turimti

30.05.2011., ponedjeljak

Maske...

tbf

Jutros sam se probudila. Bez maske. Čista obraza & jasnog pogleda. Nigdje šminke, listića kukumara na očima. Sve vidim i nešto slabije čujem na desno uho. Godine čine svoje. Godišnje izvješće podnosim prvog tjedna kolovoza kada ulazim u novu godinu života. Nadam se 63.-ćoj. Lavica...
I bez toga, znam postaviti pitanje:
-Što to treba čovjeku da hoda svijetom „ zaprljanog“ obraza?!
-Što to treba čovjeku da povjeruje u svoju besmrtnost. Da bude uvjeren kako s njim počinje & završava Svijet?
Ratka Mladića sam upamtila kada nam je preko radija, agencije „Srna“, šaljući s brda granate 155.-ice i 105.-ice na opkoljeno Sarajevo, poručivao kako nam treba „razvući pamet“. U Srebrenici je ljudima lagao. Umjesto slobodnog prolaza, oslobodio ih je života.
Zašto? U ime i za čiji račun, šjor Mladiću?.
Život je tako kratak. Je li vrijedilo uništavanje života drugih? Izgubio si kćer. Izgubio si obitelj. Zdravlje. Izgubio si poštovanje društva. Sutra, bit ćeš zaboravljen. Nećeš čuti one što će uzvikivati tako poznatu i otrcanu parolu:
-Svi smo MI Mladić/i!
Svi smo MI gubitnici.
Tko se još sjeća; Glavaša, Merčepa, Zagoreca, Norca, Rajiča, Praljka, Jadranka Topića, Gotovine, Karađića, Franje, Alije, Slobe, Sanadera, svih 200-tinjak uspješnih hrvatskih obitelji u pretvorbi...Nitko/vi...
Jedan je život. Dva obraza. Jedna glava...
Bez šminke. Bez maske, kad se pogleda kroz zatvorske rešetke sve postaje kristalno jasno.
Vidljivo & njima & nama...

Vrijeme, vreme, vrime je skidanja maske.

- 10:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.05.2011., subota

Potreba...

Potreba...
Jutros sam se probudila okupana zracima sunca. Kao inače. Sunce moje malo.
U podne kad pogledaš gore put sjajne kugle ništa ne vidiš. Satima. Danima.
Pogledaš dolje, između nogu, sjena. Kod mene nos, stvara sjenu nešto manju, kod Tukca veću. Veliku sjenu. Bog se igrao veličinama.

Uvijek se sjetim prošlih vremena kada je plaća kasnila, ali je i stizala za razliku od ovog današnjeg vremena. Direktor se nije uzbuđivao što radimo dva mjeseca bez plaće. Ni komentar:
- Lako je vama Direktore, ako nema para ovdje, stiže vam uredno ženina ministarska plaća, nije ga mogao izbaciti iz takta.
- E, nije baš tako. Nije lako. Imamo mi veće, zapravo velike potrebe-reče diša i ode s društvom na pivo...
Pa onda reci kako veličina nije bitna.
Potreba, također...
Blogeri/ce sve više imaju potrebu govoriti svojim virtualnim prijateljima o svojim potrebama. Svakim danom u svakom pogledu buljeći u ekran što lap topa što televizora prateći živote drugih, postaju dobar dio izvora prihoda očnih poliklinika. Dioptrija se još da skinuti, ali na pitanje kako se isključiti iz blogosfere i tuđih života nema lakog odgovora.
Sati uz tastaturu i ekran brzo prođu. Dok se okreneš, Tukica je napravila ručak, Tukac ga pojeo i nakon pročitanih novina razgulio na balote. Tišina. O, kakva čudesna tišina.
S vremena na vrijeme djeca k*o djeca, piče svoje:
-Tajo, kad ćeš poći do banke razmjeniti dolare?- pitaju Oca nakon njegovog povratka s broda.
Na ormariću pored uzglavlja jutro me zna dočekati s ceduljom: - Tuki, probudi me u pet. Idem po vrše. Pusa, tvoj,Tukac.
U sedam, zaslijepljena suncem, budim ga:- Dragi, vrijeme je za poć* po vrše!
Odgovor je samo meni poznat & blogosferi...(nadam se...)
Za njega, ja sam već odavno otišla u...
Imala sam potrebu...
Veliku...

Vrijeme, vreme, vrime nevinosti je prošlost.

