U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u Sarajevu na „red carpetu“ u sobi ispod stola. Hm, težak dan obilježen Ćaršijom i brdom piva u zoni za koju kažu da ne drži alkohol. Pametni ljudi gledaju samo kakve je boje boca. Ako je zelena, može, more, mere oboje. I tako nekoliko puta. Bez Slovenaca u društvu stala bih na pola puta. Ovako u društvu još uvijek pod dojmom da Hrvatskoj u Makarskoj živi i radi genijalac, gastarbajter iz Ljubuškog ( BiH), novinar (?) i urednik glasila Makarske, Ivo Ćurković, protivnik jednodnevnih posjeta-turista iz BiH na Makarskom primorju, moje ogorčenje sam pokušala zatomiti ogromnim količinama piva. Svako potezanje boce piva me podsjećalo kako bi mi dobro došao umni Ivo za odlaganje boce. Četvrtasta, bradata glava ( skužajte ovo nije rasizam, ksenofobija, fašizam, to je od dragosti...) tako bi mi dobro došla.
Nakon n-zelenih zidaruša kako nema mora, a sila Boga ne moli, „piškila“ sam u parku iza kantuna, prvog ugla, Dalmatinske i Titove ulice. Šljunak pod nogama, žubor vode, miris zalutale smokve, dašak toplog zraka, zvjezdana noć, obližnji red carpet i završetak SFF-a podsjetili su me da neizostavno u petak na neradni dan u RH, dođem U MakarskU. Ako može Ceca Aleksić, mogu i ja. I Tukac dodaje poput 4M;- Idem i ja?!. Kaj god! Bar mogu leći i potiho pustiti vodu kad već ne mogu u moru...
Poslije „piša“, lakše se razmišlja. Makarska može pričekati, ali Angelina Jolie & Brad Pitt ne čekaju. Vidjela sam ih & oni mene. Ali ne tamo u parku nego ispred „Narodnog pozorišta“ tik do crvenog tepiha.
Gledajući ih, pade mi na pamet stara ratna kletva:-Dabogda ti kuća gorila na CNN-u! Danas važi ova druga:
-Dabogda te posjetila Angelina Jolie!, jer njeno pojavljivanje u javnosti najčešće se povezuje s kritičnim, ratnim mjestima i ubogim ljudima.
U Hrvatskoj važi nešto slično; -Dabodga ti Jadranka Kosor na HRT saljevala beton i bacala kamen temeljac za kuću koja nikada neće biti sagrađena!
Red carpet može izdržati svašta, TV također, živ čovjek čak & više...
Ćurkovića Ivu, Jadranku & Sanadera, Bracu & Seku, Angelinu & Pitta...
Vrijeme, vreme, vrime je za dobar burek. Sve su pite pitice, samo je burek pitac!
P.S.
Sretno se vratio kući,generale & prijatelju, Jovo!
Bilten Jutros sam se probudila s „biltenom“ u krilu. Nije to bilo kakav bilten tipa biltena politbiroa, CK SKJ-e, Općine, nekadašnje nam države. Ovo je bilten medijskog žutila koji svakog dana u svakom pogledu vijestima dopunjava scenarij novog nastavka filma u Hrvata: Glup, gluplji, nu mene...!
Vijesti bez navoda izvora na svim e-portalima liče jednojajčanim blizancima nastalim uz Božju pomoć i zakona nam dragog ministra Milinovića...
7:25 Barba Luka je odšetao do WC-a.
7:35 Barba Luka se vratio u sobu KBC-a Split
8:30 Novinar SD-e postavio pitanja L.Bebiću
8:31 Intervju završen
9:00 helikopter na heliodromu u pripravnosti ukoliko se Barba Luka odluči ići u vikendicu. Do tada, izdao je naredbu:-Čuvajte mi mandarine!
10:00 Milanović je na konferenciji za novinare rekao nešto pametno. Ne bih znala ponoviti.
11:00 Ivo Sanader je odgovarao na pitanja inspektora sa DA & NE. Jedni tvrde da je smršao, odvjetnici kažu da nije.
