turimti

29.04.2011., petak

Igra (B.B:)...

Igra...
Jutros sam se probudila zaigrana. Volim igru i znam se igrati. U društvu posebno, ali nije mi strano zaigrati se sama sa sobom. S godinama čovjek nauči što mu najviše odgovara. Igra bez kontakta. Bez mogućnosti povrede u duel igri kao što je rukomet, basket... Volim plivanje, tenis, picigin i test trku od Sjevernih vrata do Bena i Instituta te nazad. Važno mi je tijekom trke pobijediti osjećaj mogućeg odustajanja prije zadanog cilja. Vrijeme mi je manje važno. Više želja pobijediti krizu, umor u nogama, stisak u plućima, zaborav na znoj s čela, sustizanje onih ispred na trim stazi i bijeg od onih iza.
Netko će kazati koji ti je qua u tim šezdesetim godinama igrati se...
Život je igra.
Možda bi koju pametnu dodali; blogerica Saraja Azra, možda bi Luki 2 udijelila pusice, Style 1, 2, 3...mi dala kritiku obleke, patika Univerzal, Annabelle postavila dijagnozu, Brod u boci mi odredio kurs i odabrao najbolju stazu uz Marjan, Mladen naučio me igri GO, Seoska idila uvela u seoske igre, Skaska u intelektualne, M.Split nasmijala, AlexxL uslikao, NF nahranio..., administrator Blog.hr, bi me naučio pravilima lijepog ponašanja u blogosferi...
Vjerojatno i uz najbolju volju u igri ne bih ostala sama. U mislima, moguće da...
Teško je igrati igru u društvu ali i bez društva.
Ma koliko govorili protiv BB-Velikog Brata i sudionika ovogodišnjeg TV show-a na ovim balkanskim prostorima, treba ga pogledati, ako ništa, ono bar s vremena na vrijeme kako bi vidjeli još jednu igru.
Negdje u dubini Košutnjaka u Beogradu okupljeno je i izolirano raznoliko muško- žensko društvo kako po godinama, tako po obrazovanju, socijalnom, društvenom kulturnom i vjerskom statusu, dovedeno s različitih prostora ex Juge, ali i nekih EU odredišta.
Zlonamjerni bi rekli; društvo s koca i konopca. Jedni su ih popljuvali, drugi sa simpatijama dočekali na TV ekranima u svojim malim zajednicama. U društvu ili osami. I za gledatelje je to igra od sat vremena dnevno, a za BB-ovce prezentacija igre koja traje 24 sata i tako n - dana do ispadanja ili konačnog prolaza kroz cilj vrijednog više od 100 tisuća eura i isto toliko hiljada evroa.
Ništa nije prepušteno slučaju. Od 15.000 kandidata nađeno je 18. „igrača“, što „urbanih tipova“ što seljaka & papaka za igru (BB)- Velikog Brata.

Komentara gledateljstva ne nedostaje na forumima, na blogovima, na radnom mjestu, u redu za potvrdu o boravištu, u tramvaju, busu, autu dok se djeca razvoze do škola i vrtića. Kada se spomene BB, opet mnogi se izvlače kako ne gledaju to „sranje“. Na žalost ONO nije ni veće ni manje od onoga u kojemu kojem ONI žive. B.B. zajednica nije ni bolja ni gora od našeg svakodnevnog okruženja.
Optužbe za nevjeru u B.B.-u nemilice stižu, čuđenje zavođenju mlađe osobe, trač, „kupovanje“ glasova putem meni nepoznatog načina „šlahtanja“, kalkulacije, stvaranje klanova, koketiranje sa glasačima ispred TV ekrana, oglašavanje u medijima roditelja igrača, forumaško pljuckanje, daje realnu sliku naših života.
Osvrnimo se oko sebe, stanimo pred ogledalo, može i zrcalo, bacimo pogled na kćer, sina, snahu, zeta, Mater i Oca, susjeda gore i komšiju dolje... Pogledajmo NAŠE i NJIHOVE živote.
Ne budimo strogi.
Sve je to igra. ŽIVOT!
Netko mora i može biti Messi. Netko „Murinjo“, jučer pobjednik, danas već poražen, prezren i odbačen.
Uživajmo u igri...