U intervjuu koji je dala za jedan srpski medij, 35-godišnja voditeljica Nikolina Pišek otkrila je gdje je izgubila nevinost, te da se sa sadašnjim mladićem, poduzetnikom Matijom Ćorkovićem, neće vjenčati na tradicionalan način, nego neočekivano i spontano.

Spontano ili ne, priznajem kako sam izgubila nevinost na radnoj akciji „Sava 66“. Imala sam potrebu osvježiti se u rijeci koja teče ispod Savskog mosta kada je naletio podmukli panj po imenu Slobo iz Begiša. Gool! Bilo je to 1:0 za njega. Izjednačila sam spontanom udajom za gospara iz Dubrovnika...U produžetcima životne tekme, živim s omiljenim Tukcem s otoka Visa s motom:-Zabi gol više!..Messi, Messi, gde si...
Up Date: Brački na komiški način:

Jemamo dva apartmana (2+1) tik do mora u Komiži, plus kraljicu Majku-Sveki u prizemlju:
E-mail: komiza.lukrija@yahoo.com

- 08:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.05.2011., srijeda

Pivo...

Pivo...

Jutros sam se probudila na centru zelenog travnjaka između dvije branke u društvu prije i boce piva.
Nisam Dr-pička, nisam Nives Celzijus. Obična pička da prostite koja pije pivo u znaku svog horoskopa.
Lav pivo! Pijme ga!

Lav pivo bez cenzure by bregundula

Maksimir. Stadion prazan. Poljud isto. Branke bez vratara. Tribine puste. Puk*o balun. Ceo fudbal.Gabrić mlađi na traumi...
Sezona završena, sezona kupanja otvorena. Jedne zatvaraju, druge puštaju. Ćiro sim, Ćiro tam. Ema in, Ema out. Blanka 194, „Švicarac“ iznad 6,00 kunica...
Ništa pametno mi ne pada na glavu. Osim Kindl.
Pivo?!...Hladno...

Vrijeme, vreme, vrime je prisjećanja. „25. je maj oli ga svibanj“.

- 07:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.05.2011., nedjelja

300-ti put, kažem JA...

Kaže ON:

Kažem JA...
Jutros sam se rano probudila 300-ti put s novim postom. Nemam razloga za spavanje. Želim otvorenih očiju dočekati dan ulaska u Europu. Sudnji dan. Kao da vidim oči će mi ispasti od nespavanja i gledanja u našu bijednu stvarnost i od čekanja još neizvjesnije budućnosti.Tko rano rani ima vremena i za dva puta. Tri puta u danu ne može ni Nemeš iz B.B.-a. Marijana bi mogla, ali tada bi se trebalo stati u red.

Tkomu je do čekanja. Čekaš na ulazak u EU, čekaš naknadu, ispred si javnog WC-a, u redu si pred bankomatima, bus nikako stići... Dolaze samo računi bez obzira radiš li ili ne.
-Hoće li i kada stići taj dan ulaska u Europu?- pitam se JA. Vaha, (ex?) trener Dinama se više ne pita ni za šta. Zato se uredno svakoga jutra, pitam JA;
-Kuda ide ovaj Svijet?
Oprah ode nakon 25. godina iz svog Show-a. Bin Laden uz Božju pomoć ( Obama) ode na onaj drugi svijet. Medu, kapitalca iz Ravnih kotara Nadan Vidošević okači na zid. Predsjednik MMF-a je u kućnom pritvoru. Gaadafi u bunkeru napravljenom žuljevima naših radnika. Žena, majka - kraljica obitelji Cetinski je u pržunu. Maleš s ustaškom kapom na čelu Hajduka. Oporba „Kukuriku“ ode u restoran Sabora. Sammir na alko test. Tajči iz Amerike u Zagreb, Novi (stari) fosili iz dvorane u dvoranu. Goran Bregović dolazi u Split s „Orkestrom za vjenčanja & sprovode“. Sevka u Beograd, Milan u Zagreb. „Barcelona“ u Split. Mucalo, nesuđeni intendant HNK s kapom i bez nje nikako da izbriše V.D. ispred svog imena. Čista politika, kaže ON. Čovjek kojeg politika „nikako“ nije dovela u stanje V.D.-a...
Svi idu negdje, puj vamo puj tamo, što bi reka moj komiški Tukac, samo mene noge vode u P.M.-u, kažem JA.