11:55 Čehok u pritvoru, Čehok iz pritvora
12: 00 U Londonu ispred kuće umrle Amy obožavatelji plesali cijelu noć
12:30 Dragan Paravinja nije rekao ono što bi zadovoljilo inspektore. Ako ovako nastavi biće prisiljeni nakon šest mjeseci izbaciti ga iz zatvora.
12:45 Balvanijada na Kosovu
13:00 seljaci na cestama, Imoćani na smetljištu, Lizt i Mahler u HNK Split, RNK Split u Dugopolju, Hajduk u G.B.,
14:00 Ubica iz Osla pozdravlja hrvatsku desnicu
18:00 TV Dinamo-Helsinki
18:30 Maja Morales u Beogradu, Simona Gotovac u Zagrebu
19:00 Kukoč na golfu u Stobreču
19:15 Dnevnik jedan od tri...
Ne, ne mogu više „čitati“ bilten...
I, ovo je previše...
U Splitu promovirano 38. doktora znanosti. Najviše na ekonomiji. Blago nama.
Bože čuvaj Hrvatsku od samih Hrvata...
Za one u BiH i na Kosovu neka brine; žena, majka, kraljica...“bižuterija“ i Jelena Rozga
Vrijeme, vreme, vrime je „bolnog“ ispiranja mozga. Blago onome tko ga nema...
( Prenosim s Index-a, M.M.S.)
„Gosti koji su višak“...
...“Ovaj ljigavi naslov potpisuje urednik samog makarskog tjednika, izvjesni Ivo Ćurković, a list je vlasništvo Grada Makarske. Urednik tjednika je također, čudnog li čuda, HDZ-ovac. Kad si takvih impozantnih referenci, nije teško napisati ovakve stvari : "Bolji je jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura ili njih nekoliko stotina ili tisuća koji vikendom dolaze iz BiH na jednodnevne izlete. Turizam je na ovaj način u problemima. Radi se o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati..."
A, U „Makarskom primorju“, glavni urednik Ivo Ćurković ovim dokazuje kako je to pisati “bez mozga“ ili se pak varam...
Up Date... Predsjednik Republike Hrvatske je putem svoje stranice na Facebooku snažno osudio Ćurkovićev članak te još jednom naglasio kako je 'u Hrvatsku dobrodošao svaki gost' te da većina Hrvata ne mjeri goste po njihovom imovinskom statusu.
- Čitam, neki s prezirom i omalovažavanjem, gotovo rasistički, govore o turistima-gostima iz susjedne BiH. Svaki je gost dobro došao u Hrvatsku, posebno prijatelji iz BiH. Uživajući u ljepotama Hrvatske, šire prijateljstvo, stvaraju nova poznanstva, ali i jačaju naše gospodarske rezultate. Ovdje većina ljudi ne mjeri goste samo po tome koliko im je debeo novčanik. Zato, dobro došli dragi Bosanci i Hercegovci! - navodi predsjednik Josipović u statusu na Facebooku. IVO ĆURKOVIĆ, autor spornog članka "Gosti koji su višak" u tjedniku Makarsko primorje, najavio je u razgovoru za portal iz BiH bitno.ba kako će tužiti sve koji su ga nazvali fašistom te kako se iza cijele pompe skriva konkurencija koja je članak podigla na veću razinu.
Ćurković smatra kako su ga svi krivo shvatili te tvrdi da nije htio prozvati Bosance kao "nepoželjne" goste na hrvatskoj obali koji se ne mogu izbjeći.
"Tekst se odnosi na stanje u makarskom turizmu i probleme koje imamo, a jednodnevni izletnici iz BiH uzeti su samo kao primjer,", kaže Ćurković u razgovoru dodajući kako ne misli da su posjetitelji iz BiH loši ljudi kao i da ne misli da ih je uvrijedio.
"Oni su dobrodošli", tvrdi danas Ćurković dodajući da o istim problemima kao i on u tekstu govore i u hrvatskom ministarstvu turizma. „Glupi Bosanci“ kao trebali bi progutati ovu priču za malu djecu. E, moj Ivo, Nije Majka sina karala što ne zna, već što se vadio...