Vrijeme, vreme, vrime je za igru. Igrajmo se!

- 07:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.04.2011., ponedjeljak

Deja vu...

Deja vu!
Jutros sam se probudila punog nježnika dragog mi Tukca. Pun mi je nježnik degradiranih generala, bjegunaca, konobara, legionara, pizza majstora, naftaša, pilićara, vinara, gastro umjetnika, udruga branitelja i baba na čelu pojedinih udruga dežurnih čuvara Tuđmanove stečevine; Noraca, Sanadera, Kosorica, Milanovića, Hebranga, Šeksa, Rojsa, Bebića, Glavaša, Merćepa, Škegre, Podruga, Ivića prije podne i Pašalića poslije podne, analitičara admirala Loše, graditelja Jure Radića, Mudrinića, EBERDE-ovca Todorića, Ježića, Luke Rajića, Barišića, PR meštara, Keruma, Milanovića, Baje Jurjevića, Ožboltice, Bandića, Petrina, Obersnela, Bozanića, Jezerinca i Bogovića, Mamića, Štimca i Markovića, Thompsona i Tromblona, Mucala, Botterija, BB-ovaca, seljaka i seljačina, prodanih urbanih tipova kvazi intelektualaca tipa; Bilića, Letice, Ivkošića, Dujmovića, Jovića, Čelana, akademika, doktora političara, profesora, ministara i državnih tajnika, grebatora i novokomponiranih menađera, novinarčića, portala & exkluziva, „selebritija“, posvuduša...
Lako je ovima danas koji se susreću po prvi put s pobjednicima u ratu. Netkomu poput mene koja je u kući imala Oca sudionika onoga Drugog svjetskog rata ne preostaje ništa drugo nego kao Alka Vujica zasvirati i zapjevati nježniku; „Deža vu“ (Ah, ta Vujica...).

Otac mi nikada nije govorio o danima domobranskim, ali slika njegova u uniformi, govorila je više od njegove šutnje. Dane partizanije, ratni put od 1943. je znao veličati do neba. Četnici i ustaše pred njim su bježali sve do Bleiburga i sabirnih logora u Italiji. Udavio me je svojim ratnim putem. Izgledalo je kao da bez njega nikada ne bi bilo samostalne, neovisne, samoupravne, države Jugoslavije.

Povijest se ponavlja. Novi pobjednici, njih 500.000, kreiraju sadašnjost & budućnost ove napaćene države. Nema rupe u zakonu u koju se nisu uvukli, nema povlastice koju ne koriste, a kada uđu u Ustav bit će to još jedan kamen oko nejakog vrata ove mlade ratne stečevine.

Nađimo mjeru, zaštitimo zaslužne za stvaranje države, odlikujmo ih, osigurajmo im dostojan život, dajmo trgovima, ulicama, školama njihova imena ali sve u granicama mogućeg, poštujući pravo na jednakost svih pred zakonima i sudovima.
Budimo realni. Živimo u skladu s mogućnostima. Odnosimo se prema državi kao prema obitelji. Činimo ono što bi činili za svoju obitelj. Ništa više i ništa manje.
Inače bit će narednih 50. godina; Deja vu! ( Deža vi!)...
Vrijeme, vreme, vrime je već viđeno. Nahebali smo...Loše!
Domazeta Loše, prognozera mi...

- 08:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.04.2011., nedjelja

Poznati...