O, da opet sam stala na žulj nekomu objavom teksta u SD-i o nebrizi za naš Marjan.
Botanički vrt je u rasulu. ZOO vrt je sve samo ne vrt...
Mi, „( knjiški) moljci“ tako to radimo.
Nezaposleni uvijek imaju vremena za kritiku drugih. Vide druge, sebe ne, čak ni u ogledalu.
Oni rijetki poput blogerica ;„1,2,3...Style“, „Male plavuše“, ili „Luki + G“, presvlače se ili skidaju ispred ogledala. Uživaju u svom telu & garderobi...“Gola istina“, kaže Nives Celzijus.
Ogledalo, ogledalce, kaži mi tko je najljepši, ovoga sunčanog jutra na +20 C, kažem JA...
A, ono će meni;- Idi u Europu, idi u Bosnu, u Sarajevo, Tukice. Ostavi me na miru, dosado moja...
Hvala Ti, drago moje po 300-ti put, kažem JA...

Vrijeme, vreme, vrime je za reći: -Dosta, zreo si starino za stacionar! Leči se , bre!

Up Date...

Institut iz Ljubljane je oprao dva predsjednika: -Tadić & Josipović o BiH govore kao Tuđman & Milošević!
Zar je to neka novost?-kažem JA...

- 09:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.05.2011., četvrtak

Bižuterija...

Bižuterija...
Jutros sam se probudila kao žena, majka, „žena- majka, kraljica“. Bižuterija*. Čista bižuterija. Sinoć me je Tukac izveo na večeru. U Kalafatića. Jeli smo, a ON ništa nije platio. Za stolom, s nepoznatima ponosno me je predstavio:
-Ovo je moja žena, žena-majka kraljica. Moja bižuterija. ( Tukica!). Večera bi uspjela do kraja da se nije pojavio prezentator anatomskih madraca, kušina i pokrivača s kristalima po cijeni suvoga zlata.

Davila sam se što od jela što od riječi prezentatora koje su prodirale u moju intimu, u moj krevet. Sastavni dio večere bila je prezentacija vikend i višednevnih putovanja u organizaciji druge tvrtke.
Pala je i rezervacija za Prag. Zlatna Praha. Kraljici to doista pripada.
Obožavam putovanja. Obožavam glazbu, pravi nakit, ali ne i Bižuteriju*:

„Ti si nadaren ko niko,
školovani prevarant,
imao si nisi znao,
kako sjaji dijamant.
....
A ja samo sam, htjela oca djeci
Malo ljubavi, pa ti sada reci...

Ja sam ti bila privjesak,
sto se sija, obmana il' kopija,
tvome srcu, samo bižuterija...
...
Idi pa priznaj da sam ja,
sve u jednom, žena, majka,
žena – majka, kraljica!...

Ostaje pitanje; -Što ste Vi zapravo svom partneru? Bižuterija, dragulj ili nešto treće?..
Napomena:*Bižuterija-je hit godine u RH-oj, dobitnik diskografske nagrade „Porin“ za 2010.
O ukusima se ne raspravlja, ali o zlatnim polugama, da...Manjim, većim, lakšim, težim...

Vrijeme, vrime, vreme je iza nas...Putovanje ispred nas...Ahoj, zlatna Praha!

**Čurak a já, jsem matka, královna žen, jít na procházku ulicemi zlatý...

- 07:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.05.2011., nedjelja

Mitovi...

Up Date...

Hajduk živi vječno, a njegovi predsjednici od danas do sUtra...

Mitovi...
Jutros sam se probudila mitski raspoložena. Nisam bila na Bleiburškom polju, ali kao da jesam. Gledam onu tugu od mladih Hrvatica & Hrvata U Bleiburgu koji žive s mitovima od stoljeća sedmog. Hebalo ih Kosovo & kašnjenje Marka & konja mu.
Mu, muu...
Nije mi jasno kakva je uloga u svemu, države Hrvatske, policijota Kara Marka, molog Hebranga, mladeži koja na slikama ni Tita ne bi prepoznala.
Ustašijada živi vječno.
Ne zato što želimo Ti & Ja, vengo ONI na vlasti.
Ali ne živi se od mitova, mitologije, živi se od rada & pameti.
Ovo je vrime od kondicije & znanja, nešto poput sinoć, Noleta Đokovića.
Samo spremni, naravno ne ZA DOM, vengo Europu, mogu ići do samoga kraja do pobjede.
Ža mi je vremena koje troše ljudi na mitove.
Okrenimo se sadašnjosti & budućnosti. Pošaljimo djecu u Ameriku na takmičenje u računalštvu, nađimo načina kako da zadržimo školovane i talentirane mlade ne uvlačeći ih u stranke & crkvu.
Postanimo normalni. Stvorimo nove mitove. Bez opterećenja prošlošću.
Hebite se Ustaše & Partizani.
Potražite konačan spokoj na Mirogoju, Miroševcu, Lovrincu. Odite U ropotarnicu.
O, Bože, kakvi mitovi...
Odoh na Marjan proslaviti mitski odgođeni 1.maj, petnaestog svibnja., dan fažola, oli njoka sa bezmesnim točem.

