U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Up Date... Hajduk živi vječno, a njegovi predsjednici od danas do sUtra...
Mitovi... Jutros sam se probudila mitski raspoložena. Nisam bila na Bleiburškom polju, ali kao da jesam. Gledam onu tugu od mladih Hrvatica & Hrvata U Bleiburgu koji žive s mitovima od stoljeća sedmog. Hebalo ih Kosovo & kašnjenje Marka & konja mu.
Mu, muu...
Nije mi jasno kakva je uloga u svemu, države Hrvatske, policijota Kara Marka, molog Hebranga, mladeži koja na slikama ni Tita ne bi prepoznala. Ustašijada živi vječno.
Ne zato što želimo Ti & Ja, vengo ONI na vlasti.
Ali ne živi se od mitova, mitologije, živi se od rada & pameti.
Ovo je vrime od kondicije & znanja, nešto poput sinoć, Noleta Đokovića.
Samo spremni, naravno ne ZA DOM, vengo Europu, mogu ići do samoga kraja do pobjede.
Ža mi je vremena koje troše ljudi na mitove.
Okrenimo se sadašnjosti & budućnosti. Pošaljimo djecu u Ameriku na takmičenje u računalštvu, nađimo načina kako da zadržimo školovane i talentirane mlade ne uvlačeći ih u stranke & crkvu.
Postanimo normalni. Stvorimo nove mitove. Bez opterećenja prošlošću. Hebite se Ustaše & Partizani.
Potražite konačan spokoj na Mirogoju, Miroševcu, Lovrincu. Odite U ropotarnicu.
O, Bože, kakvi mitovi...
Odoh na Marjan proslaviti mitski odgođeni 1.maj, petnaestog svibnja., dan fažola, oli njoka sa bezmesnim točem.