Jutros sam se probudila otkrivena. Poplun se pomakao, a hladan zrak kroz otvoreni balkon i vrata od sobe stvarao je propuh. Naježila sam se. Iz hodnika i kužine dopirao je zvuk „polomljenih“ uskršnih jaja. Tukac ih je tucao. Sve je to dobro dok te netko ne počne tucati u glavu.
Dnevnik.hr i njegova tzv. novinarka Jelena Rastočić, na sreću ne i nekada slavna blogerica Jelena Vukosav, svojim prilogom i otkrićem „kako će poznati hrvati s malim h provesti Uskrs“ uljepšali su mi ovo jutro...
...„Najveći kršćanski blagdan poznati hrvati s nestrpljenjem iščekuju. Baš kao što Božić ima svoje čari, tako i kucanje jaja na dan Uskrsa nešto je što se ne propušta-piše Jelena Rastočić.
Sandra Bagarić i Đani Stipaničev zapjevali su tradicionalne pjesme, Nina Badrić pokušala se držati korizmene odluke( koje?), a Jaques Houdek otkrio nam je što će se naći na njegovom blagdanskom stolu.
....
'Bit će sigurno jako puno šunke i mladog luka', otkrio je Jacques.
Pa moja djeca već čekaju da dođem i da farbamo jaja. Šunkicu baš ne volimo, ali zato se veselimo uskršnjem doručku', rekla nam je Sandra Bagarić, dok je Marija Husar otkrila da će ići kod mame na ručak gdje je čekaju brojne delicije
Ukrašavanje jaja jedan je od najpoznatijih simbola Uskrsa. A naše zvijezde znaju sve trikove. 'Ima tih nazovimo ih narodnih, kora od luka, pa se kuha, pa jaja budu crvenkasta, pa nešto tufnemo gore', rekao nam je tako znalački Željko Mavrović.
'Bit će sigurno jako puno šunke i mladog luka. Ja sam lud za mladim lukom, dobro ste danas prošli, dobro da me ne intervjuirate iza Uskrsa (smijeh)', odlučio se našaliti Jacques Houdek, dok Željko Mavrović smatra da su jaja više za kucanje, za gađanje, te za 'klince za igru'. Više u prilogu IZ DNEVNIKA!“...
Kakav divan novinarski uradak, kakvo zavirivanje u kužinu i spizu poznatih „hrvata“.
Dobar tek, dobro tucanje i Sretan Uskrs poznatim hrvatima i blogeri/ca/ma Hrvatima & Hrvaticama.
Vrijeme, vreme, vrime je tucanja. Tucaj me nježno!

- 10:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2011., petak

Gotovina...

Jutros sam se probudila u bestežinskom stanju. Lebdim nad krevetom. Levitacija. Nisam jedina. Gledam po marketu između polica, ista slika. Hrvatice & Hrvati u letu. Lete i sokolovi iznad kukavičijeg gnijezda. Jedino rode, Klepetan i njegova vjerna Marijana sjede na jajima. Uskrs će. Treba ih sačuvati od najezde novokomponiranih vjernika. Njima ništa nije sveto. Ni krađa, ni tuđe, ni svoje, otkako je netko vođen domoljubljem i mržnjom prema svojoj povijesti razbio viški kamen i ispisane riječi Maršala:
-Tuđe nećemo, svoje ne damo!

Ne damo generale! Nećemo u Europu!

-„Gotovinu za počasnog građanina Splita!“, -Mucala za intendanta HNK!-ori se iz zgrade Banovine i Vijeća grada Splita, nebom iznad Hrvatske, s ramena očeva i usta njihove djece,“ultimatum“ iskače sa naslovnica tiskanih medija & portala, maše se majicama na zelenim travnjacima između dvije branke, šapuče unutar klupa Sabora...
Gledam djecu na ramenima očeva obučenih u maje s otisnutim likom Generala & Hrvata te se prisjećam daleke 54., 55. i prosvjeda na Trgu Republike, danas Trgu bana Jelačića u Zagrebu, kada me je nosio Otac, a masa uzvikivala:
-Pelu na banderu! Trst je naš!