Vrijeme, vreme, vrime je odgođenog plaćanja.

Kad susjedima crkne krava, komšija pjeva...

- 10:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.05.2011., četvrtak

To je to...

To je to
Jutros sam se probudila. To je to. Ne znam. Kužiš. O tom po tom. Kužiš, kažem ja. Tukac kaže kako ne kuži. Ne razumi. On je samo bodul. Triba mu baciti u bliži kut. Al kako nikada nije igrao rukomet ni to mu neće pomoći. Ni njemu niti drugima.
Gledam one branitelje štrajkače glađu ispod repa konja bana Jelačića kako nježniku vide i razumiju igru u koju su se upustili. Naivnost ravna onoj iz 1991.
U pravnom sustavu to je nepotrebna žrtva. Al kako ćeš im objasniti da sud u Haagu nije sud u Hrvatskoj. Ulicom se ne istjeruje pravda. Branitelj Purda nije ni svjestan uloge u hrvatskom dramaletu. Vodaju ga kao mečku. Puj vamo puj tamo. Igraj moli! To je to...

Putovala sam ovih dana busom "Črnja tours" od Splita preko Rijeke, Trsta do Rima i Napulja i natrag.
Razlika drastična. Polja u susjeda obrađena, vinogradi pod konac, krave i ovce na ispaši tri kilometra od centra Rima, ceste u izgradnji, hoteli puni... Kod nas nigdje krava, polja pusta, nigdje covika, nigdje beštije. Hoteli zatvoreni. Na cestama samo zabrana zbog bure. Nema rađe.To je to.
Škverski navozi od Splita, Trogira, Kraljevice, Rijeke prazni. Ne znam. Kužiš...
To je to.

Vrijeme, vreme, vrime je za to. To je to.

- 11:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.05.2011., utorak

Pe dim...

Pe dim...
Jutros sam se probudila u magli. U dimu. Pičkin dimu, da prostite. A, guska nisam, zovu me Tukica. Čista Hrvatica. Za razliku od trgovkinje, vlasnice marketa u Komiži, Marije Srpkinje.
Niš ne kužim?!
Trebaju nam doći dvojica Papa čak četiri puta da nam potvrde kakvi smo i koliki katolici. Veći od njih.

Sad kad nam braća po oružju, Ameri, serviraju golu istinu o smaknuću Bin Ladena spremni smo potvrditi kako smo skupa sa susjedima oli komšijama iz BiH 1993. bili domaćini Bin Ladenu. Bivši direktor hotela Split iz tog vremena prisjetio se „posebnih“očiju i lika koji su pripadali ubijenom Osami Bin Ladenu. Dakle, ona bomba u Rijeci iz tog vremena nije slučajna. Znali smo tko je taj lik i tko su bradati momci koji su danima šetali Splitom i čekali ulazak u Bosnu, ali smo tada šutjeli.
Nasilna smrt Osame kod mene nije izazvala euforiju kakva je nastala kod Amera.
Ništa im ne vjerujem; ni ubistvu Osame Bin Ladena, ni šetnji po Mjesecu, ni tvrdnji da su islamisti bili u stanju srušiti tornjeve WTC-a, ni to da je Irak imao oružje za mosovno uništenje, da je Libiji smetnja Gaadafi, a ne da je pravi razlog osvajanje i prisvajanje naftnih bušotina. Isto tako kako se nije znalo tko je Dabić i gdje se krije Karađić, da se ne zna što je sa Mladićem, Hadžićem, gdje su odbjegle junačine iz Lore...
Ništa se ne zna & sve se zna.

Nekada se slavio 9. maj, zatim 9. svibanj, Dan pobjede nad fašizmom, do jučer Dan Europe, danas ni jedno ni drugo.
Mediji su učinili svoje. Umjesto podsjećanja na povijesne događaje, odabrali su žutu sadašnjost.
Važne su :Ave, Pišekice, Marijane & Asi, Ezeli, Nemeši, Nirmali, Vaha & Mamić, tko je tkomu & tko je koga...
A, dani idu...Pičkin dim...

Vrijeme, vreme, vrime je sjećanja. Sjećam se...