Ako ovakvi rasistički ispadi prođu nekažnjeno bilo od HND-a bilo od nadležnih organa nebi me čudilo da za koju godinu kakav revnosni Makaranin poput Beverika ne siđe na plažu i kalašnjikovim pobije turiste iz BiH. A, možda se dogodi i obratno.
A, ne baš tako davno, 1963., 1964. nakon potresa jedini gosti na tom i takvom primorju su bili gosti iz BiH dok su im domaćini bili očevi i majke današnjih "junoša" hrvatskih nacionalista i rasista.
Ustašluk živi vječno! Smrt fašizmu-sloboda narodu.
Živio Dan ustanka 27. jula/srpnja u Hrvatskoj & Bosni i Hercegovini!
Tamo daleko, iza... Debilizam... Jutros sam se probudila ispred „ ex Mujine pećine“. U rukama tisak SD-a.Trljam oči, gledam jednim okom u tabelu lijevo, drugim okom u desno postavljenu. Između, otvor zaštićen ukrajinskim željeznim armaturnim rešetkama. Lijevo piše „Jurina pećina“, desno „ Mujina pećina“. Zajedničko za obje tabele je ONO iza rešetaka, „pećina“.
Čista zbunjoza poput susreta u Ravnim kotarima sa tabelama „Islam Grčki“ & „Islam Latinski“. Poznavajući stupanj obrazovanosti Hrvata bila sam iznenađena činjenicom da su neka naselja mogla dobiti takova imena. Čuj; Grčki, Latinski pa uz to još Islam.
Nekako mi je jasno kad netko kaže; Jure & Boban, Thompson & Herceg Bosna, Pula & Čavoglave, Rojs & Rojs, Seka & Braco, Isus & šleper kocke šećera, ali ovakvi dueti ni na kraj pameti mi ne padaju.
Zato, kiša pada...
Nema te kiše, vode koja može odnijeti tako debeo talog gluposti, decenijama, stoljećima nataloženim na ovim prostorima.
Pismeni Kaštelani iz pripizdine iz Labina, ne onoga iz napredne Istre, vengo kaštelanskog zaleđa, rekli su povijesno;-NE!
Nije ova „Mujina pećina“, svjetsko priznato nalazište neandertalaca i oruđa starog 45.000 godina poznato pod tim imenom već pola stoljeća, nije to domaja nekoga tamo balije, Bošnje ili ne daj Bože Turčina ili pak proroka Muhameda.
Ona je Jurina.
Od jučer, voljom naroda „pećina“ ima da se zove „Jurina“. Ma, ke, kakva „Mujina“.
Važno je da žitelj Labina, Davor Ivković, lipog hrvatskog imena, sada kad prolazi pored špilje (pećine) osjeća titraj srca.
Ono malo obrazovanih i stručnih Hrvata u zemlji debila, švercera šećerom, deviza, u zemlji kamionđija, konobara i sobarica izgubilo je još jednu bitku. Bitku da prave stvari nazovu pravim imenom.
Debilima, ništa ne znači promišljanje struke i načelnika općine Ivana Skelina koji tvrde kako na ovim prostorima osim Mlećana nikada nije bilo drugih osvajaća ala Turaka. Načelnik govori kako je ime moguće nastalo zbog rojeva muha koje Labinjani inače nazivaju „muje“, te da je jedina poveznica s Jurom mogla nastati zbog toga što se pećina nalazi na posjedu istoimenog vlasnika.
Što će na sve ovo reći, Državni tajnik za turizam, IVO MUJO nije mi poznato. Ali s obzirom na epidemiju debilizma u Hrvata nije isključeno kako će slijedom gornjeg ponašanja žitelja "Lijepe naše", tajnik se odreći prezimena MUJO i solidarno uzeti novo, čisto hrvatsko ime, JURE. Prije podne IVO, poslije podne JURE. Da se Vlasi ne dosjete. Ne daj Bože & Islamisti.