Masa ostaje masa. Čopor. Rulja. Ovce...Sjećanja ne blijede...
Uvijek isto. Samo drugi ljudi.
Građevinska vertikala u Hrvata, Jure Radić izlazeći iz kesona i dubine Pelješkog kanala u strahu od Haaga poručuje naciji kako nam ne treba Europa.
Gigantu nema tko poručiti da nama ne trebaju dva Maslenička mosta, da nam ne treba ni Pelješki, pored trajekata i brodova ( ne/izgrađenih (?)- zna li tko što je s brodogralištima?) za vezu sa polu/otocima, kopnom, svijetom...
Ako baš ne trebamo Europu & Europa nas, budimo nesvrstani.
Ne idimo u Afganistan, zaboravimo na Irak, Libiju, Hrvate u BiH...
Hrvatska se ne zna nositi s „Gotovinom“. Ne zna ni sa „generalima“, posebno s Maršalom...
Vremena su kartična. Najjači je onaj koji ima najjaču kartu u ruci.
S kim bankarite??? S kim igrate rulet?

Vrijeme, vreme, vrime je od gotovine praviti veresiju. Od teatra, cirkus.

Tko ga ćemo za intendanta?

Maršala? Ne, Mucala!

- 07:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.04.2011., utorak

Crko Maršal...

Jutros sam se probudila ispred blagajne splitskog kazališta HNK-a. Čekala sam povrat novca za neodržanu premijeru komične opere „Maršal“ Silvija Foretića u režiji Marija Kovača, a po predlošku filma Vinka Brešana.
Splitu se dogodila sudbina Mrduše Donje. Selo je odnijelo pobjedu nad „urbanim tipovima“. Maršala nije mogla zaustaviti na Neretvi, Sutjesci, horda Četnika i bratije po oružju Ustaša, saveznika Nijemaca te Talijana, ali jeste „moli od gradske kužine“. v.d. intendant HNK, Duško, Dule, Mucalo, član ex Prave Kotke.
Dule, ne onaj iz Velikog brata u petak je izašao pred prisutnu publiku na generalnoj probi i U velikom strahu od tzv. prijetnje bombom, otkazao izvedbu premijere za iduću godinu, nakon izbora.
Crko Maršal!
Umjesto glasova zbora HNK, Splitom, Mrdušom Donjom, Solinom, Mućem, Ogorjem... odjekivala je ganga, rera...:
-Zovi, zovi, samo zovi, svi će... Sviće, kako komu...
Urbani Split je nakon izbora umirovljenog slikara Botterija za ravnatelja Muzeja moderne umjetnosti, današnjeg v.d.-a i budućeg intendanta HNK SPLit, Duška Mucala, definitivno kapitulirao pred najezdom nositelja ruralne politike.
Crko Maršal!

Vrijeme, vreme, vrime je krizno. Bilo & ostalo...

- 07:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.04.2011., nedjelja

Urbani, Mamu Vam...

Urbani, Mamu Vam...
Jutros sam se probudila urbano. U pidžami.“ Noćnu posudu“ sam istresla u WC školjku, škovace nisam bacila kroz ponistru, poplun sam prebacila preko balkona bez istresanja.
Na rever sakoa umjesto broša prišila sam žutu „zvijezdu“ kad već ne mogu i neću doživjeti prišivanje 28. zvijezdice na europski barjak. Neka je bar vidim i nosim. I neka je vide. Urbano, zar ne? Nek se zna „urbani tip“...
Jučer je gradonačelnik Splita, Željko Kerum, prstom prokazao „urbanog Jugoslovena“, prozvao „urbane tipove“ na splitskoj Rivi tijekom protestnog skupa povodom presude generalima u Haagu. Došlo je i do naguravanja na bini postavljenoj u vrhu Rive.
Iđe rađa, iđemo mi u krivom smjeru - kaže poteštat. Komunisti su krivi za sve!
Bloger, Pero Panonski otvoreno priziva rat sa Srbima i Bošnjacima. S bina diljem Hrvatske šire se ratni pokliči i pozivi :-Zovi, zovi, samo zovi... Jučer su se vadile iz naftalina uniforme i beretke, barjaci sa šahovnicom iz 41.,71. Sutra treba očekivati iz bunkera izvađene; kame, snajpere, kalašnjikove i bombe...
Crno se piše „urbanim tipovima“, rekli bi ruralni.

