije i kamena, ali i asocijacija na maslinarstvo, vinogradarstvo i općenito jadransko podneblje. Također, važan argument je i njegova karakterističnost za otoke, priobalje i zaleđe, ali i kao simbol ustrajnosti.
-

Nakon Pride parade na zagrebačko-splitskoj Rivi od vješala kojoj nisam nazočila iz opravdanih razloga (posjeta Komiži), studija bi pod hitno oli žurno trebala dobiti Up Date:
- Dalmacija je idealno mjesto za izgubiti život i umrijeti od nerada, ali & srama! Dalmacija - vječni talac Crkve.
- Dalmacija za Ubit dušu & tilo!
Kakav suhozid, kamen za pod glavu & U glavu!
Za Dom spremni!
Nakon tisućljetnog ne/rada Hrvatska je zahvaljujući popovima & Franji s Pantovčaka dobila ono što zaslužuje; mladež sa isUkanom desnicom & kamenom u ruci umjesto kame...A, za nju nikada nije kasno.
Povijest nas uči da budemo spremni na sve...
Spremni...za brendiranje...

Vrijeme, vreme, vrime ja za pokriti se ušima, (magarećim)...

- 13:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.06.2011., četvrtak

ST-op škverani...

ST-op škverani...
Jutros sam se probudila punog nježnika moga dragoga Tukca. Nisam mu pomogla da dođe sebi, a ni zadnje slike Marijane i Soraje iz B.B.-a nisu mu išle na „ruku“.
U rukama je prilično nesiguran. Dobronamjerni bi rekli sve je u glavi.
Splitski škverani su se pobunili. Oni bi kao „zauzeli“ Škver i ne bi dopustili isplovljavanje novogradnji s dokova. Kojih novogradnji?

Moj bi Tukac kazao; - E, moj Šegviću, sindikalni lideru, di si bija kad je grmilo? Jučer su Tvoje prve susjede iz ex Jugoplastike, Diokoma, plakale odlazeći zadnji put kroz kapiju dok ste Vi škverani obilnu marendu zaljevali crnim vinom, bevandom ili zidarušom na kiosku kod Doma. Tada ste mislili kako će vječno poput „bile boje“ netko plaćati napuhane prekovremene sate, tolerirati otuđivanje; alata i inox materijala. Moglo se u vrijeme socijalizma, ali ne i danas kada za sve postoji mjera, norma, cijena rada i odlična procjena nerada, kontrola odgovornosti...
Nema na sonu više onih para koje su isisavali povlašteni poput vlasnika hotela ex Lava, privilegirani kooperanti, te trenutačna vlast.
Niste se moj dragi Šegviću, pripremili za ovo što Vas čeka. Kralo se i zavaravalo sebe, državu i sve nas. Ako sam ja mogla ostati bez posla na tri koraka od zaslužene mirovine ne vidim razloga zašto se to i Vama ne bi dogodilo.

Pjesma „ Varim“ više ne prolazi, osim kod onih koji ionako ne znaju što je to moderna tehnologija zavarivanja.
Dragi moj Šegviću, došlo je vrijeme kada se svi mi moramo pokriti s lancunom koliko je dug i širok.
Ako to nismo shvatili, ostaje nam nada da će oni kojima nije čista savjest organizirati neki humanitarni koncert ili akciju za sakupljanje crkavice kako bi umirili svoju savjest i na trenutak napunili nam želudac.
Škverani, vrijeme privilegiranih je isteklo...
Pješčani sat je prazan poput Vaših dokova...
ST-op škverani...
ili kako u međuvremenu trenutačna Vlast ipak najavljuje podršku:
GO-škverani!
Di?

Vrijeme, vreme, vrime Vam je isteklo...
U Europu ide onaj tko zna i spreman je raditi & pivat:

- 08:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.06.2011., ponedjeljak

Pa pa...

