turimti

06.04.2022., srijeda

Sarajevo, ljubavi moja...

Jutro je. 6. April „Dan oslobođenja Sarajeva“. Naravno nije riječ o današnjem Gradu koji ima inačicu zvanu Istočno Sarajevo. Riječ je o Gradu jednom jedinstvenom koji je zahvaljujući pokretu otpora, ilegalcu Valteru Periću, („Das ist Valter“) te borcima Titove armije, oslobođen na današnji dan 1945. Grad je osvanuo slobodan. Valter je poginuo braneći El. Centralu točno pet do podne. Baš na tim brojkama zastale su kazaljke na satu nakon što je Valter pogođen iz tenka iz Vrazove ulice. Bila mi je čast ići u školu s njegovim imenom, raditi u prostorima na kojima je bila tabela oznaka mjesta njegove pogibije sve dok neki „pametni“ nisu je odnijeli 300 metara dolje i okačili na kafić „Davor“. Jutro je to kad smo mi školarci iz II. Gimnazije završavali trodnevni tradicionalni „Marš tragom oslobodilaca Grada“. Trnovo, Delijaš, uspon uz južnu stranu i „rižu“ Jahorine, zatim noćenje u ferijalcu „Šator“na sjevernoj strani, Pale, pa obroncima Romanije do doma Crepoljsko. Nakon noćenja posljednji juriš niz Nahorevo, Jagomir do Gimnazije. Sliku susreta na ulicama slobodnog grada sa Šuhrom vojničkom Majkom skinuli su nam s panela u školskom hodniku. Susret „ljubavi“. Nisu nas kaznili, a ni nagradili jer Šuhra nije voljela falš vojnike. Bila je slobodna u izboru onoga komu će dati ljubav. Svakog 6. Aprila u znak ljubavi i zahvalnosti nosili smo svježe ubrane kukurjeke, visibabe, irise iz Gaja i Podgaja i stavljali ih u podnožje tabele kasnije spomenika velikana, Vladimira Valtera Perića. Jest, Sandžaklija, je Prijepoljac ali poginuo je kao Sarajlija. Slava mu i svima onima koji su dali život za ovaj Grad za sretnu bezbrižnu našu mladost. Živio 6. April, a svi oni koji izmišljaju neke nove martovske datume slave neka to rade za sebe. Meni je dovoljan ovaj današnji dan.
SF – SN!, SC - SN! druže, Valter!..