Iđe. Iđe rađa u krivom smjeru- ponavlja splitski poteštat od Ogorja, da bi zatim otišao na „Čakulu“ u novootvoreni kafić svoje bolje polovine.

Urbani odgovor Kerumu na pitanje; „Oklen ovoliko hin urbanih Jugoslovenčina & što još rade tute urbani tipovi?“ nije teško dati...Pivaju & sviraju nježniku.

Vrijeme, vreme, vrime je za pitanje:-Kud plovi ovaj brod?

Gdje ćemo MI, sam Bog zna...
Ipak, na Bače, na Bače id(j)emo mi, urbani... Ruralni će na Ibizu, u Dubai, na Sejšele...

- 07:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.04.2011., petak

Uranak...

Uranak...
Jutros sam se probudila razapeta između prošlosti, sadašnjosti & budućnosti.
Između osude & presude. Tko sam ja da sudim & presuđujem?!
Bit ću samo „&“.

(Klis1-klikom na sliku...do 54.)

Prošlonedjeljna posjeta Kliškoj utvrdi poviše Klisa, Solina, Splita i Kaštela otvorila mi je vidike. Obilazak utvrde iz vremena bojne s Turcima otkrila je jedno pravo bogatstvo koje na već uobičajeni način ne znamo ponuditi inoturistima. Po tablicama parkiranih automobila podno Kliške utvrde vidi se kako Šibenčani, Zadrani, Zagrepčani uz Splićane ne žale prekinuti put i odvojiti malo vremena za predivan pogled od istoka i obronaka Mosora te zapadno Kozjaka, do Brača, Hvara, Šolte, Splita, Solina, Kaštela, Vranjica, Čiova, Trogira, Drvenika na krajnjem zapadu...
Zidine i pojedini objekti obnavljaju se od 2008., ali ako se ovim tempom nastavi obnova bit će to dulje od same gradnje utvrde.
Šteta što Klis i Salona nisu na adekvatan način označeni na mapama te kroz programe posjeta na pravi način ponuđeni turistima.

Ali, „tko bi gori“ u jednosatnom obilasku poput mene i Tukca, „može sići doli“ na izvor pitke vode Jadro za manje od petnaest minuta vožnje autom.
S jedne strane Jadra je cementara u mirovanju, s druge strane kaptaža, gradski vodovod koji kavalitetnom vodom snabdjeva Solin i Split.
Između, zaravan, mjesto kao stvoreno za druženje, gradelavanje, roštiljanje, bočanje, klapsku pjesmu i gangu...

Tog 10.-tog travnja na Uranku, tim prostorom su dominirale crne kape i majice pravaša iz Kaštela.
U obližnjem šumarku, mladići, uzdanice, naša mladež, svezanih šalova Torcide oko vrata, crnim „Titovkama“ na glavi te majicama s oznakom „U“ , punim plućima i grlima su prizivali Juru & Bobana.
Osim balunjera, na ovim prostorima još samo „Ustašluk“ živi vječno.

Sto metara dalje, spomen ploča s imenima poginulih domoljuba, boraca NOB-a, išarana crnim sprejom i nepočudnim simbolima, tužno govori o našoj prošlosti & neodrživoj sadašnjosti.
O budućnosti da & ne govorimo.
Ovi dolje, sigurno nisu vidjeli onu ploču gore na Kliškoj utvrdi s imenom mučenika mladog Hrvata, Bobana Martina Bartulova kojeg su fašisti nakon mučenja 1942. bacili u ambis.