Zatvorimo pećinu (špilju) blindiranim vratima kako debilizam nebi izašao.
Stander od Doboja Mujo & mi konja za trke imamo!
Za pećinu spremni!-moj Jure.
Jutros sam se probudila u teatru. U HNK-a. U hrvatskom narodnom kazalištu. Glavne uloge su odavno podijeljene. „Hamlet“ u Banovini, Ofelija u Gradskom vijeću, Fani na Hvaru, Mucalo u fotelji, publika na galeriji. Na redu je Splitsko ljeto. Zapala me je nezahvalna ali uvijek dobro plaćena uloga statiste. Nakon prozivke odvedena sam na „Kenjaru“ nešto istočnije od kultne kavane „Tri volta“ da bi završila na „Carrarina poljani“. Našetala sam si se.
HNK Hajduk sam namjerno zaobišla na Poljudu. Na Rivi Franje Tuđmana u pravoj sačekuši dva dana se sudaram sa igrokazom „100 godina Hajduka“ i njihovim dugom od 50. milijuna kuna u 2010.
Puna mi je kuća baluna. Na stotine žutih teniskih baluna. Pun mi je kufer igara...
Na Prokurative je stigao Goran Bregović i orkestar za vjenčanja i sprovode. U kaletama kroz otvorene prozore dopiru stihovi o smrti Smail-age Čengića:
...„Harač, harač, rajo, treba!“
Tu kukavne jauk raje:
„Hljeba, hljeba, gospodaru; ( hrvatski prijevod: kruha, kruha, HDZ-U...)
Ne vidjesmo davno hljeba!“...
-Jedite kolače, poručuju naduti „pauni“ s Markova trga i belog Zagreb grada.
Iz ACI Marine vapaj „gladnih & žednih“:- Pičke, pičke, ne vidjesmo davno mlade pičke!
I obrijane. Swarovskim kristalićima ukrašene. Kad nema hrvatskih dobre su i Tuzlanske. Mogu i Slovakinje. Njihova „píča“. Hrvatskom cariniku ionako je svaka ista... -Što imate za pokazati (prijaviti)?
Najteže mi je pronaći EXIT. Izlaz iz sadašnje situacije ne vidim ni uz pomoć tri TV nacionalne kuće; HRT, RTL, NOVA.
Nebitno!
A, ljeto, leto, leti li leti...I, švicarac...
Vrijeme, vreme, vrime je rukovanja. Stavite prst u šupak, onako Lički da oproste Mraović i Milinović.
56. ili 57. Splitsko ljeto / Raspored izvedbi
24. 07. Subota 21:00
Sustipan Ivan Kovačić: Smij i suze starega Splita
25. 07. Nedjelja 21:00
Sustipan Ivan Kovačić: Smij i suze starega Splita
25. 07. Nedjelja 22:00
Mejrema Reuter: Narod i ljubav
Muzej grada Split – Papalićeva palača
26. 07. Ponedjeljak 21:00
( Dom kulture “Kristalna kocka vedrine” - Gradsko kazalište Sisak / Zijah A. Sokolović)
David Harrower: Kos
Carrarina poljana
26. 07. Ponedjeljak 21:00
Saul Dibb: Najbolje od 57. Festivala igranog filma u Puli - Vojvotkinja
Ljetno kino Bačvice
26. 07. Ponedjeljak 22:00
Mejrema Reuter: Narod i ljubav
Nebitan si... Jutros sam se rano probudila što i nije bitno za ovu priču. Nebitno je.
Veliki sin, maloga naroda (Popis 2011.) ex premijer, Ivo Sanader, svršio je u ženskom dijelu zatvora Remetinec.
Ivo Sanader, domovine sin, također je nebitan.
Nebitna je i njegova nasljednica, Jadranka Kosor, žena, majka, kraljica popaljene i opljačkane nam zemlje.
Ovom malom narodu velikih biračkih sposobnosti bitno je samo jedno: NOVAC!
Naš novac. Bajiću, traži se bitan odgovor na pitanje: -Di je naš novac?!
Sve ostalo i svi ini su NEBITNI.
