U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Griješka... Jutros sam se probudila s griješkom... Nije to bila obična griješka. Bila je sistemska. U grešku se uglavila dva slova „ij“ s točkom, a iza tri... Na jutarnjoj kavi na verandi oli terasi, moja tek pristigla komšinica iz šeher Sarajeva, postavi mi gomilu pitanja.
-Kako to kod vas u Hrvatskoj bez obzira na godine,muškarci hodaju upišanog međunožja?
-Hajd*, kod starijeg svijeta razumijem za izostanak kontrole urina te kod manje djece, ali Sestro, mladi su vam upišani.
- Što je uzrok?
- Sestro draga, ovdje svijet otkako se rodi, upišan hodi. I tako do u duboku starost. Čast izuzetcima. Od malena uče ih u kući, u vrtiću, u školi, na satovima vjeronauke o potrebi da im netko drugi drže nježnik dok pišaju kontra vjetra.
One što iz javnog klošemerla izlaze vlažni, kažnjava pretjerana osobna znatiželja. Dok pišaju jedan pored drugog, dovoljno je da se samo netko oglasi na pojavu novog na vratima:- Pazi, peder!- Eto, Srbina!- Nu, Balije!- pa da se svi okrenu u istu stranu i zapišaju prvog do sebe. I neće stati na tomu. Bacit će rolnu papira, potrčati za novopridošlicom golog nježnika. Samo hitre noge Srbina spašavaju i ostale neznance.
Nije upišanost jedina stvar po kojoj se prepoznaje narod. Ovdje su ljudi iskonski povezani s kamenom tako im pao BREND, rijeđe suhozid. Oni ti za malo, potegnu kamenom na svakoga tko nije po njihovom ukusu. Baciti kamen, pitar zemlje na različitog od sebe, uskoro će postati priznati olimpijski šport na seoskim susretima u Radošićima. Kakva bikijada?! To je za one prijeko, Bosance. U nedostatku posla, kruha i igara, po popovskom učenju, narodu, ne preostaje ništa drugo nego baciti se kamenom. Tko tebe kamenom, ti njega kruhom, ostaje jedina nada u bolje sutra.
Baciš kamen, dobiješ KRUH, naš svakidašnji. Može i onaj od sinoć iz pekare „Svagi“.
Na žalost, griješka sa „ij“ ili bez, ostat će trajna, ako se ne shvati kako pišanje kontra vjetra nikoga neće usrećiti.
Pa ni tebe; e, moj narode...
Vrijeme, vreme, vrime je kontra „ovakvog“ naroda...
Propovjed za ovu nedjelju glasi: "Idite s Bogom. Ubijte boga u pederima." ( Index)