S ovakvom mladeži upitna je njihova ali & naša budućnost...
S ovakvim odnosom prema starinama i povijesnim činjenicama upitan je turizam i pripadnost Europi...
I tako, bi Uranak s velikim U...Preživjesmo na sreću za razliku od onih iz 41., 42.,...

P.S.
Nema smisla više trošiti riječi na nešto što je postalo normalno u ovoj zemlji.
U zemlji gdje je Ustašluk normalna pojava, svaka riječ je suvišna.
Obećavam, prestat ću s pisanjem o toj pojavi... Do neke druge prilike...
Hvala, Majci, hvala, hrvatskom Ocu, vrtićima, časnim s Kaptola, hvala školi, uzoritom biskupu Jezerincu, što naučiše mlade kako se vole svoji i mrze sve drugi koji nisu kao ONI...
Amen, Bog & Hrvati!

Vrijeme, vreme, vrime je zasvirati & za pojas zadjenuti.
Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana...

- 07:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.04.2011., nedjelja

10. travanj...

Jutros sam se probudila uz kakofoniju zvukova. Radio svira, televizija „gori“, susjedstvo pjeva, oni gore hebu jedni drugima Majku, oni dolje, susjedu iznad koji trese poplun preko balkona. Tukac se čuje iz kupatila, dopiru povišeni glasovi iz Bosne nezadovoljnih govorom predsjednika Ive Josipovića u Dubrovniku na Forumu...
Boli glava. Neke boli dupe...Bol bolujem nikomu ne govorim. Pišem. Lakše mi je...

Doktor pa neznalica. Ili pak NE?
Čitajući izvode iz intervjua Ive Josipovića date Reutersu čovjek se po stoti put zapita:
-Zašto, predsjedniče, zašto tako govorite? Komu šaljete poruke? Ovima unutra, onima izvana, „levima“ ili desnima?
Kaj će Vam figa v žepu?

Da, evo tog dijela intevjua koji otvara mnoga pitanja:

...Hrvatski predsjednik Ivo Josipović izjavio je u Dubrovniku da je "Hrvatska u osjetljivoj situaciji jer graniči sa BiH u kojoj živi puno muslimana"...Govoreći o nemirima u Libiji predsjednik Hrvatske kazao je kako se boji da bi zbivanja u toj sjevernoafričkoj državi mogla utjecati na radikalne muslimane u BiH.
"Mi smo u posebno osjetljivoj situaciji jer graničimo s Bosnom u kojoj živi puno muslimana i nadam se da taj sukob, osobito u Libiji, neće utjecati na odnose različitih nacionalnosti u Bosni i u susjednim zemljama", rekao je Josipović, dodavši da je zabrinut zbog toga što je u BiH bilo radikala, posebno tokom rata, te da se nada da je "lokalno muslimansko stanovništvo samosvjesno, da razumije i dijeli evropske vrijednosti i cijeni dobrosusjedsku saradnju."

Kakvi su nam „doktori-političari“ ne čudi me što je pola puka s dijagnozom PTSP.
Mogu misliti što bi se dogodilo da Hrvatska prije ostalog ex YU prostora postane branitelj šengenske Europe. Granica između NAS & NJIH bila bi tvrđa i višlja, nepropusnija od one oko Gaze, od „crte“ između Grka i Turaka na Cipru, ograde između Meksika i USA, ili Kineskog zida. Ili bi je zaobišli jedinstvenim Pelješkim mostom. Mostom koji jedne spaja, a druge razdvaja.
Na sreću ili našu veliku nesreću, Europa tako ne misli.
Ona misli globalno, a djeluje lokalno pokazujući nam svu našu nezrelost.
Svakim danom u svakom pogledu sve smo udaljeniji od Europe. Bar one koju želim osobno.
Da, umalo da ne zaboravim na današnji dan.
10. travanj je cijeli dan...
Jedno povijesno poglavlje je zatvoreno. 23.-će i preostala poglavlja su na ČEKANJU.
Stoljeća ionako prolete u čas, s nama i bez nas...