Benedikt 16...
Jutros sam se probudila manijačno depresivna. Uporno sa strahom pogledom tražim Papu, a njega nigdje. Niđe! Do jučer budila sam se s njim i odlazila na spavanje s jednom molbom;
- Dragi Bože poštedi me ove medijske agresije. Novine nisam kupila, ni radio upalila. Do TV-a u drugoj sobi mi se neda. Muk. Nema ni glasa s ulice iz smjera crkve Gospe od „Kauflanda“.
Mladi župljani su sa župnikom don Antom u Zagrebu. Nisu se još vratili sa dočeka Pape. Nema pjesme i vike ispred crkve:
- Mi smo Papini- Papa je naš!-Papa, mi te volimo! - Sveti Oče, mi Ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo...
- Ništa kontra Benedikta!- Javiii seee!
Kada bi se ipak Sv. Otac javio, pitala bih ga čemu toliki broj posjeta tako maloj državi kakva je Hrvatska?
Nije lako nama laicima, agnosticima, pripadnicima drugih vjera... Treba izdržati. Vjetar iz Vatikana nikako da stane. Što nam on donosi? Glas Thompsona, glas sa sjevera maksimirskih tribina, crne maje iz Vinkovaca, novi Ugovor s Vatikanom..?
Nikako mi nije jasno to crkveno licemjerstvo u „godini obitelji“ pozivanje na stvaranje novog života, a u isto vrijeme zabranjivanje svojim svećenicima brak i obitelj (celibat).
Poruke koje šalje crkva u Hrvata i sam Vatikan; -Čuvajmo obitelj kao zjenicu oka svog, te ukidanje zakona o pobočaju tjeraju me na „kiseli“ smijeh.
Tko je tu lud, zbunjen, normalan?!
A, odgovor na pitanje gore, nikada javno postavljeno Papi, stigao je vrlo brzo u SD-i kroz umotvorinu uvaženog crkvenog kolumniste Ivana Ugrina.
Crkva i HBK, koristeći proces proglašenja blaženim kardinala Stepinca kao povod za dolazak Pape, neuspješno sakriva stvarni razlog posjete:
- U izbornoj godini to je davanje podrške Vatikana desnici i sadašnjoj Vlasti (HDZ-U).Ugrin to nedvojbeno potvrđuje svojim pisanjem:

...“Najzanimljivije je očito nabrajanje koga sve neće biti s Papom. Na toj listi među inima je predsjednik HNS-a Radimir Čačić, njemu je važniji tenis u Roland Garrosu.
I njegova desna ruka Vesna Pusić mora na „neodgodiva“putovanja u Sloveniju i Italiju. Veliki IDS-ov katolik Damir Kajin će u nedjelju, na Dan Gospodnji, radije obrađivati vinograd i masline nego na misu. Zato ti kršćanski hrvatski puče, koji si blagoslovljen Papinim pohodom, dobro slušaj što ti govori Kristov namjesnik na zemlji.
I ne daj se za koji mjesec zavesti kad budeš glasovao na izborima. Jer, gore nabrojeni neće se libiti raskinuti ni ugovore s Vatikanom, niti izbaciti vjeronauk iz škola, niti ukinuti porodiljne naknade..., sve ono što ide u prilog obitelji koja je temelj Crkve i društva, i radi koje Benedikt XVI, ...došao u posjet našoj zemlji s molitvom
“Bože, čuvaj Hrvatsku!“
A, tko bolje čuva ovu i ovakvu Hrvatsku od Crkve & HDZ-ea?!!!
Lud, zbunjen, normalan...

Vrijeme, vreme, vrime je izbora; ONI ili MI!Javiii (te) seee...

- 07:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.06.2011., nedjelja

Grafiti...

Grafiti
Jutros sam se probudila s lancunom preko ponistre. Izložila sam svoju intimu svijetu. Kao da čujem susjedu:-Pazi na čemu ona spava i čime se pokriva. A, lancun k*o lancun. Nije bijel, šaren je.
I Split naš je šaren. Grafit do grafita. Grb Hajduka i poruke o vječnoj ljubavi pokrivaju zidove, pročelja zgrada, krovove, autobuse, leđa i guzice mladeži...
Meni, staroj članici Dinama iz vremena kada se godišnja članarina uplaćivala u Haulikovoj 6. to i nije baš po volji.

Ali pokušavam se staviti U kožu ; Židova, Srba, Muslimana-Bošnjaka, Slovenaca, Roma-Cigana, ostalih Hrvata, građana ovoga grada, te onih drugih, druge seksualne orijentacije koji svaki dan moraju proći pored ispisanih poruka, „glasa“ naroda (Vox Populi), glasa mržnje...

