Čestitam!
Grah, fažol, njoke...
Jutros sam se probudila s velikim praskom. Nije riječ o mom Tukcu, Nemešu & Marijani sudionicima B.B. show-a. Pukao je balon sjećanja, pukao je još jedan mjesec, april, travanj.
S praskom nastaju nove galaksije, s praskom je stigao 1. maj. Prvi svibanj.
Državni praznik, pučki blagdan Dan rada. Danas, ne/rada.
Sjećanja...Nostalgija...
Nekada bi buđenje na današnji dan počinjalo zvucima koračnice limene glazbe Doma milicije. Danas, tutnjem kineskih cipela stubištem susjeda & komšija koji žure na gradski bus. I tako svakih četrdeset minuta. Danas je blagdan. Drugi je vozni red. Jučer je to bilo svakih petnaest minuta.
Treba stići do deset na Marjan. Na veliku prvosvibanjsku feštu. Na besplatnu porciju graha, pasulja, fažola bez kobasica. Možda samo na njoke bez mesa.
Uz pjesmu neizbježng Vinka Coce, Vetmu i sad već poodraslog mu sina, drugarice i drugovi, penzići, zaplesat će. Naći će se i po koji karanfil iz nekog staklenika iz Kaštela. Onih sa Sirobuje i iz Stobreča nema odavno. Nema staklenika, nema karanfila. Beton ih je pomeo. Legalno.
Nekada je ovaj dan za mene kontinentalku bio u isto vrijeme prvi susret s morem, s Korčulom, Tučepima, Makarskom, Dubrovnikom. Kasnije sa Komižom. Bila je to najava dolazećeg ljeta. Od dva i tri dana slavlja i prvog kupanja nakon sezone skijanja, ostao je samo jedan.
Nekada sam putovala. Sada više ne.
![]()
Ali to ne znači da je stao život. Drugi putuju. Česi, Poljaci, Japanci, Slovenci, Beograđani, komšije iz Federacije, jučer su kod ukrcaja na brodove ispunili pjesmom Marinu u Kaštelima. Putuju i naši.
Otišli su u Rim. Idu vidjeti dvojicu Papa u istom danu.
S praskom će proći i ovaj dan.
U sjećanju, u nostalgiji za svim danima koji prolaze.
Prvi dan u maju. U svibnju.
Prasni me nježno.
Da se probudim.
Vrijeme, vreme, vrime je buđenja. Ustani ne/radni narode! I povuci vodu!
![]()
BTW. Proslava 1. maja i akcija NNNI na Marjanu u Splitu je odgođena zbog kiše za 15. svibanj ukoliko tada ne bude oborina.
Post je objavljen 01.05.2011. u 08:16 sati.