Vrijeme, vreme, vrime je odlikovanja. Nezaboravimo na ONE bez odlikovanja!
Za odlikovanja, spremni!

Zašto bi ONI tamo bili bolji od NAS.
Znaš ti NAS, hebo ti NAS...

BTW. Ni slučajno...

Ivo Josipović se ispričao Bošnjacima s nekoliko dana zakašnjenja...

Predsjednik Republike Ivo Josipović izrazio je žaljenje ako je koga uvrijedio svojim intervjuom Reutersu objavljenim u utorak, u kojemu je izrazio nadu da zbivanja u ...

- 10:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.04.2011., srijeda

Sarajevo...

Jutros sam se probudila sa prisjećanjima na ratne sarajevske dane i noći.
Na današnji dan 6. aprila/ travnja 1945. Sarajevo su oslobodili partizani te ilegalci iz pokreta otpora, na čelu s herojem Valterom Perićem.
Istoga dana, ovoga puta, 1992. četnici su uz blagoslov međunarodne zajednice, Sarajevu stavili omču oko vrata.
Čudno, ali istinito, Sarajevo je preživjelo.
Sarajevo i Sarajlije preživjet će i ove dane koji im nisu naklonjeni.
Preživjet će sve Šagolje, Noge, Dijane, medijske istine i sve laži te Miterane, Clintone, Holbrooke, Redmane, Daytone, Ceriće, Kaptol, popove, akademike, zelene, crvene, crne beretke, Čoviće, Dodike, Lagumđije...
Baš čudno, nema više Alije, Franje, Slobe, ali sarajevske raje ima...I bit će je „ma gdje bila“ i ma tko suprotno mislio i želio...
Sretan Ti Grade, draga sarajevska rajo, Dan oslobođenja!
Nitko kao oni kojima je bila uskraćena sloboda kretanja 1.420 dana ne zna što znači SLOBODA!
Smrt fašizmu - sloboda narodu!

Vrime, vreme, vrijeme je sjećanja... I ja tebi!

- 07:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.04.2011., nedjelja

Bloga mi...

(Posvećeno odlasku bloger/ic/a: koyotice, skaske, anna+belle, riječanke, L.A., XVII, jazzie, baje, vidovića & inih...

Jutros sam se probudila na Bačama. Potrbuške s glavom u pijesku. Kao noj. U isto vrijeme Tukac je jurio za balunom na male branke u pličini Bačvica. More 14 C, zrak više od 17 C.
Američki ratni brodovi su otplovili tako da je pogled na Brač i Šoltu konačno slobodan. Jadan je narod kojima Ameri donose slobodu.
Sretan je narod koji ima „rode“ što su donijele na svijet Šimonovića i Kolindu Kitarović.
Kad već nemamo proizvodnju i bilo kakve proizvode za ponuditi svijetu dobro je što imamo ljude koji znaju svoj posao. Šimonovića smo „izvezli“ u UN, Kitarevićku u NATO, Đikića u Njemačku, Sanadera(!) u Austriju, Ćiru u Kinu, Modrića u Englesku, Prosinečkog u Beograd, cara piletine s Hvara u Moskvu, Mesića uskoro u Libiju, vojnike u Afganistan, fratre u Afriku...
Krenulo nam, ali ne i u blogosferi.

Zapelo je na blogu. Blogosfera je s nestankom snijega i zime otkrila pustoš ravan maksimirskom travnjaku i nesuđenom krevetu Nives Celzijus.

