U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Karanje...
Jutros sam se probudila sa žaljenjem. I s debelim kašnjenjem od dva dana. Jednostavno, žalim što poslije najkraće noći i najduljeg dana krećemo ka skraćivanju dnevne svjetlosti. Promjena je neminovna.
Na pitanje; kada će doći dan promjena u našim glavama bojim se da je teško naći odgovor.
Puno je Jazovki u glavama, puno je negativnog naboja. Ali kada se opet bolje pogleda ovaj narod je sklon promjenama.
1941. pada ničice kod ulaska Nijemaca u Zagreb, 1943. u Splitu, ali isto tako 1945. slavi pobjednika - partizane u Zagrebu i u Splitu.
Sa suzama 4.maja oli svibnja, 1980. bacalo se po travnjaku Poljuda na vijest o smrti Maršala. U Australiji skidala petokraku s „biloga dresa“, 91. lupalo kopačkom u jaja narodna milicija, slavio 10.travanj i NDH-zija...
Danas bi rekli, čisti B.B. Važno je biti na strani pobjednika ma koje vjere bio & kojeg dresa...
Žalim, žalim, dok god u Splitu goste hotela President bude na suprotnom zidu dočekivala „svastika“, a ne riječi dobrodošlice & želja za dobrim boravkom U „ Tako, Lijepoj našoj“...
Vrijeme, vreme, vrime je karanja...Nije Majka sina karala što ne zna, već što se vadio... Ovo je zabranjeno, , ali govor mržnje i skribomanija NE!