I to mjesecima traje bez intervencije; Grada, policije, inspekcije županijske, državne...
Dakle, Grad, Županija, država Hrvatska isto misle kao narod koji je uzeo u svoje ruke crni, plavi, sprej i izrazio javno svoje mišljenje.
Samo u rijetkim trenutcima poput utakmice Hrvatska- Gruzija na Poljudu kada se vrijeđao HNS i Vlatko Marković, u bližoj prošlosti bivši premijer Sanader, te sadašnja premijerka Kosor, odgovorne službe i osobe su reagirale promtno.
Hoću reći; ŽURNO! Skidali su se lancuni s pogrdnim porukama iznad nadvožnjaka, iznad tunela u Dubrovačkoj ulici...
U državi koja podržava nejednakost, neravnopravnost pred kadijama ovo postaje normalna pojava.
Zato je normalno da se Poljudom šepuri 50.-tak nabrijanih Vinkovčana u crnim majicama i ustaškim poklikom:
-Za Dom spremni!
Odgovorni za red snimit će izgrednike, ali neće ništa poduzeti da se oni kazne.
Normalno, ONI su domoljubi.
Slika vašeg automobila pogrešno parkiranog nakon uklanjanja, koštat će vas 850 kuna.

-Orie, pazi metak! Hvala Thompsone!

-Hajduk živi vječno!
-Mržnja na ovim prostorima još & više...
Grafita mi mog...

Vrijeme, vreme, vrime je pismenosti. Tko piše, zlo ne/misli...

- 07:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2011., četvrtak

Oj, živote...

Oj živote...
Jutros sam se probudila pokisla. Balkonska vrata širom otvorena. Ciklona je učinila svoje. Donijela je kišu u moj krevet. Rotterdam, Haag i TV prijenos dočeka ratnog zločinca Ratka Mladića donijeli su sjećanja na prve ratne dane u Sarajevu. Sjećanje na njegov glas u eteru i naredbu podređenim vojnicima da nas granatama unište te „razvuku nam pamet“.

Oj, živote...
Gledam Haag, gledam rušenje Grada na „Yuo Tube“ i vrtim film. Gori kuća na uglu Kralja Tomislava i ulice Danijela Ozme. Gori dom glumca Josipa Pejakovića* (autor monodrame: Oj živote..). Ljudi u posljednji tren napuštaju dom sa stvarima na brzinu pokupljenim. Iza njih sve u plamenu, u rukama kašika za cipele i ključevi od stana.
U glavi film.
Sa balkona sklanjam Majku. U dimu, prašini, razaznajem u njenoj ruci metlicu kojom pokušava očistiti uništeni balkon. Oko nje, nigdje simsa, okvira prozora, balkonskih vrata...Na asfaltu jutro će pokazati tri kratera od 155-tice i rep jedne ne eksplodirane granate, zabijene u temelje zgrade...
Gore ulice, gori kvart do kvarta...

Oj, živote...
Sredinom svibnja 1992. u podrumu 200 metara od Predsjedništva i 100 metara od Josipovog doma u plamenu, književnik Avdo Sidran i njegova kćerka Miranda čekaju prestanak minobacačke paljbe s brda...
Krajem svibnja 2011. Avdo će do Beograda, Ratko iz... Do Haaga. Na aerodromu Roterdam, dočekat će ga kao državljanina BiH, veleposlanica iz Sarajeva, Miranda Sidran.

„Čovjek“ u hangaru na aerodromu časka ruku pod ruku s veleposlanicom. Pita Mirandu za zdravlje, za Avdu, tvrde novinari, te kako se živi u Sarajevu, zašto kasne penzije, jel netko u njegovoj kući u Pofalićima?...
Neki fin „čovjek“...
Miranda k*o svaki merhametli domaćin iz Bosne, ljubazno odgovara pratiće starinu do helikoptera. Možda i do Haaga. Radi sigurnosti, nikada se ne zna.
Obećava da će ako mu što bude trebalo, žurno „poslati“ u Haag. Ljudski je...
Teško je biti i ostati; čovjek-čovjeku, čovek-čoveku, covik-coviku...
Čovjek, kako to gordo zvuči...
A, može se...