Vrijeme, vreme, vrime je znati što je bitno, a što nebitno...
Ljudovanje... Jutros sam se probudila na „Petru Hektoroviću“ oli „Hektoru Preradoviću“ kako brod za Vis nazivam nakon dvije „ Karlovačke“ zidaruše. Za razliku od mene Ruža Tomašić, u uniformi kanadske policije, žena od Maglaja ( BiH), probudila se na motoru američke policije.
Obje gledamo na Split s različitih razina. Ja sa druge palube, ona s gata Sv. Petra i posuđenog motora.
Lijevo Uvala baluni, ACI, Grašo, Labud, na vrhu Marjana još uvijek hrvatska trobojnica bez žutih zvijezda, rika žednih iz ZOO vrta, Riva s vješalima i poderanim tendama, „sjena“ budućeg kipa velikog Tuđmana, smaknuta kamena ploča posvećena talijanskim partizanima „Garibaldi“ s Biskupske palače i okačena na zid dućana„ Sve po 8 kuna“. Isusa mi...
Split, panorama, ludilo... Split, grad slučaj, slučajno Grad , kako reče jedan ovdašnji novinar.
U petak brod poluprazan. Za ministra turizma brod bi bio polupun. Stvar ukusa.
Struktura putnika; pola ih je sa škoja, polovicu čine; Slovenci, nešto Engleza, po koji iz Srbije, nekoliko hrvatskih obitelji s kontinenta...
I, moja malenkost. Na drugom kraju broda stara Majka, moja sveki. Ide se u susret Tukcu. Brodska karta je dosegla 54 kune po glavi bez obzira jel se radi o čisto hrvatskoj okrugloj izbrijanoj s lančićem oko vrata ili je šiljata, kockasta k*o stvorena za bocu piva. Jedino škojani idu s popustom.
U brodskom restoranu za susjednim stolom obitelj na odmoru; otac, majka, kćer i sin. Svako sa svojim mislima i mobitelom u ruci ili na uhu. Skroluje se, šalju poruke, pregleda pošta. Muk. Međusobna komunikacija ravna mirnoj površini mora.
Tko se prvi uputi do WC-a ima zadaču glumiti konobara:-Ženo, što ćeš popiti?
-Cedevitu.- Tata, meni slaju - poručuje desetogodišnjak. Mala od nekih 13.- 14. godina će Red Bull. On će se zadovoljiti limenkom „Karlovačkog“ piva.
Piju, srću, podriguju. Ima i prdeža.
Inače, muk... Nema ljudovanja.
Sjetim se nekih starih vremena. Na komandnom mostu „Cota“-„Vuka Karađića“, danas „Bartula Kašića“, putna mjera od Splita do Visa u društvu kapetana Slavića bila je karton limenki. Dok se nazdravljalo za sretan put i ugodan odmor, sin mi je držao kormilo.
Bože, kakva ćakula...Put od dvije i pol ure nikada kraći.
Jednako tako je bilo u dane povratka s odmora. S komiškim ribarem Inčulom okorjelim hajdukovcem koji nije propuštao „Trofej Marjana“ put se skraćivao gajbom piva.
I ćakulom. Onako s nogu uz šank.
Danas nema ljudovanja. Samo mobiteli, tableti, računala...
Lipu rič je teško čuti. Ni riječ. A da ne govorimo, reč...
E, moj rahmetli, Zuko Džumhuru.
Di je nestalo ljudovanje?
Zakoni... Jutros sam se probudila zabrinuta zbog jednog pljačkaša pošte u Splitu. Evo, prošlo je više od 48. sati kako je „turista“ uljudno ušetao u splitsku poštu u ulici K. Zvonimira i od tamo izašao bogatiji za deblji bunt novčanica. Snimak nadzornih kamera pljačkaša bi trebao poslužiti kao putokaz do osumnječenika.
