< | siječanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kažu kako sve dobro stiže sa Zapada, a loše sa Istoka.Trenutno, prvo se ne može potvrditi ali ovo drugo se može opovrgnuti. Otišli smo u Dalmatinsku zagoru, Imotsku krajinu i uvjerili se da se ne treba vjerovati predrasudama i legendama. Divan sunčan dan, vožnja kroz Zagvozd nekad prvo mjesto za jutarnju kavu nakon vožnje iz Splita put Bosne (BiH), preko „Trga glumaca“ i pored odvojka za Mlikote. Zna se na koga se prvo pomisli kod čitanja tog imena. Dalje Vas put nakon što ste se skinuli s autoceste dovede poviše kotline, polja i do pogleda na Imotski na brdu te dva „okna“ u njega usjećena poput dva oka u glavi. Prolaskom kroz mjesto, predodžba da svatko vozi merdžu, okana, nije točna. Mnogo je „Japanaca“ i onih drugih „volumena - metalic“. Naravno, čovjek nije došao da se divi voznom parku povratnika, gastarbajtera i njihovih nasljednika, niti da razmišlja o propasti tekstilne industrije, vinarstva, peradarstva jer došlo se uživati u dva oka, „Modrom i Crvenom jezeru“. Za treće oko „Zeleno jezero“ nismo imali vremena. Curi vrime ka i riči legende o Gavanu, njegovoj Ženi i nastanku jezera te o Hasanaginici te mogućem njenom mezaru, grobu tu poviše jezera. O, ispaljivanju topovskih đula sa zidina utvrde "Topane" i njihovom doletu ispod kojim se određivala granica između Mletaka i Turaka, danas BiH i RH – a, dalo bi se na dugo pričati...Priču smo prepustili slikama, fotkama i stihovima Tina Ujevića... „Ovdje su sveta jezera čudnovata kao priča, i vjetrovi što raspinju pera ptica iz vrhunskih sfera. … ovdje su raskošne boje, slike se nude kistu. Život treperi u listu Sad grlim prirodu čistu“...(Tin Ujević). . . . . . . . .. . .. |
Često kao kontinentalac kad se pitam zašto u Splitu kažu; „HŽV! (Hajduk Živi Vječno!), Ništa kontra Splita!, Spalato 1700!“, odgovore potražim na splitskoj Rivi. Jednostavno, zato što su Grad i građani tamo odavno bukvalno shvatili poruku #ostanidoma te izašli na svoju Rivu. Riva je njihov dom. Tu je Sunce vječiti prijatelj i čuvar leđa. Samo onaj koji nema penzić bus kartu, noge ga slabo služe, otvarat će ponistru da bi vidio Šoltu. Ostali će sići tu među ljude da bi gledali kako boduli vaporom odlaze tamo preko kad čuju #ostanidoma. Oni koji propuste plovidbu i ostanu na klupi sakupljaju toplinu i hrabrost za novi dan...A, sutra je novi dan na što bi Čovjek iz Bosne (BiH) znao reći: „Nova nafaka, nova sreća“...Ovdje biti je ipak „srića“. Odgovore potražite na Rivi... . . . . . . |
Znam, znam, moram vakcinu primiti. Zbog drugih? Zbog sebe? Sebičan sam, hoću „slobodu kretanja“. Hoću „Covid E-putovnicu“ jednako kao što sam željno pasoš čekao 68. da mi ga Tito odobri i omogući pravo podizanja 40 dolara u banci. Hoću zagrliti najdraže, bliske i tamo daleke. Hoću druženje, balun i tenis, stati na skije i s/pičiti niz "Golu Jahorinu". Hoću pivo onako taze istuširan na zidiću, za stolom gdje netko od nas slavi rođenje diteta, unučića, rođendan...Hoću duplu travu. Hoći putovati...Hoću u žutoj minuti da ne vidim „žutu crtu“ kao kod prvog slijetanja u N.Y. Treću traku za one izvan EU, Balkance i ostale iz trećih i četvrtih zemalja. Ne interesira me tko prima vakcinu, koju i u koje rame. Ako treba, a triba, skinut ću i gaće pa onda mudante pa kad već ne mogu doći do veće penzije i mirovine bar da dođem do te putovnice. Podat ću se toj čudesnoj tečnosti koja kroz špricu od „mrtva pravi živa“- što bi reka/o poslije druge, treće „Ive“ - šibenske travarice. Ne trebaju mi bilderi manekeni, utjerivači pameti i savjesti, TV gerijatrija što se jedva spasila zadnje lopate, treba mi ZRAK. A, ako već dođeš do respiratora, moraš biti Avdo Sidran ( Ratni, brz oporavak!) imati sreću i dobre liječnike, možda bolje i od „Ive“...Sada odoh na teniske terene i žalo Fire da "gledam" život, da popijem (sam) pivo pod „visokim naponom“. Žuta minuta. Žuta loptica. Zemlja je okrugla. Gren ća. Zdravi i veseli b/p/ili... . . . . . . |
Svaki Grad ima dušu. Ima Srce. Centar. Da se razmemo, to nije trgovački centar, ne kiosk brze hrane, ne, to je mjesto „korijen“ Grada. Splitski Get. Prolazeći tim centrom znaš točno koliko je još ostalo duša u toj sredini. Gledaš livo, a sa kuće potpomognute nekim gredama u tebe zuri lik, grafit žene, pronicljiv, vedar i životan. Baciš oko u nebo gledajući kad će se oblaci razići, a ono odozgo kapa voda s tek opranih mudanti, grudnjaka žene većih nego što ih vidiš doma. Ni donjim zimskim gaćama ništa ne fali. Ima života. Grad još živi. Nije nestao. Kad će, e, to ne znaju ni svi ovi njegovi poteštati koji nikada nisu saznali njegovu vrijednost i pamet njegovih ljudi. Na žalost, znam i neke gradove koji se srame nazvati „smart“ – pametnim gradom...Oj, pameti... . . . . . . . . |
Mosor – Debelo brdo...“Tri su kralja“ kad su (PD) - Mosoraši činili pohod u visine te u podnožju Debelog brda otkopavali boce šampanjca i tajno ostavljali nove da dočekaju narednu godinu i novo okupljanje zaljubljenika u planinu. Ove godine je upitan taj pohod na žalost brojnih planinara. To je prilika prisjetiti se dragih osoba koje i da se ide u pohod ne bi se našle u koloni. NENO - Nenad Roje, dobri duh i ex voditelj udruge „ Kadulja“ odavno se ne penje u visine. Njegov duh je još tu jednako kao i uspomene na druženje te po silasku s brda sjećanje na njegovo prvo kupanje u Novoj godini na izvoru rijeke Žrnovnice. NENO, sjećam/o Te se osobito na „Tri kralja“. . . .. |