- 12:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.05.2011., ponedjeljak

Protest...

Jutros sam se probudila dan poslije. Drugog svibnja. Uoči 3maja, čirilično „Zmaja“. Neki se neće probuditi do kraja godine.
Na izlazu iz zgrade zaskoči me pitanjem susjed s četvrtog kata;-Jel idem u grad?.
Ne! -Di ćeš? Na Burzu. U Željezari su nam podijelili radne knjižice i uputili na Zavod za zapošljavanje.
400 novih, starih radnika, bez posla. Iz njegovog pogona s druge strane Vranjičkog zaljeva vide se prazna tri navoza u Škveru. I tri tisuće ne/radnika bez posla.
U sindikatu šutnja. Prvomajska. Prvosvibanjska. Drugosvibanjska. Sindikalisti su praznik neradno proveli doma. Radnici isto.
Na Marjanu, brdu iznad Splita je puklo. 200 gladnih je osiguralo pun stomak bar jedan od 365 dana. Bilo je fažola, graha, pasulja za još toliko, puta sto.
Pucanj, prdež čuo se do Banovine, do Rive, do Kaptola i Trga Sv. Marka.
Al nitkoga nije bilo da ga čuje. Blagdani su. Neradni dan.
Jedni su bili u Londonu na vjenčanju stoljeća, drugi kod Pape u Vatikanu. Treći u kući Velikog Brata.
Stavila sam tamne očale D&G, prodrmala silikonima, napučila usnice rad, dr. Glušca, zabacila guzom livo- desno i zapičila starom cestom put Klisa.
Hebo, Grad, Škver, Željezaru, Burzu, odoh ja u svoje Ogorje...
Ogorje selo moje „urbano“...

Vrijeme, vreme, vrime je protesta.- Protestiram!
- Jel tko vidio COVIKA?

- 10:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.05.2011., nedjelja

Grah, pasulj,fažol...

Čestitam!
Grah, fažol, njoke...
Jutros sam se probudila s velikim praskom. Nije riječ o mom Tukcu, Nemešu & Marijani sudionicima B.B. show-a. Pukao je balon sjećanja, pukao je još jedan mjesec, april, travanj.
S praskom nastaju nove galaksije, s praskom je stigao 1. maj. Prvi svibanj.
Državni praznik, pučki blagdan Dan rada. Danas, ne/rada.
Sjećanja...Nostalgija...

Nekada bi buđenje na današnji dan počinjalo zvucima koračnice limene glazbe Doma milicije. Danas, tutnjem kineskih cipela stubištem susjeda & komšija koji žure na gradski bus. I tako svakih četrdeset minuta. Danas je blagdan. Drugi je vozni red. Jučer je to bilo svakih petnaest minuta.
Treba stići do deset na Marjan. Na veliku prvosvibanjsku feštu. Na besplatnu porciju graha, pasulja, fažola bez kobasica. Možda samo na njoke bez mesa.

Uz pjesmu neizbježng Vinka Coce, Vetmu i sad već poodraslog mu sina, drugarice i drugovi, penzići, zaplesat će. Naći će se i po koji karanfil iz nekog staklenika iz Kaštela. Onih sa Sirobuje i iz Stobreča nema odavno. Nema staklenika, nema karanfila. Beton ih je pomeo. Legalno.
Nekada je ovaj dan za mene kontinentalku bio u isto vrijeme prvi susret s morem, s Korčulom, Tučepima, Makarskom, Dubrovnikom. Kasnije sa Komižom. Bila je to najava dolazećeg ljeta. Od dva i tri dana slavlja i prvog kupanja nakon sezone skijanja, ostao je samo jedan.
Nekada sam putovala. Sada više ne.

Ali to ne znači da je stao život. Drugi putuju. Česi, Poljaci, Japanci, Slovenci, Beograđani, komšije iz Federacije, jučer su kod ukrcaja na brodove ispunili pjesmom Marinu u Kaštelima. Putuju i naši.
Otišli su u Rim. Idu vidjeti dvojicu Papa u istom danu.
S praskom će proći i ovaj dan.
U sjećanju, u nostalgiji za svim danima koji prolaze.
Prvi dan u maju. U svibnju.
Prasni me nježno.
Da se probudim.

Vrijeme, vreme, vrime je buđenja. Ustani ne/radni narode! I povuci vodu!

BTW. Proslava 1. maja i akcija NNNI na Marjanu u Splitu je odgođena zbog kiše za 15. svibanj ukoliko tada ne bude oborina.

- 08:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.