Snimak svojom kvalitetom dovodi u sumnju u dobre namjere isporučitelja sustava za nadzor. Čudno je što se dopustila ugradnja ovavog neprimjernog sustava koji pokazuje da je ovdje riječ o „uzimanju novca“, a ne o zaštiti objekta. Danas će sanitarna zatvoriti ugostiteljski lokal ako na vratima nema spiska svih potrebnih sanitarnih komponenti, a ovdje se instalira sustav koji moze zadovoljiti samo formu, ali ne i sadržaj. Država k*o država, forma stvorena za krađe...
Trebaju se dogoditi tragedije da bi se utvrdilo kako je taj sustav postavljen na krivim temeljima.
Kornati, generali, ex presidenti, tajkuni ovi oni, uhvaćeni-optuženi pa pušteni u nedostatku valjanih dokaza i nemuštih optužnica, nestanak Antonije Bilić ili mladića iz Rijeke pokazuju svu nekompetentnost odgovornih osoba i nedorađenih zakona.
Potencijalni silovatelj i ubica, Dragan Paravinja se naziva „monstrumom“, ali za sve one koji tako misle mogao bi na kraju biti „genije“.
Čovjek se igra sa sustavom ne jedne već tri države. I ima pravo. Država koja godinama ne može ili neće privesti pravdi Merčepa, Brodarca, koketira s Glavašem, baca tužbe protiv Kerumu u zastaru, trpi rasipnost Sanadera, čije pravosuđe vode bezlične osobe stranački kadrovi, ne zaslužuje bolje.
Možda kip propalom projektu na vrh Mosora tako da ga ovi s juga ne vide, a oni otamo da ga zasipaju cvijećem.
Vrijeme, vreme, vrime tripartitno... E, a zakoni...Muljaj me nježno...
Kocka šećera... Jutros sam se probudila iz čiste zahebancije. Prvo što mi je palo na pamet ne tako teško, jer ipak sam ja jedna mala Tukica, da bacim pogled kroz ponistru put Marjana i na istoimeni hotel. Isusa ti, još uvijek se vije trobojnica ovoga puta sa šahovnicom. Ništa od kipa Isusa. Mislila sam da će poteštat grada „Slučaj“ oli Splita preko noći uz pomoć dragovoljca zidara iz Ogorja podići kip Isusa visokog ki 25. Keruma.
Ništa od toga. Samo kocka šećera, glava šećera uz pravu tursku kafu učini me sretnom. U rukama novina i ukoričene sise Nives Drpičke i Soraje Vučelić.
Do generala Kruljca, pulena ex prezidenta Mesića nisam došla. Čovjek je završio u pržunu. Hrvatska je rođena s defektom kašnjenja. Svijest o potrebi normalnosti dolazi kasno ili nikako i uvijek pod pritiskom iz vana. Generala su pritvorili zbog nečega o čemu se znalo i prije nego što će stati na čelo hrvatske bojne.
Hebiga Mesiću!
"Adriachem" ide u stečaj. "Željezara" na parcijalnu prodaju. "Ivo Lola Ribar" i "Končar- solarni" pali su pred naletom „slobodnih zidara“... Ima li što pozitivno u ovom Gradu osim Isusa & Keruma?!Ima, N.N. ( 28) diplomirani ekonomist, nezaposlen, pozitivan je na HIV test...
Čista pozitiva...
Bolje TBF nego TBC...
Vrijeme, vreme, vrime je iskupljenja. Dragi Bože, pošalji mi još koji šleper(kocke) šećera.
U pomoć... Jutros sam se probudila s maskom na licu. Zelena šminka i dvije fete kukumara na oba oka prestravile su mog Tukca. Umjesto želje za dobro jutro dočekalo me je njegovo grleno pozivanje na Boga, Isusa i pomoć da me dozovu pameti.
-Pa Tukice moja, je si li ti normalna?
- Ne!
-Vidiš da sam u horizontali...
Na radiju KL slušamo don Ivana Grubišića u emisiji „Kvarat pameti“.
Tema, splitski poteštat, Kerum i njegova ideja postavljanja na vrh Marjana kipa Isusa većeg i od najvećeg, onoga u Rio de Janeiro.
