Marketing
Potreba...
Potreba...
Jutros sam se probudila okupana zracima sunca. Kao inače. Sunce moje malo.
U podne kad pogledaš gore put sjajne kugle ništa ne vidiš. Satima. Danima.
Pogledaš dolje, između nogu, sjena. Kod mene nos, stvara sjenu nešto manju, kod Tukca veću. Veliku sjenu. Bog se igrao veličinama.
Uvijek se sjetim prošlih vremena kada je plaća kasnila, ali je i stizala za razliku od ovog današnjeg vremena. Direktor se nije uzbuđivao što radimo dva mjeseca bez plaće. Ni komentar:
- Lako je vama Direktore, ako nema para ovdje, stiže vam uredno ženina ministarska plaća, nije ga mogao izbaciti iz takta.
- E, nije baš tako. Nije lako. Imamo mi veće, zapravo velike potrebe-reče diša i ode s društvom na pivo...
Pa onda reci kako veličina nije bitna.
Potreba, također...
Blogeri/ce sve više imaju potrebu govoriti svojim virtualnim prijateljima o svojim potrebama. Svakim danom u svakom pogledu buljeći u ekran što lap topa što televizora prateći živote drugih, postaju dobar dio izvora prihoda očnih poliklinika. Dioptrija se još da skinuti, ali na pitanje kako se isključiti iz blogosfere i tuđih života nema lakog odgovora.
Sati uz tastaturu i ekran brzo prođu. Dok se okreneš, Tukica je napravila ručak, Tukac ga pojeo i nakon pročitanih novina razgulio na balote. Tišina. O, kakva čudesna tišina.
S vremena na vrijeme djeca k*o djeca, piče svoje:
-Tajo, kad ćeš poći do banke razmjeniti dolare?- pitaju Oca nakon njegovog povratka s broda.
Na ormariću pored uzglavlja jutro me zna dočekati s ceduljom: - Tuki, probudi me u pet. Idem po vrše. Pusa, tvoj,Tukac.
U sedam, zaslijepljena suncem, budim ga:- Dragi, vrijeme je za poć* po vrše!
Odgovor je samo meni poznat & blogosferi...(nadam se...)
Za njega, ja sam već odavno otišla u...
Imala sam potrebu...
Veliku...
Vrijeme, vreme, vrime nevinosti je prošlost.
U intervjuu koji je dala za jedan srpski medij, 35-godišnja voditeljica Nikolina Pišek otkrila je gdje je izgubila nevinost, te da se sa sadašnjim mladićem, poduzetnikom Matijom Ćorkovićem, neće vjenčati na tradicionalan način, nego neočekivano i spontano.
Spontano ili ne, priznajem kako sam izgubila nevinost na radnoj akciji „Sava 66“. Imala sam potrebu osvježiti se u rijeci koja teče ispod Savskog mosta kada je naletio podmukli panj po imenu Slobo iz Begiša. Gool! Bilo je to 1:0 za njega. Izjednačila sam spontanom udajom za gospara iz Dubrovnika...U produžetcima životne tekme, živim s omiljenim Tukcem s otoka Visa s motom:-Zabi gol više!..Messi, Messi, gde si...
Up Date: Brački na komiški način:
Jemamo dva apartmana (2+1) tik do mora u Komiži, plus kraljicu Majku-Sveki u prizemlju:
E-mail: komiza.lukrija@yahoo.com
Post je objavljen 28.05.2011. u 08:28 sati.