Komiza-Ljudovanje...

18.07.2011., ponedjeljak

Ljudovanje...
Jutros sam se probudila na „Petru Hektoroviću“ oli „Hektoru Preradoviću“ kako brod za Vis nazivam nakon dvije „ Karlovačke“ zidaruše. Za razliku od mene Ruža Tomašić, u uniformi kanadske policije, žena od Maglaja ( BiH), probudila se na motoru američke policije.
Obje gledamo na Split s različitih razina. Ja sa druge palube, ona s gata Sv. Petra i posuđenog motora.

Lijevo Uvala baluni, ACI, Grašo, Labud, na vrhu Marjana još uvijek hrvatska trobojnica bez žutih zvijezda, rika žednih iz ZOO vrta, Riva s vješalima i poderanim tendama, „sjena“ budućeg kipa velikog Tuđmana, smaknuta kamena ploča posvećena talijanskim partizanima „Garibaldi“ s Biskupske palače i okačena na zid dućana„ Sve po 8 kuna“. Isusa mi...

Split, panorama, ludilo... Split, grad slučaj, slučajno Grad , kako reče jedan ovdašnji novinar.
U petak brod poluprazan. Za ministra turizma brod bi bio polupun. Stvar ukusa.
Struktura putnika; pola ih je sa škoja, polovicu čine; Slovenci, nešto Engleza, po koji iz Srbije, nekoliko hrvatskih obitelji s kontinenta...
I, moja malenkost. Na drugom kraju broda stara Majka, moja sveki. Ide se u susret Tukcu. Brodska karta je dosegla 54 kune po glavi bez obzira jel se radi o čisto hrvatskoj okrugloj izbrijanoj s lančićem oko vrata ili je šiljata, kockasta k*o stvorena za bocu piva. Jedino škojani idu s popustom.
U brodskom restoranu za susjednim stolom obitelj na odmoru; otac, majka, kćer i sin. Svako sa svojim mislima i mobitelom u ruci ili na uhu. Skroluje se, šalju poruke, pregleda pošta. Muk. Međusobna komunikacija ravna mirnoj površini mora.
Tko se prvi uputi do WC-a ima zadaču glumiti konobara:-Ženo, što ćeš popiti?
-Cedevitu.- Tata, meni slaju - poručuje desetogodišnjak. Mala od nekih 13.- 14. godina će Red Bull. On će se zadovoljiti limenkom „Karlovačkog“ piva.
Piju, srću, podriguju. Ima i prdeža.
Inače, muk...
Nema ljudovanja.

Sjetim se nekih starih vremena. Na komandnom mostu „Cota“-„Vuka Karađića“, danas „Bartula Kašića“, putna mjera od Splita do Visa u društvu kapetana Slavića bila je karton limenki. Dok se nazdravljalo za sretan put i ugodan odmor, sin mi je držao kormilo.
Bože, kakva ćakula...Put od dvije i pol ure nikada kraći.
Jednako tako je bilo u dane povratka s odmora. S komiškim ribarem Inčulom okorjelim hajdukovcem koji nije propuštao „Trofej Marjana“ put se skraćivao gajbom piva.

I ćakulom. Onako s nogu uz šank.
Danas nema ljudovanja. Samo mobiteli, tableti, računala...
Lipu rič je teško čuti. Ni riječ. A da ne govorimo, reč...
E, moj rahmetli, Zuko Džumhuru.
Di je nestalo ljudovanje?

- 12:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

turimti

Opis bloga

Linkovi

18.07.2011., ponedjeljak

Komiza-Ljudovanje...

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
	5
	4
	3
	2
	1

pollcode.com free polls