Postavit će ON; Tuđmana na sred Rive, Papu na Žnjanu, IV. Gardijsku u pričuvi, Isusa na vrh Marjana, Fani na Prvoj vodi, brata joj u kafiću do vrata stranke HGS, Punicu u Visu, Sanadera posjetiti u Remetincu, Smoju ostaviti u ropotarnici, a nas poslati u 3(tri) P.M.
To je Split. I Splićani od Ogorja...
lijevo Hotel, desno Joker, može & obratno...
U pomoć, dragi Bože, spasi nas vozača šlepera, trgovaca šećerom, samoukih kipara i njihovih mecena...
Reci koju pametnu...
Vrijeme, vrime, vreme je dolaska pameti. Opameti s moj dobri Splite!
Carpe diem... Jutros sam se probudila na Facebooku. Face to face sa starim prijama. Bolje tako nego s tvrdo ukoričenim „book“-om ispod glave i bukom upaljenog autobusa parkiranog ispod prozora.
Draga prija objavljuje narodu kako je ispucala u Komiži stari godišnji odmor uvezan u blagdane i da se sprema na posao. Dio novog odmora će koristiti krajem mjeseca, nešto za Božić, a ostatak će opet sačekati narednu godinu i tako drage blagdane što ih dade naša borba. Ove ostale prije ne mogu sakriti zavist. Dale bi sve da su na njenom mjestu i na državnim jaslama. E-mail: komiza.lukrija@yahoo.com
Hebeš sindikat kad je sve po slovu zakona. Božičnica, K-15, uskrsnica, plaćeni prijevoz, topli obrok, narađeni dani, uvezani G.O...
Za utjehu ostaju uspomene. I neki prošli blagdani poput; 22. lipnja, 4. te 27. jula oli srpnja koje nove snage nazivaju „reliktima prošlosti“.
Na pamet mi dolazi Korčula i jurnjava iz Sarajeva ćirom do Kardeljeva oli Ploča da se stigne na trajekt do Trpnja, posjet Vignju na Pelješcu te prijelaz na škoj u Korčulu i kamp kod Sv. Antuna.
Za 29. novembar išlo bi se ćirom preko Čapljine i Huma do Dubrovnika...
Blagdani su tu...Ljeto, leto, lito je tu i treba ga iskoristiti...
Carpe diem...
Vrijeme, vreme, vrime liječi sve...Na žalost tu ni Freud ne pomaže...
Možda nudi plaža Templuz oli Pizdica, Kamenice i dobra glazba...
Jutros sam se probudila s neobičnom teorijom nestanka mlade Drnišanke. Vrijeme neumitno prolazi. Svakim novim danom potraga je sve dalje od rješenja misterije nestanka. Osumnjičenik za mogući zločin, vozač Dragan Paravinja, uporno skriva pravu istinu o sudbini mlade osobe. Svojim ponašanjem natjerao me je na postavljanje brojnih pitanja?
Je li ova potraga otišla krivim smjerom?
Je li sve ovo što se radi zatiranje tragova koji bi mogli odvesti potragu do žive i otete Antonije Bilić?
Kako je moguće da vozač Paravinja, radi u Srbiji, na Palama u R. Srpskoj, u Sloveniji, Hrvatskoj?
Zašto bi netko u Sloveniji platio jamčevinu 10.000 eura za radnika koji čak nema ni njihovo državljanstvo?
Kako je uopče mogao doći do radnih dozvola na svim tim prostorima?
Zašto se u tzv. oproštajnom pismu spominje mercedes tablica BG?...
Teorija koja me je probudila ovoga jutra zasniva se na mogućoj otmici i prebacivanju djevojke u inozemstvo.
Pravu i intenzivnu potragu trebalo bi usmjeriti prema Italiji, Nizozemskoj, Dubaiju...
Sve sam više uvjerena da je Dragan Paravinja samo kotačić u stroju koji je u rukama međunarodnih kriminalaca.
Zato dajem za pravo obitelji Bilić da vjeruju u pronalaženje žive Antonije Bilić.
Vjerujem u sretan završetak...
Vrijeme, vreme, vrime je oblačno & kišovito. Ipak, dolazi sunce...