Nema više blogerskog fajta i fajtera. Nema komentara i komentatora koji bi izazvali „buru“. Osjeća se „zamor materijala“. Bonaca. Mulj sličan onom mađarskom. Evidentan je odlazak meni interesantnih bloger/ic/a kako zbog potrošenosti, povrijeđene sujete, promjene okoliša i uvjeta koji su bili glavni pokretači njihovog oglašavanja tako i zbog nezadovoljstva stanjem u tom prostoru. Blogosfera se razvodnila; cmokićima, pusicama, divljenjem često neopravdanim, pozivima za posjetu blogovima...
Caruju pacijenti uz oprost doktorima bloga...
Čini mi se da su se i vlasnici blogosfere umorili te poklekli pred zahtjevima komercijale. Igrice, napadne reklame, baneri te čudni kriteriji izbora aktualnosti na blogovima smanjili su gušt čitanja i umanjili želju za duljim putovanjem ovim prostorom.
Biti noj je lako, ali živjeti s pijeskom u gaćama teško.
Treba progovoriti, makar i na ...školjku...
Bloga mi...
Vrijeme, vreme, vrime je divljenja. Ogledalce, ogledalce tko je najljepši?

- 09:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

01.04.2011., petak

Aprilili...

Aprilili...
Jutros se nisam probudila...U svom krevetu. Tukcu sam rekla kako se ne sjećam protekle noći. Ne znam otkuda sam se našla na trosjedu. Nemeša iz B.B.-a nema pored mene. Samo daljinski na podu. Slike iz albuma rasute po poplunu...
-Ništa draga, i ja sam bio u susjedstvu kod Danijele s osmog kata-kaže mi Tukac.
–Šalio sam se.
Prvi april! Aprilili. 01. travanj. Travanjiniii...
Poljubac je riješio sve dvojbe.
Ali Jadranka Kosor se ne šali. Sa naslovnica tiska i portala maše nam jurišnom strojnicom skinutom s hrvatskog ramena. Tko je meta, jedino ONA zna. Metak je danas tako jeftin. Ispališ, jedan dva i onda sve zaboraviš.
Tko hebe metu? Nemeš?!

Tisak donosi ohrabrujuće vijesti. Nismo kilavi za kakve nas drže. Znamo i mi uzeti pare Europi za razvoj ribarstva u kontinetalnom dijelu. Nakon što je jedna od prvih tvornica ribe „Neptun“ iz Komiže 2005. prodana Južnoafrikancu, linije za konzerviranje ribe su završile u Niš-u. „Fiš iz Niš“.
Novost je da se iz programa IPARD, u sklopu europskih pretpristupnih fondova, kojim se potiču poljoprivreda, lov i ribolov, te ruralni razvoj do 2013. godine, našao netko pametan(?) iz Komiže da sklopi ugovor o investiciji težak pet milijuna kuna. “Olas(t)agasti” d.o.o. - Komiža u vlasništvu Talijana iz Genove ( ovdje je ipak upitan naziv tvrtke zbog slova“t “-čas ga ima u imenu čas ga nema) investirat će taj novac za izgradnju objekta za preradu ribe i drugih morskih organizama u poslovnoj zoni Sinj. Gradonačelnik Sinja Ivica Glavan prošle godine je zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom OLAS(T)AGASTI d.o.o. (gazda JON GOYA OLASAGASTI) - Komiža.
Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 3949 m2 izgradi proizvodno-poslovnu građevinu za obavljanje djelatnosti proizvodnje i prerade ribe, a realizacijom tog projekta investitor bi zaposlio oko 40 novih radnika.

I sada neka me netko uvjeri da su tu čista posla.
Stranci u nerazvijenoj ribarskoj općini Komiža registriraju tvrtku, povlaće novac iz europskih fondova i ulažu ih na kopnu u posao isključivo vezan za more.
Komiža umjesto 40 novih radnih mjesta dobija samo djeliće poreza i prireza na ime registracije tvrtke.
Fiš iz Sinj! Fiš iz Niš!.
Niš mi ni jasno...
Zna se, prvog travanjinija sve je moguće...
I premijerka sa strojnicom, i mriže komiških ribara pune ribe, i Sinj pun eura...

Neptun-Komiza

Vrijeme, vreme, vrime je razumjevanja: "Shvaćaš?!"

- 07:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.